Praktična žena

Praktična žena
Bosanskohercegovački kulturni koncept
Praktična žena
Željko, priznaj da si peder
Praktična žena
Koji će šejtan Merlin na Evroviziji
Praktična žena
Tražim sponzora
PRAKTIČNA ŽENA: Kad porastem želim biti Goran Bregović!
PRAKTIČNA ŽENA: Šta mi fali?
PRAKTIČNA ŽENA: Postala sam elementarna sila

Čula su mi se proširila van svake Darwinove teorije. Ne samo da vidim mrtve ljude, nego i znam šta ko misli oko mene u krugu od 1000 kilometara. Kako sad lako tumačim poglede drugih roditelja, naročito onih čija su kolica ružnija od medeninih

Mnogo mi je pomoglo ovo majčinstvo. Razvila sam neke nove, neobično korisne osobine i vještine. Moglo bi se reći da sam postala interdisciplinarna majka. Još malo pa će me sam Grebo pitati da osnujem postdiplomski studij.

NOSIM SVE PRED SOBOM

Postala sam elementarna sila. Nema više dugog čekanja kod doktora i bogobojažljivog ulaska. Sad kad uđem na vakcinu, sve nosim pred sobom. Posljednji put sam nadigla slovom i brojem 4 medicinske sestre i 1 učenika da igraju oko medene da ne bi slučajno suzu pustila! Išla sam na sigurnu kombinaciju – kuknjava i dernjava odmah s vrata a muž u ulozi jadnika kojeg od mene - rospije mogu spasiti samo sposobne ruke drugih žena. Kad smo mi odlazili, nama su držali vrata.

Postala sam i sveznalica. Znam sve otkad sam postala majka. Geopolitika? Baš neki dan dok sam presvlačila pelene govorila sam Geraldu Celenteu, futurologu i vođi Instituta za predviđanje trendova, da ćemo doživjeti kraj potrošačkog društva kakvog smo navikli gledati. Doći će do fundamentalnih promjena, u SAD-u će se oformiti velika treća stranka, a sve kao posljedica Wall Streetova preuzimanja Washingtona usred bijela dana.

Interesuje vas Nutricionizam? Ha, pis of kejk! Ko još ne zna da je proso željezo i da ga se treba kombinirati sa C vitaminom!!! To što nisam znala kako proso izgleda do aprila, ne spriječava me da budem glavna stručnjakinja za pitanja prosoa na području Kantona Sarajevo.

Drugarica mi kaže dijete mi je nešto nahlađeno, ja odmah vadim nosni aspirator uz komentar pa zar ti ne znaš šta je the must have za svaku modernu majku! Druga prijateljica nije sigurna je li bolji sokovnik ili blender a ja predviđajući njene potrebe i prije nego što je dovršila rečenicu vadim listu generalija blendera u novijoj historiji.

Čula su mi se proširila van svake Darwinove teorije. Ne samo da vidim mrtve ljude, nego i znam šta ko misli oko mene u krugu od 1000 kilometara. Kako sad lako tumačim poglede drugih roditelja, naročito onih čija su kolica ružnija od medeninih. Ne može me zavarati nijedna baba koja kaže kako vam je krasno dijete jer znam, osjećam, da nije ni vidjela bebu već gleda šta to medena ima, a njena derišta nemaju. Također vrlo sam senzitivna na zvuke. Mogu lako da prepoznam kad moja medena guguče i na razdaljini od 500 metara. Kako? Lako. Ona se glasa a sve ostale bebe se dernjaju.

OSJETIM SVAKI NJEN DAMAR

Nevjerovatno ali osjetim svaki njen damar. Kad njoj nešto treba dovoljno je da samo migne obrvama, čitam misli. Za razliku od mnoge druge djece koja su senzibilna kao krdo konja i koje možeš razumjeti samo pod dejstvom alkohola.

