Pošta sa okupirane strane

BOSANSKI BERLUSCONI : Ekskluzivni čuvar lika i djela Alije Izetbegovića Na današnjoj konferenciji za štampu koja je održana u hotelu Radon Plaza, Fahrudin Radončić, utemeljitelj Avaza formalno je potvrdio ulazak u politiku. Na početku se gazda Avaza uporedio sa italijanskim premijerom Silviom Berlusconijem.

- Prije je Italija mijenjala premijera svake pola godine. Otako je Berlusconi došao na vlast to je promijenilo, bez obzira šta ko mislio o njemu.

Bosanski Berlusconi je nakon toga u kratkim crtama predstavio orjentaciju svoje političke partije, a to se prije svega odnosi na ekonomiju, gradnju autoputeva, zaustavljanju prodaje prirodnog blaga, pomoć posrnulim kompanijama, ulasku u NATO. Evropskim integracijama...

Na čuđenje svih prisutnih naglasio je da Bosni i Hercegovini ne trebaju nikakvi miškovići (!), pacoliji, crnogorci... Posebno je istakao, i to povišenim tonom, da je neophodno očuvati lik i djelo Alije Izetbegovića.

- Ovom prilikom želim da naglasim da ću čvrsto stati iza lika i djela Alije Izetbegovića. Da njega nije bilo ne bi bilo ni Bosne i Hercegovine. Za to želim reći stop svim atacima i blaćenju lika i djela rahmetli predsjednika, rekao je Radončić.

Ime stranke nije htio otkrivati, kao ni članove. Samo je rekao da će javnost biti blagovremeno obaviještena. Zanimljivo je da na ovom prvom Radončićevom obraćanju nije bio prisutan niti jedan političar, privrednik pa ni estradna zvjezdica...

Nakon održanog govora, koji je izbiflao sa ručicom u džepu, Radončić je prisutnim novinarima uskratio mogućnost pitanja i ubrzanim korakom napustio konferencijsku salu.

(zurnal.info)

ZAKON O INFORMIRANJU: Zbog njega političari imaju mokre snove Milorad Dodik je najavio da će tražiti od Parlamenta BiH da usvoji Zakon o informiranju, sličan onom koji je donesen u Srbiji. Dejan Kožul, novinar e - novina, za Žurnal objašnjava kakve posljedice na društvo može imati ispunjenje posljednje Dodikove želje

 

Vidite gospodo. Zakon je takav! Kako nalaže zakon, ali ja kao jedan paćenik kao jedna sirotinja ne bi mog’o to da uradim zato što je zakon izuzetno...IZUZETNO je zakon...povlašćen u vezi zakona. Da nastavimo? Može!

Pre nego to uradimo, moram da istaknem da bi autor ove izjave (pripiti Beograđanin) mogao da tuži dolepotpisanog jer sam za potrebe ovog članka iskoristio njegovu autorsku izjavu, besmislenu, ali ipak učinio sam to bez njegove saglasnosti, a zarad sticanja pravne imovinske koristi.

Rizikujem da me sud razapne zbog „povrede njegovih moralnih prava“. Jedini spas mi je činjenica da je izjava toliko besmislena da je onoga koji ju je tog dana prelomio preko jezika verovatno toliko sram da mu ne pada na pamet da se zbog iste razvlači po sudu i to od najnižih pa sve do Vrhovnog.

Neki sa tim nemaju problema. U svesnom stanju izreći niz besmislica, među kojima se izdvajaju izlivi ljubavi prema Mirjani Marković i mržnje prema Zoranu Đinđiću, a onda se ganjati po sudu sa komitetom pravnika za ljudska prava (YUCOM) koji su izdali knjigu „Aleksandar Tijanić – Slučaj jednog službenika“, a koja sadrži upravo izrečene besmislice može samo Aleksandar Tijanić, nekad leva ruža Mirjane Marković, a danas medijski protočni bojler Demokratske stranke i njenog lidera Borisa Tadića. Ganjao se i, nakon odluka Okružnog suda koji je našao da su u YUCOM-u samo koristili pravo citiranja, satisfakciju je dobio na Vrhovnom sudu koji je tu presudu preinačio i podebljao autorski pečat preko izgovorenoga.

BESKIČMENJACI U TOGAMA

Sada sam došao na vrlo sklizak teren. Ako pređem liniju koju već dobrano gazim i kažem da su sudije u Vrhovnom sudu zloupotrebile Zakon o autorskom pravu, da su lako potkupljivi i beskičmenjaci u togama, a da Tijanić nije ništa više od vetropira koji savršeno zna kako vetrovi duvaju što mu pomaže da se lakše uvuče u nečiju pozadinu, e onda će oganj nebeski pogoditi potpisnika ovih redova i ostaviti mu pismo – pozivnicu za razračunavanje na sudu jer sve šta sam rekao (napisao) je samo fikcija i laž sa ciljem sticanja prave imovinske koristi, dok se drugačije ne dokaže.

Nije novinarima u Srbiji lako. Mnogi od njih još nisu ni apsolvirali pitanje autorskih prava. Mnogi se i pitaju šta to zapravo znači? E, pa Vrhovni sud i Tijanić su se potrudili da im maksimalno suze tu dimenziju. Za ostatak se pobrinuo Mlađan Dinkić, uz malu pomoć prijatelja koji su prostor za manevar novinarima dodatno suzili u okviru usvojenih izmena i dopuna Zakona o informisanju. Osećanje zbunjenosti lagano prerasta u klaustrofobiju. Otvaramo stranice Zakona i vidimo sledeće novitete:

(Zakonom je predviđeno da javno glasilo može osnovati domaće pravno lice i obaveza upisa u Registar javnih glasila. U slučaju izdavanja glasila koje nije upisano u Registar, nadležni javni tužilac dužan je da odmah pokrene postupak za privredni prestup, a nadležni sud u roku od 12 sati da obustavi privremeno izdavanje glasila.

