Istraga

PLJAČKA FABRIKE DUHANA MOSTAR (3): Kome je menadžment poklonio milione

U trećem dijelu feljtona o pljački mostarske fabrike, čitajte kako je i kome menadžment opraštao milionske dugove i kakva je uloga srajevskog duhanskog lobija

Koliko god su prve poslijeratne godine bile teške za ukupnu privredu u Bosni i Hercegovini, za mostarsku Fabriku duhana bi se taj period, s obzirom na događaje koji će tek uslijediti nakon 2000-te, mogao još nazvati zlatnim periodom. U to vrijeme se još proizvodilo i vjerovalo kako za FDM slijede bolja vremena.

POLITIKA ULAZI U FABRIKU

Početkom 1999. godine, međutim, prema tvrdnjama radnika FDM-a kola kreću nizbrdo kada se fabrikom počinje baviti politika. Najprije dolazi do smjene na čelu FDM-a. Tadašnji direktor Senad Milavić odlazi u penziju a na njegovo mjesto je u februaru imenovan Esad Pobrić. Crne slutnje o namjerama s kojima u Fabriku dolazi SDA-ov kadar dijelom se obistinjuju već naredne godine. Najprije propada pokušaj Agencije za privatizaciju HNK da 2000. godine proda državni dio kapitala FDM-a. Zainteresiranih je bilo, ali kao i u svakom narednom pokušaju prodaje, kupac bi odustajao čim bi se podrobnije informirao o finansijama FDM-a.

U međuvremenu ponovo dolazi do smjene na čelu Fabrike. Nakon Pobrića, u julu 2004. godine za direktora FDM-a imenovan je Bakir Pekušić. Navodno se ni kadar Stranke za BiH nije mnogo brinuo za sudbinu fabrike što je pokazao i izvještaj Finansijske policije FBiH iz 2005. godine. Poslovanje FDM-a je , upravo u periodu kada Pekušić preuzima dužnost od Pobrića bilo više nego katastrofalno.

Nakon formalne revizije finansija tadašnji specijalni revizor za FBiH i RS Dalle Ellen Ralpf u knjigama FDM-a pronalazi mnogo „nejasnoća“ i hitno nalaže zadatak federalnoj Finansijskoj policiji da istraže sumnje. Inspektori su utvrdili da su milioni maraka završili na krajnje sumnjiv način i na još sumnjivijim adresama. Takvim je poslovima vrijednost kapitala kompanije drastično smanjena za samo tri godine. U junu 2002. godine je, prema izvještaju Finansijske policije temeljna glavnica kapitala FDM-a iznosila 22, 1 milion KM a samo tri godine i pet mjeseci kasnije taj je iznos smanjen na 15,8 miliona maraka?! Uz taj su se gubitak već nagomilale obaveze prema drugima na 5,9 miliona maraka. Riječ je još o periodu kada se u FDM-u ponešto i proizvodilo. Međutim, gdje su završile mostarske cigarete? Izvještaj o kriminalu u FDM-u je Tužilaštvu Hercegovačko-neretvanskog kantona proslijeđen 2006. godine i do danas istraga nije okončana. Pisali smo već o sumnjivim fakturama ispostavljenim dvjema kompanijama s Kipra, Funrick trading LTD Limassol i kompaniji Dulwich enterprises LTD Cyprus, kojima su cigarete prodate „s popustom“ od oko 2,5 miliona maraka!

Ukoliko Tužilaštvo HNK napokon odluči istraživati kriminal u FDM-u, bit će vrlo zanimljivo saslušati i obrazloženje menadžmenta za odluku da otpišu potraživanja od 132 „manja“ kupca cigareta. Samo tim su potezom fabriku oštetili za više od 4 miliona maraka!? Među najvećim dužnicima koji su se tada obradovali suludoj poslovnoj politici u FDM-u bila je i Bancocom banka ( 917.000 KM). Da apsurd bude veći za tu je banku naknadno utvđeno da uopće ne postoji?! Na spisku dužnika kojima je dug „oprošten“ je i Ljubljanska banka (196.000 KM), Autokuća T. Iz Gračanice ( 148.000 KM) Monopur Tuzla ( 127.000 KM), Polietilenka Bihać (101.000 KM), Unionimpex Sarajevo (103.000 KM), Tabacocomerc 1 (972.000 KM), Bijela Band Sarajevo ( 134.000 KM). Iako su ostali dugovali mnogo manje iznose vrlo je zanimljiv popis dužnika: Kruško 1 ( 68.000 KM), Sule (5.600 KM), Nail ( 1.400 KM), Sabko ( 7.600 KM), Kaktus, Dada, Šuvalija....

SPECIJALNA ULOGA SARAJEVSKOG LOBIJA

Dok je trajala finansijska kontrola knjiga FDM-a 2005. godine, Agencija za privatizaciju HNK raspisuje ponovo javni poziv za prodaju dijela kapitala kompanije metodom neposredne pogodbe. I ovaj pokušaj, međutim, propada jer je već tada očigledno da malo ko želi investirati u kompaniju koja grca u dugovima. Nedugo nakon toga Vlada FBiH kao većinski vlasnik FDM-a odlučuje da nadležnost za prodaju Fabrike, od Agencije za privatizaciju HNK preuzme federalna Agencija. Uz to je, u godinama kada se događa najveća pljačka FDM-a, pažnja javnosti bila usmjerena na potpuno drugu priču. Podsjetimo na slučaj „mostarskih granata“ otkrivenih u proljeće 2002. godine u prostorima FDM-a ali i još dvije mostarske kompanije. Sve do kraja 2005. godine kada je okončan sudski proces u ovom slučaju, javnost je bila zaokupljena pričom o aferi a ne o razlozima zbog kojih FDM već tada bespovratno tone u finansijsku provaliju.

Kada je federalna Vlada 2005. konačno pokazala navodnu zabrinutost za sudbinu fabrike počinje se u javnosti sve glasnije govoriti i o ideji da mostarsku fabriku dokapitalizira Fabrika duhana Sarajevo. Navodno su postojala čvrsta obećanja tadašnjeg federalnog premijera Ahmeta Hadžipašića ali nikada nije razjašnjeno zašto se od te ideje odustalo. Dio radnika FDM-a vjeruje kako je upravo FDS-u zapravo najviše smetala mostarska konkurencija. Već 2007. godine je potpuno jasno da od „udruživanja“ mostarske fabrike sa sarajevskom nema ništa jer federalna Vlada nalaže Agenciji za privatizaciju FBiH da ponovo raspiše javni poziv za prodaju državnog dijela kapitala, ovaj put metodom neposredne pogodbe. Potpisan je tada kupoprodajni ugovor s firmom Pazardžik iz Bugarske. Kako, međutim, kupac do kraja 2008. godine nije izvršio potpisane obaveze, ugovor je raskinut 2009. godine. Bilo je u međuvremenu dosta zaintersiranih za kupovinu ali je njihovo interesovanje trajalo kratko. Sve do saznanja o stanju finansijskih knjiga FDM-a. Tako je bilo i pred posljednji javni poziv u septembru 2010. godine. Agenciji za privatizaciju FBiH nije pristigla ni jedna ponuda. Kako smo već pisali, zbog nelikvidnosti fabrike, Agencija više nema mogućnosti za njenu prodaju. O sudbini FDM-a odlučit će Vlada Federacije BiH , najvjerovatnije u novom sazivu i to kada FDM uopće dođe na dnevni red. Mada, samo zbog brojki iz poslovnih knjiga FDM-a nije teško pretpostaviti ishod priče a nije zanemarljiv ni podatak da već tri godine naše tržište, osim proizvoda sarajevske fabrike, ne prepoznaje druge domaće cigarete.

