Good trip

QUENTIN TARANTINO Filozofija od A do Z

Da nije uspio na filmu, Quentin Tarantino bi vjerovatno završio kao serijski ubica!

Ovako je reditelj Roger Avery (Killing Zoe) opisao svog najboljeg prijatelja. A valjda on najbolje zna, jer je sa Quentinom radio u videoteci, tukao se s njim zbog poretka rang liste najboljih samurajskih filmova, zajedno gledao maratonske filmske projekcije horrora, skicirao scenario za Pravu romansu, skupljao pare za prve filmove...

Od dječaka opsjednutog filmovima Quentin Tarantino je izrastao u autora koji sa svakim novim filmom diktira novi trend. Strast za filmom dovela ga je do zvjezdane pozicije, a sve ostalo što mu je bilo potrebno možete pronaći u filozofiji koja slijedi.

 

Ambicija:

Penzionisao bih se kada mi bude 60 godina, što mi se čini kao pravo doba da prestanem praviti filmove. Mogao bih da počnem da pišem romane i filmsku kritiku i postanem čovek od pera, a tada bih konačno mogao da zasnujem porodicu. Zapravo, već pred sobom vidim scenario svoje budućnosti koji bi mogao da se ostvari u naredne tri godine.

Baka (obrazovanje):

Baka me je vodila da gledam The Doberman Gang Byrona Chudnowa. Išao je u paketu zajedno sa horrorom Eddieja Romera The Twilight People, filipinskom verzijom filma The Island of Dr. Moreau, a Pam Grier je u njemu igrala panter devojku.

Brad Pitt:

On je u svom zenitu. Lijepi dječak je otišao. Brad je sada muškarac.

Djetinjstvo:

Majka mi je čitala teške, prave priče, koje su oživljavale na papiru, Mobi Dick, Ostrvo sa blagom, Gulliverova putovanja, a ne kojekakve gluposti o plišanim životinjama.

Filozofija:

Nemam neku posebnu životnu ili filmsku filozofiju. Moji filmovi su ogromna filozofija ili velika ideja koju želim ostvariti, a filozofija u kontekstu umjetnosti mora biti pokretačka stvar

Filmovi:

Deset najdražih filmova: Rio Bravo, Dobar, loš, zao, Taksista, Kotrljajuća grmljavina, Svi se smiju, Veliki bijeg, Carrie, Coffy, Zbunjeni i ošamućeni, Pet prstiju smrti.

George Sanders:

Jedna od inspiracija za Inglorious Bastards bili su filmovi iz četrdesetih. Mnogi od njih uradili su strani reditelji koji su pobjegli u SAD, jer su nacisti okupirali njihove zemlje: Jean Renoir sa This Land is Mine, Fritz Lang i film Manhunt, Jules Dassin sa Nazi Agent, Douglas Sirk i film Hitler’s Henchmen i ruski reditelj Léonide Moguy koji je napravio film o francuskom pokretu otpora. Zanimljivo, skoro u svim tim filmovima igra George Sanders. Ti filmovi su zabavni, uzbudljivi, duhoviti... Dijalozi su fantastični, a najbolji je Sanders.

Instrukcije (Samuelu L. Jackskonu na snimanju Pulp Fictiona):

Počećemo sa uvodnim kadrom Casablance, zatim prelazimo na nešto što je Sergio Leone uradio u Dobar, loš, zao, a završićemo u stilu Wile. E. Coyotea.

Iskustvo i pisanje:

Svoja iskustva nosim sa sobom. Ako nije tako, onda možete da uzmete i robota. Pišem, recimo, Topove sa Navarona i onda na samom početku pisanja raskinem sa djevojkom u koju sam ludo zaljubljen i srce mi se cijepa. To mora da nađe mjesta u scenariju... Sad, to je i dalje priča o grupi komandosa koji kreću da dignu u vazduh nekoliko topova, ali bol koji ja osjećam mora da nađe mjesta u priči. U protivnom, šta ja uopšte radim?