Od čula naročito mi se poboljšalo čulo vida. Kako je moja medena samo lijepa, nije što je moja ali evo ne dajte mi da lažem pogledajte jednu od 356789 slika i vidjećete sami da takvo što nije hodalo Kantonom Sarajevo i Regijom dugo već. Vjerujem da će se o njoj spjevati Hanuma 2.

Sve u svemu nije loše biti majka.

(zurnal.info)

PRAKTIČNA ŽENA: Pelene koje život znače Baš jedan šarolik ispunjen život, zar ne? Ko je mogao znati da će mi u 35 godini život ovisiti o broju mokrih pelena?

04.30: Kako je krasan moj novi život žene, majke, porodilje. Toliko je divan da hoću da se ubijem dnevno bar 5 puta. Pepeljuga je za mene početnica. I to trapava.

Prvo i prvo, dan mi počinje u pola 5. Molim Vas lijepo zar je to humano? U pola pet ona hoće da jede. Dok najdraži blaženo hrče ja čumim na krevetu golih sisa i ljuljam li ljuljam medenu i mislim si hoću li se ja ikad u životu naspavati, šta sam Bogu skrivila... Onda me uhvati griža savjest pa kakva sam ja to majka nemajka, o čemu ja to mislim umjesto da se zahvaljujem svaki minut na ovom daru..., što je samo uvertira za razmišljanja o smislu životu i kad smo posljednji put imali seks. To je dovoljno da me drži budnom do pola 7.

06.30: Ustajem da se uhavizam pred posao. Što jest jest dočeka me kafa i odvratni zdravi frape. Ali evo već 6 mjeseci ja ne uspijevam da popijem taj frape ili tu šugavu kafu do kraja. Kako i bi kad trebam: mačka nahraniti istresti pijesak pripremiti šta obući na posao, šta će ona obući kad se probudi, oprati strateška mjesta, pripremiti sve njene dnevne obroke a ima ih 50 jer ako to ostavim nanama i dedama zatećiću je sa ćevapom, poigrati se s mačkom jer je i on živo biće, posvađati se s najdražim jer mi je ostavio gomilu suđa, odgovoriti na 28 paničnih poziva najbližih koji žele znati kako je medena preživjela noć sa ovako neodgovornim roditeljima sklonim hazardnom životu i tako sve do pola 8 kad se ona budi.

07.30: Tek počinje pravi teferič. Idemo se oprati, presvući, pročistiti nos, platiti globu zbog uznemiravanja komšija koji ne mogu podnijeti te decibele koji prate svako odčepljavanje nosa, potom ponovno presvlačenje jer joj je najdraže piškiti po čistom, zatim brzo brzo dati doručak, spasiti mačka od čupanja repa, obući sebe, presvući sebe jer me je zagrlila i obrisala sve sline po novoj majici, potom spakovati njene stvari za „nana servis,“ vratiti se s ulaznih vrata jer sam obukla džemper naopako, shvatiti da sam krenula neopranih zuba, navući jednom cipelice, navući drugi put cipelice, navući treći put cipelice, potom auto, pozdrav pred naninim vratima i punom brzinom na posao da se odmorim kao čovjek

09.00: Grabim kafu palim računar i mislim si ha, konačno malo mira. Ali vraga.

Od 9 do pet još je gore, odmora ni za lijeka. Čini mi se da bih lakše preživjela odlazak u Dom zdravlja u sezoni gripa nego ovo odvajanje. Jer svakih 5 minuta me oblijevaju smrtni strahovi. Šta se s njom dešava? Šta li joj rade? Zovem svakih pola sata. Izmišljam razloge zbog kojih se želim čuti s roditeljima s kojima nemam šta pričati zadnjih 35 godina. Mislim oni su roditelji samim tim po defoltu neadekvatni za razne priče osim one koje me izbacuju iz cipela. Ma znate ih svi vi kojima djecu čuvaju nane i dede: dobar dan dobar dan kako ste, dobro smo što stalno zoveš sve je u redu nego reci kako je na poslu? Ja budala povjerujem da oni to stvarno misle i počnem e baš nam se ovih dana zakuhalo i tu nastane prvi prekid jeste jeste da vidiš šta je dijete ručkalo kako smo fino spavali zlato moje izvini nešto si pričala nastavi. Khhhhmm nešto nam se zakuhalo imamo projekat ....drugi prekid jesam li ti ispričala kako je dijete ručkalo i kako je fino spavala samo si je nešto lagano obukla bogami će ti se nahladiti moja komšinica iz stare kuće uvijek je govorila da treba djeci obući kapu i po kući...I tu ja već gubim.

