Društvo

KOLIKO KOŠTA VLAST U BiH: 3.190.000.000,00 KM za plate činovnika

Plate i administrativni troškovi zaposlenih u administraciji, u BiH će ove godine progutati gotovo polovicu ukupnih budžeta u BiH. Više nego brojna administracija građane će ove godine koštati 3,19 milijardi maraka što je 47,1 posto iznosa ukupnih budžeta u BiH, od države, preko entiteta do kantona, pokazuju rezulati najnovijeg istraživanja nevladine organizacije ALDI BiH pod nazivom "Monitoringom javne potrošnje do efikasne vlade".

Samo za plate i naknade administracije, bez pratećih administrativnih troškova, na svim nivoima vlasti ove godine morat će se izdvojiti 2,5 milijardi maraka, što je više od trećine ukupnih budžeta u BiH koji su za ovu godinu planirani u iznosu od 6,78 milijardi maraka.

Za razliku od ostatka svijeta, gdje su vlade suočene sa žestokom ekonomskom krizom radikalno rezale troškove za plate javne adminsitracije, što kroz drastična smanjenja plata ili masovna otpuštanja desetina hiljada činovnika, činovnici u BiH pokazali su se kao vrsta imuna na ekonomsku krizu, makar to bila i najveća kriza u poslednjih 70 godina.

NEMA KRIZE ZA ČINOVNIKE

Na plate i naknade zaposlenih u javnoj administraciji u BiH u ovoj godini biće potrošeno 826 miliona maraka više nego u 2006. godini, koja je iz današnje perspektive, bila "zlatno doba" kada su budžeti bili prepuni novca koji se slivao u budžete nadmašujući očekivanja. Sasvim logično se nameće pitanje koliko bi novca onda administracija potrošila na sebe da nije došlo do krize.

Iako su vremena teška zaposleni u administraciji u BiH ipak se uspješno odupiru udarima krize, pa je prosječna plata zaposlenih u javnoj upravi u BiH u maju bila 1.092 marke, što je znatno iznad prosječne plate u BiH koja je u istom mjesecu iznosila 795 maraka. Istovremeno, zaposleni u građevinarstvu morali zadovoljiti sa prosječnom platom od 565 maraka, pokazuju podaci Agencije za statistiku BiH.

Kako su apetiti administracije nezasiti, a novca nema dovoljno, nije preveliko iznenađenje da nakon što se podmire plate činovnika ne ostaje previše novca za ostale namjene.

Planirano samo 2,9 posto budžeta za javne investicijePLATE VAŽNIJE OD INVESTICIJA

Za javne investicije, koje su jedino efikasno sredstvo za ublažavanja posljedica krize i najbolji način za upošljavanje domaćih kompanija i radnika, u ovoj godini u budžetima je planirano tek 209 miliona maraka što je 2,9 posto iznosa ukupnih ovogodišnjih budžeta u BiH.

U odnosu na sumu koja se izdvaja samo za plate javnih službenika ovo je zaista smiješna cifra i najbolji pokazatelj koliko je domaćim vlastima zaista stalo do domaće ekonomije i smanjenja nezaposlenosti koje tako rado pominju u ovo predizborno vrijeme.

To što bi se novac izdvojen za javne investicije, osim što bi omogućio život od vlastitog rada zaposlenim u domaćim kompanijama, ponovo direktno ili indirektno vratio u budžet, penzione i zdravstvene fondove, za vlast je nedovoljno snažan argumenat.

Apetitima domaće administracije nikakvu smetnju nije predstavljala ni činjenica da su planirani ovogodišnji budžeti u BiH više spisak želja nego stvaran pokazatelj raspoloživog novca.

Manjak očekivanih prihoda iznosi 756 miliona KM"RUPA" U BUDŽETU O 756 MILIONA MARAKA

Problem je što su planirani rashodi svih budžeta u BiH 6,7 milijardi maraka, dok su očekivani prihodi manji za 756 miliona maraka, koliko nedostaje da bi se ispunila sva obećanja budžetskim korisnicima. Naravno, spasonosno rješenje koje pronašla aktuelna vlast je vrlo jednostavno, uzećemo kredit od MMF-a o čijem vraćanju ćemo razmišljati kasnije.

