Praktična žena

ZABILJEŠKE STARE TRUDNICE Šta je dobro u trudnoći

Ako prvo spomenem grudi koje su iz dana u dan sve veće, vjerujem da će zlobnici pomisliti da imam neki kompleks od grudi, jer non stop pišem o njima. Odlučno pobijam pomisao da sam iskompleksirana, ali ne mogu poreći da mi prija efekat koje one proizvode. Poslije 14 godina zajedništva nije mala stvar kad najdražem oči najedanput zastakle, vilica se opusti a tanak mlaz pljuvačke krene niz bradu. A sve to jer sam skinula grudnjak!

Skidanje grudnjaka povoljno djeluje i na partnera. Moj najdraži je na primjer razvio nindža sposobnosti. Ima šesto čulo koje mu u pola tri ujutro kaže kad mi se smaknula spavaćica. Često i ne osjetim kad mi zarije lice u grudi. Što mi se najčešće dešava kad čitam. Ja kad čitam ja vam ne vidim ništa oko sebe. Potpuno me obuzme taj čudesni svijet riječi i poezije. Zato mi se zna desiti da naslonim tanjir na njegovu glavu. Ili da polijem njegov potiljak ključalim čajem. Ponekad mu moram govoriti vrlo sporo da ključevi od auta sigurno nisu u mom dekolteu kao ni pileći batak za mačka.

Haos. Da mi nije ove trudnoće uopšte ne bih shvatila šta nagoni milione žena da pumpaju grudi do razmjera Dolly Parton ili Lole Ferrari. Džaba mi moja diploma, džaba samouvjerenost feminističke ženke koja ima svoj dinar kad u meni nešto zadrhti od naslade kad vidi taj specifični staklasti pogled. To je the pogled iz kojeg je jasno da ne postoji druga stvar koja mu je u tom trenutku u umu – već samo i jedino one. I zbog njih je u stanju svašta uraditi. Evo šta sam ja naučila svog najdražeg. Posljednjih večeri kad sam potištena razgrnem košulju, počnem se žaliti kako me grudi bole a tek bradavice i kako bi mi sigurno pomoglo kad bi dubio na glavi. Kad mi to dosadi, a i nije prijatno dugo gledati purpurno lice na plavokosom čovjeku, pomislim da bi mi sigurno olakšalo stanje da se go ogrne mokrom dekom i stane na propuh. Ako me ni to ne razgali zamolim ga uljudno da se baci sa četvrtog sprata i to više puta.

Eto kako je malo dovoljno da duge trudničke večeri prođu ugodno.

Šta je još dobro u trudnoći?

Osjećaj svrhe. Kao da trudnice znaju nešto što drugima još izmiče. Sve imamo neki samozadovoljni osmijeh na licu (samo u javnosti, razumije se) s kojim se dobrohodno obraćamo smrtnicima.

Odmah da razbijem iluziju – to uopšte nije tako i ja ništa posebno ne znam, čak mi se čini da zaboravljam i osnove poput koliko je 7 x 6! Mozak mi zataji pet šest puta u toku jednog sata, ne znam šta sam htjela reći. Ali me to ne spriječava da igram svoju ulogu – nekoga s misijom, možda čak i ulogu žene s tajnom! Ha! Na taj način, sa pravim stavom, uviđam to polako, može se puno toga postići. Da te ranije puste u redu, da dobiješ najbolji komad večere, da možeš, tačnije konačno se usudiš reći punici da ručak nije baš po tvom ukusu, ma znate otkad sam trudna ukus mi se skroz poremetio, eto ne bih da zahmetim ali ako ima nešto drugo, baš su mi se prijele šitaki gljive (hi hi hi ) ...

Najbolje u trudnoći?

Hmm, teško pitanje. Ako kažem da je to slika sa ultrazvuka slagala bih. Sve što vidim i pored najbolje volje doktora (evo vidite, kako ne vidite? primaknite se evo tačno ovdje, čekajte opet ne vidite ma nije moguće u šta gledate evo e v o tu ženo!) jeste gomila sivih i svijetlijih sivih mrlja. Da sam psihijatar ko zna šta bih prepoznala u tim mrljama. Sigurno vidu ne pomaže ni zavjesa od suza koja prati svaki moj ultrazvuk.

Nije ni seks. Istina, poslije trećeg mjeseca se ponovo pojavio iz izbjeglištva ali nije nešto aman zaman kao što su mi govorile druge trudnice. Fino je naravno i sve to ali nije kao prije trudnoće.

Možda je najbolje to što u igru ulazi još neko osim nas dvoje. Pardon troje –mačak Franz kojeg servisiramo bi se nasekirao da sam ga izostavila, pa mi ne bi dao da ga mazim

I s tom činjenicom – sveto trojstvo stupa na scenu - puno se mogućnosti otvara. Sad imam razloga da briznem u plač kad god mi se hoće, ako majka ne može plakati zbog svog djeteta radi koga može. Imaću nekoga kome mogu govoriti besmislice kad mi se govore, a da ne razmišljam o hipertekstualnosti i diskursima. I sad, ako Bog da, konačno ću imati nekoga na svojoj strani. Tako da najdražeg uvijek mogu nadglasati. Slika uplakane majke koja u naručju drži uznemireno djete dovoljna je da slomi i najtvrđe srce tako da se nadam da ću konačno moći dobiti sve što sam ikad željela!

(zurnal.info)
















ZABILJEŠKE STARE TRUDNICE: Zabranjeno koristiti riječ NORMALNO! Ta kontradiktorna situacija - da su svima usta puna tebe a najmanje pričaju o tebi i sa tobom - zaista može da izludi

Onako akademski sa ženske strane gledišta, pogotovo u periodima mršavljenja, uvijek me interesovalo kako se osjećaju goleme žene ili bar ženke, poput nilske slonice, ženke morža, tovne prasice... Sad se više ne pitam. U četvrtom sam mjesecu trudnoće i apsolutno znam. Ogromno. Gigantski. Kao Godzila koji se prejeo krompiruše i masnog bureka zajedno.

Postala sam opsjednuta veličinom. Sve oko mene i na meni je preveliko. Više nemam normalne džempere, već pozorišne kulise. Grudnjak je toliki da ga koristimo kao satelitsku antenu na balkonu. Neki dan sam spriječila tatu da od mojih gaća napravi zimski trap za krompire, jadničak nije imao naočale.

U nadi da ja to sve izmišljam podvrgla sam se mjerenju. Avaj, koja greška! Mislim ja

z n a m još od 11 godine da se u trudnoći žena mijenja i raste. Ali nisam bila s v j e s n a da će se to i meni dogoditi. Da će se i meni početi širiti grudni koš da napravi mjesta bebi. Da će mi glava početi ličiti na pun mjesec. Da će mi miške iz profila ličiti na balvane.

