Pošta sa okupirane strane

Virus H1N1: Škole u BiH nisu spremne za slučaj epidemije Nadležne institucije u Bosni i Hercegovini nemaju nikakav plan za slučaj pojave virusa A u školama. Trenutno zbog svinjskog gripa nije zatvorena nijedna škola, a za učenike još uvijek važe uputstva od prošle godine (ako ih se sjećaju). U cilju zaštite učenika, školske ekskurzije su na preporuku ministarstava obrazovanja uglavnom planirane unutar Bosne i Hercegovine. To ipak nije bila praksa u Republici Srpskoj, kao ni u nekoliko kantona u Federaciji. Zbog pritisaka turističkih agencija na direktore škola, direktno se ugrožava zdravlje učenika i dopuštaju se ekskurzije u zemlje u kojima gotovo da hara svinjska gripa i u kojima su zbog moguće epidemije škole zatvorene do daljnjeg.

STOP EKSKURZIJAMA DO JUNA 2010.

Tako su sanitarne inspekcije zatvorile školu u Parizu nakon što je među učenicima otkriveno sedam slučajeva virusa A. Francuska vlada pripremila je snimljene lekcije koje državni radio i televizija mogu emitovati u slučaju da škole budu zatvorene zbog svinjskog gripa.

-Ministarstvo Obrazovanja i Nauke Kantona Sarajevo je nakon pojave virusa A krajem prethodne školske godine, zabranilo organizovanje đačkih ekskurzija. Nedugo zatim, zabrana je ublažena i ostavljena je mogućnost da se ekskurzije organizuju na području Bosne i Hercegovine, što je većina osnovnih škola prihvatila i realizovala. Srednjoškolske ekskurzije su prolongirane za septembar, a nakon što je, u međuvremenu, u svijetu proglašena pandemija ovog virusa, putovanja za srednjoškolce ponovo su prolongirana za juni 2010. godine. Većina roditelja i nastavnog osoblja na području kantona Sarajevo pozdravilo je ovakvu odluku nadležnog ministarstva, dok pritisci i pritužbe najviše stižu od turističkih agencija koje organizuju ekskurzijska putovanja učenika. Na taj način pokušava se pretpostaviti materijalna dobit vlasnika agencija u odnosu na zdravlje učenika što je nedopustivo - izjavila je za Žurnal prof. Lamija Husić, Stručni savjetnik Ministarstva za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje.

ZENIČKI RODITELJI ŠALJU DJECU U ŽARIŠTE SVINJSKE GRIPE

Jedna od škola čiji će učenici, i pored upzozorenja Ministarstva Nauke i Obrazovanja, početkom ove školske godine putovati van Bosne i Hercegovine je “Prva gimnazija” iz Zenice. Kako nam je rekao sekretar škole Benjamin Mutapčić, oko devedeset posto roditelja i učenika odlučilo je da se organizuje maturantska ekskurzija.

-Odlučeno je da učenici putuju u Lloret del Mare, mjesto koje naši maturanti posjećuju zadnjih nekoliko godina. Tako je odlučila većina učenika i roditelja. I ako je Ministarstvo izdalo upozorenje ipak je odlučeno da se učenici odvedu u Španiju- kazao je Mutapčić.

Prema zvaničnim podacijama Svjetske Zdravstvene Organizacije (WHO), od evropskih zemalja svinjskim gripom najviše je pogođena Španija. U susjednoj Hrvatskoj do porasta broja oboljelih došlo je nakon maturantske ekskurzije u Španiju, kada se preko devedeset maturanata iz Splita i Šibenika zarazilo virusom A.

JEFTINIJE, A ZDRAVIJE

U školama se, kao i u Ministarstvu, uglavnom slažu da Bosna i Hercegovina može biti adekvatna destinacija za putovanja osnovaca. Posebno, kada se u vidu ima ekonomska situacija u zemlji i razlike u cijenama domaćeg i putovanja izvan Bosne i Hercegovine.