Varijanta da bi se možda ukupni budžetski troškovi mogli smanjiti, odnosno da bi se moglo potrošiti samo onoliko koliko realno ima novca u budžetu, izgleda nikome nije pala na pamet. Razlog je vjerovatno što bi u tom slučaju posljedice kresanja budžetskih troškova administracija osjetila puno jače na vlastitoj koži.

Konačan rezultat je da BiH dovodi sebe u situaciju da se dodatno zadužuje, ali ne zato da bi tim novcem pokrenula ekonomiju i zaposlila domaće radnike, već da bi se nahranio ogromni administrativni aparat i očuvao kakav-takav socijalni mir do izbora 3. oktobra.

Bez obzira na to ko pobijedi na izborima, vrlo brzo će se morati suočiti sa` problemom prevelike i preskupe administracije koja guta gotovo polovicu budžeta. Nedostajući novac za troškove adminsitracije ne može se beskonačno obezbjeđivati novim zaduživanjima jer pozajmljeni novac prije ili kasnije morat će se vraćati, a na žalost činovnika, otplata ino-dugova ima prednost čak i nad platama administracije.

(zurnal.info)

EUROTALIBANI: Terorizam sa billboarda

Ugrožavanje temeljnih vrijednosti demokratskog društva, dolazilo ono od vjerskih ekstremista koji sekularizam proglašavaju zločinom i zagovaraju islamsku državu u BiH ili od finansijskih talibana, koji su zarad profita u koga jedino vjeruju spremni na sve, se ne smije tolerisati

Sofisticirani totalitarizam kvazidemokratskih vlasti u tranzicijskim vukojebinama, poput tamnovilajetske, temelji se na proizvodnji pristanka svojih podanika na njega.

PROSTITUCIJA IZA NACIONALNIH TARABA

Kriminalizacija kompletnog društva (odnosno, njegovih najširih slojeva) i masovno korumpiranje vlasti svojih građana ključne su poluge tog procesa.

Od ratnog uvlačenja mase u sitne krađe i zločine, programiranog kao sigurna barijera postavljanju neprijatnih pitanja vlastodršcima, o njihovoj mega pljački, ratnom profiterstvu i zločinu protiv čovječnosti (jer, u situaciji u kojoj smo svi lopovi, razlika između nas više nije suštinska, etička, nego tek u „sposobnosti“ – neko krade krave i televizore ili drva iz šume, a neko milijarde humanitarne pomoći i kompletne fabrike), do budžetskog plaćanja odanosti čitavih slojeva stanovništva (koje se zaražava sebičnošću, društvenom neodgovornošću, pohlepom i nezainteresovanošću za drugog – „Daj ti meni, a za ostale me zaboli...“ filozofija je koju je vlast uspjela proširiti na kompletno društvo). Savršeni je to mehanizam koji potencijalne kritičare i prevratnike pretvara u saučesnike, te ključne protivnike uvođenja pravne (& pravedne) države. A sve pod licemjernim zajedničkim sloganom o odbrani nacionalnih interesa.

U tu sliku uklapaju se i „pravni subjekti“ (firme, organizacije, institucije,...) koji sitno (i manje sitno) kršenje zakona, koje je vlast, sračunato učinila obaveznim dijelom preživljavanja (da bi ih u nastavku mogla ucjenjivati i kontrolisati) ili trku za profitom, u poremećenom suicidalnom sistemu u kome je glavni poslodavac opet vlast, plaćaju (u redovnim ratama) služenjem interesima svog najznačajnijeg poslovnog partnera.

ZLOČIN BEZ KAZNE

U tom svjetlu treba posmatrati i čitavu seriju skandala, u vidu zabrana i skidanja plakata nekih nevladinih organizacija i udruženja građana (što je tek vrh ledenog brijega neprihvatljivih aktivnosti te kompanije!), koji je ovdašnjoj javnosti priredila firma Europlakat (a o čemu smo već ranije pisali – pogledati na:

http://zurnal.info/home/index.php?option=com_content&view=article&id=1121:samir-estan-europlakita&catid=54:samir-sestan&Itemid=124).

Kapitalistički makijavelizam i hladna tržišna logika, rukovodstvo te firme doveli su do zaključka da je u zemlji kao što je Bosna i Hercegovina ne samo moguće, nego i finansijski isplativo dezavuirati demokratiju i pravnu državu, kad god je to u interesu vladajuće oligarhije.