Istraživanje i imaginacija:

Znao sam dosta o njemačkom filmu i nacističkoj propagandi, ali za potrebe Inglorious Bastards još više sam istraživao. Čitao sam i Goebbelsove dnevnike i slično... Kada sam počeo pisati scenario, više nisam želio da učim. Nisam želio zaustavljati proces. Kada čitate moj scenarij, kupujete moju imaginaciju.

Ljudi:

Ja ne pravim filmove koji zbližavaju ljude. Pravim filmove koji ih razdavajaju.

Majka:

Znate kako kaže Anthony Perkins u Psihu: Dječakov najbolji prijatelj je njegova majka.

Muzika:

Po mom mišljenju, filmovi i muzika idu ruku pod ruku. Kada pišem scenario, jedna od prvih stvari jeste da pronađem muziku koja će svirati u uvodnoj sceni. Ne mogu da idem dalje dok to ne odredim. Potraga za tom muzikom je potraga za ritmom filma.

Obrazovanje:

Nikad nisam išao u školu filma, ja sam išao na filmove.

Priča:

Moji filmovi imaju dobru priču... Lako je prepoznati filmove sa dobrom pričom. Kod njih, kada vidiš kraj filma pa se vratiš na uvodne scene obavezno se upitaš: Vau, kako su stigli odavde do tamo?

Režija:

Režija je nalik snimanju kasete sa različitom muzikom, jer koristite talente raznih ljudi i dodajete im vlastitu estetiku.

Soundtrack:

Moj soundtrack uvijek je kao mala verzija filma koji sam uradio. Ako volite moj film ne morate da ga nosite sa sobom i neprestano ga gledate. Dovoljno je da imate soundtrack i odmah ćete dobiti osjećaj kakav ste imali dok ste gledali film.

Surf muzika:

Nikada mi nije bilo jasno kakve veze ima surf muzika sa surferima. Meni je surf muzika oduvijek zvučala kao špageti vestern varijanta rock'n'rolla.

Uma Thurman:

Do ideje za Kill Bill došli smo Uma i ja dok smo snimali Pakleni šund. Snimali smo po cijele dane i uživali u zajedničkom radu. Jedno veče poslije snimanja pili smo grozno vino i razgovarali, te sam joj otkrio svoju ljubav prema ’osvetničkom filmu’. Palo nam je na pamet da bi glavni lik mogla biti žena-ubica. Kasnije sam svaku napisanu scenu čitao Umi kako bi mogla uticati na priču. Tako je postala moja muza na ovom projektu, zaista dobra muza.

Uzmak:

Dobro je kad čovjeka rano razmaze, zato što onda nema uzmaka. Ne prihvataš ništa manje.

Western:

U suštini, pokušavao sam da napravim western od svega što sam do sada radio. Zato mislim da bi to mogao biti naredni žanr u kojem ću raditi. Ili, možda, tridesete godine, neka gangsterska melodrama.

Zavođenje:

Kad se ozbiljno zainteresiram za neku djevojku, prikažem joj Rio Bravo i bolje da joj se dopadne.

Twin Oaks: Povratak djece cvijeća

Prije četrdesetak godina, hiljade Amerikanaca živjele su u komunama. Bile su to skupine mladih ljudi koji nisu željeli živjeti u tzv. potrošačkom društvu te su se odlučili za kolektivni način života. 

Današnje komune zovu se "zajednice s namjerom". Neke od njih temelje se na duhovnosti, druge se pak organiziraju oko ideje očuvanja okoliša. Ali, svima je zajedničko vjerovanje u kolektivni način života, u slobodnu raspodjelu i razmjenu resursa. Jedna od najstarijih takvih zajednica u Sjedinjenim Državama je
Twin Oaks. Osnovana je 1967. godine, a nalazi se dva sata vožnje južno od Washingtona, izvještava VoA. 