I da niko živ u tome neće vidjeti ništa čudno. Naprotiv. Svi oko mene su sretni kad god uoče neku od tih promjena. Hajd što stomak raste, to očekujem i to mi se sviđa, nekako je zanimljivo. Kad bih birala na koju ženku da ličim uvijek bih prije izabrala klokanicu nego prasicu.

Ali brate ostali dio paketa mi se ne sviđa. Nije mi ugodno i ne može mi biti high šta god ko rekao kad se osjećam kao balon. Sve mislim kako će me neko gurnuti niz stepenice a ja neću pasti već ću se otkotrljati. I baš me nervira što to nikome živom ne smeta već me gledaju onako polusažaljivo-poluzabavljeno sa onim obaveznim cccc, pa moraš se malo strpiti. To je normalno.

ZABRANITI RIJEČ NORMALNO

Mrzim riječ normalno. Da imam ikakvu vlast zabranila bih je za upotrebu! Ja više nisam normalna. Ljudi oko mene su kilometrima udaljeni od normalnosti. Tako je i tačka. Šta ima normalno u procesu trudnoće? To što me majka priroda tjera svaka dva sata u wc? Ne mogu se sjetiti noći kad sam u komadu odspavala kao zdrav insan već taman što sklopim oči moram piškiti kao da nikad prije nisam i onda dok odčekam da se ti galoni vode isprazne razbudim se i... Onda moram popiti čašu vode, nešto gricnuti jer sam naravno gladna, tu se i mačka nađe da se poigra sa mojim golim nogama. I ode mast u propast...

Da li je normalno da mi se jede krompir 24 sata, sedam dana u sedmici? Da li je zaista, zaista normalno što više niko sa mnom ne priča kao sa Dženanom, pa čak se i ne svađa, jer ja više nisam ona Dženana nego neka nova i hajde pusti je proći će i ovo vidiš da je sva osjetljiva i trudna neka joj... Priznajem, uvijek sam željela da se nešto desi u kozmičkom poretku pa da svi ljudi svijeta budu fini prema meni i sretni što postojim. Sve do sada. Nisam ni slutila da će me toliko nervirati što su svi dobri prema meni. Ispravka, ne prema meni, Dženani, nego prema TRUDNICI, rasplodnom organu. Zar sam postala jedno nezahvalno đubre? Ili je moj ego toliki da ne mogu da podnesem što sam sad u drugom planu? Što nisam više osoba nego funkcija?

Vjerovatno je to problem. Nije prijatno spasti na drugo mjesto važnosti. To - ako ćemo pravo još od doba kad smo spoznali ego - nije normalno. Milioni ljudi plaćaju psihijatre koji im govore da upravo oni trebaju biti na prvom mjestu važnosti. U uputstvu za avionske nesreće putnice majke su upozorene da prvo moraju sebi staviti masku s kisikom a onda djetetu!

I ko god kaže da je njemu ili njoj to svejedno bogami laže. Ljudi me više ne gledaju u lice tražeći moje mišljenje ili znak. Svi me sad prvo pogledaju u stomak. Kao da je on semafor koji će im reći da li smiju dalje. I da, na njemu je uvijek zeleno svjetlo. Za besmislena pitanja, za prebacivanja, za sumnju u moju racionalnost...

Ako nisam doručkovala tri put već samo dva put dobijem pogled kao da sam Ajhman lično jer zaboga mučim bebu glađu. Ostanem budna do 12 e bože baš pretjeruješ. Probudim se u pet ujutro jer su me natjerali da legnem u 9 stvarno šta je tebi? Imam potkošulju majicu rolku i džemper Ti si Dženana baš nedokazna zaista hoćeš da se prehladiš? Odem na put jer svi kažu da trudnice trebaju živjeti normalno i imati redovne aktivnosti mogla bi početi malo misliti, nije za tebe više putovati tamo vamo. Ostanem kući dva dana pod dekicom znaš, najveća opasnost za trudnice je kad se uleže. De se malo digni prohodaj, nešto uradi. Ne možeš tako ležati to nije dobro...

Ta kontradiktorna situacija - da su svima usta puna tebe a najmanje pričaju o tebi i sa tobom - zaista može da izludi. Srećom postoje dvije stvari koje me drže iznad vode. Prvo najdraži muž. Ima živce kao dalekovod.

I drugo, slika sa ultrazvuka. Malo čudo od 6,5 cm koje pluta po materici i migolji prstićima. I čeka da izađe da se upoznamo. Možda ću tad imati normalnu komunikaciju bar s jednim ljudskim bićem!

Zabilješke stare trudnice: Želim da i On pati!

 

Kad si trudna tvoje tijelo postaje opštenarodna svojina. Savjeta, i to obično kontradiktornih, dobila sam za tri visoke peći, što bi rekao Riđobrki. Od informacija kako iskoristiti šišmiševo krilo, dlake od crne mačke i užegao hljeb tokom punog mjeseca mogu sastaviti Enciklopediju triput zanimljiviju od one Krležine dosade. A od suvih šljiva kojima me ljudi časte počela sam krišom nizati džinovsku ogrlicu u namjeri da uđem u Ginisovu knjigu rekorda. Ormar mi se puni tuđim ogromnim košuljama, majicama i hlačama, što me baca u očaj. Zar ću stvarno, najstvarnije, jednom biti TOLIKA?

Niti jedne gaće mi više ne mogu. Svake pa čak i one što se pojavljuju za prvi dan mjesečnice, na meni izgledaju nekako... koji li je pravi termin... neupadljivo? Shvatila sam da je izraz nevidljive gaće možda bolji kad mi je dragi neki dan donio da obučem veš jer postojeći uopšte nije spazio na meni.

Što se tiče grudnjaka to mi je najmanja briga. Uvijek sam željela da mi iz njeg nešto viri. Ne sa strane od debljine, zlobnici, nego u visinu. I sad kad se to dešava ne namjeravam to baš skrivati. Ali, nije ni to neki urnebes. Čovjek se lako navikne na dobro. I vrati se prvobitnoj opsesiji. Zašto se sve promjene dešavaju meni i na mom tijelu a ništa Njemu?

To uopšte nije fer

To uopšte nije fer. Ja kvasam, patim, borim se kao lavica da dostojanstveno preživim jutro, jer nikad ne znam šta će me zateći u ogledalu – neka nova gigantska bubuljica ili oteklina u predjelu stomaka ili otečene noge ili praseći prsti ili... a on svjež ka ruža.