Ukoliko ne poštuje zabranu i izdaje glasilo koje nije upisano u Registar, osnivač javnog glasila može biti kažnjen sa milion do 20 miliona dinara, a odgovorno lice sa 200.000 do dva miliona dinara. Predviđena je i zabrana izdavanja glasila. Prijavu za upis u registar štampanih dnevnih javnih glasila osnivači su dužni na podnesu u roku od 30 dana od stupanja zakona na snagu, a osnivači drugih glasila za 90 dana.

Izmenama Zakona predviđene su i rigorozne kazne za kršenje pretpostavke nevinosti i objavljivanje informacija koje mogu ugroziti razvoj maloletnika i ukoliko je maloletnik učinjen prepoznatljivim u informaciji koja može da povredi njegovo pravo ili interes. Visina kazni vezana je za tiraž i prihod od oglasa u broju u kome je prekršaj napravljen, a ako je objavljana na naslovnoj strani ili u infomativnoj emisiji za taj sedmodnevni prihod.

Tako formirana kazna može biti 25-100 odsto zbira vrednosti ukupno prodatog tiraža isporučenog na dan objavljivanja informacije i vrednosti prodatog oglasnog prostora u tom broju, a u slučaju elektronskog glasila 25-100 odsto oglasnog prostora za dan u okviru kojeg je objavljena informacija. Odgovorno lice u osnivaču i odgovorni urednik mogu biti kažnjeni sa 200.000 do dva miliona dinara.

Zakonom je predviđena i uslovna kazna uz obavezu objavljivanja presude ukoliko je delo prvi put učinjeno. Kazne za neke prekršaje povećane su sa sadašnjih 30.000-200.000 na milion do 10 miliona za glasilo, odnosno 100.000 do milion dinara za odgovornog urednika.

Predviđene su i rigorozne kazne za distributere koji prekinu distribucije iz neekonomskih razloga. Takođe, zakonom je zabranjen prenos prava nad javnim glasilom. Prvobitno predviđena odredba o obaveznom osnivačkom kapitalu od 50.000 evra izbačena je vladinim amandmanima.

Predlagač je odustao i od odredbe koja je predviđala obustavljanje izdavanja novina i novčanu kaznu ukoliko se to ne učini za osnivača javnog glasila kome je račun u blokadi duže od 90 dana u prethodnih godinu dana.)

Ovo su Nove odredbe kojima se nameću oštre kazne za prekršaje novinara. Ti prekršaji uključuju neobjavljivanje spiska urednika, opisivanje nekoga kao kriminalca ako nije izrečena zakonska presuda ili narušavanje prava maloletnika. Medijske organizacije koje se ogreše o zakon mogu da se suoče sa milionskim kaznama u evrima.

NEPOJMLJIVA SREĆA ZBOG ZAKONA

Kako to zapravo izgleda u praksi? Svega dan nakon usvajanja zakona, redakciju e-novina iznenadio je poziv Dušana Čukića, urednika na RTS-u u ranim danima Miloševićeve vlasti. Možemo slobodno reći čoveka koji je bio preteča ratno-huškačkoj mašineriji, a o kome je kolega i drug Bojan Tončić pisao u Danasu, a sve to ponovo podelio sa čitaocima e-novina u tekstu „Milanovićevi krvavi kvadrati“. Sledi detalj razgovora:

- Ja sam Dušan Čukić! Vi ste autor teksta objavljenog pod naslovom ’Milanovićevi krvavi kvadrati’?

- Da, ja sam, pa?

- U tom tekstu Vi pominjete mene, da sam dobio neki kredit. Ja sam taj kredit isplatio! Vi ste preneli tekst iz jednih novina na koji ja nisam hteo da reagujem. Koliko imate godina i otkad ste novinar?!

- Nadam se da je taj tekst kod Vas izazvao najmanje toliko duševnih patnji koliko ste ih Vi meni izazvali svojim Dnevnicima!

- A šta sam ja to učinio? Znate li da je donet ovaj zakon i ja sam srećan zbog toga?! Vi ste nepristojni i nemoralni, napisali ste neistinu! Nećete više moći tako!

Slučaj drugi. Nekadašnji šef beogradskog DB-a Milan Radonjić, jedan od optuženih za ubistvo četvorice funkcionera Srpskog pokreta obnove na Ibarskoj magistrali, iako osuđen na šest meseci zatvora, i to zbog nezakonitog hapšenja kolege Vladimira Nikolića 1999. godine odnedavno je na slobodi, odnosno u zatvoru nije ni bio jer je nastupila zastara. Ogorčen zbog toga, al i zbog činjenice da nije odgovarao za zločin na Ibarskoj predsednik SPO, troprsti Vuk Drašković rekao je Blicu da postoje dokazi koji terete Radonjića i radnika DB Stevana Bastu za ubistvo urednika i vlasnika Dnevnog telegrafa i Evropljanina Slavka Ćuruvije, četvorostrukog ubistva na Ibarskoj magistrali i atentat na njega izvršen u Budvi.

Zora Dobričanin - Nikodinović, advokatkinja koja zastupa Milana Radonjića, najavila je da će tužiti Blic koji je preneo Draškovićevu izjavu, zbog „kršenja Zakona o informisanju“.

Izmene za koje niko još ne zna ko ih je konkretno nabacao na papir lagano hvataju za gušu novinare po Srbiji. Ideja da se uredi medijski prostor u nekom drugom vremenu, sa nekom drugom vlasti i zbog nekih drugih razloga bila bi podržana i od samih novinara, u to ne treba sumnjati. Smeća poput Kurira, Pravde, Press-a, i mnogih drugih na medijskoj sceni Srbije ne zaslužuje ništa drugo do gašenja.

MINISTARSKA SUJETA

Cena koja će se u Srbiji platiti ne bi li zadovoljili sujetu jednog ministra je prevelika, koliko god nas uveravali u suprotno. Navodno će se Ministarstvo pravde brinuti da ne bude sve tako crno, a u Republičkom javnom tužilaštvu kažu da je Evropska konvencija o ljudskim pravima iznad svakog zakona u Srbiji, kao i da Tužilaštvo prepustiti sudu da oceni da li su teze nižih javnih tužilaštava zasnovane na zakonu i u skladu sa odredbama Evropske konvencije.