Pošljunčana staza vodi od pašnjaka, preko mljekare i prostranog povrtnjaka, kroz šumicu pa sve do velike blagovaone, spavaonica i soba za boravak… Srest ćete vrlo malo ljudi. Teško je povjerovati da ih ovdje živi čak stotinu.
Twin Oaks je, iznad svega, oaza tišine. 

Russ McGee kaže da ova virdžinijska farma možda nije raj, no dodaje da ne žali ni za čim što je ostavio za sobom prije sedam godina: "Ljudi koji ovdje žive žele jednostavnost. U takvom životu nema recimo mnogo putovanja ni zabave, ali postoji veliko duhovno bogatstvo i povezanost s ljudima koji žele živjeti na sličan način." 

Također – tu je i povezanost sa zemljom. Gotovo sve što članovi komune jedu uzgaja se ovdje, kaže Valerie, koja tu živi 17 godina: "Uzgajamo organsko povrće na površini od oko jednog hektara, tako da cijelo ljeto jedemo vlastito povrće. Puno tih biljaka sušimo, konzerviramo i zamrzavamo, tako da čak i zimi konzumiramo hranu koju smo sami uzgojili. Imamo krave od kojih dobivamo mlijeko, te kokoši koje nam daju jaja i meso." 

Život u
Twin Oaksu vrlo je različit od onog na koji je navikla većina Amerikanaca. Poruke se objavljuju na oglasnim pločama, umjesto na Facebooku i Twitteru. Puno je manje privatnosti, jer članovi komune zapravo žive u spavaonicama, njih 10 do 20 zajedno. 

Arthen, koji je napustio svoj direktorski posao prije dvije godine, kaže da je upravo to jedan od razloga zašto je došao živjeti u
Twin Oaksu: "Radio sam s ljudima 25 godina, živio sam s drugom osobom četiri godine, a da ih zapravo nikad nisam upoznao… Sada živim s 90-ero ljudi i mogu reći da ih sve vrlo dobro poznajem. Živjeti ovdje je kao da živite u nekom malom selu." 

I to u selu u kojem je sve besplatno. Od stanarine i zdravstvene skrbi, do hrane i odjeće. Osim toga, tu je i mjesečni džeparac od 75 dolara za dodatne potrebe. Što su u
Twin Oaksu "dodatne potrebe"? Naprimjer, čokolada koja se ne dijeli besplatno – kaže Valerie. 

Ono što održava ovu komunu već 42 godine je zajednički rad. Svako ko želi postati član mora pristati na rad od 42 sata sedmično, a komuna mu zauzvrat pokriva sve troškove. 

Paxus Calta kaže da članovi komune mogu odabrati što žele raditi. Izbor radnog mjesta prilično je širok. "Više-manje sve aspekte dnevnog života koje možemo obaviti ovdje tu i činimo. Sami si popravljamo aute, sami gradimo kuće, sami obrazujemo djecu." 

Sami se i zabavljaju. Pored toga,
Twin Oaks ima i dvije "tvrtke", zapravo radionice, u kojima članovi komune mogu odraditi svoja 42 sata sedmično. Jedna proizvodi mreže za ležanje koje se zavežu između dva drveta, a druga proizvodi tofu. Uspjeh tih firmi je još jedan od razloga što su Twin Oaks opstali od 1967. 

Zarađenim novcem se kupuju, recimo, automobili i zdravstveno osiguranje. Zajednica posjeduje 17 vozila koje članovi dijele - kao i sve ostalo. Zajednički rad i ravnomjerna podjela rezultata rada dio su načina života, kao što su to naprimjer i vješanje i sušenje opranog rublja na svježem zraku, korištenja sunčeve energije za grijanje vode i te korištenje drva posječenih na imanju. 

Zbog toga je
Twin Oaks jedna od ekološki najnaprednijih zajednica u Americi, kaže Paxus Calta: "Konzumiramo 66 posto manje električne energije, 75 posto manje goriva, 88 posto manje deponijskog krutog otpada. Sve je to posljedica našeg kolektivnog načina života. Na taj način nanosimo puno manju štetu okolišu." 