I da to ne proizvodi nikakve(!), a pogotovo ne pravne posljedice po firmu i njene čelne ljude.

Umjesto preciznog regulisanja prava i obaveza firmi čije aktivnosti mogu imati uticaj na javno mnijenje, te optužbi za narušavanje ustavnog poretka i drakonskih kazni (sve do zabrane daljnjeg rada firme i smještaja u KP domu Zenica za odgovorne) koje bi trebale da budu opomena svima koji se misle usuditi na slična (ne)djela, na djelu je potpuno sistemsko ignorisanje pravnog nasilja i antidemokratske djelatnosti.

Zabranjeni plakat CHP-aNajnoviji slučaj, sa zabranom plakata Centra za humanu politiku (koji je na ponovno predizborno potenciranje priče o nacionalnom, uzvratio proglašavanjem penzije od 160 KM nacionalnom sramotom, a kriminala i korupcije u političkim vrhovima i opstrukcije euro-integracija nacionalnom izdajom – što je, izgleda, pogodilo neke krugove u RS), ukazuje na namjeru Europlakata da utiče na predstojeće izbore (pri čemu nikako ne treba zaboraviti da mi vidimo samo vrh ledenog brijega manipulacija, zloupotreba i ataka na građanska prava i slobode, koje ta firma vrši).

KOJA JE SLIČNOST IZMEĐU NAOMI KEMBEL, ČUVARA U LOGORIMA SMRTI I ZAPOSLENIH U EUROPLAKATU

Europlakat se tako, svojevoljno, pretvorio u oružje vladajuće oligarhije. Postavši dratičan primjer služenja političkim moćnicima, nauštrb interesa građana, a zarad uskih poslovnih interesa kompanije.

Pritom je jasno da u temelju njegovog djelovanja nije politika (čak su, da bi stvar bila autentično bosanski komična, u tri najpoznatija dosadašnja skandala, štitili svaki put političke moćnike iz drugog konstitutivnog naroda). On se samo okreće prema izvoru moći i novca. I ponaša u skladu sa postavljenim pravilima. Što ga, naravno, ne amnestira od odgovornosti. Jer, nastranu tržišni fašizam i proždrljiva logika kapitala i ovdašnja poremećena stvarnost, ljudska bića imaju sposobnost izbora. Na konkurs za čuvara koncentracionog logora u nacističkoj Njemačkoj, iako je bilo dobro plaćeno „radno mjesto“ jednostavno se nisi morao prijaviti. Ili – kao što to ovih dana pokušavaju na sudu objasniti Naomi Kembel – ne uzimaju se dijamanti iz ruku diktatora, do lakata umrljanih krvlju.

Veza između kapitala i politike, naravno, nije ovdašnje otkriće. Ona postoji oduvijek i svugdje (što ne znači da je se treba prihvatiti kao normalnu, naprotiv). I o međuovisnosti politike kapitala i medija (odnosno, svih kreatora javnog mnijenja) mnogo se priča na prostoru ex-Jugoslavije. Ali ovako drastičan, otvoren, primitivan primjer cenzure i ugrožavanja elementarnih načela demokratije i pravne države, naprosto je nezabilježen. Mada i sasvim u skladu sa nivoom političke kulture u zemlji.

U Europlakatu su, očito, zbog političke težine onih koje štite, do te mjere uvjereni u svoju nedodirivost (ili, dodikovskim rječnikom: da ih svi kritičari mogu povući za neku stvar) da ne osjećaju potrebu ni da skrivaju to što rade i smišljaju neke nemušte formulacije, tipa „tehnički problemi“ itsl. nego svoje nasilje provode otvoreno. Čak prijeteći žrtvama.

NEMA NIŠTA GORE NEGO KAD JE KASNO

Reakciju vlasti, koja bi ovo trebala sankcionisati, teško da ćemo dočekati. A ukazivanje na činjenicu da se posljednji skandal događa u RS, u cilju zaštite režima verbalnog teroriste i potencijalnog „pacijenta“ jal' klinike na Sokocu jal' hipotetičkog „Tribunala za bivšu Bosnu i Hercegovinu“, kratkovidi je kretenizam. Jer je problem preozbiljan da bi ga „potrošili“ na naše uobičajene nacionalno-političke obračune.