Ako se podsetimo presude koju je Vrhovni sud doneo u slučaju Aleksandra Tijanića i YUCOM-a onda možemo spokojno leći. Kakva država, takav sud. Dakle, žali bože.

A vidim da su se pojedinci preko Drine veoma zainteresovali da iskustva prenesu. Igru koju su pripremili u Srbiji, a po kojoj su „čisti“ ostali Miloševićevi SPS-ovci, ali i radikali, oni ortodoksni ali i umiveniji, Miloševićevo Udruženje novinara Srbije, Koštuničin DSS, i brojni drugi opskurni likovi bila je samo dobro osmišljena predstava za birače čiji se ishod unapred znao. Uostalom koji još političar ne mašta da pod svoje zavede kritičare i da im s vremena na vreme ne odrapi neku milionsku kaznu, pa ako treba platiće i iz resursa stranke kako bi diskreditovali drugu stranu.

Oko toga postoji apsolutni konsenzus, pa nemojte se čuditi da se slično desi i u BiH. Zakon je takav da bi ga svaki političar poželeti mogao, bio on Srbin, Bošnjak, Hrvat..., jer IZUZETNO je zakon... povlašćen u vezi zakona.

Zanimljivu ulogu je odigrao i OEBS, odnosno OSCE misija u Srbiji. Prvobitno apsolutno nikome nisu dati na uvid predložene izmene i dopune Zakona. Nakon sitnijih ispravki usvojenim amandmanima, OEBS se nije izričito stavio na stranu protiv usvajanja, što su iskoristili i u NUNS-u i LDP-u da kažu da je jedna toliko značajna institucija ipak dala podršku. I nakon usvajanja bilo je nemoguće čuti jasan odgovor iz OEBS-a da li su stali iza izmena. Zanimljivo je da su odmah po usvajanju zakona najavili da će organizovati kurseve za sudije Trgovinskog suda, koji sada preuzima nadležnost o medijima, barem u onoj regulativnoj sferi, a koji su se do sada sa medijima susretali samo uz jutarnju kafu.

Slučaj službenika Aleksandra Tijanića Sramna odluka Vrhovnog suda u Srbiji: Knjiga YUCOMA “Slučaj službenika Aleksandra Tijanića" zabranjena zbog povrede moralnih prava Aleksandra Tijanića.  Žurnal će u narednom periodu objavljivati dijelove ove zabranjene knjige

Vrhovni sud Srbije zabranio je Komitetu za ljudska prava (YUCOM) umnožavanje knjige “Slučaj službenika Aleksandra Tijanića”. Poslije tri i po godine od prvostepene presude Okružnog suda u Beogradu, Vrhovni sud Srbije je donio konačnu odluku da Aleksandar Tijanić, direktor Radio-televizije Srbije pobjeđuje, dok se YUCOMU-u onemogućava dalji rad. Presudom je YUCOM, pored zabrane knjige, obavezan da Tijaniću isplati 200.000 dinara sa kamatom zbog povrede njegovih moralnih prava i da je YUCOM obavezan ovu presudu objaviti u listu Politika o svom trošku.

Pošto je konstatovano da je YUCOM izdao publikaciju “Slučaj službenika Aleksandra Tijanića” koju uglavnom sačinjavaju citati iz orginalnih članaka i komentara Aleksandra Tijanića javno objavljenih u periodu od 1976. do 2004. godine i da su uz citate uvijek navedeni izvori odakle su preuzeti, da publikacija predstavlja kritiku Aleksandra Tijanića kao javne ličnosti i da su za kritiku korišteni njegovi citati, ali je također konstatovano da YUCOM nema ni dozvolu, ni autorski ugovor sa Tijanićem. Tako je Vrhovni sud zaključio da je YUCOM povrijedio moralna prava jer “autor ima isključivo pravo da objavi svoje autorsko djelo i da odredi način na koji će se djelo objaviti”, kao i da “autor ima ima isključivo pravo da štiti integritet svog djela, a naročito da se suprotstavlja javnom saopštavanju svog djela u izmjenjenoj ili nepotpunoj formi, vodeći računa o konkretnom tehničkom obliku saopštavanja djela i dobroj poslobnoj praksi”.

Naime, prethodno je Okružni sud u Beogradu utvrdio da je YUCOM u svom djelu koristio pravo citiranja u skladu sa zakonom, te da su citati tačno prenijeti. Ova presuda predstavlja presedan, budući da ukida pravo na kritiku i slobodu izražavanja, i na taj način javne ličnosti oslobađa od svake odgovornosti. Ukoliko se nastavi ovakva praksa, svaki citat iz medija i svaka izjava će morati da ima saglasnost autora da bi bila objavljena. Iz YUCOM-a je najavljeno da neće postupiti po nalogu Vrhovnog suda i da će mu zbog toga račun biti blokiran. Povinovanjem ovakoj odluci bi značilo plaćanje reketa Aleksandru Tijaniću, pod pokrovieljstvom najviše sudske instance u Srbiji.

Magazin Žurnal, alergičan na bilo koju vrstu cenzure, u narednom će periodu objavljivati dijelove ove zabranjene knjige.

{pdf=http://www.zurnal.info/home/images/pdf/tijanic.pdf|580|700}

Iz knjige Slučaj službenika Aleksandra Tijanića.

(zurnal.info)

Virus H1N1: Škole u BiH nisu spremne za slučaj epidemije Nadležne institucije u Bosni i Hercegovini nemaju nikakav plan za slučaj pojave virusa A u školama. Trenutno zbog svinjskog gripa nije zatvorena nijedna škola, a za učenike još uvijek važe uputstva od prošle godine (ako ih se sjećaju). U cilju zaštite učenika, školske ekskurzije su na preporuku ministarstava obrazovanja uglavnom planirane unutar Bosne i Hercegovine. To ipak nije bila praksa u Republici Srpskoj, kao ni u nekoliko kantona u Federaciji. Zbog pritisaka turističkih agencija na direktore škola, direktno se ugrožava zdravlje učenika i dopuštaju se ekskurzije u zemlje u kojima gotovo da hara svinjska gripa i u kojima su zbog moguće epidemije škole zatvorene do daljnjeg.