Ali džaba ja opet za pola sata okrećem broj telefona mojih krvnika i pitam a jel kako je mala jel fino spavala.

05.00 PP: Trčim ko bez duše da objesim mlinski kamen oko vrata i sve klikčem od dragosti jer me je kamen prepoznao i zagrlio i vičem ti si život moj, što nije stilska figura već činjenično stanje. Nema drugog života osim onog što vidim ispod njenih trepavica. Idemo kući da se zagrlimo i uživamo kao one ispunjene porodice iz američkih filmova ali to ne može jer ide presvlačenje ručkanje čišćenje nosića brisanje suza oblačenje za šetnju pripremanje večere pranje i presvlačenje poslije večere ljubljenje i uspavljivanje i dok se okreneš već je

09.00 U: Kad krenem prema daljinskom napipam nečiju ruku i shvatim da je i najdraži tu, ma naravno ovo je i njegova kuća samo ga rijetko viđam jer ne dižem glavu iz pelena...

I tu krenu suze. Šta je, jesam ikad rekla da sam dostojanstvena?

10.00 U: Krene naš razgovor o životu, smislu istog, potežemo pitanja čemu život kao takav i ponosni na to kako održavamo našu vezu zagrljeni zaspemo u deset i pet, u nadi da se nećemo vidjeti sve do narednog jutra, pola 5 tačno.

Baš jedan šarolik ispunjen život, zar ne? Ko je mogao znati da će mi u 35 godini život ovisiti o broju mokrih pelena? A jesam li vam već pričala kako je divno jela i koliko je spaval? To je jedno divno dijete, nije što je moje ali...

(zurnal.info)

PRAKTIČNA ŽENA: Seks i staniol od čokolade

 Seks? Hvala na pitanju, da Bog da i vama crkla krava

Dok je za ostatak svijeta seks čin između dvoje i/ili više ljudi, kod mene kao i kod svake dojilje nema činova - klimaks nastaje brzo i jednostavno. Kad spustim šake i usne na nešto slatko. Na 200 grama Dorine. MMMMM.

Šta ima bolje od toga? Puna su mi usta a nemam potrebe da povratim. Niti moram glumiti da i ja uživam. Plus, i to mislim veliki plus, nema dlaka. To ja zovem oralno zadovoljstvo.

A POZA 69? Obavezno, čak sa varijacijama. U posljednje vrijeme je izvodim najčešće u kuhinji.

Naime, često me muž zatekne kod frižidera, ima lak san prokletnik, i onda krene da me čupa. Ja naravno ne dam položaj tako lako, jer kažu da je smisao tantričkog seksa u izazivanju. I u svom tom tantranju, kriška ti, kriška mi, često glavom zaorem po pločicama jer se nogama čuvam za ladicu hladnjaka. Tad moram dići glavu da je sačuvam a kad sam je već digla moram nešto staviti u usta, pa kad mi već ne da da namažem paštete onda daj šta daš.... Prilično sramotno zar ne? Ali to nije najgore.

