Okupacija u sedam slika

Konferencija o zapadnom Balkanu: Kako se boriti protiv korupcije
Narod treba da pita - gdje su pare?
Pismo premijeru KS i gradonačelniku Sarajeva
Mogli biste uskoro gledati „Padaju premijeri 2“
Na zidinama Kusturicine Troje
Gospodine Emire, kopaćemo džabe
Kako Dodik kaže
MM posvađala SNSD
MILORAD DODIK: Walk Like An Egyptian
LIKVIDACIJA MILICE MARKOVIĆ: Bara manja a krokodili gladniji Savez nezavisnih socijaldemokrata Milorada Dodika, uz Socijaldemokratsku partiju BiH i Stranku demokratske akcije, najveća je politička organizacija u zemlji. Izuzetno dobro razvijena infrastruktura, od mjesnih odbora do vrha vlasti, kapilarno je premežila Republiku Srpsku, ali i značajan dio Federacije BiH, gdje SNSD cijeni da ima politički interes. Uz sve to, poznato je da SNSD dominantno upravlja ovim entitetom, svim njegovim institucijama, te da ima izuzetno čvrstu poziciju i u zajedničkim organima, toliko snažnu da već pet godina sprečava bilo kakav napredak Bosne i Hercegovine ka situaciji koja bi se mogla okarakterisati društveno prihvatljivom. Na svim ovim poslovima, angažovana je armija podanika, kako funkcionera, tako i članova stranke. SNSD u proteklom periodu nije prezao ni od sklapanja saveza sa pojednicima/grupama iz sive zone, pa i one crne i najcrnje, što ih je pretvorilo u političkog kerbera, kojemu je jedna glava politička, druga kriminalna, dok je treća lično Dodikova, koja je sve do prije par nedelja uspješno kontrolisala prve dvije. Ali to je stvar prošlosti.

KOPANJIN FAKTOR

Taj i takav ogromni SNSD postao je, što je apsurdno, premali za ambicije i političara i kriminalaca, koji su njegov sastavni dio. Borbe unutar stranke se otvoreno vode, krv se lagano lije, a Dodik još ćuti, cijeneći da će se sve riješiti i bez njegove intervencije. Nema šanse, omraze su tako velike da ih se ne može zataškati, već će pojedinci morati završiti na štitu. Sukobe je prvi otvorio Željko Kopanja, medijski mogul, koji pretenduje da zauzme značajno veći komad vlasti, nego što mu je dosad pripadao. Osnovni motivacioni Kopanjin faktor, koji je ujedno i izvorište sukoba na drugim nivoima i u drugim sredinama unutar SNSD-a, jeste ovladavanje finansijskim institucijama. Para više nema, zarada od Telekoma je spržena, a potrebno je opstati u teškoj godini koja je pred svima nama. Kopanja smatra da bi mu stavljanje Fonda PIO i Fonda zdravstva pod svoju kontrolu omogućilo da “pregura” kriznu godinu, te je medijsku artiljeriju uperio protiv čelnika ovih institucija, sa akcentom na Zorana Mastila. Mastilo se činio lakom metom, jer je prebjeg iz PDP-a, ali je direktor Fonda PIO zaštitu našao u Nikoli Špiriću, koji mu je bio menadžer u prelaznom roku, nakon što je stranka Mladena Ivanića napustila koaliciju sa SNSD-om. Dodik je javno rekao da mediji neće smjenjivati niti postavljati čelnike, vraćajući na taj način šamar Kopanji, koji ga je ispljuskao čerečeći Mastila zbog kriminalnih radnji počinjenih u vremenu vladavine bivšeg premijera. Nakon toga, na udaru se našao Špirić, koji kao ni Mastilo, nema prejaka uporišta unutar SNSD i njegovo “čišćenje” mnogima bi odgovaralo, ali ne i Dodiku, bez obzira na činjenicu da predsjedavajući Savjeta ministara u tehničkom mandate nije predviđen ni za kakvu značajniju ulogu u narednom periodu, sem poslaničke u parlamentu BiH. Situacija otvorenih sukoba potpuno je nova za SNSD, jer je opštepoznato da se lider te stranke nikada do sada nije javno obračunavao sa neistomišljenicima. Bilo je i ranije odlazaka iz SNSD, ali nikada uz pomoć medija i svaki od njih je završavao u tišini, te nijedan od onih koji su napustili tu partiju nikada otvoreno nije saopštio razloge odlaska iz nje. Dodikovo ćutanje u “slučaju Mastilo”, sa Špirićem kao “začinom” cijele priče, ohrabrilo je brojne pučiste da u svojim sredinama krenu sa uklanjanjem dojučerašnjih zvijezda SNSD-a.