-U našoj školi se držimo uputstava koja smo dobili od nadležnog ministarstva u prethodnoj školskoj godini, a koja podrazumjevaju mjere prevencije od zaraze virusom A. To se uglavnom odnosi na edukaciju učenika na koji način da se preventivno zaštite od zaraze ovim virusom. Učenicima su podijeljeni prospekti sa najvažnijim smjernicama u cilju zaštite. I, možda najbitnije u svemu jeste da škola nije organizovano vodila učenike van Bosne i Hercegovine, što je možda najbolji oblik prevencije - kazala nam je direktorica Osnovne škole “Safvet-beg Bašagić” Lejla Dizdarević.

Život je čudo: Duševna bol Emira Kusturice vrijedi 12.000 eura

Odluka Vrhovnog suda Crne Gore kojom se potvrđuje presuda piscu i publicisti Andreju Nikolaidisu da plati 12.000 eura za duševne i ostale bolove Emiru Kusturici – ostaće zabeležena kao jedna od najperverznijih u istoriji balkanskog pravosuđa. Nikolaidis je, kaže časni podgorički Sud, kriv jer se „uz najveći stepen najgrublje ironije i sarkazma vrijeđa tužilac, njegova čast i ugled, kao ličnosti, a osporava i pravo na njegovo mišljenje. Sem toga, na uvredljiv način osporavaju se rezultati u umjetničkom stvaralaštvu tužioca“. Prevedeno na jezik Vrhovnog suda, ironija i sarkazam su zabranjeni, a „rezultati u umjetničkom stvaralaštvu tužioca“ su neupitni, zaštićeni Zakonom! Ko ne veruje, neka pročita legendarnu presudu!

TKO SU ČLANOVI SLAVNOG VRHOVNOG SUDA CRNE GORE ALERGIČNI NA SARKAZAM & IRONIJU, ZALJUBLJENI U MOKRU GORU I NJENOG GOSPODARA: Vijeće je sastavljeno od sudija Radoja Orovića, kao predsjednika vijeća, Julke Badnjar, Dušanke Radović, Rešada Muzurovića i Ranka Vukovića, kao članova vijeća.

TKO JE NEMILOSRDNI TUŽILAC: Emir Kusturica, sa boravištem u Beogradu, ul. Milorada Mitrovića, koga zastupa punomoćnik Marika Novaković, advokat iz Podgorice.

TKO SU TUŽENI: 1) Društvo za novinsku izdavačku djelatnost "Monitor" DOO Podgorica, ul. 19 Decembra br. 19, koga zastupa punomoćnik Tamara Durutović, advokat iz Podgorice, 2) "Antena M" DOO Podgorica, ul. 19 Decembra br. 19, koga zastupa punomoćnik Periša Radović, advokat iz Podgorice, 3) "Studio MOUSE", DOO Podgorica, ul. 19 Decembra br. 19, koga zastupaju punomoćnici Vesna Raičević i Velibor Marković, advokati iz Podgorice i 4) Andrej Nikolaidisa, iz Podgorice, ul. 19. decembra br. 19, koga zastupa punomoćnik Tamara Durutović, advokat iz Podgorice.

A ŠTO SE VIJEĆE SASTALO: Radi naknade štete, odlučujući o revizijama prvotuženog i četvrtotuženog izjavljenim protiv presude Višeg suda u Podgorici Gž. br. 727/06 od 15. 02. 2008. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 6. 06. 2009. godine.

I KAKVU JE PRESUDU DONELO VIJEĆE: Odbijaju se revizije prvotuženog i četvrtotuženog, kao neosnovane. Isti su obavezani da tužiocu po osnovu naknade nematerijalne štete zbog povrede ugleda, časti, slobode i prava ličnosti, isplate solidarno iznos od 12.000 eura, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 18. 01. 2006. godine do isplate i troškove parničnog postupka od 750 eura, dok je tužbeni zahtjev u preostalom dijelu za iznos od 88.000 eura, odbijen kao neosnovan.