SIKI I MIKI U AKCIJI Najgore mi je što moje sise imaju više provoda nego ja. Koliko god ovo čudno zvučalo. Prvo i prvo mnogo češće izlaze van nego ja. Dojim u kući, u autu, na aleji, u restoranu, ma gdje god medena kmekne. Mozak mi je na vrijeme ispran, tako da vjerujem ako ona ne doji kad god otvori usta umrijet će od gladi. A kako su Siki i Miki stalno vani (dala sam im imena, pobogu moram nekako da se nosim sa ovom situacijom!) tako i izazivaju interes. Neki dan sjedim u autu i čekam da medena završi užinu, te kratim vrijeme pričajući sa sestrom koja stoji pred vratima automobila. Kad prilazi neki muškarac sa sve kesama u rukama, naoko normalan. Potapša mrtav hladan sestru po ramenu, pomače je i ugura glavu pored nje u moje auto. I krenu da mi se obraća. Medena naravno prekida dojenje da sasluša gospodina kao i svako fino vaspitano dijete te dojka pardon Siki zjapnu full monty. Pogled na sisu i moje crvenilo ga uopšte nisu poremetili. Srećom, baš bi mi bilo neprijatno da smo ga nečim uznemirile.

KOCKA JE BAĆENA Ostatak tijela, tako-tako, kao i ovo vrijeme. Kilavo. Poza na leđima nije baš najpovoljnija jer mi pritišće Sikija i Mikija, a to nije nešto čemu se radujem jer mi je ruku na srce svaka erotska zona u i oko dojki umrla za vjeki vjekova u ova četiri mjeseca.

Poza ja gore također nije baš poželjna. Ako bih se zanijela mogli bi završiti i kod doktora. Odmah zamislim naslov u novinama Sarajka opalila muža sisom, završili u Hitnoj. Doktori kažu Čudo! udar predmetom od 2 kilograma obično je smrtonosan!

Nema spasa ni ako me okrene na bok. Odmah zaspem.

Doggy style prezirem iz obzira prema našem mačku Franciju.

Stojeći možda? Ne dolazi u obzir, s nogu je najlakše navući prehladu.

Tako da su nam opcije sužene. Svedene na kocku takoreć. Veličine Dorine od 200 grama. MMMMMM.

(zurnal.info)

PRAKTIČNA ŽENA: Lažem, dakle majka sam Nekad sam se bojala da neću znati biti roditelj. Baš sam bila naivna. Sve što je trebalo jeste da pogledam oko sebe i budem kao i svi ostali roditelji. Velika lažovčina

ABECEDA RODITELJSTVA je zapravo neobično kratka. Sve stane u jedno slovo. L kao prvo slovo riječi Laž.

Od kad se medena rodila ja lažem. Prvo da je porod bio lagan. Sve OK, sve za 5, nema nikakvih posljedica, ja sam žena od čelika. Rana? Ma to nije rana, to je šaša, evo vidite me, već plešem kazačok po kući. Baš sam jučer prenijela bračni krevet jednom rukom, dok sam drugom muzla dojku.

Uopšte ne znam otkud mi taj poriv da lažem. Mislim već četvrti mjesec ne osjećam ama baš ništa oko reza a vjerujte mi obzirom na to koliko sam se razvukla u trudnoći to je jedno pogolemo područje. Moj najdraži, sirotan, upinje li upinje, ali ta zona poznata kao bikini ostaje - kako da to kažem delikatno - neosjetljiva na sve njegove podražaje, kako god oni vrsni bili, a vjerujte mi nije što je moj muž on to jako dobro radi. Tako da je naš seks sad dobio i jednu novu dimenziju, onako drvenastu. Šteta što nismo greenpeacovci, pa da uživamo u tom eco friendly ukusu.

Lažem ja i u drugim sferama života. Na primjer, da mi ne smetaju dobronamjerni savjeti. Ma kakvi niste dosadni, samo vi meni recite kako ste vi to odgajali dijete '45. godine? Sigurno mogu iskoristiti neki od tips and triksova za lakše kupanje od prije 100 godina kad niste imali ni tekuću vodu u kupatilu. Da, da, užasno me interesuje kojim ste vi deterdžentom prali odjeću sedamdesetih godina kada se deteržent dijelio na bijeli i plavi Radion. Hmm, baš je zanimljivo da vi niste davali djeci do prve godine bananu. Možda zato što je nije bilo na pijaci u selu iz kojeg ste vi potekli?