Problem je u našem pristajanju na ulogu zbunjenih. U vlastitoj korumpiranosti, komformizmu, pa čak i u kukavičluku. Koji čitavo ovo vrijeme i održava ovakav sistem i mafiju na vlasti. Problem je što je to uvijek nečiji tuđi a ne naš problem. A kad je naš, e onda je onim drugima tuđi. I što je, kad svi shvate da je to ipak zajednički problem, najčešće, kasno.

Ugrožavanje temeljnih vrijednosti demokratskog društva, dolazilo ono od vjerskih ekstremista koji sekularizam proglašavaju zločinom i zagovaraju islamsku državu u BiH ili od finansijskih talibana, koji su zarad profita u koga jedino vjeruju spremni na sve, se ne smije tolerisati.

Stoga je jedini pravi odgovor žestoka reakcija nevladinog sektora i medija. I istovremeni pritisak i na firmu koja krši Ustav i na vlast koja to ne samo toleriše nego otvoreno podržava, podstiče ili čak zahtjeva.

Sve dok se problem ne riješi. I mogućnost ovakvih manipulacija i zloupotreba, jednom za svagda, ne isključi.

 

 

(zurnal.info)

DODIKOVE ČISTKE: Kremiranje Radmanovićevih ljudi

 

Strah se valja među Radmanovićevim ljudima, strah koji im je svezao i noge i ruke i jezike i mozgove i natjerao ih da prihvate ponižavajuću ulogu Dodikovih, Vasićevih i Mitrovićevih batlera. Najtragičnija figura u cijeloj ovoj priči nije Radmanović nego Igor Radojičić

 

 

 Savez nezavisnih socijaldemokrata ponovo je postao Stranka nezavisnih socijaldemokrata, premda to u ovoj ekstremističkoj organizaciji još uvijek nisu javno obznanili. Linija Nebojše Radmanovića, visokog funkcionera Saveza, oličena u Demokratskoj partiji socijalista, (koju je on prije osam godina uveo u Savez), potpuno je marginalizovana i obesmišljena do mjere da njeni pripadnici otvoreno kažu da već dvije dobre godine i ne postoje.

DPS već dvije godine ne postoji i priča o stranci unutar stranke je nerealna koliko i tvrdnje da će se Radmanović kad-tad okrenuti od Dodika”, kazao je za “Žurnal” član GO SNSD. (DPS je prije deceniju nastao raspadom SPRS, kada je Radmanović napustio i pocijepao stranku kojom je tada rukovodio Živko Radišić.)

NEMILOSRDNO UKLANJANJE

Milorad Dodik, nesporni gospodar SNSD-a, vješto je iskoristio dogovore oko predizbornih Koalicija i sklapanje kandidatskih lista za parlamente i nemilosrdno pomeo sve Radmanovićeve ljude, stavljajući ih na neatraktivne i marginalne pozicije na listama ili ih skroz izostavljajući sa spiskova. Svoj potez obrazložio je, kako je “Žurnalu” rečeno, “argumentima” da Radmanovićevi ljudi “nisu dovoljno probitačni i operativni”. Istina je da je Dodik procijenio da Radmanovićevi ljudi nisu dovoljno lojalni.

Grupacija oko Dodika, koju predvode Rajko Vasić i Slavko Mitrović, procijenila je da bi u određenom trenutku pripadnici DPS mogli odigrati ulogu trojanaca i pocijepati stranku. Stoga su uklonjeni bez milosti”, kaže naš izvor. Ovakav rasplet svjedoči da je unutar SNSD-a veliku pobjedu odnijela ultraradikalna struja, sa ideolozima Mitrovićem i Vasićem, koja je, svojevremeno, oštro bila protiv uspostavljanja Saveza. Sam Vasić je u jednoj svojoj lajtumobolnoj tvorevini, koju on naziva knjiga, DPS-ovce okarakterisao kao “crvenu gamad”, pitajući se šta će oni Dodiku i tvrdeći da je to katastrofalan potez.

Na naš upit zbog čega ne napuste SNSD i nastave djelovanje kao DPS, sagovornik “Žurnala” je rekao da za to nema nikakvih mogućnosti.