(zurnal.info)



KO SU KOLJANČIĆEVI OTMIČARI: Bivši ministar, major, policajac i padobranac

Otmica banjalučkog biznismena Stanislava Koljančića Kolje planirana je šest mjeseci, a njen cilj bio je dokopati se svih nekretnina i imovine koju posjeduje. U organizaciji otmice učestvovali su biznismeni, bivši ministri, policajci, padobranci, bezbjednjaci

Otmica banjalučkog biznismena Stanislava Koljančića Kolje planirana je šest mjeseci, a njen cilj bio je dokopati se svih nekretnina i imovine koju Koljančić posjeduje, rekao je “Žurnalu” izvor blizak istrazi ovog slučaja. Prema njegovim riječima, osobe koje su umješane u otmicu, iz katastarskih knjiga povadile su sve katastarske čestice zemljišta, čiji je vlasnik Koljančić, te napravile spisak njegove kompletne imovine, a onda krenule u realizaciju paklenog plana. “Uz pomoć notara Sauda Filipovića, bivšeg ministra pravde Republike Srpske, sačinili su četiri ugovora, prema kojima Koljančić prenosi svu svoju nepokretnu i pokretnu imovinu na Izeta Šahinovića iz Bihaća. Vrijednost te imovine procijenjena je na četiri miliona maraka”, kazao je isti izvor.

On navodi da je Koljančića za metu tipovao Boriša Pelević, biznismen iz Novog Sada, koji je sa Koljančićem ranije zajedno držao kafe “Kajak” u Banjaluci, te da su svi ostali učesnici u otmici imali precizna zaduženja. Tako je Žarko Milanović Žare iz Banjaluke pozvao Koljančića da se nađu u restoranu “Stari mlin” nadomak Banjaluke kako bi ga, navodno, povezao sa potencijalnim kupcima kamenoloma, koji se nalazi na atraktivnoj lokaciji na trasi koridora 5 C, a čiji je Koljančić vlasnik.

- Koljančić je ubrzo shvatio da se radi o zamci i pokušao je pobjeći, ali su ga savladali, strpali u automobil i odvezli ga prvo u banjalučko naselje Šeher, odakle je prebačen u drugi automobil i odvežen u kuću Dalibora Džombića u Piskavici kod Banjaluke. Pet otmiccara imalo je fantomke na glavama i lako su savladali Koljančića. U Džombićevoj kući u Piskavici bio i Saud Filipović, koji je donio pripremljene ugovore o prenosu vlasništva. Batinama su ga primorali da potpiše ugovore. U trenutku kada je potpisivao ugovore na rukama je imao lisice, a na glavi vreću, koju su mu povremeno skidali. U nekoliko navrata su ga i gušili, ispričao je sagovornik “Žurnala”.

On dodaje da nije tačna tvrdnja Filipovića da je prije nekoliko dana primoran da sačini sporne ugovore, zbog prijetnji njegovoj porodici, navodeći da je Filipović od samog početka znao zbog čega se planira i kako će se izvesti Koljančićeva otmica.

Naš sagovornik navodi da sve osobe umješane u Koljančićevu otmicu imaju propale firme i da su se na ovaj način željele dokopati novca, po nekoliko stitina hiljada maraka, kako bi izmirili postojeće dugove.

- Niko od njih ranije nije osuđivan, ali, sasvim sigurno, namjeravali su da ubiju Koljančića i zakopaju njegovo tijelo na nepoznatoj lokaciji. Smatrali su da bi se kasnije otvorila priča o tome zašto je potpisao ugovore o prenosu vlasništva nad svojom imovinom, ali su cijenili da bi vrijeme učinilo svoje i da ne bi bili razotrkiveni, naveo je isti izvor.

Prema njegovim riječima, plan otmičara je osujećen brzom reakcijom Specijalnog tužilaštva RS i banjalučke policije, koji su nakon prijave Koljančićeve supruge o njegovom nestanku u rekordno kratkom roku uspjeli da uđu u trag kidnaperima.

- Kada su shvatili da im je policija za petama, strpali su Koljančića u automobil i iz Džombićeve kuće u Piskavici odvezli se do jedne šume kod Novog Grada, gdje su ga izbacili iz automobil.

Po nalogu Specijalnog tužilastva RS uhapšeno je pet osoba, za koje se sumnja da su umiješane u otmicu Stanislava Koljančića. Žarko Milanović uhapšen je u subotu u stanu u sarajevskoj opštini Novi grad, a isti dan u Istočnom Sarajevu uhapšen je Boriša Delević, koji se smatra mozgom cijele operacije. U petak su uhapšeni Saud Filipoviću i Izet Šahinović, kojima je kao i prvom uhapšenom Daliboru Džombiću već određen jednomjesečni pritvor.

Ukratko o otmičarima

Dalibor Džombić prvi je rođak aktuelnog ministra finansija RS Aleksandra Džombića. Naši izvor, međutim, navodi da njih dvojica već pola godine nisu u dobrim odnosima. Dalibor Džombić na prošlim izborima bio je na kandidatskoj listi Nove socijalističke partije za parlament RS.

Žarko Milanović bio je u vojnoj bezbjednosti i ima čin majora, dok je Izet Šahinović, bivši policajac, koji je radio na krvnim deliktima. Šahinović je tokom rata bio pripadnik 505. bužimske brigade, a pred sami rat u BiH završio je obuku 63. padobranske jedinice u Nišu.

Saud Filipović bio je ministar pravde RS u vladi Dragana Mikerevića, a poslednjih godina bavi se advokaturom i ima notarsku kancelariju u Prijedoru, dok je Boriša Delević ranije bio Koljančićev poslovni partner. Njih dvojica zajedno su vodili banjalučki kafić “Kajak”, koji je Koljančić kupio od Delevića, a potom ga 2002. godine prodao i počeo se baviti drugim poslovima.

KOLJANČIĆEVA OTMICA: Uhapšen bivši ministar Saud Filipović

Saud Filipović je bivši ministar pravde u Vladi RS Dragana Mikerevića. Sumnja se da je pripadao organizovanoj kriminalnoj grupi koja je prije tri dana otela banjalučkog biznismena Stanislava Koljančića

Bivši ministar pravde u Vladi Republike Srpske (RS) Saud Filipović uhapšen je danas zbog sumnje da je dio organizovane kriminalne grupe koja je prije tri dana otela banjalučkog biznismena Stanislava Koljančića. Saud Filipović bio je ministar pravde u Vladi Dragana Mikerevića, a trenutno je notar u Prijedoru. Šef Odjeljenja za istrage Specijalnog tužilaštva RS Darko Ilić saopštio je novinarima da je, osim Filipovića, danas uhapšen i Izet Šahinović iz Bihaća.
Ilić je večeras novinarima rekao da se intezivno traga za Žarkom Milanovićem iz Banjaluke i Borišom Delevićem iz Novog Sada, koji su takođe osumnjičeni da pripadaju organizovanoj kriminalnoj grupi koja je kidnapovala Koljančića. On je podsjetio da je prije dva dana u Banjaluci uhapšen Dalibor Džombić, koji je danas predat u nadležnost sudije Posebnog odjeljenja za organizovani kriminal, koji treba da odluči o njegovom pritvoru.
- Dosadašnjom istragom, koju vodi Specijalno tužilaštvo i Centar javne bezbjednosti Banjaluka , došlo se do dokaza koji upućuju da se radi o organizovanoj kriminalnoj grupi, koja je duži vremenski period planirala izvršenje ovog krivičnog djela. Motiv tog krivičnog djela je sticanje protivpravne imovinske koristi u višemilionskom iznosu na štetu Stanislava Koljančića, naveo je Ilić.

On nije mogao da kaže da li je Delević vođa organizovane kriminalne grupe koja je kidnapovala Koljančića. Kako se saznaje, Delević i Koljančić nekada su bili poslovni partneri i zajedno su držali banjalučki kafić “Kajak”. Prema istom izvoru, Delević je prodao Koljančiću svoj dio, a ovaj je 2002. godine prodao “Kajak” i počeo se baviti drugim poslovima.
Banjalučki biznismen Stanislav Koljančić otet je prije tri dana, ali se uspio spasiti zahvaljujući brzoj reakciji Specijalnog tužilaštva RS i banjalučke policije. Otmičari su ga pretučenog i iscrpljanog izbacili u jednoj šumu blizu Novog Grada. Motiv za Koljančićevu otmicu, prema izvoru “Žurnala”, bila je namjera da on potpiše ugovor kojim bi drugim osobama prepustio vlasništvo nad kamenolomom, koji se nalazi na trasi putnog koridora 5C, koji treba da se gradi kroz BiH.