STOP EKSKURZIJAMA DO JUNA 2010.

Tako su sanitarne inspekcije zatvorile školu u Parizu nakon što je među učenicima otkriveno sedam slučajeva virusa A. Francuska vlada pripremila je snimljene lekcije koje državni radio i televizija mogu emitovati u slučaju da škole budu zatvorene zbog svinjskog gripa.

-Ministarstvo Obrazovanja i Nauke Kantona Sarajevo je nakon pojave virusa A krajem prethodne školske godine, zabranilo organizovanje đačkih ekskurzija. Nedugo zatim, zabrana je ublažena i ostavljena je mogućnost da se ekskurzije organizuju na području Bosne i Hercegovine, što je većina osnovnih škola prihvatila i realizovala. Srednjoškolske ekskurzije su prolongirane za septembar, a nakon što je, u međuvremenu, u svijetu proglašena pandemija ovog virusa, putovanja za srednjoškolce ponovo su prolongirana za juni 2010. godine. Većina roditelja i nastavnog osoblja na području kantona Sarajevo pozdravilo je ovakvu odluku nadležnog ministarstva, dok pritisci i pritužbe najviše stižu od turističkih agencija koje organizuju ekskurzijska putovanja učenika. Na taj način pokušava se pretpostaviti materijalna dobit vlasnika agencija u odnosu na zdravlje učenika što je nedopustivo - izjavila je za Žurnal prof. Lamija Husić, Stručni savjetnik Ministarstva za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje.

ZENIČKI RODITELJI ŠALJU DJECU U ŽARIŠTE SVINJSKE GRIPE

Jedna od škola čiji će učenici, i pored upzozorenja Ministarstva Nauke i Obrazovanja, početkom ove školske godine putovati van Bosne i Hercegovine je “Prva gimnazija” iz Zenice. Kako nam je rekao sekretar škole Benjamin Mutapčić, oko devedeset posto roditelja i učenika odlučilo je da se organizuje maturantska ekskurzija.

-Odlučeno je da učenici putuju u Lloret del Mare, mjesto koje naši maturanti posjećuju zadnjih nekoliko godina. Tako je odlučila većina učenika i roditelja. I ako je Ministarstvo izdalo upozorenje ipak je odlučeno da se učenici odvedu u Španiju- kazao je Mutapčić.

Prema zvaničnim podacijama Svjetske Zdravstvene Organizacije (WHO), od evropskih zemalja svinjskim gripom najviše je pogođena Španija. U susjednoj Hrvatskoj do porasta broja oboljelih došlo je nakon maturantske ekskurzije u Španiju, kada se preko devedeset maturanata iz Splita i Šibenika zarazilo virusom A.

JEFTINIJE, A ZDRAVIJE

U školama se, kao i u Ministarstvu, uglavnom slažu da Bosna i Hercegovina može biti adekvatna destinacija za putovanja osnovaca. Posebno, kada se u vidu ima ekonomska situacija u zemlji i razlike u cijenama domaćeg i putovanja izvan Bosne i Hercegovine.

-U našoj školi se držimo uputstava koja smo dobili od nadležnog ministarstva u prethodnoj školskoj godini, a koja podrazumjevaju mjere prevencije od zaraze virusom A. To se uglavnom odnosi na edukaciju učenika na koji način da se preventivno zaštite od zaraze ovim virusom. Učenicima su podijeljeni prospekti sa najvažnijim smjernicama u cilju zaštite. I, možda najbitnije u svemu jeste da škola nije organizovano vodila učenike van Bosne i Hercegovine, što je možda najbolji oblik prevencije - kazala nam je direktorica Osnovne škole “Safvet-beg Bašagić” Lejla Dizdarević.

Život je čudo: Duševna bol Emira Kusturice vrijedi 12.000 eura

Odluka Vrhovnog suda Crne Gore kojom se potvrđuje presuda piscu i publicisti Andreju Nikolaidisu da plati 12.000 eura za duševne i ostale bolove Emiru Kusturici – ostaće zabeležena kao jedna od najperverznijih u istoriji balkanskog pravosuđa. Nikolaidis je, kaže časni podgorički Sud, kriv jer se „uz najveći stepen najgrublje ironije i sarkazma vrijeđa tužilac, njegova čast i ugled, kao ličnosti, a osporava i pravo na njegovo mišljenje. Sem toga, na uvredljiv način osporavaju se rezultati u umjetničkom stvaralaštvu tužioca“. Prevedeno na jezik Vrhovnog suda, ironija i sarkazam su zabranjeni, a „rezultati u umjetničkom stvaralaštvu tužioca“ su neupitni, zaštićeni Zakonom! Ko ne veruje, neka pročita legendarnu presudu!

TKO SU ČLANOVI SLAVNOG VRHOVNOG SUDA CRNE GORE ALERGIČNI NA SARKAZAM & IRONIJU, ZALJUBLJENI U MOKRU GORU I NJENOG GOSPODARA: Vijeće je sastavljeno od sudija Radoja Orovića, kao predsjednika vijeća, Julke Badnjar, Dušanke Radović, Rešada Muzurovića i Ranka Vukovića, kao članova vijeća.

TKO JE NEMILOSRDNI TUŽILAC: Emir Kusturica, sa boravištem u Beogradu, ul. Milorada Mitrovića, koga zastupa punomoćnik Marika Novaković, advokat iz Podgorice.

TKO SU TUŽENI: 1) Društvo za novinsku izdavačku djelatnost "Monitor" DOO Podgorica, ul. 19 Decembra br. 19, koga zastupa punomoćnik Tamara Durutović, advokat iz Podgorice, 2) "Antena M" DOO Podgorica, ul. 19 Decembra br. 19, koga zastupa punomoćnik Periša Radović, advokat iz Podgorice, 3) "Studio MOUSE", DOO Podgorica, ul. 19 Decembra br. 19, koga zastupaju punomoćnici Vesna Raičević i Velibor Marković, advokati iz Podgorice i 4) Andrej Nikolaidisa, iz Podgorice, ul. 19. decembra br. 19, koga zastupa punomoćnik Tamara Durutović, advokat iz Podgorice.