ŠTA JE PREDMET SPORA: U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude utvrđeno je da je prvotuženi, u svom nedeljniku "Monitor", broj 710 od 28. 05. 2004. godine, objavio tekst čiji je autor četvrtotuženi pod naslovom "Dželatov šegrt", sa nadnaslovom "Emir Kusturica pravoslavni hrišćanin". U tom tekstu za tužioca se navodi da je "glup, ružan, pokvaren", "da sve što ima treba da zahvali magarcima", "da je pružao alibi za svakog ubijenog Muslimana", "da se svrstao na stranu dželata u Srebrenici", kao i navode kojima se vrijeđaju njegova osjećanja u vezi sa vjerskom i nacionalnom pripadnošću, te i njegova djela i dostignuća u oblasti umjetničkog stvaralaštva.

VIJEĆE VRHOVNOG SUDA NIJE NI SVESNO DA JE VLASNIK KOSMIČKE REČENICE GLEDE UVREDE UMJETNIČKOG STVARALAŠTVA: Kao i navode kojima se vrijeđaju (...) njegova djela i dostignuća u oblasti umjetničkog stvaralaštva.

CJELINA ALI ODVOJENO: Takvi navodi, očigledno uvredljive sadržine i namjere, posmatrano odvojeno i u cjelini, ne mogu predstavljati vrednosne sudove motivisane kao poziv na javnu polemiku, kako to navode revidenti.

IRONIJOM PROTIV GOLORUKOG EMIRA: Ovo zbog toga što se tim navodima, na ružan i neprimjeren način, uz najveći stepen najgrublje ironije i sarkazma vrijeđa tužilac, njegova čast i ugled, kao ličnosti, već osporava i pravo na njegovo mišljenje. Sem toga, na uvredljiv način osporavaju se rezultati u umjetničkom stvaralaštvu tužioca, kao i njegova osjećanja u vezi sa nacionalnom i vjerskom pripadnošću.

KOLIKO EVRA VREDI DUŠEVNI BOL NEMANJE KUSTURICE: Pošto su objavljenim tekstom grubo povrijeđeni čast, ugled i dostojanstvo tužioca, dosuđeni iznos od 12.000 eura, odgovara zahtjevima iz člana 200. Zakona o obligacionim odnosima, kako u pogledu značaja povrijeđenog dobra, tako i u pogledu intenziteta pretrpljenih duševnih bolova tužioca.

ANALIZA DUŠEVNOG BOLA S NAGLASKOM NA INTENZITET: Pri tom treba imati u vidu da za postojanje duševnih bolova, njihov intenzitet i trajanje, nije bilo potrebno medicinsko vještačenje na šta se revizija potencira bez osnova.

ZAŠTO NIJE BILO VEŠTAČENJA DUŠEVNOG BOLA KOJI JE IZAZVAO TEŽAK I OZBILJAN POREMEĆAJ PSIHIČKE I EMOCIONALNE RAVNOTEŽE UPRAVNIKA ŠUMSKOG KOMPLEKSA MOKRA GORA: Jer, grubo vrijeđanje, podsmijeh i izlaganje ruglu, morali su izazvati težak i ozbiljan poremećaj psihičke i emocionalne ravnoteže, kod svakog čovjeka, pa i tužioca, zbog čega je, po ocjeni ovoga suda, odgovarajuće vještačenja u tom pravcu, bilo suvišno i nepotrebno.

OVO FILMSKO OBJAŠNJENJE ZASLUŽUJE JOŠ JEDAN KADAR: Odgovarajuće vještačenja u tom pravcu bilo bi suvišno i nepotrebno.

ŠTA SUD SMATRA: Ovaj sud smatra da će dosuđeni iznos doprinijeti otklanjanju štetnih posledica, tj. uspostavljanju psihičke i emocionalne ravnoteže tužioca koja je narušena objavljivanjem teksta o kome je bilo riječi.

ZNAČI LI TO DA JE EMIR KUSTURICA VEĆ PET GODINA NEURAVNOTEŽEN I DA ĆE 12.000 EURA VASPOSTAVITI VIŠEGODIŠNJU NARUŠENU RAVNOTEŽU IZMEĐU PSIHE I EMOCIJA: Ovaj sud smatra da će dosuđeni iznos doprinijeti otklanjanju štetnih posledica, tj. uspostavljanju psihičke i emocionalne ravnoteže tužioca koja je narušena objavljivanjem teksta o kome je bilo riječi.