- Vrijednost tog kamenoloma, koji se nalazi na putu između Doboja i Broda, naglo je porasla nakon što je utvrđeno da će tu prolaziti trasa koridora 5C. Taj kamenolom sada vrijedi milione maraka i određene osobe namjeravale su da se dokopaju vlasništva nad kamenolomom, kazao je isti izvor.

(zurnal.info)

INSPEKTORI STRANKAMA: Lijepili ste skidajte

Petnaest političkih stranaka nakon proteklih izbora kažnjeno je zbog prljanja, šaranja i oštećivanja zgrada, i lijepljenja plakata bez dozvole. No, ni nakon toga neke od njih nisu ispunile zakonsku obavezu I uklonile plakate s nelegalnih površina. Kako nalaže član 11 Zakona o komunalnoj čistoći:

utvrđena je zabrana pranja, šaranja, oštećivanja zgrada, javnih vodovodnih, telefonskih, sanitarnih i drugih uređaja i njihovih dijelova, blaćenje izloga i fasada prilikom pranja ulica, lijepljenje plakata bez dozvole i izvan mjesta određenih za tu svrhu”. U Kantonalnoj upravi za inspekcijske poslove objašnjavaju da su, pored izdatih prekršajnih naloga, donesena i rješenja kojima je naređeno uklanjanje bespravno postavljenih plakata. Ipak, i slučajnom prolaznikku groz grad jasno je da ove uredbe nisu ispoštovane. Umjesto da nakon izbora, kao što zakon i nalaže, stranke uklone vlastite predizborne plakate, Sarajevo je prljavije nego ikada.   

 

 

 

 

 

 

 

Kazna utvrđena Zakonom o komunalnoj čistoći za počinioce prekršaja iznosi od 500 do 3.000 KM, a za odgovorno lice od 200 do 700 KM, očito je preniska da bi se neke od stranaka zamarale čišćenjem smeća iza sebe. Zbog toga se jedan broj njih nije ni odazvao upozorenju koje je poslala Kantonalna inspekcija pa su doneseni zaključci o dozvoli izvršenja prinudnim putem. Što u ovom slučaju znači da će smeće umjesto stranaka pokupiti redari JKP Rad:

- Troškovi izvršenja rješenja idu na teret političke stranke – kažu u inspekciji.

 

 

 

                                                                        

A osim nelegalno postavljenih plakata Sarajlije od jutros uveseljava i čestitka novoizabranom bošnjačkom članu Predsjedništva BiH Bakiru Izetbegoviću:

- Čestitam na pobjedi, predsjedniče – poručuje se putem bilboarda iz kompanije Heco.


(zurnal.info)

PLJAČKA FABRIKE DUHANA MOSTAR (2): Gdje je nestao Nikola Prce

Detaljan izvještaj o bezočnoj pljački FDM-a finansijski inspektori dostavili su Tužilaštvu Hercegovačko-neretvanskog kantona još u aprilu 2006. godine. Niko, međutim, do danas nije pozvan na odgovornost

 U Mostaru niko ne zna gdje je „nestao“ Nikola Prce. Bivši ga saradnici iz Fabrike duhana Mostar (FDM) nisu viđali u gradu proteklu deceniju. Prce je nekadašnji šef računovodstva u FDM-u a kada je rat njegove kolege odveo svakog „na svoju stranu Neretve“, dobio je malo više ovlasti u kompaniji. Nikola Prce je raspolagao i s pečatom Fabrike duhana Mostar. Pa ipak, pitaju Prceove bivše kolege zašto istraživanje uzroka propasti FDM-a tražimo i u njegovim „sitnim“ mutnim poslovima. „Od 1999. godine su nama kola krenula nizbrdo, od kada se razni lobiju sa podrškom u SDA i Stranci za BiH počinju otimati za fabriku. Što ne pitate u Sarajevu kome je smetala FDM? Ko će se sad sjetiti šta je bilo u ratu i prvih poslijeratnih godina“, kažu nam.

Izgubljeni u propisima

Od Prceovih mutnih rabota je zapravo pljačka FDM-a i počela. U izvještaju Finansijske policije Federacije nakon istrage provedene u FDM-u tokom 2005. godine, navedeno je da je Prce bio jedan od bivših direktora firme registrirane pod imenom „Tvornica duhana“ d.d. Mostar. Iako u vrijeme revizije finansijskih knjiga FDM-a Prce uopće nije bio njihov uposlenik, federalni finansijski inspektori su evidentirali i štetu koju je on svojevremeno načinio sumnjivim poslovima sa imovinom Fabrike duhana Mostar, zahvaljujući onom pečatu kojeg spomenusmo na početku priče. U izvještaju je jasno navedeno kako je Prce izvjesnom Krešimiru Ćoriću za 150. 000 KM prodao zgradu odmarališta radnika FDM-a u Gradcu u Hrvatskoj. FDM je je 2000. godine na Općinskom sudu u Mostaru pokrenula spor protiv Ćorića radi raskida kupoprodajnog ugovora, međutim, nekretnine koje je Prce „kao svoje“ preprodao Ćoriću, radnicima FDM-a nikada nisu vraćene niti je Prce ikada bio pozvan na odgovornost.

Na sreću Nikole Prcea, osim nelegalne prodaje zgrade odmarališta, ne može ga se teretiti za krađu mašina iz pogona FDM- jer mu i taj plan nije pošao za rukom, pa ga se bivše kolege ponajviše sjećaju po nakani da se mašine iz pogona „spase od ratnih dejstava“ i prevezu u Ljubuški. Na sreću mašine su ostale u pogonima pa je odmah nakon rata pokrenuta i proizvodnja većih količina cigareta, uglavnom za domaće tržište. Već zaboravljenu mostarsku Drinu nemali je broj konzumenata, u vrijeme besparice prvih poslijeratnih godina, kupovao i jer je bila jeftinija od sarajevske. Radnici kažu kako se fabrikom u to vrijeme upravljalo domaćinski. Na čelu FDM-a bio je Senad Milavić, sve do februara 1999. godine kada je penzioniran. Na čelu FDM ga je zamijenio Esad Pobrić.

Pozajmice iz radničkih džepova

Na Pobrićevo rukovođenje FDM-om, jednako kao i na rukovođenje njegovog nasljednika Bakira Pekušića posebno su bili fokusirani federalni finansijski inspektori tokom istrage 2005. godine. Nakon saznanja kako razlog drastičnog smanjenja vrijednosti kapitala kompanije (sa 21 milion u 2002. godini na 15 miliona u 2005. godini) nije loša prođa proizvoda FDM-a na domaćem tržištu već loše poslovanje uprave kompanije, Tužilaštvo BiH je naložilo Finansijskoj policiji Federacije da istraži poslovanje od 2002. do 2005. godine. Sumnjive fakture za tone cigareta isporučenih kupcima za koje se naknadnom provjerom utvrdilo da uopće ne postoje i to a po cijenama daleko ispod tržišnih, kompaniju su još u tom periodu dovela na rub likvidnosti. Pa ipak menadžment se odlučuje čak na pozajmice drugima. Jedva su, i to nakon pokretanja sudskog spora 2003. godine, uspjeli povratiti 110.000 KM pozajmice FK Velež. Pozajmica od 40.000 KM „Slobodnoj zoni“ Mostar, međutim nikada im nije vraćena. Detaljan izvještaj o bezočnoj pljački kompanije finansijski federalna finansijska policija je dostavila Tužilaštvu Hercegovačko-neretvanskog kantona još 20. aprila 2006. godine. Niko, međutim, do danas nije pozvan na odgovornost.

Kontrola finansijskih knjiga FDM-a je, nažalost, uslijedila već kada je kapital kompanije zbog dugogodišnjeg lošeg poslovanja skoro prepolovljen. Vlada Federacije, nakon svih propalih pokušaja privatizacije i nema previše opcija za odluku o sudbini FDM-a. Dugovanja su premašila vrijednost kapitala kompanije a tržište je odavno zaboravilo mostarsku Drinu. Ko bi se usudio investirati u fabriku dužnu oko 12 miliona KM i preuzeti odgovornost za 80 radnika kojima se godinama duguju plate i doprinosi? Gasi se još jedna fabrika u BiH. Međutim, jednako poražavajuće zvuči i saznanje da su dokazi o krivcima za propast FDM-a završili u gomili sličnih spisa koji još uvijek samo kupe prašinu u ladicama mostarskih tužilaca.