Istina je da unutar Saveza ima turbulencija na linijama SNSD-DPS, ali to je labuđi pjev Radmanovićevih ljudi, koji ponegdje, u lokalnim sredinama, pokušavaju da pokažu karakter više poze radi, nego što takvo ponašanje donosi bilo kakvu korist. Jednostavno rečeno DPS ne postoji, a niko od onih viđenijih funkcionera SNSD-a, koji se smatraju tom linijom, nema snage ni hrabrosti da bilo šta učini. Svi ćute i trpe”, bio je eksplicitan. Na našu konstataciju da se radi o kukavičluku, a ne svijesti da se bez Dodika ništa ne može uraditi, uslijedio je šokantan odgovor: ”Zar misliš da neko od njih želi biti Milan Vukelić”?!

Strah se valja među Radmanovićevim ljudima, strah koji im je svezao i noge i ruke i jezike i mozgove i natjerao ih da prihvate ponižavajuću ulogu Dodikovih, Vasićevih i Mitrovićevih batlera. Najtragičnija figura u cijeloj ovoj priči nije Radmanović; on je na zalasku karijere i mandat više ili manje suštinski mu ne znači ništa, kao ni činjenica da je karijeru završio kao Vasićeva žrtva; već Igor Radojičić, predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske. Cijela ova situacija pokazuje da je Radojičić političar kojemu nedostaje značajan dio karaktera i da je, osim pljačke i formiranja mafijaške države opečaćene skupštinskim čekićem, spreman progutati i lična poniženja od tipova poput Dodika, Mitrovića i Vasića, koji mu, objektivno, ni po znanju ni po političkom umijeću nisu ni do koljena. Uz sve to, Radojičić nije kriminalac niti ga ima u mafijaškim poslovima, pa je njegov ljudski, politički i svaki drugi sunovrat tim drastičniji i užasniji.

Sukobi između njega i Dodika tinjaju već dvije godine, a kulminirali su prije nekoliko mjeseci kada se otvoreno suprotstavio premijerovim igrarijama oko raspisivanja referenduma. “Izdao me onaj od kojeg sam to najmanje očekivao i kojem sam bezrezervno vjerovao”, konstatovao je Dodik u najužem krugu prijatelja i istakao da je ta priča za njega završena. Pregovori sa Demokratskim narodnim savezom, (o podršci ove stranke predsjedničkim kandidatima SNSD-a), pokazali su da je Dodik čvrst u namjeri da se otarasi Radojičića. Dodik je DNS pridobio, jer je Marku Paviću, šefu te stranke, obećao poziciju predsjednika Narodne skupštine.

O tome nije čak ni obavijestio Radojičića, već je to ovaj saznao u partijskim kuloarima”, tvrdi naš izvor. Nakon toga uslijedila su nova poniženja: Radojičić je postavljen za nosioca poslaničke liste u banjalučkoj izbornoj jedinici tek nakon što je tu poziciju odbio Dragoljub Davidović, gradonačelnik Banjaluke. Uz to, Radojičiću je odaslana poruka da mu je namijenjeno mjesto Ministra inostranih poslova u Savjetu ministara BiH, što je on odbio, svjestan da se radi o neslanoj šali, budući da ta pozicija treba da pripadne nekom iz reda stranaka sa hrvatskim predznakom.

MULJATOR ZA PREMIJERA

Priče oko toga da će Radojičić postati premijer ako Dodik postane predsjednik RS, najobičnije su izmišljotine, jer je to mjesto lider SNSD-a namijenio nekom od svojih najbližih saradnika u mutnim poslovima.

Na tom mjestu već se vidi sadašnji ministar finansija Aleksandar Džombić. Činjenica je da se 90 odsto članstva SNSD protivi mogućem imenovanju Džombića za pemijera RS, ali je on Dodikov lični izbor, kome niko ne smije otvoreno da se usprotivi. Njih dvojica su u brojnim inkrimisanim poslovima, a Džombić, kao ministar finansija, zna sve o novčanim transakcijama koje je mimo zakona izvršio Dodik kao premijer RS”, kaže naš izvor. Uz Džombića, kao kandidat za premijera pominje se i Slavko Mitrović.