Gad.

Ovo stanje se ne zove džaba Drugo stanje. Bilo bi još tačnije da se zove vanzemaljsko stanje. Možda i napuhana vreća stanje. Ne bi bilo netačno ni Klupko golih živaca stanje!!! Ili ubiću se ako mi još jednom kažeš prasiću moj slatki stanje. Ako vam je teško shvatiti šta tačno želim reći evo jedna situacija. Fiktivna naravno.

Neki dan mi je jadničak pokušao tepati kao što je i prije radio kad sa očitim uživanjem slistim tanjir pomfrita: ma ko je to fino ručao, prasić moj slatki? I izazvao Nijagarine vodopade u trajanju sat i po. Kad ste s nekim sto godina možete mu dopustiti i ovo neliterarno obraćanje, u namjeri da dobijete još jednu porciju pomfrita a da prstom ne mrdnete. I nikad, baš nikad me nije vrijeđalo jer on to ne kaže zlobno. Ali sad!!! Sad me ujeo za srce. Iako je Nijagara presušila, nisam sigurna da sam mu halalila. Jer ne mijenja se on. Ne transformiše se njemu lice u Miss Piggy.

Moje tijelo me definitivno izdaje. Nekako kao da preko noći nabubri u namjeri da me upropasti, što bi rekao Radovan III. A najdraže mi je kad mi dobra drugarica kaže bože Dženana kad prije kupi te trudničke hlače (to je onaj modni holokaust – hlače sa gumiranim platnom koje se rasteže od želuca do pupka pa izgledaš kao debeli pingvin) Ja sam do trećeg mjeseca nosila djevojačke farmerke. Dođe mi da se izgrizem. Ili nju.

Moje je tijelo na žalost postalo jedan tipičan kvinsling. Koji ne poznaje ni radne dane ni vikende ni ikakve svece. Izdaje li izdaje na dnevnoj osnovi:

Ponedjeljak. Nikad se ljepše nisam probudila. Čak se i nožni prsti zadovoljno migolje. Zijev, dva, ideja o doručku se odmah kristalizirala, kažiprst je već u njegovim leđima da mu morzeovom azbukom prenese šta treba da mi priredi, kad gle jada a nije iz Mostara grada, slučajno rukom očešem bradavicu ...i sve krene naopako. Prvo i prvo da se razumijemo trudnice nemaju bradavice na dojkama. One imaju dvije velike crvene, grozdave, onako na mladežast način, grudve koje samo vrebaju neoprezne. U namjeri da zabole do kosti i natrag. I da unište svo moguće zadovoljstvo kojeg se možda mozak sjeća iz nekih pradavnih vremena a vezano je za grudi i kružne, ritmičke pokrete usana i ruku...I kako bol iz bradavice sijevne u mozak, život prestane biti veseo. Nije ti ni do kakvog doručka. Nožni prsti postanu kandže na kojima možeš samo da odšepesaš do kupatila. A grudi dva bolna, nikad omužena, vimena.

Gdje je blažena dosada

Utorak. Nema više mlijeka za tijelo. Nije mi jasno kako kad sam kupila veliko pakovanje neki dan. I onda, spoznaja, kao hladan tuš. Naravno da ga nema kad sad mažem površinu omanje slonice. Za stomak mi je nekad trebalo pola šake losiona ili mlijeka. Sad nanosim kutljačom. Leđa mi je nekad on mazao. Sad me okrene prema pločicama i pošprica šlaufom. Više nemam dvije hrapave pete. Na njihovom mjestu izrasla su kopita divljeg praseta, onog što je u stanju na planini na 1900 m nadmorske visine da kopitima iskopa najdublji korijen na svijetu?

Butine sam i prestala da mažem cijele. Ako ih počnem mazati i nazad, neće mi dvije plate mjesečno moći biti. Nego namažem naprijed malo više oko koljena i listove gdje se vidi...

Srijeda je posvećena gastroenterološkom sklopu. Nemam želudac i stomak, već unutrašnjeg neprijatelja. Podrigivanje mu je normalan način obraćanja. U sred govora sa donatorima samo čuješ Bluuurp. Kad držim predavanje sama sebi udaram dvoglas. Da živim u Americi najdraži bi me utrapio nekom lasvegaškom vodvilju da se skrivam iza lutke.

Ne sjećam se koji je četvrtak prošao u blaženoj dosadi. Uvijek je tu neki mokraćni kanal spreman da se upali, čisto onako za razonodu. Pa blaga temperatura praćena stezanjem u grlu i suzama u očima, Ništa strašno ništa strašno umiruje državna doktorica privatna doktorica najdraži mama svekrva sestra zet sestričina tata svekar tetka pratetka prijatelj 1 i prijatelj 2.

Petkom se obično prisjećamo predhodnih dana sa pravim suzama u očima. I čekamo vikend kad će se valjda probuditi i neki drugi hormoni. Oni o kojima mi bivše trudnice pričaju sa značajnim miganjem obrva. S E K S U A L N I hormoni. Koji su njih proganjali dan i noć tokom 9 mjeseci. Nikad veću želju osjetile nisu. I legnem ja tako u petak veče sa jednom molitvom – da se hoće i meni probuditi ti hormoni.

Subota i nedjelja – probudila se jedino zvjerska glad. Od doručka, do ručka, sa dvije užine da se preživi do večere koja mi prisjedne jer nemam dobro varenje, ali nisam prosto mogla da odolim, uostalom zašto ne mogu pojesti nešto slatko i ja nekad valjda sam živo biće a zašto si mi dozvolio da ovoliko jedem propade nam sad vikend šta tebe briga ti si u formi i ništa ti se ne prima a vidi mene sad jedva dišem kao da sam ja kriva što sam ovoliko pojela ne mogu svi da žive od dva krekera kao ti zašto me nikad ne zagrliš je l ti to nisam više privlačna slobodno reci neću se naljutiti svjesna sam i ja da više nisam privlačna vidim to po tebi ne krivim te i sebi sam odvratna stani gdje ćeš to s tim užetom nemoj toliko stiskati vrat poplaviće ti zašto guraš stolicu ispod svojih nogu šta se to pobogu dešava? Dragi sad ću zvati hitnu nego prije toga jedno pitanje- kad će večera?

Od seksa kao što vidite nema ni traga. Ako ga pronađete javite. Slijedi nagrada.