U nastavku: Mostarsko-sarajevski lobiji u ratu zbog FDM-a; koliko su štete FDM-u nanijeli bivši direktori Esad Pobrić i Bakir Pekušić

(zurnal.info)

IZBORNA KRAĐA: U RS i mrtvi glasaju

Preko 60.000 nevažećih glasačkih listića pobudilo je sumnju u regularnost izbora. Stranka PDP-a traži istragu dok izborne komisije imaju opravdanje za sve


Prije dvije godine 5. oktobra izborna mafija poništila je volju osam hiljada Banjalučana, bacajući je u kantu za smeće, kako bi kandidatima SNSD-a na lokalnim izborima omogućila novi, neprikosnoveni četvorogodišnji mandat u skupštini grada. To se desilo, uprkos činjenici da je čak 11 posto glasačkih listića proglašeno nevažećim. Izborna komisija, kao ni drugi državni organi, nisu preduzeli ništa da se odgovorni za ovu bezočnu krađu kazne, što je za posljedicu imalo da se strašna prevara desi dvije godine kasnije, na netom održanim opšim izborima.

OBRAĐENI GLASAČI

Sve govori da je u trci za srpskog člana Predsjedništva BiH Mladen Ivanić brutalno pokraden, ali po svemu sudeći neće se učiniti ništa da se ta prevara sankcioniše, a trenutno stanje stvari promijeni. Ovoga puta oko sedam hijada Banjalučana ispalo je nepismeno, a na nivou RS, čak 60.000 građana su isti takvi. Niko od njih nije znao da popuni najjednostavniji listić na kojem su se nalazila svega tri imena: sem narečenog Ivanića, kandidati su bili Nebojša Radmanović, iz SNSD-a i Rajko Papović iz Kalinićevog „Saveza za demokratsku Srpsku“. Zahvaljujući „nepismenima“, Radmanović nišani fotelju u Predsjedništvu, a osnovna poruka je da na izbore više ne vrijedi izlaziti, jer postoje snage koje taj čin u potpunosti obesmisle.

-Meni ovakav srpski član Predsjedništva BiH ne treba, za PDP srpski član Predsjedništva nije onaj koji je krađom došao na to mjesto. Ako ostane ovakav izborni proces, ja nikada više neću nekoga birati niti davati nekome mogućnost mene da bira, jer je besmisleno da ja glasam za nekoga, a onda strepim da li će taj glas biti poništen ili ne“-rekao je za „Žurnal“ potpredsjednik PDP-a Branislav Borenović.

Brojni su načini izborne prevare, a najčešći je sa listićem koji kruži: izvuče se jedan glasački listić prije izbora i popuni se na željeni način. Takav listić daje se „obrađenim“ glasačima, koji ga odnose na biračko mjesto, ubacuju u kutiju, a odatle se vraćaju sa nepopunjenim materijalom, koji predaju organizatorima posla. Nakon što to učine, dobijaju novčanu nadoknadu, uobičajenih 20 KM (kada „zagusti“ cijena ide i na 50 KM), a cijeli proces se nastavlja do kraja izbornog dana. Drugi način je isplata za „uslikan“ glas, mobilnim telefonom, a od ove godine uvedeni su i „nepismeni“ u mnogo većem broju nego na prethodnim izborima.

Kako je šetajući listić prespor sistem, oni koji su spremni prodati glas dobijaju pratioca do biračkog mjesta. Tu navedu da su nepismeni, te da im je pratilac potreban da bi im pomogao pri popunjavanju listića, na šta imaju zakonsko pravo. Nakon što pratilac utvrdi da je glasanje obavljeno po dogovoru, slijedi isplata, a on odlazi na sljedeće biračko mjesti, gdje ga čeka novi „nepismeni“ klijent. I tako od mjesta do mjesta, a prevaru i kupovinu glasova je nemoguće utvrditi, jer ne postoji način da se to učini, niti je moguća kontrola koliko pojedinac može nepismenih opismeniti.

DESETINE PRIGOVORA

-Izborna krađa je veoma organizovana aktivnost, koju mogu spriječiti jedino ljudi koji su u CIK-u kada analiziraju rezultate. PDP je reagovao na mnogo biračkih mjesta, ali je našim posmatračima bilo teško kontrolisati cijeli proces. Možete zamisliti jednog posmatrača koji treba da nadgleda deset članova biračkog odbora, koji su sinhronizovani, organizovani i koji razvrstavaju glasačke listiće. To je mašinerija, koju je jeko teško razotkriti, ali je potpuno jasno da se ovdje desilo nešto što svakom ozbiljnom čovjeku u CIK-u treba da bude potpuno jasno - da se na najednostavnijem glasačkom listiću pojavio najveći broj nepravilnosti. Kada imate deset posto nevažećih listića i 60 hiljada nevažećih glasova, to je znak da se odmah mora pokrenuti istraga i ustanoviti zašto je to tako“, naveo je Borenović.

Uobičajeni načini su zamjena popunjenih listića nepopunjenim, dopisivanje križića, križanje kompletnih listića specijalnim olovkama u prstenovima (srbijanski specijalitet), ubacivanje glasačkog materijala nakon završetka izbornog procesa... U ovim situacijama kupuju se članovi biračkih odbora (cijena do 500 KM), a prevara je već tradicionalna, jer se dešava na svim izborima od rata naovamo. Borenović tvrdi da su na nekoliko glasačkih mjesta, uglavnom u selima oko Banjaluke, u izbornoj krađi organizovano učestvovali, ne samo članovi biračkih odbora, nego pojedinci koje je za to zadužio SNSD, među kojima i neki od viđenijih privrednika.

-Za sve je postojala koordinacija za Gradskom izbornom komisijom. Veliki dio ljudi u biračkim odborima predložila je GIK, obrazlažući da se radi o iskusnim ljudima, koji su se pokazali aktivnim u prethodnim izbornim procesima. Ti ljudi su, međutim, toliko uvježbani i dobro organizovani da im je dovoljna stotinka sekunde da učine glas nevažećim ili ubace listić, što je lako utvrditi provjerom sa identifikacionog spiska glasača i CIPS-ove lične karte“, istakao je Borenović. On kaže da je bilo momenata kada je na biračka mjesta ulazilo po 20 ljudi, koji su ignorisali primjedbe PDP-ovih posmatrača da to nije dozvoljeno.

-Napisali smo na destine prigovora i čekamo da vidimo šta će biti. Očekivali smo da će velika izlaznost u gradu, anulirati izborni inžinjering na selima, ali se pojavila ogromna količina nevažećih listića, što CIK mora ispitati - istakao je Borenović.

KAO U DOBA ENVERA HODŽE

Predsjednik GIK Banjaluka Aleksandar Radeta za „Žurnal“ tvrdi da je razlog za veliki broj glasačkih listića za srpskog člana Predsjedništva BiH taj što postoje ljudi koji nisu bili ni za jednu od tri ponuđene opcije – ni za Radmanovića ni za Ivanića ni za Papovića, a željeli su da glasaju za ostale nivoe vlasti.

-Oni imaju pravo da ne glasaju za taj izborni nivo ili da ubace prazan, neoznačen glasački listić ili da glasaju za sva tri kandidata i da niko ne dobije glas - naveo je Radeta. On kaže da je u Banjaluci ukupno bilo 6.639 nevažećih listića od njih 94.081, navodeći da je GIK učinio sve da svim strankama obezbijedi iste uslove praćenja izbornog procesa. Radeta tvrdi (a to je odavno opštepozno) da su pojedine stranke kupovale mjesta u biračkim odborima od drugih stranaka, tvrdeći da je to radila i PDP.