OSVETA BOBARA

Tako je u Bijeljini “politički likvidirana” Milica Marković, koja je zajedno sa Dušankom Majkić, činila “ljepšu polovinu” Dodikove desnice. Nju je “odstrijerlio” Gavrilo Bobar, “biznismen” i poslanik SNSD-a u Narodnoj skupštini RS. Bitka između Markovićeve i Bobara za prevlast nad SNSD-om u Bijeljini traje jako dugo, a kulminirala je prije par dana kada je Bobar u svojoj kancelariji sazivao članove Opštinskog odbora i što ponudama, što iznudama i prijetnjama, uspio ih ubijediti da Markovićevoj izglasaju nepovjerenje za funkciju predsjednika OO SNSD. Njegov glavni igrač je Zlatan Lazarević, a Milici Marković na ruku nije išla činjenica da nema čvrsto uporište u stranačkom odborničkom klubu Skupštine opštine Bijeljina. Markovićeva, koja je svojevremeno iz SDS-a prešla u Srpski narodni savez Biljane Plavšić, a odatle u SNSD, i sama je ranije učestvovala u skidanju glava, te na svom “pištolju” ima recku na kojoj je ime Vojina Mitrovića, vlasnika “Oktan prometa”. Mitrović je silne pare, i to svoje lične, uložio u podizanje infrastrukture SNSD-a u Bijeljini, ali ga to nije spasilo odstrela. Pouzdao se u Dodika, ali je šef bio nemilosrdan. Pobijedila je Marković, i to uz asistenciju Bobara, koji tada nije ni bio član stranke. Mitrović nikada ni slova nije prozborio o svom odlasku, a ćutao je i kada su mu oteli milionski vrijedne poslove u termoelektrani Ugljevik. Omerta je donedavno u SNSD-u bila jaka kao u mafiji, ali svemu dođe kraj, pa i tim zavjetima. Markovićeva se, baš kao i Mitrović, pouzdaje u vrh stranke, a sada je na potezu Dodik. Za nju se ne vežu nikakve kriminalne afere, za razliku od Bobara, a suština sukoba je novac, jer je premijer Aleksandar Džombić nedavno obećao desetine miliona za izradu nasipa u Semberiji, koji bi stanovništvo štitili od poplava. Bobar se vidi u tim parama, a Markovićeva je sklonjena kako ne bi osptruisala njegov upliv u ove poslove. Dodik je slab prema Bobaru, te mu je nedavno “na lijepe oči” dao šest miliona maraka iz IRB-a za njegovu propalu banku. Teške optužbe pljušte na sukobljenoj relaciji Marković-Bobar, a dojučerašnja predsjednikova ljubimica otvoreno tvrdi da je Bobar dao svoj glas Mladenu Ivaniću, kako bi mu pomogao da uđe u Dom naroda parlamenta BiH. Zauzvrat, kako se tvrdi, Ivanić će njemu omogućiti da sruši SDS-ovu skupštinski većinu u Bijeljini. Cijela teza je krajnje “nategnuta” i posve neralna, ali se u ratu ne biraju sredstva. Rat do istrebljenja u Semberiji se nastavlja.