Kada je bez po muke “poravnao” Radojičića, Dodikov Orkestar za sahrane nastavio je sa “sprovodima”, te je “kremiran” sadašnji šef poslaničkog kluba SNSD-a u Narodnoj skupštini Željko Mirjanić, koji je svojevremeno bio generalni sekretar DPS-a. Njegov pepeo je razvejan na sedmo mjesto na kandidatskoj listi za parlament RS u izbornoj jedinici Banjaluka, dok se Perica Rajčević, šef Radojičićevog kabineta i poslanik iz Hercegovine, uopšte ne nalazi na kandidatskoj listi za Narodnu skupštinu RS, iako je na prošlim izborima bio nosilac liste za izbornu jedinicu šest (Trebinje). Rajčeviću je ponuđena brojka slična Mirjanićevoj, ali je on za razliku od banjalučkog kolege, imao digniteta da odbije nominaciju. Uz njih su stradali još mnogi, a podatak da od 41 poslanika koliko ih trenutno ima SNSD u NSRS čak njih 13 nije na listama, dovoljno govori sam za sebe.

Dodik je amortizovao svaku Radmanoviću pobunu kandidujući ga za člana Predsjedništva BiH. Nakon što mu je urnisao ljude, Dodik je Radmanoviću poklonio kandidaturu za člana Predsjedništva BiH, jer je siguran da ovaj neće praviti probleme u stranci ako pobijedi na izborima. “Ukoliko izgubi, Radmanović tek tada neće ništa preduzimati iz prostog razloga što neće htjeti da bilo koga povuče sa sobom u ambis”, tvrdi naš sagovornik.

Radmanović je svojim ljudima za poniženje kao naknadu obećao dobre poslove ako ponovo bude izabran za člana Predsjedništva BiH.

(zurnal.info)

 

ZGRADA ZAJEDNIČKIH INSTITUCIJA: Šareni spomenik korupciji i kriminalu (2)

Rekonstrukcija zgrade Vlade u Sarajevu koštala nas je više nego novogradnja hotela sa pet zvjezdica iako je u početku bilo planirano da samo jedan sprat ima grijanje. Na telefonima i namještaju se ipak nije štedjelo pa je kupovan najskuplji dostupan na našem tržištu. Slično je i sa svjetlima u raznim bojama. Tako ovu zgradu krasi i nekoliko odlika bordela odnosno hot linea. Naravno, najskupljeg na svijetu. U drugom nastavku priče donosimo detalje nabavke namještaja, telefona i rasvjete

Kada je došlo vrijeme da se zgrada opremi i iznutra pokazalo se da su naše vlasti pravi stručnjaci za unutrašnji dizajn. Odvojili su dva i po miliona za ormare, stolove, tepihe i ostale stvari koje rad čine ugodnijim te naglasili da se cijela procedura požuri jer useljenje već kasni. Da bi to postigli zanemarivali su i zakone i propise.

PRIRODNO SKUP NAMJEŠTAJ

Sarajevska kompanija Forma 77 očito se nije trebala naći na spisku dobavljača pa je njihova ponuda automatski odbijena zbog “neprirodno niske cijene”. Oni su se ponudili da sav namještaj dostave za manje od dva miliona maraka.

- Ne znam kako su mogli reći da je neprirodna cijena kada ja imam uzorke tog namještaja – kaže Dubravko Huzbašić iz Forme 77 koji je nedavno dobio rješenje u kojem se nalaže da se cijeli postupak vrati na početak.

Kaže da mu ona sada ništa ne znači jer je već prošlo tri godine, zgrada je namještena, a namještaj plaćen drugoj firmi po cijeni pola miliona većoj od njegove. Ovaj slučaj istraživala je i SIPA ali ni od toga nema posebne koristi. Jedino što bi mogao uraditi jeste da traži izgubljenu dobit ali Huzbašić rezignirano kaže da to vjerovatno neće uraditi i da od tada gotovo nikako ne učestvuje na javnim pozivima.

Kasumović kaže da je najbolje ponuđače birala sedmočlana komisija iz nekoliko državnih tijela i da je pobjednička kompanija utjecala na njih.

- Izlobirali su moju komisiju. I na mene su vršili pritisak – kaže Kasumović i dodaje da je MOS Tradingu poništio dodijeljeni posao jer su lažno predstavljali domaće proizvode: Oni su rekli da će za 45 dana napraviti i montirati namještaj. Prvo, ovakav namještaj se ne proizvodi nigdje u BiH, a drugo oni su tada imali osam uposlenih pa nije nikako bilo moguće da to urade.

On kaže da je sačekao odluku Ureda za razmatranje žalbi i tek onda potpisao ugovor.