Bilo je na ovim izborima i mrtvih koji glasaju, a slučaj u Krupi na Vrbasu, potvrđuje da su se vremena Envera Hodže vratila u Republiku Srpsku. U tom dijelu Banjaluke čak 98 posto upisanih birača je «glasalo», a njih čak 90 posto za kandidate SNSD-a Nebojšu Radmanovića i Milorada Dodika.

-Od onih koji su navodno izašli na izbore je 30 ljudi umrlo, a stotinu ljudi taj dan nije bilo u Krupi na Vrbasu. Mi sada to ispitujemo, čovjeka po čovjeka i podnijećemo krivičnu prijavu Okružnom tužilaštvu - naveo je Borenović. Prerevnosni esenedeovci pretjerali su na ovom mjestu i dali za pravo svima koji tvrde da su izbori, bar kada je u pitanju nivo predsjedništva BiH, pokradeni.

Borenović tvrdi da je na dan izbora van glasačkih mjesta bio u opticaju veliki broj glasačkih listića, koji su se prodavali glasačima.

Izborne krađe ne bi mogle biti u ovolikoj mjeri da ne postoji sprega stranaka i članova izborne komisije. U mnogim strankama skloni su optužiti Aleksandra Radetu da je esenesdeov igrač u izbornom procesu, što nikada nije ničim dokazano.

Činjenica je da su ekipe SNSD-a najjače u izbornoj krađi i da to čine već godinama. Međutim, ni u drugim strankama, posebno onim većim, nisu imuni na nelegalne radnje, a samo od (ne)sposobnosti «igrača» zavisi da li će dodatni broj glasova biti i odlučujući i odnijeti prevagu. Nema sumnje da su esenesdeove ekipe na proteklim izborima odnijele ubjedljivu pobjedu i na ovom polju.

(zurnal.info)

HDZ BiH: Treći entitet za HDZ-ove kandidate
PROGNOZE REZULTATA IZBORA U RS: Mladen Ivanić ulazi u Predsjedništvo BiH

Saradnik Žurnala analizira predizbornu atmosferu u Republici Srspkoj, kao i moguće rezultate općih izbora u BiH

Prostituisanje Borisa Tadića, predsjednika Srbije u Doboju na mitingu Saveza nezavisnih socijaldemokrata, garnirano ničim izazvanim procjenama IPSOS-a, iznesenim neposredno prije izbora (koje su odreda u funkciji SNSD-a), te prljava, gebelsovska kampanja nacionalsocijaldemokrata usmjerena protiv Mladena Ivanića i Dragana Čavića, svjedoči da je totalitarni, mafijaški režim Milorada Dodika u ozbiljnom strahu da bi sa vlasti mogao otići i demokratskim putem.

BORIS FRULAŠ I CECA PEVALJKA

Boris Tadić je instituciju predsjednika već odavno bagatelisao razvlačeći je po laktaškim kafanama, u kojima je sa Dodikom dogovarao udare na BiH, procjenjujući da je to najefikasniji način da se prikrije bjesomučna pljačka u RS i sunovrat države Srbije u svim aspektima njene spoljne politike. Sada je u Doboju, ugledajući se na pevaljku Cecu Ražnatović, krenuo sa nastupima na otvorenom, uz neviđene mjere obezbjeđenja, koje su izazvale potpuni kontraefekat od priželjkivanog. Sljedeći korak mu je, bez sumnje, skakutanje po stolovima u bircuzima, do kada će njegov i Dodikov Orkestar za sahrane već uveliko obaviti svoj prljavi posao – kremaciju svih mislećih u Srba.

Uz Dodika su i dežurni davaoci tuđe krvi major Vasilije i poručnik Grigorije (pukovnik Amfilohije je na službenom putu), ali teško da će spriječiti poraz njegovog štićenika Nebojše Radmanovića. Mladen Ivanić je pred pobjedom u trci za srpskog člana Predsjedništva BiH i samo teška izborna krađa, (kojima je SNSD vičan), može onemogućiti taj događaj. Veliko paranje džempera kod Dodika izaziva strah, tjeskobu i paranoju, jer ga od statusa «gospodara BiH» svodi na poziciju preplašenog mišića, koji čeka kada će doći po njega omiljeni mu junaci sapunice «Ukinuti Tužilaštvo BiH». Slaba mu je utjeha, što je sasvim realna njegova pobjeda u trci za devastiranu, poniženu i zgaženu instituciju predsjednika RS, jer mu je jasno da je «čekanje zatvora» teže i od same robije. Bar on ima iskustva u tome. Ognjen Tadić, kandidat Koalicije «Zajedno za Srpsku» samo čudom može pobijediti, jer je dio esdesovaca učinio sve da mu skreše krila, kako bi sačuvali svoje jadne male pozicije genseka i njihovih evet efendija.

Čuda se dešavaju: sjetimo se izgradnje Piramida, Babilonske kule, pobjede Rajka Kuzmanovića u trci za predsjednika, objavljivanja sabranih nepismenih nedjela Milana Ljepojevića, Rajka Vasića u tangama..., pa zbog toga i Tadićev poraz nije baš sto posto siguran. Ali je sigurno da vladajuća oligarhija u sastavu SNSD - DNS (Demokratski narodni savez) - SP (Socijalistička partija) nakon trećeg oktobra neće imati natpolovičnu većinu u ovdašnjem parlamentu, niti kontrolni ucjenjivački paket u predstavničkom domu Skupštine BiH. Uprkos vašars0kim atrakcijama, oličenim u Borisu Frulašu i Ceci Pevaljki, masnim šatorima prepunim još masnijeg pečenja, toplog piva, oznojenih tjelesina i ustajalog urina, te plakatiranju kompletnog entiteta po principu «crveno je da ne može crnje», SNSD će osvojiti 31-32 mjesta u Narodnoj skupštini RS, što je pad za 9-10 mandata u odnosu na izbore održane 2006. godine. Socijalistička partija, na čijem čelu je presuđeni kriminalac Petar Đokić, prepoloviće se i implementirati jedan mandat, dok će DNS Marka Pavića jedini zabilježiti rast i osvojiti pet mjesta, umjesto dosadašnjih četiri. Pavić, poznat i kao Marko Polo (pola meni pola tebi), vrlo vješto je iskoristio udare opozicije po SNSD-u i zagrabio u neodlučno biračko tijelo, ne štedeći ni ića ni pića, a ni para.

U KORIST VLASTITE ŠTETE

Što se opozicije tiče, SDS je lidersku poziciju prepustio Mladenu Ivaniću i njegovom PDP-u. Mladen Bosić, (koji u kampanji ima katastrofalan nastup, neubjedljiv do mjere potpune dosade), nije iskoristio brojne propuste vlasti omeđene teškim kriminalom i bezočnom pljačkom i snažnije zatalasao biračko tijelo, tako da SDS neće polučiti značajno bolji rezultat negoli prije četiri ljeta. Ipak će nešto rasti, a bingo im je 18-20 poslanika. Bosićev poslovični bijeg od odgovornosti i sklonost poltronima doveli su ga u poziciju žrtve Dragana Ćuzulana, (generalnog sekretara SDS-a), i njegove tračerske/kvazisavjetničke grupe, koju krasi diletantizam, plitkoumnost i, nerijetko, imbecilizam, a direktna posledica takvog «rada» je neokupljanje opozicije pod jednim kišobranom. Bio je to i najžešći udarac Ognjenu Tadiću, koji teško da će preživjeti. Uz sve to, Ćuzulan & Baba Sere do te mjere su unakazili marketinški nastup SDS-a, da se stiče utisak da ova stranka i ne postoji (sva sreća da postoje Izborne hronike). Dalje, njihov predsjednički kandidat nema nikakvu kampanju, a čak ni njegov slogan, (Razuman izbor), nije utisnut u materijale stranke. Ognjen Tadić, što se tiče Ćuzulana & Baba Sera, kao da je pao sa Marsa. Kada se Ćuzulan & Baba Sere pomnože sa ratnim zločincem Nenadom Stevandićem, rezultat SDS-a u Banjaluci je nula, što Dodiku daje gotovo nedostižnu prednost. Sreća po ovu stranku je što su regionalni lideri (Bijeljina, Istočno Sarajevo...) odbili da implementiraju idiotluke iz centrale i što su, mimo vrha, napravili svoje nezavisne kampanje i pokrenuli stare mehanizme, te je SDS u poljednjih desetak dana značajno živnuo. Konačno je to uvidio i Bosić, zabranio Ćuzulanu da se petlja u kampanju u Hercegovini (gdje mu je baza), ali kasno se Mladen odluči za Razuman izbor.