Zabilješke stare trudnice: Žena sa PDV-om

U panici sam. Ne piše mi se o seksu. Ne mislim o seksu. Ne prakticiram seks uopšte. Bubuljice, poznate u narodu kao nejebice, šarmantno su mi premrežile lice. U razgovorima s poznanicima ili prijateljima novinarima ne ubacujem više, kao slučajno, neki zgodan seksi autocitat iz jedne od mojih briljantnih kolumni, čisto da ih štrecnem.

Jeste. imidž mi je otišao k vragu. I uopšte me nije briga jer srce mi kuca kao u zeca.

Mame i bebe

Trudna sam. Već deset nedelja se pretvaram da živim normalno. Lažem urednicima da ću napisati novu, još bolju i vruću kolumnu o seksu, koja će baciti u zasjenak sve faruke i bakire i emire i samire, elem sve te muške pametnjakoviće sa Žurnala čiji tekstovi, da se ne lažemo, služe samo da popune prostor između moje dvije antologijske kolumne.

I u toj laži prolaze dani a ja ni riječi ne mogu da sastavim. Da mi ne bi onog sirotog Šišića...

Jer mislim samo o jednom „jebote postaću majka“. Doživila sam da ostanem živa kad mi je u 34-toj ruka skliznula sa Playboya na onaj ogavni časopis Mame i bebe koji vrijeđa inteligenciju gliste a ne obične žene. Erotika? Ha, svodi se već sedmicama na čežnjive poglede ka onim najgorim ženskim gaćetinama od kojih bi Gadafi mogao i tri šatora da podigne u Njujorku a još da mu ostane za kuće.

Pa me razdiru suprotni osjećaji: sanjam o trenutku kad će sise prestati da me bole. A opet drago mi kad ih vidim. Svako jutro sve su veće i hej stoje same! Majku mu, potpuno same. Bez grudnjaka ili onog flastera što mi je spasio vjenčanje. Imala sam haljinu ispod koje nisi mogao obući ništa, a sise pale do pupka, i ja se rasplakala, i onda mi je najdraži dao satenski flaster, znate onaj što ne boli kad se skida, i ja sam dignula te dvije ogavne vreće i to je super izgledalo u haljini kao da su prirodno prpošne i ...pardon, digresija.

I brinem. Samo brinem. Kad će proći muka? A što jutros nema muke? Da li će ovaj dvodnevni proljev potrajati cijeli život? Može li se eksplodirati od opstipacije? Zašto me neko ne opali maljem u glavu da prođe ova smrdljiva glavobolja? Kako je divan dan bože vidi onih divnih ptičica, i gle svi ljudi i sve životinje me vole...Da li će sve biti u redu? Koji kreten pušta filmove o bolesnoj djeci daj mi telefon da im ja majku neobzirnu. Kako smrdi ovaj kivi, da se nećemo otrovati? Hoću li biti dobra majka? (Ne nećeš sreća pa će dijete imati jednog normalnog roditelja – oca, slijedi horski odgovor...)

I tako u nedogled. Do zemlje zaglupljelih i zatupjelih gdje carujem ja.

To je tek katastrofalno. Na novom mobitelu nisam bila u stanju da prođem početni nivo neke dječije mozgalice. Digitalni profesor mi je dao jedan. Jedan!!! Meni koja sam diplomirala na svim Šekspirovim djelima. Na žalost u pravu je taj gadni profesor. Ne mogu dvije da sastavim. Jer samo razmišljam o jednom pitanju na koji nemam odgovor – kako ću preživjeti 9 mjeseci?

Ja više nisam ja

Jer ja više nisam ja. Sad sam žena sa dodanom vrijednošću. U očima rodbine pogotovo. Osjećam se kao steona krava koja je dobila na lutriji – niko je neće sjecnuti, niti prodati u bescjenje jer je jalova, već će do kraja života jesti zlatnu slamu a zgodni bikovi će joj masirati vime...

Prvi put u posljednjih nekoliko godina, tačnije tridesetičetiri, majka mi sasluša čitavu rečenicu prije nego što kaže ono obavezno budalice moja. Svekrva mi kupuje suhe šljive i kuha kompote 24 sata na dan. Tatica me ne gnjavi pričama bilo je to `45,`46- ste ne sjećam se tačno.... Oprezno ispitujem teren ali sve su naznake na mojoj strani da ću moći starijoj sestri ponekad reći NE! i preživjeti. Sestrična koja je ušla u pubertet ne može da mi odbije koju god njenu majicu poželim jer jadna ja ko zna koliko će mi minuta još moći pristajati fine stvari...

A odnos sa najdražim? Hmm, postao je iznenađujuće jednostavan. Šta god da se dešava ili ne, oboje znamo ko je kriv. On.

Znate onu reklamu za Cappy sok kad jadan muž da ugodi trudnoj ženi po kiši odleti i kupi hrpu Cappy sokova a ona pita A to nije bilo jabuke? E ona je početnica za mene. On je kriv što je meni muka, naravno. Nisam ja ta koja je rasipala sjeme okolo.

Kad on ima stolicu a ja ne po prećutnom dogovoru pospe se katranom, perjem i tiho ode u ćošak.

Onda, zašto molim vas, pravi gljive za ručak? To što sam ih voljela prije 10 sedmica ne znači da ih volim i sad kad su mi upravo odvratne, zašto to nije sam skontao?

Također mi je grozno što njega ne boli kad i mene. Iako krivi lice i suosjećajno me tapša po ruci vidim, lijepo vidim, iako sam zatupjela, da njega ništa ne boli. Kakav je ujutro takav je i navečer. Ne podriguje on okolo na sastancima. Ne otkopčava on hlače krišom na predavanjima pa to zaboravi pa krene da ustane a ono hlače krenu da je l... upotrijebite maštu. I niko, baš niko mu ne govori Oho ho, jesmo li se to malo popravili? Neka neka mašala fino je kad ima žene a ne ove današnje anoreksične.

No najgore od svega je što u njemu nema ni tračka sumnje. Kako će on preživjeti 9 mjeseci? Šta poslije? Hoće li biti dobar otac, ma šta dobar samo najbolji dolazi u obzir?

Jok. Ustaje i liježe sa jednim te istim blesavim osmijehom. Oličenje sreće.

Užas. Dođe mi da ga počupam i pošaljem da kleči na kukuruzu. Ali ne mogu, može mi još zatrebati...