Kako
Twin Oaks ima ograničeni kapacitet, potencijalni članovi nalaze se na dugoj listi čekanja. No, pregovara se o osnivanju sestrinske komune, u blizini Twin Oaksa

(Fena)

FILOZOFIJA OD A DO Z: Johnny Rotten

Iz niza intervjua legendarnog vođe Sex Pistolsa Johnnyja Rottena i iz priznanja koja je iznio u autobiografskoj knjizi “Zabranjeno za Irce, crnce i pse” sačinili smo njegovu “Filozofiju od A do Z”. Nadamo se da će ovo poučno štivo biti korisno punkerima pripravnicima.

Audicija: Samo sam se vrtio ukrug, kao kakva trbušna plesačica. Malcolm je pomislio: «Da, on je taj». Paul je mislio da je sve šala i nimalo ga nije bilo briga. Steve je bio veoma razdražen jer me je od prvog trenutka zamrzio.

Autoportret: Kada bih mogao da nacrtam svoju karikaturu, to bi vjerovatno najviše ličilo na Richarda III u izvedbi Laurencea Oliviera. Da umreš od smijeha. U njemu prepoznajem djeliće sebe. Sjajno. Kakav je to bio skot. Ispod svoje vanjske izobličenosti, Shakespearov Richard bio je pokvaren i lud, ali imao je uz to i kobno svirep smisao za humor.

Britanci: Britanci obožavaju da se valjaju u sopstvenoj bijedi. Obožavaju što im telefonski sistem ne funkcionira. Obožavaju svoju užasnu željeznicu. To je predmet podsmijeha Evrope, svjetska sablazan. Nesposobnost im omogućava da čitav život oplakuju svoju sudbinu.

Bolesti: Klaustrofobičan sam. Ne smijem da se vozim metroom i plašim se visine. Također, bolujem i od epilepsije, ali ne pijem nikakve lijekove. Od stroboskopskog svjetla vrlo lako mogu da dobijem napad, kao i kada se vozim autom, a kroz granje se probija popodnevno sunce. Ne mogu da sjedim u klubu sa crvenim svjetlima... Od određenih vrsta svjetlosti ponekad zaboravim gdje sam i na neko vrijeme izgubim pamćenje. Sa ravnotežom ne stojim dobro... Mislim da imam blagi oblik epilepsije. Možda to ima nekakve veze sa meningitisom koji sam preležao kao dijete.

 

Clash: Meni su Clash uvijek zvučali kao da urlaju bez razloga – izvikuju trendi parole koje su ukrali od Karla Marxa. Uveli su takmičarski element koji je sve srozao.

Definicija: Sex Pistolsi bili su otjelotvorenje napirlitanosti. Muzički vodvilj. Opaka burleska.

God Save The Queen: Za kuhinjskim stolom napisao sam God Save The Queen. Napisao sam je jednog jutra čekajući da mi se skuha grah. Stihove sam napisao u jednom cugu i otišao pravo u studio u kojem smo vježbali. Glenu se to nije dopalo. Nije s tim mogao da izađe na kraj. «Ne možeš to da radiš! Ubiće nas!»

Grundy Bill: Bio je debeli, seksistički pivopija koji ništa o nama nije znao i koji nije ni trebalo da nas intervjuiše. Njega su zanimale samo sise.

Griža savjesti: Mogao sam više da pomognem Sidu. Samo da nisam bio lijen i oprao od njega ruke, kao Pontije Pilat. To je nešto što ću morati ponijeti u grob sa sobom. Čovjek ne smije biti lijen kada su njegovi prijatelji u pitanju.

Haos: Haos je bio moja filozofija. O da. Nemoj imati nikakva pravila. Ako ljudi oko tebe počnu da dižu zidove, oslobodi se i radi nešto drugo. Nikada, nikada ne treba biti potpuno shvaćen. To je poput poljupca smrti, zar ne?