(U Podgorici, 6.9. 2009)


(preneseno sa prijateljskog portala e-Novine)

Selvedin Avdić: Kako je Grinch ukrao dernek

Gdje su melodije, šta je s harmonijama, kakva nepogoda odnese nam sevdisanje, kakav Grinch ukrade nam dernek

Priča mi drug kako se žalio rođaku da se ne osjeća dobro u posljednje vrijeme. Depresije, kostobolje, plitak dah, probadanje po lijevoj strani, nemoć... Ovaj ga je odmah upitao kada je posljednji put zapjevao. Drug se zamislio i odgovorio: Ne pamtim. Nekad, prije rata... Meni se i pravdao. Šapće, ko krivac: Znaš kakva je situacija, nije mi do pjesme. Nema nikakvog razloga za nelagodu, sasvim ga razumijem, čestit je čovjek pa ne može pjevat po ovakvom vremenu.

Beogradski mali pijac

Uočio sam da je danas do pjesme samo neradnicima, probisvjetima i još gorim od takvih. Sjetite se Ratka Mladića kako mumla na kvaziruske romanse i stihovane prizore iz ratarske svakodnevnice. Teško je zaboraviti Dodika kako ispod šatre zabavlja glasače coverom hita Ne (x 5) dooolaazi ili onaj pornografski klip snimljen u njegovoj laktaškoj Rupi u zidu u kojem cijepa košulju uz lascivan turbo folk. Pamtimo i neuspješan nastup Dragana Davidovića na četničkom oproštaju. Njegovo atonalno brundanje mrzovoljno je prekinuo čak i tamošnji vojvoda. Slavko Jovičić Slavuj također ne može da se suzdrži od pjesme. Toliko mu je lijepo da na svoj blog smješta fotografije sa brojnih nastupa. Roditeljska pažnja za djecu, ali i sve osobe nervoznog želudca preporučuje se zbog fotografije na kojoj, blizu orgazmičkog vrhunca derta, spušta balav poljubac na obraz usplahirene Nede Ukraden. Inače, ako to nekog zaista može zanimati, Slavujeva omiljena pjesma je (na blogu je sam priznao, bez ikakve prisile, nije bio prisluškivan, niti ucjenjivan) : Beogradski mali pijac potopila Sava, mog dragana, eto tako, zabolela glava.

Federalni vlastodržci svoje pjevačke sposobnosti zasad uspješno skrivaju pred kamerama. Ne znam o čemu se radi, jer stage fright ne pokazuju čak ni tokom govora nad masovnim grobnicama. Nisam imao tu nesreću da prisustvujem njihovim dernecima, pa ne mogu da znam kakvi su im pjevački kvaliteti, ali imam dovoljno razloga za opravdanu sumnju da intimno uživaju u pjesmi. Recimo, niko me ne može ubijediti da reis ne zapjevuši na brojnim ummetima i mosušima kojim prisustvuje ili da ga u srce nije dirnula bar jedna pjesma na stadionskoj svadbi čiji je glamour dodatno pojačao svojim raskošnim džubetom. Zar je moguće da Nedžad Branković nema pjevačkih ispada? Njegov nasljednik ima DJ sklonosti pa tragom one narodne poslovice o jabuci i njenom stablu, nećemo mnogo pogriješiti ako pomislimo da oca i sina ne povezuju samo geni i sklonost ka traćenju tuđeg novca. Sumnjam i da je Tihić uspio potpuno odbacio svoje rockerske talente koje je gajio po lokalnim bendovima u Šamcu ili da Silajdžić može odoljeti vrelim ritmovima na romskim balovima koje inkognito posjećuje. Siguran sam da zapjevaju, teško mi je povjerovati da u grobnoj tišini mljackaju jagnjetinu i igraju skrivanja prstena u jet set kulama na Ciglanama i Ustikolini.