12 ISPRAVNIH I ČETIRI POKVARENA KIŠOBRANA

Ćuzulanovo orgijanje sa Baba Serama najbolje je iskoristio Mladen Ivanić, čiji će PDP ostvariti najbolji rezultat do sada. Ivanićevi pikovi Branislav Borenović, Siniša Đorđević, Zoran Tešanović i Sretko Vučurević, vode nevjerovatno agresivnu kampanju koja je dala odlične efekte. Čak je i Ivanić napustio udobnu kožu političara koji «pazi na riječnik» i upustio se u otvoreni obračun bez milosti sa dodikovcima, što ga je i dovelo na prag pobjede. Takav nastup (nerijetko i rigidniji) Draganu Čaviću i njegovoj Demokratskoj pariji, izvan svake razumne sumnje, donose priželjkivani cenzus, što znači najmanje tri do četiri poslanika u NSRS, dok će Ivanić imati 10-11 mjesta. Radikali Milanka Mihajlice, (za kojeg je ostalo nepoznato da li se u promotivnim spotovima krsti ili soli), takođe će dobaciti do tri mandata, dok Narodna demokratska stranka Krste Jandrića uzima sigurno jedno poslaničko mjesto, a ukoliko uspiju da pređu cenzus i sva tri. Stranke, čije su centrale u Sarajevu, zauzeće osam pozicija, od čega će SDP BiH i SDA imati po tri mandata, a Stranka za BiH će pasti na dvije stolice.

Sem narečenih, u izbornoj trci učestvuje i Koalicija Naša stranka – Nova socijalistička partija Zdravko Krsmanović. Ta priča je toliko otužna, da se drhtavim prstima ukucava. Od silnog «intelektualnog» potencijala, Naša stranka je iskoristila fizičku snagu Bojana Bajića koji nosa kamenčine pred jednim snimateljem i jednim nosačem stativa i to naziva kampanjom. Miljevići i njemu slični miljevići izgledaju kao kulise, a sam Krsmanović, (koji je za samo šest mjeseci od nove nade političke scene dospio do dna političke deponije) nedodoljivo podsjeća na pajaca, kojeg treba još jednom naviti do kraja kampanje. Jadni koliko i oni su SNS-ovci Tome Nikolića; to malo stado bezveznjakovića, što je «Big» lideru iz Srbije priredilo nastupe pred 12 ispravnih i četiri pokvarena kišobrana (najlon kesa nije bilo u publikumu). U ovu grupu nebitnih spada i Savez za demokratsku srpsku Dragana Kalinića, koji je sebi dozvolio da na kraju političke karijere bude Dodikova krpa za brisanje cipela. Uprkos svemu izrečenom 3. oktobra izađite na izbore i tako ne dozvolite da vam drugi kreiraju budućnost.

IMOVINA POLITIČARA: Kako postati tajkun za četiri godine

Svjedočimo ekonomskom fenomenu: naši političari su se za samo četiri godine uspjeli pretvoriti u prave tajkune. Sve je moguće uz izdašnu zemlju i naivan narod. Provjerite sami

Kaži šta si imao, a šta za protekle četiri godine stekao i znat ću ko si. Mogao bi to u BiH biti brzi test za definiranje moralnog profila naših političara. Kuće, stanove, skupocjene automobile steći tek za trajanja samo jednog mandata ...?

Zavirite u imovinske kartone nekih od izbornih kandidata i procijenite sami.

 Aktuelni premijer Republike Srpske Milorad Dodik i u narednom bi mandatu htio biti u izvršnoj vlasti RS-a. Predsjednik SNSD-a kandidat je za predsjednika Republike Srpske. Prema podacima koje je dostavio Centralnoj izbornoj komisiji (CIK) BiH, prošle je godine najmanje zaradio od premijerske plate, "samo" 59.220 KM . Više mu je novca donijelo bavljenje poljoprivredom, oko 80. 000 KM a od iznajmljivanja kuće u Beogradu, Dodik je prijavio zarađenih 100.000 maraka. Posjeduje dva stana u Beogradu i stan u Laktašima ukupne vrijednosti 1,1 milion KM, porodičnu kuću u Laktašima vrijednu 300.000 KM, te kuću u Srbiji čija se vrijednost procjenjuje na nevjerovatnih 1,7 miliona KM.

Prvi među najbogatijima

Dodikov privatni automobil košta 100.000 KM, a među "sitnije" prihode je u svom imovinskom kartonu upisao 505 KM vrijedne dionice u Banji Laktaši te 10.000 KM ušteđevine na računu Nove banke. Dddddoik je i kreditno zadužen pa će Pavlović banci, 1,7 miliona maraka vraćati narednih 20 godina. Prijavio je Dodik uredno i da je supruga Snježana na zajedničkom poljoprivrednom imanju prošle godine zaradila 45.000 KM, da ima poslovni prostor vrijedan 100.000 KM i da vozi u Pežo 407 od 30.000 maraka. I Snježana ima dionica u Banji Laktaši koliko i Dodik a njena ukupna kreditna zaduženja iznose 100.000 KM. Sin Igor Dodik suvlasnik je firme Fruit eco, dake 2, 65 miliona KM. Vozi automobil koji košta 50.000 KM. Kćerka Milorada Dodika, Gorica Dodik Trišić, u prošloj je godini zaradila 21.000 KM . Između ostalog je vlasnica firme Trinity media and Consulting a napisala je da firma vrijedi 92. 874 KM.

Predsjednik Saveza za bolju budućnost (SBB) Fahrudin Radončić kandidat je za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH. Radončić je u svoj imovinski karton upisao da je vlasnik Grupacije Avaz ali nije naveo ukupnu vrijednost kompanije. Prema okvirnim rocjenama riječ je o više stotina miliona maraka. Prema sudskom registru samo firma Avaz d.o.o. Sarajevo košta 13,9 miliona KM. Vlasnik je 22 posto kapitala Grafičko-izdavačke kuće OKO a najavljujući, zajedno sa kompanijom Robot iz Sarajeva gradnju poslovnog centra u Tuzli, Avaz-Robot centar , kazao je da će radovi koštati oko 50 miliona KM. Svojoj je sestri Raziji Fehratović prošle godine darovao 96 posto udjela u vlasništvu Dječije i omladinske štampe d.d. Sarajevo. U imovinskom kartonu koji je Radončić prijavio CIK-u piše da je tokom 2009. godine i u prvih sedam mjeseci 2010. zaradio 27.000 KM , što je u prosjeku 1.421 KM mjesečno. Ali je zato Radončić prošle godine samo od dividende zaradio pola miliona maraka. Vlasnik je kuće od 240 metara kvadratnih u okolini Sarajeva, vrijedne 350.000 KM. Radončićeva supruga Azra je u prošloj godini i tokom prvih sedam mjeseci 2010. godine zaradila plate u ukupnom iznosu od 25.000 KM. Vlasnica je i kuće čiju je vrijednost procijenila na 250.000 maraka. Azra Radončić, također je vlasnica 50.000 metara kvadratnih zemljišta, čija je cijena oko 200.000 maraka.

Predsjednik SDA Sulejman Tihić, kandidat za zakonodavnu vlastu BiH posjeduje kuću i poslovni prostor u Bosanskom Šamcu ukupne vrijednosti 300.000 KM. Vlasnik je i stana u Sarajevu a samo vrijednost ove nekretnine procjenjuje se na 106.000 maraka. Tihićeva supruga Jasminka navodno nema privatne imovine ali je zato njegov stariji sin Anvar 2004. godine postao vlasnik stana od 48 kvadrata u ulici Ejuba Ademovića. Stan je platio 76.000 KM. Dvije godine kasnije, kupio je još jedan stan od 106 kvadratnih metara u Alipašinoj ulici za 198.000 KM. U stanu trenutno žive Tihić i njegova supruga. Lider SDA također posjeduje 1.920 kvadratnih metara zemljišta u Bosanskom Šamcu. Njegova mjesečna primanja u Parlamentu BiH iznose 6.050 KM pa je dakle samo za plate i ostale naknade tokom prošle godine zaradio oko 72.000 maraka.