Jer on ima ono što ja nemam više ni grama. Hrabrosti. Da se suoči sa jednom praktičnom činjenicom – posljedica seksa, pogotovo u plodne dane, i pogotovo nakon što smo se dogovorili, jeste dijete. Moje dijete. Koje od prvog trenutka nešto zahtijeva od mene. I tako će zahtijevati do kraja života. A sama sam to htjela. Nema više ja, meni, mi. Sad sam samo steona krava koja žvaće slamu po cijeli dan. Jer by the way samo to može da vidi i jede. Kad vidim na primjer penis fino mi dođe muka. Doduše bude mi mučno i na gljive i na kivi i na ... Ma...Ako želite da zajedno proživimo ovih 9 mjeseci pakla, pročitajte idući tekst. Neće biti puno gadan. Samo ću podijeliti s vama kako se to žensko tijelo mijenja. A kako muško...

PRAKTIČNA ŽENA Moje milovanje sa Šišićem

 

 

Što bih ja voljela da sam pametna. Evo da sam ja na primjer imalo inteligentna sad bih se milovala u Zenici sa gospodinom Šišićem, i ne bi mi palo na pamet da gubim vid na kucanje za ovi Žurnal.

Otkad se eksponirao gospodin Šišić i onako muški izrekao svoj stav milovanje za donaciju ja samo vlažim i maštam. Kako li je biti sretnica koju on primjeti? Da JA sirotica imam trunku inteligencije, kao što je to slučaj sa desetinama žena koje gospodin Šišić citira u medijima, imala bih zaista svrsishodan život. Ujutro bih došla na posao lakog srca jer se ne bih mučila danima šta da obučem – to se zna, crna mini suknja i borosane. Potom bih uradila prvi zadatak sa TO DO liste: natapirala kosu. Zatim pristavila džezvu. Provjerila jel grudnjak na mjestu i otišla kod šefa u kancelariju. I dok bi se mi milovali kao svaki pošteni poslovni ljudi, sigurno bismo smislili kako taj dan da pomognemo sirotoj braći i sestrama iz našeg udruženja za zaštitu boraca.

Kako da nadojimo borce

Već nas vidim. Njegova ruka na mojoj lijevoj sisi, a kako je to strana srca, razgovor spontano kreće ka humanom aspektu našeg posla.

On: Opa mala nešto su ti narasle, sike neka neka mašala. To ide uz ono povećanje plate

koje sam ti sredio. Kad smo kod sika šta misliš kako da nadojimo naše borce?

Ja sretnica: Joj šefe hi hi hi hi ne znam, šta mislite da im kažemo ono što ste meni kad ste

me primali?

On: (prelazi na drugu siku i poluodsutno kaže) HA?

Ja sretnica: Pa znate ono rješenje je u milovanju! Ne tražim da se seksamo samo da

se milujemo, da spojimo ugodno s korisnim. A biće onda i donacija...

On: punih ruku i ustiju – gledajući me onako malo sažaljivo kako i priliči očinskoj figuri:

Pusti mene da radim, ti se samo opusti. Svaka druga bi to prihvatila.

Sreća pa je gospodin Šišić inteligentan. I ne bilo kako, već seksualno. Dok strani istraživači sa ovog i onog univerziteta posljednjih godina potvrđuju da seksualna inteligencija kao sposobnost i kao vještina ličnosti da uživa seksualni život u punom obimu postoji, on kao i hiljade naših muškaraca tu seksualnu inteligenciju živi. Ma šta živi, definira je.

Samo izrazit lumen bi bio u stanju shvatiti koliko je velik broj žena koje bi se citiram „poturile“ za posao sekretarice koji uključuje povećanje plata i donacije u skladu sa protokom krvi u upravljačkom organu. Još izrazitije veličine mora da su u tužilaštvu i policiji čim su požurile gospodina Šišića pustiti iz neosnovanog pritvora i ne raditi ništa na ispitivanju granica do kojih je dozvoljeno biti izložen njegovoj svijetloj pojavi.

Hvala silama pa je vrijeme kad se od žene očekivalo da spozna i živi svoju seksualnost po nekim instinktima ili ukusu iza nas. To retrogradno razmišljanje nas je i dovelo do toga da vjerujemo da je seksualna inteligencija više od, da citiramo jednog profesora, erekcije muškog uma i orgazma žene.

U nekim čudnim kulturama seksualna inteligencija se mjeri i u otvorenosti spram seksa i prakticiranja istog. Pa na primjer u testovima za samoprocjenu ti nesretni ljudi koji ne žive u BiH moraju da se upitaju Da li bi razgovarali o svojim seksualnim problemima? Ili ne daj Bože Voljeli biste da vam parter kaže šta činite pogrešno u krevetu?

Tja. Početnici. Kod nas muškarci to pojednostave, kako kaže gospodin Šišić Pusti mene da radim, ti se samo opusti. Svaka druga bi to prihvatila.

Seksualna inteligencija

 

Dok bjelosvjetski mužjaci muku muče kako da razviju set vještina koje će ih učiniti seksualno inteligentnijima, kao što je to senzibilnost prema partnerkinim željama ili otvorenost uma, kod nas se takvi senzibilni i vješti ili rađaju ili zahvaljujući ratu dobiju svoju šansu. Zašto bi bilo koji naš čovjek kupovao priručnike Kako obradovati/zavesti/zadovoljiti partnericu zbog kojih će ona širiti noge kao žaba kad može zapjevati njenom tati koji je inače tradicionalni put do ćerkinog kreveta Hadžija, hadžija/
Lijepa ti je avlija/A u njoj kćerka tvoja slatka k'o gurabija.

Kome treba poza 69 ili Lionska kočija? Žena kojoj prizor nje kao gurabije onako okrugle i tvrde nije autoerotski treba podhitno kod doktora. Sreća da je rat iznjedrio pojave poput Rizze Ruže čija se veličina poesiae može mjeriti samo građevinskim metrom a nikako emocijama.


Seksualna inteligencija je u stvari sinteza racionalne, emocionalne i duhovne inteligencije na području ljudske spolnosti. Iz ove definicije se vidi koliko smo mi sretne što su naši muški sintetizovani. Čak vjerujem da pored Kineskog zida jedini objekat vidljiv golim okom s Mjeseca jeste džinovska sinteza racionalne, emocionalne i duhovne inteligencija naših muškaraca. Za razliku od komšija. Srbijanski istraživači tvrde da iako nisu radili obimna istraživanja o seksualnoj inteligenciji srbijanaca, postojeća razbijaju mit o ustaljenom stereotipu da su Srbi seksualno ”najinteligentniji narod na svetu.“ Za većinu ispitanika znanja o seksualnosti parcijalna su, iskrivljena, opterećena predrasudama, mitskim sadržajima i strahovima o seksualnoj  nenormalnosti. Zamislite, ispoljavaju nesposobnost da prepoznaju sopstvene želje i potrebe kao i želje, potrebe i strahove parnerke ili partnera. Pod uslovom da ih prepoznaju nisu u stanju da ih otvoreno izraze, a seksualni odnos sa partnerom, po pravilu je stereotipan, nagonski uslovljen. Zadovoljstvo seksom je isključivo lični čin ili služi kao neka vrsta  “servisa partnerki” u cilju dokazivanja seksualne moći....