Iz grla nam slaba pjesma

Nekada nije bilo tako. Nekada je i pošten svijet znao zapjevati. Eto, recimo, sjećam se kako su moji roditelji sa svojim društvom obavezno pjevali za stolom, dok sam ja drijemao ispod njega. Nije to bio pojedinačan incident, neki posvećeni ritual tajnog pjevačkog društva, svi su pjevali, rodbina, kumovi, komšiluk... Čim nabodu prvu sudžuku na čačkalicu odmah neko počne prigodne stihove. Svako od njih imao je svoju omiljenu pjesmu, koja im je slikovito opisivala dotadašnji život, pa je pjesmom pogođeni predvodio dok su ga ostali podržavali s punim razumijevanjem. Pjevali su svuda i u svakoj prilici, često su im se pridruživali i slučajni gosti, prolaznici, pa i milicijske patrole. Pjevali su ko sretni.

Neuporedivo sa mojom situacijom. Ne pamtim kad sam posljednji put zapjevao. Najgore je to što i kada bi me uhvatila neobuzdana želja za pjesmom, živ ne znam šta bih zapjevao. Šta da pjevam? Možda neki refren iz kataloga prezimenjaka Damira Diplomtza, recimo: Nemoj brinut, samo šalji, u tri pičke materine, da naričemu uz Više se ne bojim na death disco Goribora, pjevam vesele terce na Frenkijevu pjesmu Ej, hodža džennet il džehennem, na kojem sam spisku da polako krenem, ili uvježbavam višeglasje sa Dubiozom uz Šuti i trpi. Kao što se možete i sami uvjeriti trenutni soundtrack mi je sve sam jad i čemer. Kriska i vriska. Ko u pjesmi Skroza: Kuća tijesna, čeljad bijesna, iz grla nam slaba pjesma.Gdje su melodije, šta je s harmonijama, kakva nepogoda odnese nam sevdisanje, kakav Grinch ukrade nam dernek?

Najgore je što mi se čini da stvari u skorije vrijeme neće na bolje, što ne mogu utješiti prijatelja. Sve mi govori da će se melodija u moj život vratiti kada i harmonija u društvo.

Dakle, u ponedeljak.

(Prigodne ilustracije uz ovaj tekst omogućio nam je Slavko Jovičić Slavuj, pa mu se ovom prilikom i zahvaljujemo.)

CURE : Važne žene u Travniku i Sarajevu

 

Program će se sastojati iz dva dijela, prvi će se održati u Travniku, a drugi u Sarajevu.


Edukacija je osmišljana kroz interaktivne radionice, prezentacije, performanse i istraživanja.


- U sklopu ovog edukacijskog programa govorit će se o spolu, rodu, dakle o definicijama tih pojmova. Učesnice će biti podijeljene u četiri grupe. Radit će se istraživanja o važnim ženama koje su se pojavljivale kroz historiju. Bit će riječi i o emancipaciji žena, pravnom okviru, razgovaraćemo o nasilju nad ženama te kako to nasilje spriječiti, analizirat će se uloga medija. Vrlo je bitno govoriti o feminističkom aktivizmu, te lokalnim akcijama koje kod nas nedostaju, kaže Taida Horozović aktivistica Fondacije CURE.


Svrha ove edukacije, kako nam je rečeno iz Fondacije, je predstavljanje informacija djevojkama koje će im pomoći da misle pozitivno i djeluju aktivno.


- Želja nam je da kod žena podignemo svijest na višu razinu, a to se može postići aktivizmom, kroz predavanja, učenja, interakciju i druženja, govori Taida.


Nakon završetka programa, polaznice će dobiti certifikate, mogućnost za besplatno pohađanje pozorišnih radionica, mini grantove za svoje akcije, mogućnost da sarađuju sa aktivisticama iz BiH i svijeta.


Edukativni program je besplatan i sve troškove edukacije snosi Fondacija CURE uz podršku Švicarske feminističke organizacije.