A ŠTO SE VIJEĆE SASTALO: Radi naknade štete, odlučujući o revizijama prvotuženog i četvrtotuženog izjavljenim protiv presude Višeg suda u Podgorici Gž. br. 727/06 od 15. 02. 2008. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 6. 06. 2009. godine.

I KAKVU JE PRESUDU DONELO VIJEĆE: Odbijaju se revizije prvotuženog i četvrtotuženog, kao neosnovane. Isti su obavezani da tužiocu po osnovu naknade nematerijalne štete zbog povrede ugleda, časti, slobode i prava ličnosti, isplate solidarno iznos od 12.000 eura, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 18. 01. 2006. godine do isplate i troškove parničnog postupka od 750 eura, dok je tužbeni zahtjev u preostalom dijelu za iznos od 88.000 eura, odbijen kao neosnovan.

ŠTA JE PREDMET SPORA: U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude utvrđeno je da je prvotuženi, u svom nedeljniku "Monitor", broj 710 od 28. 05. 2004. godine, objavio tekst čiji je autor četvrtotuženi pod naslovom "Dželatov šegrt", sa nadnaslovom "Emir Kusturica pravoslavni hrišćanin". U tom tekstu za tužioca se navodi da je "glup, ružan, pokvaren", "da sve što ima treba da zahvali magarcima", "da je pružao alibi za svakog ubijenog Muslimana", "da se svrstao na stranu dželata u Srebrenici", kao i navode kojima se vrijeđaju njegova osjećanja u vezi sa vjerskom i nacionalnom pripadnošću, te i njegova djela i dostignuća u oblasti umjetničkog stvaralaštva.

VIJEĆE VRHOVNOG SUDA NIJE NI SVESNO DA JE VLASNIK KOSMIČKE REČENICE GLEDE UVREDE UMJETNIČKOG STVARALAŠTVA: Kao i navode kojima se vrijeđaju (...) njegova djela i dostignuća u oblasti umjetničkog stvaralaštva.

CJELINA ALI ODVOJENO: Takvi navodi, očigledno uvredljive sadržine i namjere, posmatrano odvojeno i u cjelini, ne mogu predstavljati vrednosne sudove motivisane kao poziv na javnu polemiku, kako to navode revidenti.

IRONIJOM PROTIV GOLORUKOG EMIRA: Ovo zbog toga što se tim navodima, na ružan i neprimjeren način, uz najveći stepen najgrublje ironije i sarkazma vrijeđa tužilac, njegova čast i ugled, kao ličnosti, već osporava i pravo na njegovo mišljenje. Sem toga, na uvredljiv način osporavaju se rezultati u umjetničkom stvaralaštvu tužioca, kao i njegova osjećanja u vezi sa nacionalnom i vjerskom pripadnošću.

KOLIKO EVRA VREDI DUŠEVNI BOL NEMANJE KUSTURICE: Pošto su objavljenim tekstom grubo povrijeđeni čast, ugled i dostojanstvo tužioca, dosuđeni iznos od 12.000 eura, odgovara zahtjevima iz člana 200. Zakona o obligacionim odnosima, kako u pogledu značaja povrijeđenog dobra, tako i u pogledu intenziteta pretrpljenih duševnih bolova tužioca.

ANALIZA DUŠEVNOG BOLA S NAGLASKOM NA INTENZITET: Pri tom treba imati u vidu da za postojanje duševnih bolova, njihov intenzitet i trajanje, nije bilo potrebno medicinsko vještačenje na šta se revizija potencira bez osnova.

ZAŠTO NIJE BILO VEŠTAČENJA DUŠEVNOG BOLA KOJI JE IZAZVAO TEŽAK I OZBILJAN POREMEĆAJ PSIHIČKE I EMOCIONALNE RAVNOTEŽE UPRAVNIKA ŠUMSKOG KOMPLEKSA MOKRA GORA: Jer, grubo vrijeđanje, podsmijeh i izlaganje ruglu, morali su izazvati težak i ozbiljan poremećaj psihičke i emocionalne ravnoteže, kod svakog čovjeka, pa i tužioca, zbog čega je, po ocjeni ovoga suda, odgovarajuće vještačenja u tom pravcu, bilo suvišno i nepotrebno.

OVO FILMSKO OBJAŠNJENJE ZASLUŽUJE JOŠ JEDAN KADAR: Odgovarajuće vještačenja u tom pravcu bilo bi suvišno i nepotrebno.

ŠTA SUD SMATRA: Ovaj sud smatra da će dosuđeni iznos doprinijeti otklanjanju štetnih posledica, tj. uspostavljanju psihičke i emocionalne ravnoteže tužioca koja je narušena objavljivanjem teksta o kome je bilo riječi.

ZNAČI LI TO DA JE EMIR KUSTURICA VEĆ PET GODINA NEURAVNOTEŽEN I DA ĆE 12.000 EURA VASPOSTAVITI VIŠEGODIŠNJU NARUŠENU RAVNOTEŽU IZMEĐU PSIHE I EMOCIJA: Ovaj sud smatra da će dosuđeni iznos doprinijeti otklanjanju štetnih posledica, tj. uspostavljanju psihičke i emocionalne ravnoteže tužioca koja je narušena objavljivanjem teksta o kome je bilo riječi.

(U Podgorici, 6.9. 2009)


(preneseno sa prijateljskog portala e-Novine)

Selvedin Avdić: Kako je Grinch ukrao dernek

Gdje su melodije, šta je s harmonijama, kakva nepogoda odnese nam sevdisanje, kakav Grinch ukrade nam dernek

Priča mi drug kako se žalio rođaku da se ne osjeća dobro u posljednje vrijeme. Depresije, kostobolje, plitak dah, probadanje po lijevoj strani, nemoć... Ovaj ga je odmah upitao kada je posljednji put zapjevao. Drug se zamislio i odgovorio: Ne pamtim. Nekad, prije rata... Meni se i pravdao. Šapće, ko krivac: Znaš kakva je situacija, nije mi do pjesme. Nema nikakvog razloga za nelagodu, sasvim ga razumijem, čestit je čovjek pa ne može pjevat po ovakvom vremenu.