 

Nevjerovatno. Kako jadne žene žive sa takvim likovima?

Sreća pa ne živim u Srbiji. Kod nas je situacija puno bolja, narod bi rekao inteligentnija. Prošlogodišnje istraživanje Bayer Schering Pharme pokazalo je da je u Bosni i Hercegovini 46 posto ispitanica očarano drugim ženama. U našoj zemlji parovi se seksaju u prosjeku dva puta sedmično ali su zato partneri prilično nevjerni. Umijeće među plahtama za žene između 18 i 34 godina starosti važnije od bankovnog stanja na računu muškarca. Sretnice. Svaka od nas može pronaći svog gospodina Šišića. Samo treba da se okrene.

(zurnal.info)



Praktična žena: U malim rukama sve izgleda veće

 

Nadam se da će ova recesija potrajati još dugo. Smatram je darom s neba za Bosance i Hercegovce, novim Dejtonskim Ustavom. Od kada je objavljena, ljudi koračaju ulicama slobodnije. Kontakt očima bude čak i vragolast. Nekakva sveopšta lakoća se osjeti u neobaveznom žagoru ulice.

Znate, konačno smo došli na svoje. Mi dajemo - malo. Volimo - malkice. Živimo? Još manje. Čak i dišemo jedva. Pravo doba za nas.

Ovo je vrijeme kad se ne stidimo. Na primjer naše fascinacije malim. Male su nam ulice. Autoput nam je naprosto patuljast. Ulazi u zgrade projektovani su tako da je svaka žena sa šiškama u opasnosti od urušavanja. Parkinzi, to je tek posebna priča, prikladniji su jednoprezima nego kolima. U tramvajima, trolejbusima, autobusima uvijek ima manje mjesta nego dozvoljenih putnika. Čitava Željeznica nam stane u dva vagona.

MINIMALISTIČKI UKUS

Taj naš minimalistički ukus ne staje samo na objektima. Ukus nam je također time aromatiziran. Najbolje su nam sarmice one koje ni ne vidiš na tanjiru, pa lažeš domaćicu da su izvrsne a sve što osjetiš je metalni ukus kašike. Sport? Elvir Baljić, nekadašnja zvijezda reprezentacije mišljenja je da bh. igrači trebaju promijeniti mentalitet, i da je možda najveći problem što se zadovoljavaju malim stvarima.

Muzika? Kultura? Prema Prizminom istraživanju čak 74,3 posto bh. porodica ne izdvaja ni jednu konvertibilnu marku za kupovinu knjiga ili ulaznica za koncerte, pozorišne predstave i kino – projekcije. Zar onda čudi što nam je najbolji šansonijer Kemal Monteno? Usporedimo ga samo sa nekim drugim lokalnim pjevačima poput Brusa Springstina, na primjer, čija je slava otišla dalje od Hrvatske. Našeg najpoznatijeg scenaristu, fakultativno akademika, treba lupom tražiti kad izađe na binu da drži govor. Naš modni mačak? U mačijim i modnim omjerima mačić. Čak su njegove usne manje napumpane nego kod hrvatskog fashion gurua. Najtragičnije od svega, naše pjevaljke imaju mnogo manje grudi nego one Grandove!

Ni u politici nismo drugačiji. Što je političar manje poznat, manje uspješan i manje sposoban, to duže traje. Ni prvaci nisu ništa bolji. Ima li ijedna stranka u svijetu manjeg predsjednika nego naša draga SDA? Svaki put kad ga vidim srce mi se stisne, koliko se još sakoa i pantalona moglo sašiti od ono materijala što mu se rola oko rukica i nogica...

No, da je samo ukus i politika, ne bi bilo toliko problematično.

Ali naša navada da se zadovoljavamo malim ili nikakvim proširila se i na ljubavni život. Nekad je to korisno priznajem. Evo moj drug D je sad slobodan da prizna zašto je godinama ganjao isključivo male djevojke. Jer u malim šakama sve izgleda veće.

No globalno naše zadovoljavanje malim ili nikakvim dovela je do toga da smo postali jadni. Iz želje da nam neko puše na drugoj strani kreveta spremni smo da progutamo sve, da pristanemo na bilo kada bilo gdje i bilo kako. Svaka peta žena u BiH trpi jedan vid nasilja. Kad smo odrastali uz pjesme koje veličaju „stanje maloga“ Da me samo malo hoće, Malo po malo, Malo je malo dana, Izgledala je malo čudno, Malo je sreće ostalo, i možda najgnusnija Malo ćemo da se kupamo...

KO ŽELI BITI BOŠKO BUHA

Ni naši filmovi nas nisu naučili boljem. U svakom zagine glavni junak čim se usudio zagrabiti više nego što mu je sudbina dodijelila. Kako da dijete poželi biti Boško Buha ili junak iz Kapelskih kresova kad oni obavezno najebu? Koji ženski filmski lik je mogao biti uzor generacijama budućih majki odgajiteljica? Da nije Žena s krajolikom? Ili Hasanaginica koja samo gleda kad će umrijeti? I onda se čudimo što polni odnosi u BiH ne traju duže od pola sata!

Da nam možda književnost nije mogla poslužiti kao predložak širini uma i većoj kašici? Kako kad ona nikad nije bila fikcija? Pa oko nas su sve sami Ahmedi Šabe.

Zvučim oporo, znam, i bez imalo duha. Ali stvarno ne mogu drugačije. Sve je manje sretnih ljudi oko mene. Samo oni koji preživljavaju. I zadovoljavaju se mrvicama.

NAJSRETNIJI SU SVEŠTENICI I VATROGASCI

Lista poslova koji donose najviše zadovoljstva i koliko onih koji ih upražnjavaju misle da je njihov posao zadovoljavajući.

 

Evo igrajmo se malo. Zamislimo da smo na večeri s parom koji je odlučio slomiti ovakve društvene norme. I pričaju nam punim plućima: Dizaće kredite svakih 6 mjeseci da bi otišli na ekskluzivna putovanja. Na poslu će davati svoj maksimum, ostajaće i poslije 4 samo da završe. Neće se zadovoljiti samo obaveznim poslom. Volontiraće jednom sedmično u narodnoj kuhinji ili obližnjoj nevladinoj organizaciji, samo za dobrobit društva. Prijatelje će viđati i mimo rođendana i vjerskih praznika. Imaće socijalni život. Jedno drugom će pružati ne samo fizičko već i duhovno sjedinjenje. Kvalitetno zajedničko vrijeme. Kupovaće seksi opremu. Oduševljeno će ispričati prijateljima kako joj je/mu je sinoćnji seks pomjerio mozak. Neće poželjeti prevariti partnera. Zahvaliće mu/joj svaki dan što postoji. Pitaće jedno drugo šta mogu još učiniti za njega/nju?