- Šta bih da sam čekao dvije godine? Još ne bismo uselili u zgradu – kaže Kasumović koji zgradu danas opisuje kao “malo neekonomičnu” zbog prevelikog prostora potrošenog na liftove i hodnike.

ELITNO I UGODNO

Očito su uključeni stručnjaci u ovaj projekat, koji su usput rečeno za te usluge naplatili više od 200.000 maraka uz svoje redovne plate, željeli napraviti jednu skladnu zgradu pa nije bio red da uz polumilionsko vanjsko osvjetljenje unutra bude loše dizajnirani namještaj. Eh sad, kada je sve na evropskom nivou ne bi bio red da se administracija koristi neki bezimenim jeftinim telefonima iz Kine. Nabavljeni su vjerovatno najskuplji telefonu na tržištu od preko tri stotine maraka po komadu, a trebalo ih je ni više ni manje nego 900 komada.

Analizom karakteristika navaljenog modela telefona za isti se navodi kako je pogodan za tradicionalne call centre, te sukladno tome revizija smatra kako je trebalo razmotriti nabavu različitih vrsta telefonskih aparata, gdje bi značajan broj bili telefoni s manje opcija (tehničkih karakteristika), a sukladno stvarnim potrebama većine uposlenika koji su smješteni u Zgradi prijateljstva, piše u izvještaju revizora.

Kasumović objašnjava da je sve već ranije bilo predviđeno projektom i da se nije moglo mijenjati bez obzira na cijenu.

Oprostite na našoj nastranosti ali vanjsko svjetlo koje mijenja boju i telefoni za call centre više podsjećaju na bordel ili hot line nego na zgradu najozbiljnijeg državnog tijela.

(zurnal.info)

"CESTE" MOSTAR: Ugovori bez tendera i cijene

Mostarsko preduzeće "Ceste", neodoljivo podsjeća na protočni bojler. Novac koji ova kompanija dobija od Direkcije za ceste FBiH, kao naknadu za održavanje regionalnih puteva, samo prolazi preko računa, da bi završio kod privatnih kompanija koje su angažovane kao podizvođači radova, često bez tendera i precizne cijene njihovih usluga pokazuje izvještaj Ureda za reviziju institucija u FBiH.

U prošloj godini od 12,2 miliona maraka, koliko je iznosio ukupan prihod kompanije, 2,18 miliona maraka plaćeno je privatnim kompanijama koje su bile angažovane za izvođenje radova na održavanju magistralnih cesta.

Ovdje ne bi bilo ništa čudno da se radilo o usko specijalizovanim i visokosofisticiranim poslovima , ali u praksi kooperanti su angažovani za najjednostavnije poslove, poput uklanjanja snijega tokom zime i posipanja soli, ili postavljanja zaštitnih mreža pored puteva.

Za šta onda 246 zaposlenih u ovoj kompaniji prima platu, pitanje je koje su postavili i revizori u svom izvještaju o poslovanju mostarskog preduzeća "Ceste" u 2009. godini.

"Nameće se pitanje potrebe angažiranja kooperanata u održavanju magistralnih i regionalnih cesta. U Društvu je 246 uposlenih, tehnički je opremljeno i ima dugogodišnje iskustvo u održavanju javnih cesta", navodi se u u revizorskom izbještaju.

Cestari sa viškom škole

Biti zaposlen u preduzeću "Ceste" izgleda je jako dobra stvar, naravno, ukoliko ste u dobrim odnosima sa čelnim ljudima ovog preduzeća.

Kako su utvrdili revizori , u ovom preduzeću se, kada je riječ o zapošljavanju , ne zamaraju formalnostima, pa manjak škole nije prepreka kao što ni višak obrazovanja ne garantuje manje naporan i bolje plaćen posao.

"Određeni broj uposlenika nema adekvatnu stručnu spremu koja se predviđa Pravilnikom. 75 uposlenih obavlja poslove za koje je predviđena stručna sprema veća za stepen, a ponekad i dva stepena obrazovanja (npr. PK uposlenik, radi na poslovima administrator blagajnik), a za to radno mjesto je predviđena SSS. Na drugoj strani 57 uposlenika radi na poslovima stručne spreme koja je za stepen niža od stepena obrazovanja koji uposlenici posjeduju (npr. SSS radi na poslovima Cestar 2, za što je predviđeno PK radnik) , navodi se u revizorskom izvještaju.