Beogradski mali pijac

Uočio sam da je danas do pjesme samo neradnicima, probisvjetima i još gorim od takvih. Sjetite se Ratka Mladića kako mumla na kvaziruske romanse i stihovane prizore iz ratarske svakodnevnice. Teško je zaboraviti Dodika kako ispod šatre zabavlja glasače coverom hita Ne (x 5) dooolaazi ili onaj pornografski klip snimljen u njegovoj laktaškoj Rupi u zidu u kojem cijepa košulju uz lascivan turbo folk. Pamtimo i neuspješan nastup Dragana Davidovića na četničkom oproštaju. Njegovo atonalno brundanje mrzovoljno je prekinuo čak i tamošnji vojvoda. Slavko Jovičić Slavuj također ne može da se suzdrži od pjesme. Toliko mu je lijepo da na svoj blog smješta fotografije sa brojnih nastupa. Roditeljska pažnja za djecu, ali i sve osobe nervoznog želudca preporučuje se zbog fotografije na kojoj, blizu orgazmičkog vrhunca derta, spušta balav poljubac na obraz usplahirene Nede Ukraden. Inače, ako to nekog zaista može zanimati, Slavujeva omiljena pjesma je (na blogu je sam priznao, bez ikakve prisile, nije bio prisluškivan, niti ucjenjivan) : Beogradski mali pijac potopila Sava, mog dragana, eto tako, zabolela glava.

Federalni vlastodržci svoje pjevačke sposobnosti zasad uspješno skrivaju pred kamerama. Ne znam o čemu se radi, jer stage fright ne pokazuju čak ni tokom govora nad masovnim grobnicama. Nisam imao tu nesreću da prisustvujem njihovim dernecima, pa ne mogu da znam kakvi su im pjevački kvaliteti, ali imam dovoljno razloga za opravdanu sumnju da intimno uživaju u pjesmi. Recimo, niko me ne može ubijediti da reis ne zapjevuši na brojnim ummetima i mosušima kojim prisustvuje ili da ga u srce nije dirnula bar jedna pjesma na stadionskoj svadbi čiji je glamour dodatno pojačao svojim raskošnim džubetom. Zar je moguće da Nedžad Branković nema pjevačkih ispada? Njegov nasljednik ima DJ sklonosti pa tragom one narodne poslovice o jabuci i njenom stablu, nećemo mnogo pogriješiti ako pomislimo da oca i sina ne povezuju samo geni i sklonost ka traćenju tuđeg novca. Sumnjam i da je Tihić uspio potpuno odbacio svoje rockerske talente koje je gajio po lokalnim bendovima u Šamcu ili da Silajdžić može odoljeti vrelim ritmovima na romskim balovima koje inkognito posjećuje. Siguran sam da zapjevaju, teško mi je povjerovati da u grobnoj tišini mljackaju jagnjetinu i igraju skrivanja prstena u jet set kulama na Ciglanama i Ustikolini.

Iz grla nam slaba pjesma

Nekada nije bilo tako. Nekada je i pošten svijet znao zapjevati. Eto, recimo, sjećam se kako su moji roditelji sa svojim društvom obavezno pjevali za stolom, dok sam ja drijemao ispod njega. Nije to bio pojedinačan incident, neki posvećeni ritual tajnog pjevačkog društva, svi su pjevali, rodbina, kumovi, komšiluk... Čim nabodu prvu sudžuku na čačkalicu odmah neko počne prigodne stihove. Svako od njih imao je svoju omiljenu pjesmu, koja im je slikovito opisivala dotadašnji život, pa je pjesmom pogođeni predvodio dok su ga ostali podržavali s punim razumijevanjem. Pjevali su svuda i u svakoj prilici, često su im se pridruživali i slučajni gosti, prolaznici, pa i milicijske patrole. Pjevali su ko sretni.

Neuporedivo sa mojom situacijom. Ne pamtim kad sam posljednji put zapjevao. Najgore je to što i kada bi me uhvatila neobuzdana želja za pjesmom, živ ne znam šta bih zapjevao. Šta da pjevam? Možda neki refren iz kataloga prezimenjaka Damira Diplomtza, recimo: Nemoj brinut, samo šalji, u tri pičke materine, da naričemu uz Više se ne bojim na death disco Goribora, pjevam vesele terce na Frenkijevu pjesmu Ej, hodža džennet il džehennem, na kojem sam spisku da polako krenem, ili uvježbavam višeglasje sa Dubiozom uz Šuti i trpi. Kao što se možete i sami uvjeriti trenutni soundtrack mi je sve sam jad i čemer. Kriska i vriska. Ko u pjesmi Skroza: Kuća tijesna, čeljad bijesna, iz grla nam slaba pjesma.Gdje su melodije, šta je s harmonijama, kakva nepogoda odnese nam sevdisanje, kakav Grinch ukrade nam dernek?

Najgore je što mi se čini da stvari u skorije vrijeme neće na bolje, što ne mogu utješiti prijatelja. Sve mi govori da će se melodija u moj život vratiti kada i harmonija u društvo.

Dakle, u ponedeljak.

(Prigodne ilustracije uz ovaj tekst omogućio nam je Slavko Jovičić Slavuj, pa mu se ovom prilikom i zahvaljujemo.)

CURE : Važne žene u Travniku i Sarajevu

 

Program će se sastojati iz dva dijela, prvi će se održati u Travniku, a drugi u Sarajevu.


Edukacija je osmišljana kroz interaktivne radionice, prezentacije, performanse i istraživanja.


- U sklopu ovog edukacijskog programa govorit će se o spolu, rodu, dakle o definicijama tih pojmova. Učesnice će biti podijeljene u četiri grupe. Radit će se istraživanja o važnim ženama koje su se pojavljivale kroz historiju. Bit će riječi i o emancipaciji žena, pravnom okviru, razgovaraćemo o nasilju nad ženama te kako to nasilje spriječiti, analizirat će se uloga medija. Vrlo je bitno govoriti o feminističkom aktivizmu, te lokalnim akcijama koje kod nas nedostaju, kaže Taida Horozović aktivistica Fondacije CURE.