Kako biste reagovali kad biste ovo čuli? Onako iskreno?

Ja? Nedavno mi je drugarica odgovorila na moje pitanje kako si punim plućima tako da sam se neugodno lecnula (ipak smo bili na ulici) sretno, ja sam sretna. Priznajem, pomislila sam, jadnica, pukla je konačno.

Molim Vas lijepo, pa ko je danas sretan?

Praktična žena: Bolje mačak u kući, nego muškarac u ruci

Od prije dva mjeseca, kada je Franz ušao u našu kuću na svoje četiri noge, shvatila sam koliko sam se zeznula što sam poletila da se udam. Oči su mi se otvorile nekoliko kredita prekasno. Da se razumijemo, sve razlike između dvojice muškaraca u kući idu na štetu onog s prezimenom.

Prvo i prvo Franz je i sa dva mjeseca u stanju sam da brine o sebi. Naglašavam SAM. Ne traži da mu se doda peškir, istrljaju leđa, provjeri da li se dobro obrijao, ne viče iz kupatila da cijelo alipašino čuje gdje su mi gaće, kako to da nikad nemamo štapića za uši, opet mi je nestala kupka čime sad da se operem, pa boga mu ljubim kad ću ja u ovoj kući imati oštar brijač i sl...I to upravo dok gledam neku krucijalnu epozodu dr Housea ili grizem nokte na ljubić jer ne znam hoće li se uzeti ili ne...Također, moj Franz ne bi ostavio patkove od kaladonta po lavabou ni za kakve pare. Ne, ne, higijenska lista se tu ne završava. Daska na šolji je upadljivo suha. Svoje nokte drži za sebe. Kad ga švicnem ispod kreveta fino mi pobriše prašinu da se ja ne moram zavlačiti.

Potom, često spava. A kad dođu gosti zabavlja ih. Potpuno suprotno od onog dvonožnog. Naročito kad se moja familija najavi. Za razliku od muža koji je l` vidi moje odmah dobije napad spavanja u kombinaciji sa smrtonosnom migrenom Franz im se iskreno obraduje. Dočeka na vratima. Srdačno izljubi i zagrli. Nema velemučeničku facu svetog Đorđa kad ugleda aždaju. Ako treba i sjedne u krilo, što ne znači da ne poštuje mog taticu.

Šta god mu donesu za rođendan tretira s jednakim uzbuđenjem, a ne kaže Hmmm oduvijek sam želio imati baš ovakvu košulju, kako ste pogodili? dok je sa dva prsta odlaže na hrpu specijalno namjenjenu tim prilikama.

Treće, ali ne i manje važno, jede šta god mu se da. Nije kao neki koji ne može dva puta dnevno jesti isto. Ne treba mu ni podgrijavati čak. Ne dere se ako mu naspem preko unutrašnjeg ruba tanjira. Voli m o j u kuhinju, više nego onu od njegove mame. I vrlo je jeftin za održavanje. Jedan tanjir, malo vode iz česme, pokoji zalogaj i to je to. Nema hiljadu i jednu košulju. Nema gaća i čarapa. Zimska jakna, ljetna jakna, proljetna jakna, vjetrovka, kaput, mantil, sako duži, sako kraći, sako samtani, sako svečani, još jedna proljetna jakna koja se slaže uz one hlače, jer ne može pobogu ....

No, priznajem, među najboljim stvarima jeste njegova sposobnost da se sam zabavi. I pod tim mislim na svaku bezobraznu konotaciju te riječi. Osim na bavljenje politikom. E na tu bih zabavu stavila zabranu. Neće on meni nikad staviti kravatu i sivi sako te sa govornice pričati o ugroženosti naroda dok rukom ispod onaniše nad sopstvenom pojavom i hrabrošću. Koalirati danas s jednim, sutra s drugim. Birati premijere? Ni govora! Fuj to.

Mislim prvenstveno na seks. S njim se ne moram pretvarati da uživam u oralnom seksu koji nije usmjeren na mene. On se sam pobrine za svoje potrebe. I to negdje u ćošku da mi ne smeta, i ne prlja čaršafe...Ako mi i to dosadi gledati, mogu ga kastrirati. Legalno! I još će mi biti zahvalan za to.

I da, isti je prema meni imala više ili manje kila nego jučer. Neće otrčati drugoj samo zato što je mlađa. Mogu da mu pričam do kasno u noć bez bojazni da će me gledati kao pomahnitalu. Mojim teorijama daje isto poštovanja vrijedno mjau i kad ih čuje prvi i stoti put.

 

Tu se komparacija ne završava, naprotiv. Čak su i aktuelni zakoni na strani mačka. Kad mi dosadi, ili ga poželim zamijeniti drugim mogu ga odvesti veterinaru i dati ga uspavati. Pustiti koju suzu i nabaviti novog. Niko me neće nazivati ružnim imenima, niti očekivati da plaćam hodže i bule sa puno nula. Uostalom, naučno je dokazano da mačke kraće žive od žena. Znači, kad jedno od nas dvoje umre ja ću prodati stan. I to nije vic.


 

Mačka je samostalna i snalažljiva životinja, istovremeno je umiljata i nježna, privržena a nezavisna. Čas je nemilosrdni lovac, čas zaigrani mačić. Mačka je sve ove suprotnosti pomirila u sebi.


Mačka je vrlo uredna životinja i svakodnevno satima uređuje svoje krzno kako bi sa sebe skinula prljavštinu i nepoželjne mirise. Mačka može živjeti u stanu i biti savršeno sretna bez da izlazi van.


Budući da mačke danas više ne žive prirodnim životom baš kao ni ljudi, a s obzirom da smo se u prirodu već umiješali, za nju smo i odgovorni. Stoga, da bismo mačkama pružili miran, zdrav i dug život, dobro ih je sterilizirati/kastrirati.

 

 

(zurnal.info)


PRAKTIČNA ŽENA: Zar je samo Sadoviću tvrd

Kako da se žena izbori sa recesijom? Šta uraditi kad muževljevi prihodi opadnu? Ciklus predavanja i mjesečni ciklus, da li je to isto? Zašto se jedino Tarik Sadović seksa u BiH?