 

 

CHARLES CRAWFORD: Bosna je zlovoljan magarac

Bivši britanski ambasador u Bosni i Hercegovini, Charles Crawfor, reagirao je pismom na tekst Marcusa Tannera u Independentu o stanju u našoj državi: Bosna se treba sabrati bez naše pomoći. Prenosimo Crawfordovo pismo objavljeno u današnjem Independentu

William Hague s pravom upozorava da Bosna i Hercegovina rizikuje da ponovo sklizne u nered (12. august). Suštinski problem? Da biste mobilisali ljude, nacionalni identitet mora biti realan, ne umjetan. Bosna nema nacionalni identitet. Mi (i oni) pričamo o “Bosanskim Srbima i Bosanskim Hrvatima”, a ne o srpskim i hrvatskim Bosancima.

Dejtonski mirovni sporazum iz 1995. godine je zaustavio sukob oko pravog bosanskog identiteta ali ga nije završio. Dejton sadrži nepodoban dogovor za jednu državu sa tri uznemirene etničke grupe, to jest “jedna država, dva entiteta”. Ova asimetrija daje Srbima previše (Republika Srpska) i Bošnjacima i Hrvatima premalo (podijeljen drugi entitet). Svi poticaji su pogrešni. Različite frakcije vjeruju – ispravno – da će ako oni ne budu u stanju voditi državu razumno, troškovi haosa pasti na nekog drugog, to jeste, poreznika EU-e.

Niti bismo mi smjeli zaboraviti razlike između međunarodnih politika Bosne i Kosova, endemske lokalne neodgovornosti i korupcije naslijeđene od jugoslovenskog “socijalističkog samoupravljanja”, i ponosnog balkanskog inata (sujetno samouništavajuće krvavo ludilo). Bosna je zlovoljan magarac sa tri posvađane glave, koji nije impresioniran mrkvom na štapu EU i koji se ne pomjera zbog oštrih udaraca Visokog predstavnika u njegovu stražnjicu.

Beznađe? Ne. Ja bih išao sa novim dogovorom. Ubrzano EU članstvo sa bezviznim putovanjem za sve Bosance u zamjenu za novi ustav. Ovo bi stvorilo tri regije, svaka dominantna jednom zajednicom ali sa samostalnom odgovornošću za svoje postupke, sve sa slabom ali pravom centralnom moći i pritiskom da se od Bosne napravi barem regulirana ekonomija u Evropi. Fer, koherentna struktura koja nagrađuje odgovornost i privatnu inicijativu.

Avaj, da bismo stigli tamo stvari će morati postati osjetno gore, da bismo nagovorili sve zabrinute u Bosni i Briselu da pristanu na to, u konačnici, nema alternative. Budući ministar vanjskih poslova će trebati jake živce.

(The Independent)

MARCUS TANNER: Bosna se treba sabrati bez naše pomoći Neka se najslabija postjugoslovenska država sama nosi sa vlastitim problemima, smatra analitičar The Independenta

 

Šta uraditi sa Bosnom? William Hague je bio u pravu kada je rekao The Independentu jučer da ona nazaduje pred našim očima, dok se izrični Srbi povlače dalje od slabog centra u smjeru konačne nezavisnosti.

Bosanski muslimani su bijesni, insistiraju da Bosanski Srbi nikada ne smiju biti nagrađeni za počinjene masakre u devedesetim za koje postoje dokazi. Srbi ljutito uzvraćaju da imaju pravo na nacionalno samoopredljenjenje. Evropa kaže da nemaju – Kosovo je bilo izuzetak. Srbi kažu da nije. Ukratko, to je haos.

Evropa nema strategiju za Bosnu; ne postoji rezervni plan. Gospodin Hague želi više vanjskog utjecaja. Ali Bosna je vidjela i previše toga u svom životnom vijeku. Još od kada je završio trostrani rat u bivšoj Jugoslaviji 1995. godine, najslabije postjugoslovenske države su bile ravnopravne na međunarodnom operacionom stolu, primajući redovne transfuzije krvi, implantante i bajpase.

Jedan problem je rana osmišljena okvirom silom nametnutim državi na pregovorima u Daytonu, Ohio,

1995. godine, zahvaljujući amanetu izaslanika Billa Clintona, Richardu Holbrooku. Washington je htio brzi kraj nepravednog rata i imao je malo vremena za cjepidlačenje Evropljana sa njihovim teškim tomovima balkanske historije i složenim etničkim mapama.