Svrha ove edukacije, kako nam je rečeno iz Fondacije, je predstavljanje informacija djevojkama koje će im pomoći da misle pozitivno i djeluju aktivno.


- Želja nam je da kod žena podignemo svijest na višu razinu, a to se može postići aktivizmom, kroz predavanja, učenja, interakciju i druženja, govori Taida.


Nakon završetka programa, polaznice će dobiti certifikate, mogućnost za besplatno pohađanje pozorišnih radionica, mini grantove za svoje akcije, mogućnost da sarađuju sa aktivisticama iz BiH i svijeta.


Edukativni program je besplatan i sve troškove edukacije snosi Fondacija CURE uz podršku Švicarske feminističke organizacije.


 

 

CHARLES CRAWFORD: Bosna je zlovoljan magarac

Bivši britanski ambasador u Bosni i Hercegovini, Charles Crawfor, reagirao je pismom na tekst Marcusa Tannera u Independentu o stanju u našoj državi: Bosna se treba sabrati bez naše pomoći. Prenosimo Crawfordovo pismo objavljeno u današnjem Independentu

William Hague s pravom upozorava da Bosna i Hercegovina rizikuje da ponovo sklizne u nered (12. august). Suštinski problem? Da biste mobilisali ljude, nacionalni identitet mora biti realan, ne umjetan. Bosna nema nacionalni identitet. Mi (i oni) pričamo o “Bosanskim Srbima i Bosanskim Hrvatima”, a ne o srpskim i hrvatskim Bosancima.

Dejtonski mirovni sporazum iz 1995. godine je zaustavio sukob oko pravog bosanskog identiteta ali ga nije završio. Dejton sadrži nepodoban dogovor za jednu državu sa tri uznemirene etničke grupe, to jest “jedna država, dva entiteta”. Ova asimetrija daje Srbima previše (Republika Srpska) i Bošnjacima i Hrvatima premalo (podijeljen drugi entitet). Svi poticaji su pogrešni. Različite frakcije vjeruju – ispravno – da će ako oni ne budu u stanju voditi državu razumno, troškovi haosa pasti na nekog drugog, to jeste, poreznika EU-e.

Niti bismo mi smjeli zaboraviti razlike između međunarodnih politika Bosne i Kosova, endemske lokalne neodgovornosti i korupcije naslijeđene od jugoslovenskog “socijalističkog samoupravljanja”, i ponosnog balkanskog inata (sujetno samouništavajuće krvavo ludilo). Bosna je zlovoljan magarac sa tri posvađane glave, koji nije impresioniran mrkvom na štapu EU i koji se ne pomjera zbog oštrih udaraca Visokog predstavnika u njegovu stražnjicu.

Beznađe? Ne. Ja bih išao sa novim dogovorom. Ubrzano EU članstvo sa bezviznim putovanjem za sve Bosance u zamjenu za novi ustav. Ovo bi stvorilo tri regije, svaka dominantna jednom zajednicom ali sa samostalnom odgovornošću za svoje postupke, sve sa slabom ali pravom centralnom moći i pritiskom da se od Bosne napravi barem regulirana ekonomija u Evropi. Fer, koherentna struktura koja nagrađuje odgovornost i privatnu inicijativu.

Avaj, da bismo stigli tamo stvari će morati postati osjetno gore, da bismo nagovorili sve zabrinute u Bosni i Briselu da pristanu na to, u konačnici, nema alternative. Budući ministar vanjskih poslova će trebati jake živce.

(The Independent)

MARCUS TANNER: Bosna se treba sabrati bez naše pomoći Neka se najslabija postjugoslovenska država sama nosi sa vlastitim problemima, smatra analitičar The Independenta

 

Šta uraditi sa Bosnom? William Hague je bio u pravu kada je rekao The Independentu jučer da ona nazaduje pred našim očima, dok se izrični Srbi povlače dalje od slabog centra u smjeru konačne nezavisnosti.

Bosanski muslimani su bijesni, insistiraju da Bosanski Srbi nikada ne smiju biti nagrađeni za počinjene masakre u devedesetim za koje postoje dokazi. Srbi ljutito uzvraćaju da imaju pravo na nacionalno samoopredljenjenje. Evropa kaže da nemaju – Kosovo je bilo izuzetak. Srbi kažu da nije. Ukratko, to je haos.

Evropa nema strategiju za Bosnu; ne postoji rezervni plan. Gospodin Hague želi više vanjskog utjecaja. Ali Bosna je vidjela i previše toga u svom životnom vijeku. Još od kada je završio trostrani rat u bivšoj Jugoslaviji 1995. godine, najslabije postjugoslovenske države su bile ravnopravne na međunarodnom operacionom stolu, primajući redovne transfuzije krvi, implantante i bajpase.

Jedan problem je rana osmišljena okvirom silom nametnutim državi na pregovorima u Daytonu, Ohio,

1995. godine, zahvaljujući amanetu izaslanika Billa Clintona, Richardu Holbrooku. Washington je htio brzi kraj nepravednog rata i imao je malo vremena za cjepidlačenje Evropljana sa njihovim teškim tomovima balkanske historije i složenim etničkim mapama.

Holbrooke je osmislio iznenadnu podjelu Bosne na dva federalna “entiteta”. Veći, u kojem je Sarajevo, bio je pretežno muslimanski, manji uglavnom srpski. Ideja je bila da se veći od dva entiteta ponaša kao središte nacionalnog jedinstva, polako uvlačeći manji u svoju orbitu.

To se nikada nije dogodilo. Još od 1995. godine, veći entitet je taj koji je izgubio svoj put, ekonomski i politički. Republika Srpska, kako je nazvan drugi entitet, uspjela je izbistriti svoje djelovanje i povećati samostalnost. Sarajevo nije postalo glavni grad svih Bosanaca, kako su 1995. godine namjeravali mirotvorci. Ono je nestalo, postajući gotovo potpuno muslimansko okruženje.