PRIMJETILA SAM da polako ali sigurno postajem virtuoz u pretvaranju. Kako je to zanimljivo, kažem ja tako smjerna lika očiju uprtih u vedro dječije lice, mislite da je kruška teška za želudac? A teletina koju je pedijatar preporučio nije? Baš se čovjek uči dok je živ zar ne? Ja sam budala uvijek vjerovala da je meso to koje se teško vari ali eto...

Dok sam svladala laganje bližoj i daljnjoj porodici, najteže mi pada laganje neznancima. Kako su oni neznanci je l' te nemam prirodne odbrane protiv njih a i nisam u stalnoj pripravnosti jer ih ne viđam na regularnoj osnovi. Tako da me neznanci u koje ubrajam i komšije iz lifta najčešće uhvate u pravom stanju koje bi se moglo onako plastično opisati kao vučje.

Ogoljenih zuba i napetih desni cijedim da, da to je curica, a ne dječak i ne nije mi teško odgajati dijete u današnjoj državi i hoću vratiću se na posao. Kako? Pa nogama na primjer. Slobodno vi probudite moje dijete da biste ga podragali tim debelim prstom to će joj sigurno donijeti ljepše snove. Ne nema joj ništa draže nego da joj se nepoznata lica guraju u nosiljku dok ona pokušava doći sebi. Niste vjerovali da ćemo nas dvoje ikad imati dijete? Ne, nismo imali zdravstvenih problema. Ozbiljno.

A tek kad krenu tepati! Tek tad shvatim kakav smo mi u dubini duše čudan i izopačen narod. Kako drugačije da kažem kad se naše tepanje bebi svodi na DOSLOVNO CITIRAM: Pu, pu, kakva si to koke te pokakile! Jesi ružna, ma jesi, baš si jedna ružna beba... Jedna od dražih mi je: Mrš tamo što mi se smiješ čuješ li me mrš! A tek ova: Jesi li se to ukakila smrdljivice jedna što smrdiš dabili smrdiš, ih ih ih... Jedna prijateljica je čak svo vrijeme gledala u nokte – pogleda u medenu pa u svoje nokte da je kao ne urekne!

Shvatate li vi kako mi bebi tepamo a sve u namjeri da joj se dodvorimo? Da je ružna. Želimo da je kokoške pokake. Na njen osmijeh odgovaramo sa Mrš.

Halo????? U našoj tradiciji je bolje gledati u nokte nego u nevino dječije lice. I hajd ti nemoj lagati da ostaneš normalan.

PONEKAD ME priznajem u sitnim satima uhvati griža savjest. U laži su kratke noge i slično. Ali onda se sjetim da su mi noge staklene, dakle bolje i kratke nego nikakve. Moj život se trenutno drži zubima za posljednje komadiće nekadašnje Dženane. Param se na više mjesta nego mamima omiljena podna krpa. Na meni nema mjesta ni za jedan pristojan džep. Sva sam izvrnuta napolje. Kao trudnica bila sam svačije dobro. Kao majka postala sam kanta koju svako puni čim hoće. Prstohvat savjeta: ti radi kako hoćeš ali ja bih joj obukla i čarape i majicu i hlače i pokrila dekom. Iako je vani 40 stepeni kuća je hladna. Koji prijekorni komentar za duge tople noći: Vidi nje što doji na ulici! Eto te ko Ciganka još će ti neko udijeliti para... Malo šale koja zaista, ali zaista, jeste na odmet: Što ti dobro stoji kako si se udebljala u trudnoći! I voila, dobrodošla u klub majki.

(zurnal.info)