Holbrooke je osmislio iznenadnu podjelu Bosne na dva federalna “entiteta”. Veći, u kojem je Sarajevo, bio je pretežno muslimanski, manji uglavnom srpski. Ideja je bila da se veći od dva entiteta ponaša kao središte nacionalnog jedinstva, polako uvlačeći manji u svoju orbitu.

To se nikada nije dogodilo. Još od 1995. godine, veći entitet je taj koji je izgubio svoj put, ekonomski i politički. Republika Srpska, kako je nazvan drugi entitet, uspjela je izbistriti svoje djelovanje i povećati samostalnost. Sarajevo nije postalo glavni grad svih Bosanaca, kako su 1995. godine namjeravali mirotvorci. Ono je nestalo, postajući gotovo potpuno muslimansko okruženje.

Naklonjenost međunarodnih namjesnika u Bosni od 1995. godine, koju su pokazali prema muslimanima, nije im mnogo pomogla. U nemogućnosti da zaborave dane u hladu palme Lord Asdownove vladavine, kada su opstruktivni srpski i hrvatski političari bili ponižavani, otpuštani i isključivani iz politike, oni čeznu da Zapad “interveniše” na isti način i istom mjerom.

Vjerovatno će istjerati svoje. U tom slučaju očekujte više namještenika prerušenih u posrednike, više detaljnog nadzora seoskih prepirki, više odbacivanja smarajućih Srba i Hrvata; i više stranog novca ulivenog u stražnju rupu bosanskih korumpiranih finansija.

Problem ove strategije jeste da nema izlaza iz takvog stanja stvari. Bosna tada gubi barem prividnu državnost i zvanično postaje protektorat. Njene nade pridruživanju EU, slabe kakve jesu, u potpunosti nestaju. Brisel nije zainteresovan za preuzimanje bolnog međunarodnog starateljstva.

Godine stranog upravljanja i dekreta su odgojile infantilnu političku kulturu, u kojoj si političari mogu priuštiti da zvuče kao ekstremisti jer oni tako rijetko moraju procijeniti stvarnu odgovornost za svoje zapaljive riječi. “Odvale” kako god osjećaju, znajući da će “Brisel”, “Zapad”, ili “Amerikanci” imati posljednju riječ. I potpisati novi ček.

U naknadnoj pameti, ustav iz 1995. godine je bio greška, pokopavajući bosansku etničku podijeljenost, na najbizarniji i nezadovoljavajući način. Dva entiteta se nisu raspala. Sasvim suprotno, entitetima su narasle ruke i noge – srpskom posebno. Sada je kasno da se nešto promijeni – moramo živjeti sa posljedicama Holbrookovog brzopletog dogovora.

U međuvremenu, dok odlučno odbijaju šanse da iko ikada prizna državu Bosanskih Srba – za koju se čini da čak ni Beograd nije zainteresiran – Evropljani bi trebali prestati slati nejasna obećanja još jedne “intervencije” trajno ožalošćenim muslimanima. Bosna nikada neće biti Švicarska. Državin DNK to neće dozvoliti.

Svaka od tri zajednice je prilično uvrijeđena drugim dvjema zbog niza razloga još od prije najmanje pola milenija, i svaka može citirati poglavlje i stihove o svojoj omiljenoj temi svakome koga mogu nagovoriti da ih sluša. Najbolje čemu se možemo nadati je “balkanska Belgija” - nevoljno prihvaćeni dogovor, rođen iz geopolitičke nužnosti, koji će nastaviti da posrće. Ali nećemo tamo stići beskrajnim mikroupravljanjem situacije. Bosancima treba reći da to moraju uraditi sami.

(The Independent)

Akcija građana istupa iz Građanske koordinacije Udruženje Akcija građana istupa iz Građanske koordinacije jer, kako navode u saopštenju, nisu zadovoljni načinom a koji se ova organizacije bori za prava ugroženih i marginalnih kategorija stanovnika Bosne i Hercegovine.