Jones Steve: On je otvoreno nepošten. Ukrašće sve što mu dođe pod ruku. Ukrašće ti i vezice sa cipela, ali će krađu priznati ako ga upitaš. Ne želi ništa da poriče, i to mi se sviđa. Mislim da je to vrlina vrijedna divljenja.

Kraljevska porodica: Kraljevska porodica vaspitana je da vjeruje kako je tu gdje jeste zahvaljujući božjoj volji. (...) Nisu bili ništa drugo do osvajači koji su ukrali zemlju i proglasili se boljim od ostalih. Njihovi preci su lopovi, ubice, siledžije i prevaranti. Prava srednjovjekovna mafija. Prvobitna gospoda bili su vitezovi, psihopate koji seljake ubijaju bez pravog razloga.

Miloska Venera: Koncpet omota albuma Never Mind The Bollocks temelji se na jednom ucjenjivačkom pismu. Nije bilo nikakvog velikog plana, to je prosto bilo nešto najjednostavnije i najružnije što smo mogli smisliti za jedno dosadno popodne. Sada, međutim, taj omot se smatra Miloskom Venerom punka i svi tvrde kako su zaslužni za njega.

Nancy: Da ne vjerujete koliko je ta žena bila zla! Bez prestanka. «Ooo, Side», najgnusnijim glasom. Bila je krajnje tupava, poput gangsterskih ljubavnica iz filmova. (...) Neprestano je izgledala pijano, pakosno, izlizano, izmoreno. Sid se odmah zadovoljio drugorazrednom robom. Toliko je mrzio sebe da spetljao s tim čudovištem. U tome što kažem da je bila čudovište nema ni trunke pretjerivanja. Bila je veoma samodestruktivno ljudsko biće riješeno da sa sobom na dno povuče što više ljudi može.

Nevinost: Sid nikada nije imao djevojku. Previše je volio sebe. Mislim da je bio junfer. Nancy mu je bila prva. Kakav način za ulazak u prekrasni svijet seksa.

Nora: Kada sam upoznao svoju ženu Noru, užasno smo se posvađali, ali znao sam da u toj ženi postoji nešto što želim. Nije to bio seks. Posvetio sam joj cijeli život. Ne bih svake večeri mogao da idem kući nekom zombiju bez mozga.

Pljuvanje: Zbog sinusa često pljujem na bini, ali nikada prema publici. Ali, kada to dospije u novine, sljedeće sedmice imaš publiku koja misli da je to dio mode i da u tome svi treba da učestvuju.

Politika: Nisam revolucionar, socijalista niti išta slično. Moja politika je neograničen osjećaj individualnosti. Sve političke grupacije na planeti suzbijaju individualnost. Njima su potrebnio glasački brojevi. Ti ljudi teže masovnoj uniformnosti. Feminizam je vrlo brzo postao ugnjetavački pokret. Pokret za oslobođenje homoseksualaca i lezbijki uopšte ne zanimaju jednaka prava za sve. Njima je stalo do toga da ih prihvate kao jednu veliku skupinu.

Prijateljstvo: Nas četvorica smo se rijetko družili. Od samog početka, na probama ja bih otišao u kolezet, ili im rekao da idem do klozera, stao kraj vrata i prisluškivao. Čuo bih ih kako govore: «Taj govnar. U pizdu materinu!» Zatim bi se pokupili, spakovali u nečija kola, a mene ostavili. Kući bih se vratio sam, metroom.

Punk: Fućka se meni za riječ punk. To je oznaka koju nam je zalijepila novinarka Caroline Cohn, a punk je riječ koja se koristi za mušku prostitutku u zatvoru. Ne želim da budem kralj toga!