Stojim pred plakatom Ljeto 2009 u granicama morala. Šest julskih dana predavanja u Bosanskom kulturnom centru. Pogrda i opasnost nemorala. Žena između počasti islama i poniženja savremenog doba. Ljetna i džehannemska vrućina i posljedice griješenja. Vrijednost pokrivanja i pogrda razgolićavanja. Obaranje pogleda i čuvanje udova. Opis Dženneta.

I mislim si - to organiziraju studenti. Ako su oni na ovakvim predavanjima, ko se onda seksa u Bosni i Hercegovini? Zar je moguće da je jedino Tariku Sadović tvrd?


Ne mogu prežaliti što nisam otišla na predavanje Ljetna i džehannemska vrućina i posljedice griješenja kao gost predavač. Uvijek sam vjerovala u multidisciplinarni pristup temi, te znam da bi i moja zapažanja pridonijela njenom boljem razumjevanju i razbijanju predrasuda. Mogla bih im govoriti iz iskustva, a ne iz brade.

Mislim samo na seks

Primjer sam slabe žene između počasti islama i poniženja savremenog doba.

Ja, na primjer, kad god je vruće samo mislim na seks. Ljeto za mene znači nikad češće i nikad bolje. U svemu ga vidim. Evo na primjer u ovoj temi Obaranje pogleda i čuvanje udova. I ja to radim. Uz pomoć nekoliko vezica, mogu i lisice, nisam isključiva. Ako on insistira ne samo da ću oboriti pogled, već ću skroz zažmiriti. Zavezaću mu udove naslijepo, šta fali? Mogla sam im pokazati par slika na power pointu i onda izvesti nekoga iz publike na demonstraciju. Znanje iz iskustva uvijek se duže zadrži u glavi nego kad ti ga neko šane u uho.

A i kako da ne mislim na seks kad imam sve preduslove?

Prvo, stalno sam depilirana – znači ne sekiram se kako izgledam i hoće li mu se nokat polomiti u makiji, te sam odmah high.

On je s druge strane nadražen čim ode na kafu u grad. Što je veliki bonus za mene. Ne moram se truditi da ga stimulišem. Samo ga postavim pred onu rijeku dijaspore i svršenih gimnazijalki i gotovo.

Drugo, šta bi čovjek uopšte i radio ljeti kad su najduži dani? Poslovni partneri neće da mi se jave na telefon iza 19 časova. Banke su zatvorene. Panika me hvata jer je još dan. Šta da činimo? Nećemo valjda pričati ozbiljno. O nama, na primjer? Užas.

Treće, to mi je dužnost. Fino piše u svetoj knjizi – žena mora da da kad god muž hoće.

Da su me pozvali na ciklus (sviđa mi se konotacija riječi ciklus– podsjeća me na mjesečni ciklus) otvoreno bih to priznala. Ne, ne uživam kad me lupa po guzi. Gadi mi se kad me oralno zadovoljava. Ne podnosim kad mi se igra s grudima. Kad oderem koljena ili kad me peče jedino što me tješi jeste svijest da je to moja dužnost. Fino piše na stranici za sklapanje halal braka Islamski brak žena je dužna da dozvoli intimni odnos ako nema opravdanog razloga da ga uskrati.

I posljednje, jeftino je. Čitam na istoj stranici Onoj ženi čiji prohtjevi ne mogu biti zadovoljeni iz muževljevog prihoda i koja nije zadovoljna sa onim što zaradi, bilo to malo ili puno, Allah neće prihvatiti njena dobra djela, neće joj oprostiti grijehe i biće njome nezadovoljan sve dok se ne pokaje. Eto još jednog razloga zašto sam trebala biti pozvana na ciklus. Uzoran sam primjer žene kojoj ne smeta muževljev prihod koliki god on bio, i bez obzira koliko često mu padaju i dižu se vrijednosti. Ako prihod i ne može zadovoljiti uvijek moje prohtjeve, shvatiću jer zarada koju muž donese, bila ona mala ili velika, za ženu treba biti bolja od svega na svijetu. Njena dužnost je onda podesiti potrošnju domaćinstva u njenim granicama.

Precijenjena predigra

Tješi me što naši organi jesu prirodan i samoobnovljiv resurs domaćinstva koji se ne troši lako. A i ne traži puno ulaganja. Idealan za vrijeme recesije. Hem što ti drži ruke dalje od novčanika, hem što ti razvija dovitljivost. Od kad je kriza, ništa ne bacam. Znoj, na primjer izuzetno je koristan. Više ga ne brišem peškirom, kojeg onda trebam oprati, dakle trošim deterdžent i struju. Već ga skupljam. I nafajtam se kad god mi je ćejf. Vrlo ekološki. I vrlo mudro. Moj najdraži misli da sam ja uvijek spremna. Da i nakon 13 godina zajedničkog života odmah ovlažim čim me pogleda.

Da, na višestrukom sam dobitku. Dobijem često a skratim predigru koja je po mom mišljenju izuzetno precjenjena. Iskreno, ko uživa u 2 sata prenemaganja? I ja mislim da smo sve mi koje trpimo predigre, što je izmišljotina modernog doba, ponižene. Puno je prirodnije da me on dok jašemo u susret džennetu prebaci preko kamile. I dok mi krv bubnja u očnim dupljama pokaže zorno šta je moja dužnost. Eno, sad me i kamila asocira na seks. Baš sam jedna slaba, praktična, žena.

 

Blaženi Nigerijci

Durexovo istraživanje o spolnosti pokazalo je da libido opada u cijelome svijetu. Čak dvije trećine ispitanika izjavilo je da im je seks dosadan

Istraživanje koje je obuhvatilo čak 317.000 ljudi iz cijelog svijeta pokazalo je da se ljudi seksaju sve manje, a za dvije trećine ljudi seks je dosadan. Nigerijci su, prema rezultatima, najzadovoljniji seksualnim životom. Nji je čak 78 posto zadovoljno, dok su na dnu Japanci od kojih je samo 10 posto sretno svojim seksualnim životom. Francuzi su kao poznati ljubavnici na samom vrhu ljestvice sa 137 spolnih odnosa godišnje, ali kvalitetom seksa zadovoljna je tek jedna trećina Francuza. Zato su prvi Grci sa 138 spolnih odnosa godišnje. Kod nas je 17 posto priznalo izvanbračnu vezu, a seks za jednu noć 50 posto Hrvata. Seks u troje iskušalo je 12 posto ispitanika iz Hrvatske, sedam posto njih probalo je sado mazo iskustvo.