GEPEK PARTIJA

Haos je i u SNSD-u na Sokocu, gdje opštinskim odborom gospodare kriminalna braća Čolović, Mirko i Brane. Čak petnaest članova tog OO, od tridesetak postojećih, potpisalo je peticiju u kojoj zahtijeva smjenu Mirka Čolovića, predsjednika opštinskog odbora, i uputilo je IO SNSD. Razlog je loš izborni rezultat, jer su Sokolac i Lopare jedine opštine u kojima je SDS pobijedio SNSD na proteklim opštim izborima. Nakon toga, zakazana je sjednica OO, prva nakon dvije godine, na kojoj je jedan od osnivača stranke Žarko Krsmanović rekao Mirku Čoloviću da on ne može biti šef SNSD-a, već “predsjednik gepek partije, jer je više vremena proveo u gepeku zbog dugova nego u kancelariji stranke”. Ostali osnivači, listom su Čolovića optužili za teške kriminalne radnje, propast firme “Nova Romanija”, u koju je Vlada RS uložila više od četiri miliona maraka, a preduzeće je ponovo zablježilo milionske gubitke. Optužili su ga i za pljačku “Šuma Srpske”, a on se branio optužujući predsjednika opštine Dušana Kovačevića za loš rezultat, kao i generalnog direktora “Šuma Srpske” Neđu Ilića, za kojeg je tvrdio da iz firme nije izvukao dovoljno novca za izbornu kampanju. Peticija za smjenu Čolovića još je jednom napisana i otišla je na ruke Dodiku. On će morati da interveniše, ali je jasno da više ništa ne može zaustaviti cijepanje SNSD-a. Odranije je poznato da trvenja u redovima SNSD-a postoje u Trebinju i Doboju. Cijepanje ove stranke za sad ide lagano, ali kako se socijalni problem budu gomilali, a nedostatak novca postane vidljiv i golim okom, džemper će se sve jače i više parati.

(zurnal.info)

NOVA VLAST, PREVARE STARE: Herceg Bosna za čovjeka?
UJEDINJENI KONTEJNERI MOSTARA: Svoje smeće na svojoj zemlji
OZBILJNA PRIJETNJA: Priprema za likvidaciju Bakira Hadžiomerovića
BAKIR U BEOGRADU: Ta lažna riječ, izvini Stranka demokratske akcije koju je osmislio, formirao i godinama vodio otac Bakira Izetbegovića želi sada da se predstavi okolini kao fini, kulturni susjed koji se zna izviniti i kada to niko od njega ne traži

Izvinio se Bakir Alije Izetbegović na beogradskoj televiziji, doduše neoficijelnoj – B92, svim Srbima za zločine koje su počinili pripadnici Armije Republike Bosne i Hercegovine. Ova vijest bi nekad, nešto, možda, i značila, ali danas ona nema ama baš nikakvu vrijednost. Pije vode koliko i podatak da je Jupiter pogodio još jedan asteroid. Možda i manje od toga, jer ovo astronomsko saznanje otkriva koliki značaj ta planeta ima za život na Zemlji. Jupiter, svojevrsni svemirski usisivač, svojom gravitacijom privlači asteroide i drugi galaktički otpad koji kola sunčevim sistemom. Jednostavno rečeno, žrtvuje se da bi nama bilo dobro.

BAKIR LIKES CACO PROFILE

A, šta je to usisao mladi Izetbegović? Za šta se on žrtvovao? Šta je čovječanstvu, ili Balkanu, pa čak i amebama značilo beogradsko izvinjenje Alijinog sina Bakira? Istog onog Izetbegovića koji je išao na dženazu Mušanu Topaloviću po zlu poznatom Caci, kada je gomila raspamećenih nacionalista, predvođena fantomskim Zelenim beretkama, prenosila kosti jednog zločinca na groblje gdje su smješteni posmrtni ostaci pripadnika one iste Armije RBiH, u čije ime se izvinjavao. Pokopanog tek nekoliko metara od mezara i spomen muzeja njegovog oca. Istog onog Cace koji je Srbe, ali i druge stanovnike opkoljenog Sarajeva, vodio da kopaju rovove, a onda ih vezane bacao u Kazane, ničim obilježeno stratište, tik iznad glavnog grada Bosne i Hercegovine. Pritisnut osudama javnosti, lagao je tada Bakir kako nije bio na Cacinoj sahrani. A bio je. Imaju svjedoci, postoje fotografije, video snimci. Da nije bilo ove beogradske epizode, zauvijek bi ostalo nejasno zašto je petljao mladi Izetbegović. Za čiji račun je onomad želio ostaviti dojam normalnog, demokratski orjentiranog političara u nastanku, da ne kažemo budućeg pronosioca liberalne misli u regionu?