Reggae: Reggae je jedina muzika sem punka koja je bila potpuno underground i nije se vrtila na radiju. Niko ga nije pušta dok se nisam pojavio u radisjkoj emisiji i pričao o reggaeu. A onda su odjednom Strummer i ostali iz Clasha počeli da pričaju: «Oduvijek volimo reggae».

Rotten: Nadimak Rotten dobio sam jer sam imao zelene zube. Dao mi ga je Steve: «Truli, jebote!» Stalno mi je to govorio. Bio je to, a ujedno i nije, nadimak od milja.

Roditelji: Roditelji mora da su se kresali kao zečevi. Svake godine novi pobačaj. Uzdahnuo bih i rekao: «O ne! Moraću da izvadim vedro i ponovo skupljam krv.»

Rolling Stones: Zaslužili su da ih nazovu dinosaurusima. Bili su previše nadmeni, izvještačeni, visokoparni, nastupali su samo u velikim prostorima. I sami su postali kao malene kraljevske porodice. Vozili su se okolo u limuzinama, povremeno nam otpozdravljajući rukom.

Sid: Sid je bio prava žrtva mode – najgora koju sam ikada upoznao. Sve je radio pogrešno. Kupovao je glupavi časopis Vogue koji je proučavao i oponašao druge. Nikako nije mogao da ubode. Nije mu dopiralo do mozga da zamisao nije da pratiš, već da predvodiš.

Umro je na beznačajan američki praznik Dan mrmota, 2. februara 1979. godine, godinu i mjesec dana nakon raspada benda i tri i po mjeseca poslije Nancyne smrti. Po narodnoj priči, ako mrmot nakon zimskog sna vidi svoju sijenku, slijedi još šest sedmica zimskog vremena. Sidovo nago tijelo pronađeno je u Greenwich Vilageu, u stanu jedne mlade nezaposlene glumice.

Situacionizam (pokret osnovan u Parizu 1957. godine, sačinjen od umjetnika koji su zahtijevali redefiniranje pojma avangarde i insistirali na unitarnom urbanizmu, integraciji umjetnosti i tehnologije): Sva ta priča o tome kako su francuski situacionisti bili povezani sa punkom obično je sranje. To su bezvezarije. Tome je mjesto u raskošnim ilustriranim izdanjima tvrdih korica koja se ne mrdaju sa stočića za kafu.

Seks: Prije Pistolsa seksa nije bilo mnogo. Nije me zanimao kada sam bio mlad. Možete reći da sam bio zaostao ili da sam se kasno razvio, ali to je istina. Seks je nešto što se može ili ne želi izbjeći. Uvijek želiš da bude konačni zaključak nečega, ali nikada ne dobiješ baš ono što hoćeš. Seks nije cilj nad ciljevima.

Škola: U irskim katoličkim školama učitelji su bili krajnje zlobni. Među njima je bilo mnogo časnih sestara, koje su bile posebno opake i vrlo surove. Obožavale su da te šljisnu po šaci oštrom ivicom lenjira.

Veličina: Zaista mislim da je veličina Sex Pistolsa u tome što smo u velikim prilikama uvijek uspijevali da razočaramo. Nismo se pokazali ni u jednoj kritičnoj situaciji.

Wilde; Oscar: Otkinuo sam na njegovo pisanje. Kakav stav prema životu! Njegova pisma više su mi se dopadala od samih djela. Bio je čovjek kojeg je upropastila majkam te je čitav njegov život na neki način bio osveta njoj.

Ubistvo sa predumišljajem: Pronašli smo igle koje Nancy koristi. Očistio sam njima nokte i vratio ih na mjesto. To sada djeluje opasno, ali zamisao je bilada joj prljavština uđe u iglu kako bi se ubila ili šta već. Možda je to ubistvo sa predumišljajem.

Zihernadle: Kada kupiš te stare, ofucane stvari, one često znaju da se raspadnu. Dakle, zihernadle nisu bile ukras, već nužda.

Zadnje riječi na bini: Osjetite li se ikada prevareno