Kako navode Akcija građana se pridružila Građanskoj koordinaciji zbog neophodnosti konačnog ujedinjenja svih ugroženih i marginalnih kategorija stanovnika Bosne i Hercegovine, uključujući i nevladine organizacije: “Od Koordinacije smo u aktuelnom trenutku, pored spajanja snaga, očekivali smisleniji i hrabriji način vođenja “borbe” za prava svih kategorija koje su pristupile samoj koordinaciji. Očekivali smo reakciju na poteze vlasti Federacije BiH, jer očito je da su vlasti Federacije mogle reagovati na vrijeme, ali nisu! Mogle su zauzdati javnu potrošnju, ali nisu! Mogli su smanjiti grantove, ali nisu! Spas su našli u kreditu kod MMFa - umjesto da svoje plate smanje za 30% smanjit će ih za samo 10%, umjesto da grantove smanje za 40% smanjit će ih samo 10% (računali su da se niko neće buniti niti ginuti zbog 10% smanjenja, a da sve druge navike treba ostaviti netaknute, barem 90%).”

U Akciji građana su svjesni da su se vlasti u Federaciji BiH morale zadužiti, jer slično rade i druge, mnogo bolje vlade u svijetu, ali su ogorčeni na način kako se bezglavo upalo u budžetski deficit: “Kako ništa značajnije nije promijenjeno, možemo slobodno računati da se takva pojava ponovi sutra ili prekosutra i da je nemar, nehat i javašluk ostao nerješen barem 90%”, navodi se u saopštenju Akcije građana:

Na naše veliko razočarenje praksa rada SSSBiH pod vođstvom predsjednika Edhema Bibera se preslikala na Građansku koordinaciju. Pored konstantnog zaobilaženja Građanske koordinacije u svom djelovanju, gospodin Biber je još jednom pokazao nedostatak dosljednosti i hrabrosti.”

Usvajanje Zakona o uštedama na nivou Federacije BiH bila kap u prepunoj čaši Akcije građana i definitivan razlog da istupe iz Građanske koordinacije, ali da, kako kažu, partnere za buduću “borbu” traže među “zdravim” snagama u samoj Koordinaciji, a i izvan nje, kojih, svakako uprkos Biberu i njemu sličnima, još uvijek ima.

Prioriteti gospodina Bibera nisu radnici i druge ugrožene populacije - neradom vlasti ugroženi su građani BiH, već opstanak aktuelne vlasti i zadržavanje sopstvene fotelje. Najprovidnija varka je bila najava da će sindikati predvoditi gladne radnike da protestvuju zbog 10% skresanih plaća, dok je Vlada FBiH zadržala kompletan vozni park, sve privilegije, 90% starih navika. Ni ovaj put se ničega nije odrekla (kao ni dosada), osim što je pokazala da je spremna da se odrekne usluga Edhema Bibera”, stoji u saopštenju Akcije građana.

(zurnal.info)

Naša posla

 

Koševsko brdo, 08-08-2009.

Porodična medicina očito je prepuštena na volju uposlenih u ambulantama. Uposlenici po svojoj volji određuju da li hoće ili neće raditi. Kao što i sam naslov kaže: naša posla!

Pozivamo vas da ovakve slične primjere samovolje i javašluka fotografirate i pošaljete na mail adresu [email protected] Kvalitet fotografije nije bitan. Važno je samo da se jasno razaznaje ono što fotograija dokumentuje.

Dubioza kolektiv
Poštedite nas medijske artiljerije Mi ne želimo da se bend Dubioza kolektiv instrumentalizira usvrhu dodatne nacionalne polarizacije, ionako podijeljenog bh društva
11.juli u Srbiji
Srbi etnički očišćeni iz Srebrenice Ovakva falsifikovana slika Srbiji neće pomoći ni u procesu demokratizacije, ni u približavanju Evropskoj uniji”, navedeno je u posljednjem izvještaju Komiteta pravnika za ljudska prava – YUCOM koji je analizirao stav Srbije prema zahtjevu sto nevladinih organizacija da se 11. juli proglasi Danom sjećanja na genocid u Srebrenici