Lider Stranke za BiH, Haris Silajdžić, nakon aktuelnog mandata planira na mjestu bošnjačkog člana Predsjedništvu BiH provesti i naredne četiri godine. Ponovo je Silajdžićev imovinski karton "najskromniji" među kartonima ovogodišnjih izbornih kandidata. Od plate iz državnog Predsjedništva je prošle godine zaradio ukupno 70. 313 KM. Prema podacima Ministarstva finansija BiH, Silajdžićeva zarada od novebra 2006. do juna 2010. iznosi 200.380 KM. Mjesečno je, dakle zarađivao po 4.554 KM. Tokom čeverogodišnjeg perioda Silajdžićeva mjesečna primanja su se povećala sa 2.610 KM na sadašnjih 6.284 KM. Silajdžić tvrdi da nema dionica niti da je vlasnik luksunih roba a da pored plate u Predsjedništvu na raspolaganju ima samo službeni WV Passat. Silajdžić je vlasnik stana u Ulici Ferhadija a ove je godine u svoj imovinski karton upisao i stan od 181 metar kvadratnih, koji u ulici Rizaha Štetića koristi njegova sestra sa porodicom. Vrijednost stana procjenjuje se na oko 270.000 KM.

I Nebojša Radmanović iz SNSD-a bi da još četiri godine provede u Predsjedništvu BiH. U odnosu na podatke koje je Radmanović dostavio CIK-u uoći prošlih općih izbora 2006. godine, njegov se kućni budžet ulaskom u državno Predsjedništvo znatno uvećao. U prošloj je godini samo na ime plata Radmanoviću isplaćeno 78.764 KM. U imovinskom je kartonu prijavio strosoban stan u Banjoj Luci od 115 kvadrata, vrijedan 250.000 KM. Dvije garaže koje posjeduje koštaju ukupno 20.000 maraka a Radmanović je i vlasnik zemljišta sa vikendicom ukupne vrijednosti 50.000 maraka. Na bankovnom računu Radmanović ima 18.900 maraka. Njegova supruga Dijana vlasnica je stana od 100.000 KM u Crnoj Gori a na isti iznos je procijenila i vrijednost kuće koju posjeduje u BiH. Supružnici Radmanović su u karton CIK-a uredno naveli i koje umjetnine posjeduju ali nisu upisali njihovu vrijednost.

Zamjenik predjednika HDZ-a 1990 Martin Raguž, na ovogodišnjim se izborima odlučio na utrku za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Protekle četiri godine bio je zastupnik u Parlementu BiH. Ukupna primanja u protekle četiri godine, bar prema podacima koje je Raguž dostavio CIK-u, iznosila su 200.000 KM. U Parlamentu BiH je tokom 2009. godine mjesečno zarađivao 6.281 KM, dakle ukupno 75.376 maraka za cijelu godinu. Kandidat za hrvatskog člana državnog Predsjedništva je u imovinskom kartonu naveo i da posjeduje stan u Mostaru vrijedan 200.000 KM te automobil koji košta 35.000 maraka. Naveo je i kredit u Raifaisen i Unicreditbanci od 120.000 maraka koje mora vratiti do kraja ove godine. Supruga Martina Raguža, Marina izjavila je da posjeduje stan u Sarajevu vrijedan 80.000 KM, vikendicu u Hrvatskoj od 150.000 KM te 10.000 ušteđevine na bankovnom računu.

Aktuelni hrvatski član Predsjedništva BiH, SDP-ovac Željko Komšić, u svom je imovinskom kartonu prijavio prošlogodišnju zaradu od 62. 562 KM te još 4.740 KM kojih je primio kao naknadu za odlikovanje Zlatni ljiljan. Komšić posjeduje stan u Ulici Azize Šaćirbegović u Sarajevu vrijedan 70.000 maraka. Prema podacima Ministarstva finansija BiH, ukupna Komšićeva zarada u Predsjedništvu za protekle četiri godine iznosila je 193. 400 maraka. U svom imovinskom kartonu je naveo identične kreditne obaveze kao i prije četiri godine: u CBS banci kredit od 98. 571 KM koji treba otplatiti za deset godina, te u Volks banci zaduženje od 24.547 KM koje treba vratiti do 2016. godine. Komšić je imao još jedan kredit od 10. 623 marke u Turkish Ziraat Bank, ali je njegova otplata trebala biti okončana u augustu ove godine.

Kuće, stanovi i vikendice

Kandidat SDA za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, Bakir Izetbegović je protekle četiri godine proveo u zastupničkoj klupi Parlamenta BiH. U rubrici imovinskog kartona o godišnjim primanjima, Izetbegović je naveo da su ukupna njegova mjesečna primanja u Parlamentu BiH tokom prošle godine 81.273 KM. Sa suprugom Sebijom je suvlasnik porodične kuće vrijedne 150.000 KM te stana od 100.000 maraka. Automobil koji vozi procijenio je na 20.000 KM a u podacima koje je dostavio CIK-u napisao je da kreditno zadužen za skoro 70.000 KM. Bakirova supruga je, također navela da je vlasnica samo polovine stana i porodične kuće a u stavci o godišnjim primanjima dostavila je podatak o 69.369 KM koje je na ime plata i honorara zaradila u protekloj godini. Automobil gospođe Izetbegović za 5.000 maraka je skuplji od suprugovog a njena kreditna zaduženja u Raifaisen banci iznose nešto više od 22.000 KM.

Mladen Ivanić, predsjednik Partije demokratskog progresa (PDP) kandidirao se za člana Predsjedništva BiH. Aktuelni je delegat u Domu naroda Parlamenta BiH. Ivaniću je u prošloj godini na ime plata isplaćeno 83.000 maraka a još 5.000 maraka je prošle godine zaradio od honorara. Vlasnik je stana u Banjoj Luci od 95 kvadrata, koji je procijenio na 140.000 maraka. Posjeduje vikendicu u Crnoj Gori vrijednu 40.000 maraka te automobil Mercedes 320 CDI za 10 hiljada maraka skuplji od njegove vikendice. Ivanić je prijavio i 61.000 KM ušteđevine na bankovnim računima ali i dva kredita u NLB banci, u ukupnoj visini od 60.000 KM. Ivanićeva supruga Gordana u Beogradu posjeduje stan od 45 kvadrata čija se vrijednost procjenjuje na oko 110.000 KM, ali je i ona kreditno zadužena za 90.000 KM. Kćerka Mladena Ivanića vlasnica je stana vrijednog 100.000 maraka. Prema podacima Parlamenta BiH Ivanić je u protekloj godini ukupno zaradio 102. 100 KM što ga čini drugim najplaćenijim parlamentarcem u BiH.

Borjana Krišto iz HDZ-a BiH, aktuelna je predsjednica Federacije a na ovogodišnjim općim izborima je njena stranka odlučila istaknuti za kandidatkinju za članicu Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda. Krišto je u imovinskom kartonu dostavljenom CIK-u navela da je za plate i naknade na čelu Federacije tokom prošle godine zaradila ukupno 36.339 KM. Navela je u imovinskom kartonu vlasništvo nad porodičnom kućom i automobilom Toyota ali nije precizirala njihovu vrijednost. Zato je precizno navela da je kreditno zadužena u Unicredit banci za 60.000 KM. Borjanin suprug Branko Krišto je tokom prošle godine zaradio oko 52.000 maraka. Vlasnik je porodične kuće i Audija A 4 za koji, kao i supruga nije naveo koliko vrijede. Branko Krišto je također, u istoj banci kao i supruga, kreditno zadužen za 90.000 maraka.