Naklonjenost međunarodnih namjesnika u Bosni od 1995. godine, koju su pokazali prema muslimanima, nije im mnogo pomogla. U nemogućnosti da zaborave dane u hladu palme Lord Asdownove vladavine, kada su opstruktivni srpski i hrvatski političari bili ponižavani, otpuštani i isključivani iz politike, oni čeznu da Zapad “interveniše” na isti način i istom mjerom.

Vjerovatno će istjerati svoje. U tom slučaju očekujte više namještenika prerušenih u posrednike, više detaljnog nadzora seoskih prepirki, više odbacivanja smarajućih Srba i Hrvata; i više stranog novca ulivenog u stražnju rupu bosanskih korumpiranih finansija.

Problem ove strategije jeste da nema izlaza iz takvog stanja stvari. Bosna tada gubi barem prividnu državnost i zvanično postaje protektorat. Njene nade pridruživanju EU, slabe kakve jesu, u potpunosti nestaju. Brisel nije zainteresovan za preuzimanje bolnog međunarodnog starateljstva.

Godine stranog upravljanja i dekreta su odgojile infantilnu političku kulturu, u kojoj si političari mogu priuštiti da zvuče kao ekstremisti jer oni tako rijetko moraju procijeniti stvarnu odgovornost za svoje zapaljive riječi. “Odvale” kako god osjećaju, znajući da će “Brisel”, “Zapad”, ili “Amerikanci” imati posljednju riječ. I potpisati novi ček.

U naknadnoj pameti, ustav iz 1995. godine je bio greška, pokopavajući bosansku etničku podijeljenost, na najbizarniji i nezadovoljavajući način. Dva entiteta se nisu raspala. Sasvim suprotno, entitetima su narasle ruke i noge – srpskom posebno. Sada je kasno da se nešto promijeni – moramo živjeti sa posljedicama Holbrookovog brzopletog dogovora.

U međuvremenu, dok odlučno odbijaju šanse da iko ikada prizna državu Bosanskih Srba – za koju se čini da čak ni Beograd nije zainteresiran – Evropljani bi trebali prestati slati nejasna obećanja još jedne “intervencije” trajno ožalošćenim muslimanima. Bosna nikada neće biti Švicarska. Državin DNK to neće dozvoliti.

Svaka od tri zajednice je prilično uvrijeđena drugim dvjema zbog niza razloga još od prije najmanje pola milenija, i svaka može citirati poglavlje i stihove o svojoj omiljenoj temi svakome koga mogu nagovoriti da ih sluša. Najbolje čemu se možemo nadati je “balkanska Belgija” - nevoljno prihvaćeni dogovor, rođen iz geopolitičke nužnosti, koji će nastaviti da posrće. Ali nećemo tamo stići beskrajnim mikroupravljanjem situacije. Bosancima treba reći da to moraju uraditi sami.

(The Independent)

Akcija građana istupa iz Građanske koordinacije Udruženje Akcija građana istupa iz Građanske koordinacije jer, kako navode u saopštenju, nisu zadovoljni načinom a koji se ova organizacije bori za prava ugroženih i marginalnih kategorija stanovnika Bosne i Hercegovine.

Kako navode Akcija građana se pridružila Građanskoj koordinaciji zbog neophodnosti konačnog ujedinjenja svih ugroženih i marginalnih kategorija stanovnika Bosne i Hercegovine, uključujući i nevladine organizacije: “Od Koordinacije smo u aktuelnom trenutku, pored spajanja snaga, očekivali smisleniji i hrabriji način vođenja “borbe” za prava svih kategorija koje su pristupile samoj koordinaciji. Očekivali smo reakciju na poteze vlasti Federacije BiH, jer očito je da su vlasti Federacije mogle reagovati na vrijeme, ali nisu! Mogle su zauzdati javnu potrošnju, ali nisu! Mogli su smanjiti grantove, ali nisu! Spas su našli u kreditu kod MMFa - umjesto da svoje plate smanje za 30% smanjit će ih za samo 10%, umjesto da grantove smanje za 40% smanjit će ih samo 10% (računali su da se niko neće buniti niti ginuti zbog 10% smanjenja, a da sve druge navike treba ostaviti netaknute, barem 90%).”

U Akciji građana su svjesni da su se vlasti u Federaciji BiH morale zadužiti, jer slično rade i druge, mnogo bolje vlade u svijetu, ali su ogorčeni na način kako se bezglavo upalo u budžetski deficit: “Kako ništa značajnije nije promijenjeno, možemo slobodno računati da se takva pojava ponovi sutra ili prekosutra i da je nemar, nehat i javašluk ostao nerješen barem 90%”, navodi se u saopštenju Akcije građana:

Na naše veliko razočarenje praksa rada SSSBiH pod vođstvom predsjednika Edhema Bibera se preslikala na Građansku koordinaciju. Pored konstantnog zaobilaženja Građanske koordinacije u svom djelovanju, gospodin Biber je još jednom pokazao nedostatak dosljednosti i hrabrosti.”

Usvajanje Zakona o uštedama na nivou Federacije BiH bila kap u prepunoj čaši Akcije građana i definitivan razlog da istupe iz Građanske koordinacije, ali da, kako kažu, partnere za buduću “borbu” traže među “zdravim” snagama u samoj Koordinaciji, a i izvan nje, kojih, svakako uprkos Biberu i njemu sličnima, još uvijek ima.

Prioriteti gospodina Bibera nisu radnici i druge ugrožene populacije - neradom vlasti ugroženi su građani BiH, već opstanak aktuelne vlasti i zadržavanje sopstvene fotelje. Najprovidnija varka je bila najava da će sindikati predvoditi gladne radnike da protestvuju zbog 10% skresanih plaća, dok je Vlada FBiH zadržala kompletan vozni park, sve privilegije, 90% starih navika. Ni ovaj put se ničega nije odrekla (kao ni dosada), osim što je pokazala da je spremna da se odrekne usluga Edhema Bibera”, stoji u saopštenju Akcije građana.

(zurnal.info)