Sada je, ipak, sve mnogo jasnije. Bakir Izetbegović je muslimanski Čedomir Jovanović. Neopterećen je prošlošću, ima savršen background, okružen je vrhunskim intelektualcima, njegov društveni status isključivo je proizvod vlastitog rada i beskompromisne borbe za istinu, a protiv korupcije i kriminala. Bakir Jovanović, političar budućnosti!

Ili možda i nije. Možda je on samo, što bi rekao Nick Cave: Another Blade Runner, još jedan replikant iz SDA – inkubatora. Štancaju ih tamo kao praline na proizvodnoj traci – privlačne, slatkorječive, zavodljive, visokokalorične bombonice. Otrov u šarenom celofanu i leglo karijesa koji ćemo lijepo upakovati kada odemo Beograđanima u goste, zaviti u sjajni celofan sa prikladnom posvetom na kojoj piše: Sorry zbog zločina!

SOCIOPAT U SUSJEDSTVU

Kao da je zločin nepoznata bolest koja neznano kako dođe, napada samo određene skupine ljudi i jednako nejasno ode, ostavljajući pustoš i rasturene živote iza sebe. E, nije! Zločin je posljedica politike koju je devedestih godina prošlog stoljeća promovisao i Alija, otac Bakira Izetbegovića. Politike koja je pod maskom najbolje, demokratske budućnosti obećavala doba zlatnih kašika. Ubrzo se ispostavilo da su na pladnjevima naše glave, a da su zlatne kašike u rukama probranih i da imaju dimenzije lopate Alije Sirotanovića. Po potrebi je ta politika proizvodila cace, ćele, juke, tigrove, vukove, labudove..., sve upakovane u patriotski celofan. Kada je patriotizam izgubio na vrijednosti SDA je izbacila na tržište nove, tranzicijske modele: šaje, ševe, šete..., bičakčiće i brankoviće razne. Zločince, ratne pljačkaše i bandite zamijenili su privatizacijski lopovi i tranzicijski ološ. Ratne zločine zamijenili su privatizacijski. Ubice i neizlječive sadiste zamijenili su lopovi i banditi. Društvena imovina je postala privatna, vlasništvo odabranih desetak-dvadeset porodica. Opljačkana je državna imovina, nestale su milijarde doniranih sredstava, potomci odabranih otišli su u poznate svjetske škole i donijeli prestižne diplome.

Ratni gospodari smrti i poratni vlasnici naših života, sada bi da postanu čede jovanovići. Stranka demokratske akcije koju je osmislio, formirao i godinama vodio otac Bakira Izetbegovića želi sada da se predstavi okolini kao fini, kulturni susjed koji se zna izviniti i kada to niko od njega ne traži. A susjedi vole takve. Imaju svoje problem i njih ne interesuje što je taj uglađeni gospodin sociopat. Luđak koji je rasprodao porodično imanje, ženinu djedovinu propio, koji je i svoju djecu stavio pod hipoteku, uništio njihovu budućnost, a ženu prodao u bijelo roblje. Zaboravili su susjedi besane noći kada su zatvarali prozore i ispod glasa govorili: Eno, opet se tuku, neko bi trebao zvati policiju...

Susjedima možda to nije važno jer ni oni nisu ništa bolji, a na globalnom tržištu laž je uvijek tražena roba. Ovdašnji vlasnici manufakture laži to znaju najbolje. Proizvode i prodaju svakom koje spreman da to kupi.

Jučer je to bio patriotizam, pa neoliberalizam a sada se traži politika pomirljivosti i dobrosusjedstva.

Ali, kako kažu Laž vrijedi onoliko koliko su ljudi spremni da povjeruju u nju. Ja ću u ovu, Bakirovu, novu SDA laž povjerovati kada mlađahni Izetbegović ode na Kovače, prouči fatihu svom ocu i časnim pripadnicima Armije RBiH koji su poginuli braneći svoju domovinu, i zatraži da se Cacin mezar izmjesti sa Šehidskog mezarja. Dakle, nikad.

(zurnal.info)