 (Za tekst korišteni podaci Centra za istraživačko novinarstvo)

 

 

 

 

 

 

 

Dossier KOLAPS KUĆE SRPSKE: Lista opljačkanih preduzeća

Privreda u Republici Srpskoj nalazi se u najvećoj krizi od postojanja entiteta. Najveći privredni kombinati grcaju u dugovima, a u teškoćama je čak i Slobodan Stanković kojem je Dodik obezbijedio 700 miliona budžetskog novca

Izborni slogan Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) sa lokalnih izbora održanih 2008. godine “Moja kuća Srpska” evoulirao je u ovogodišnji “Srpska zauvijek”. Milorad Dodik i njegovi stranački kamaradi u poslednje dvije godine svojski su se potrudili da iz “ kuće srpske” počiste stotine miliona maraka narodnih para i prebace ih u svoje srpske džepove. Posle velikog četvorogodišnjeg pospremanja, u kojem je vladajuća garniture raznosila i šapom i kapom, od naroda se traži da im povjeri novi četvorogodišnji mandat u kojem će Republiku Srpsku imati samo za sebe i dodatno je osiromašiti.

Penzioner po radničkoj glavi

U Republici Srpskoj trenutno je zaposleno 245 hiljada radnika, za koje se plaćaju dažbine državi, dok je broj penzionera narastao na 227 hiljada. Jednog penzionera po jednom radniku teško bi izdržala i Švajcarska, pa će situacija uskoro biti neizdrživa. Samo prije 16 mjeseci slika je bila značajno drugačija- u RS je bilo 302 hiljade zaposlenih, a 192 umirovljenika. Prosta računica govori da je u tom period bez posla ostalo 57 hiljada ljudi. Uz to, Vlada RS je velikom broju penzionera, koji su imali posebne dodatke zbog učesća u ratu, ukinula povlastice, umanjujući im značajan dio mjesečnih primanja. Trend povećanja broja penzionera i smanjenja zaposlenih nastaviće se, što je ravno katastrofi, posebno s ozbirom na činjenicu da je u RS trenutno oko 200 hiljada ljudi bez posla. Sve ukazuje na to da će penzije u postojećem iznosu moći da se isplaćuju do kraja godine, a da se na proljeće može očekivati socijalni bunt. Da slijedi kolaps, dalo se naslutiti u ovoj i prošloj godini, jer se sve to vrijeme Fond PIO RS zaduživao kod komercijalnih banaka i Vlade da bi redovno isplaćivao penzije. Vlada je, zarad očuvanja socijalnog mira, skinula desetine miliona maraka sa tzv. escro i prebacila ih Fondu PIO, koji je tonuo u dubiozu iz koje nema šanse da se izvuče.

Čak i Stanković grca u dugovima

I privredni trendovi govore da se katastrofa neumitno približava. Nekadašnji banjalučki privredni giganti, poput “Incela”, Jelšingrada” i “Čajeveca” odavno su ruinirani, a Pivara je očajnom stanju. Fabrika duvana je pred likvidacijom jer je dužna million i 300 hiljada maraka više nego što je vrijednost njene imovine, a otpuštanje radnika iz ovog preduzeća počeće ove sedmice. Banjalučka “Fruktona” valjda je jedina od firmi na svijetu koja je proizvodila “pepsi”, a zatvorena je, dok su njeni radnici završili na ulici. Svijetlog i optimističnog primjera nigdje, čak ni među firmama bliskim vlasti. Preduzeće glavnog Dodikovog neimara Slobodana Stankovića “Integral inžinjering”, koja je po raznim osnovama i za razne poslove dobila oko 700 miliona maraka budžetskih para, već sedam mjeseci ne isplaćuje plate svojim radnicima. Bez posla su ostali i radnici banjalučke Robne kuće “Boske” i NIŠP “Oslobođenje”, koji su za bagatelu prodati srbijanskom tajkunu Miroslavu Miškoviću. Na SNSD-ovom horizontu “kuće srpske” nema završenog autoput Banjaluka-Gradiška, iako se zbog njegovog svečanog predizbornog “otvaranja” u zeleno ofarbala zemlja pored puta, a od obećane dionice puta Banjaluka-Doboj nema ni traga.

Vladika Grigorije ostao bez posla

Na jugu, još tužnije. U trebinjskom “Novoteksu” bez posla je ostalo 800 radnika, sve zbog zakulisnih radnji SNSD-a, koji na tom slučaju gradi predizbornu kampanju i podmeće opoziciji u Trebinju. “Novoteks” je prezadužen, baš kao i tamošnja Industrija alata Trebinje (IAT) u kojoj od nekadašnjh dvije hiljade radnika, radi tek njih 800. IAT sada umjesto alata proizvodi kekse, a njegov većinski vlasnik, Dodikov prijatelj, Rodoljub Drašković, državi niti plaća doprinose niti izmiruje dugove za isporučenu struju, koji su narasli na tri miliona maraka. U gabuli je i firma “Popove polje”, čiji je vlasnik eparhija Zahumsko-hercegovačka, odnosno vladika Grigorije. Bez posla je i “Metalac” i njegovih 150 radnika, kao i 200 radnika trebinjskog “Autoprevoza”. I u ostalim hercegovačkim mjestima nije ništa bolje- u Gacku je propao projekat izgradnje termoelektrana sa ČEZ-om, bilećka “Kovnica” je pred stečajem, a prevoj Čemerno, za čiju revitalizaciju je firmi Slobodana Stankovića unaprijed isplaćeno 750 miliona maraka, čemeran je kao i prije početka radova.

Propast Istočnog Sarajeva

Nekadašnji fočanski gigant “Maglić” je na koljenima, a ništa bolje ne stoje firme na području Istočnog Sarajeva- “Energoinvest” u Lukavici, UNIS na Sokocu, “Famos” i Novorez na Palama. Na ulici su ostali i radnici Fabrike obuće u Knežini kod Sokoca, kao i radnici Fabrike za preradu krompira i kožare na Sokocu. Vlada RS je uložila šest miliona maraka u “Novu Romaniju” na Sokocu, što su bačene pare, jer preduzeće nije stalo na noge, isto kao rogatički TPR (Tvornica prečistača Rogatica), u koji je iz budžeta upumpano tri miliona KM. Javno preduzeće “Šume Srpske”, čija je direkcija na Sokocu, grca u gubicima teškim desetine miliona maraka, a sve dublje tone i zvornički “Birač”, iz koje su litvanski vlasnici izvukli milione maraka. Osim što su uništili “Birač”, Litvancima se prašta i to što ne uplaćuju dažbine državi i ne izmiruju dug za struju Elektro Bijeljini, koji je porastao na više miliona maraka.

Opljačkane Željeznice

Hvalospjevi vlastodržaca o Rafineriji u Brodu, kao pokretaču cjelokupnog privrednog razvitka RS, još su jedna od prevara aktuelnog režima. Činjenica je da su gubici Rafinerije mnogo veći nego u vrijeme kada je bila u državnom vlasništvu, a cijela priča o uspješnoj privatizaciji svela se na sledeće – Rafinerija je kupila sama sebe i uz to se zadužila kod ruskih vlasnika. Rafinerija bi do kraja sledeće godine trebalo da izmiri 130 miliona maraka obaveza prema budžetu RS, što je praktično nemoguće, pa će i taj novac biti izgubljen. Pred kolapsom su i Željeznice RS, opljačkane i devastirane prethodnih godina, bez ikakve šanse za oporavak. Nijedna od radionica ovog predzuceha već mjesecima ne radi, jer nemaju dijelova, a firma preživljava samo zahvaljujući velikim kreditima koje podiže. SNSD-ova vlast je u Željeznice, Elektroprivredu i Pošte Srpske pozapošljavala nove radnike, isključivo za članskom knjižicom te stranke, ali oni na posao mogu da računaju do izbora, jer im posle 3. oktobra slijede otkazi.

Puste ledine

Možda neki još vjeruju da su Srbi nebeski narod, ali se se u nebo neće vinuti sa trebinjskog, sokolačkog i bijeljinskog aerodroma, jer su na mjestima gdje su, po Dodikovom obećanju, trebali da niknu, ostale puste ledine. Zbog svega rečenog ovakva “kuća srpska” ne treba nikome, pogotovo ne zauvijek.

(zurnal.info)