Pri tome, platu ne određuje stručna sprema, jer kako su utvrdili revizori, "uposlenicima se plaća obračunava po koeficijentu radnog mjesta na koje su raspoređeni".

Suvišni tenderi i ugovori

Posebno je zanimljiv način na koji su angažovani vanjski kooperanti. Kako su utvrdili revizori, u 2003. i 2004. godini Ceste Mostar su objavile javni poziv za izbor dobavljača za isporuku materijala i obavljanje usluga nakon čega su izabrane najpovoljnije ponude.

Nakon toga, u narednim godinama, na osnovu saglasnosti Direkcije za ceste FBiH produžavani su ugovori sa ranije izabranim kooperantima bez objavljivanja novog poziva. Na kraju su u preduzeću "Ceste" izgleda zaključili kako je raspisivanje javnih poziva za izbor najpovoljnijih dobavljača i izvođača radova samo nepotreban gubitak vremena, pa su nastavili sa angažovanjem "provjerenih" kooperanata.

"Poslovi sa određenim brojem dobavljača obavljani bez zaključenih ugovora uopće. Neki od takvih dobavljača su : Zotex Široki Brijeg, Graming d.o.o. Kiseljak, Separacija Prţine B.Grahovo, Tegrad d.o.o Grude, Barić d.o.o Kiseljak, Bakovići d.o.o.Fojnica;,BM Commerce d.o.o. Kiseljak, Buba commerc d.o.o.Vitez", utvrdili su revizori u svom izvještaju.

Novost u poslovnoj praksi je i način na koji su pravljeni postojeći ugovori sa kooperantima preduzeća "Ceste".

"Određeni broj ugovora zaključen je okvirno bez detaljno utvrđenih temeljnih elemenata ugovora: cijene. količine, uvjeta plaćanja i slično", utvrdili su revizori.

Izgleda da jesvrha ovakvih ugovora bila samo da upravu preduzeća "Ceste" podsjeti da svojim kooperantima prebaci onoliko novca koliko oni zatraže i kada zatraže.

Država nemoćna pred malim dioničarima

Ako je za angažovanje kooperanata u ranijim godinama kao opravdanje i moglo poslužiti da "Ceste" nemaju dovoljno vlastite opreme, taj problem je uglavnom riješen još 2007. godine kada je Vlada FBiH donaciju od Japana u vidu opreme za održavanje cesta, vrijednu 10,1 milion maraka dodijelila mostarskom preduzeću "Ceste".

Umjesto rješenja jednog problema, dodjelom ove opreme nastao je drugi problem. Vlada FBiH koja je većinski vlasnik u ovom preduzeću, sa 51 posto kapitala, logično je zaključila da bi ova nova oprema trebala biti uknjižena kao dodatni državni kapital, o čemu je još u decembru 2007. godine donešen zaključak Vlade FBiH.

Postojećim malim dioničarima u preduzeću "Ceste", koji trenutno imaju 49 posto vlasništva, ova ideja nikako se nije dopala, pa je skupština dioničara u decembru prošle godine glatko odbacila ovaj prijedlog Vlade FBiH.

Razlog je sasvim jednostavan, trenutno dionički kapital preduzeća je skromnih 1,6 miliona maraka tako da je 49 posto kapitala u rukama malih dioničara nominalno vrijedno 788 hiljada maraka.

Ukoliko bi u kapital bila uračunata i japanska oprema koju je obezbjedila Vlada FBiH u tom slučaju kapital preduzeća bi narastao na 11,7 miliona maraka od čega bi gotovo 11 miliona maraka bio državni kapital pa bi se procentualni udio u vlasništvu malih dioničara sveo sa sadašnjih 49 posto na manje od sedam posto, čime bi država preuzela potpunu kontrolu nad preduzećem.

Kako bi očuvali postojeći uticaj na poslovanje preduzeća, postojeći mali dioničari iskoristili su prednost koju im pružaju postojeći zakoni o dioničkim društvima po kojima je za sve ključne odluke, poput povećanja kapitala , neophodna apsolutna većina, odnosno glasovi dioničara koji imaju minimalno 67 posto vlasništva.

Postojećih 51 posto državnog vlasništva očigledno nije dovoljno da Vlada FBiH provede svoju odluku o knjiženju japanske opreme kao dodatnog kapitala u kompaniji.

Vlada FBiH sada samo može pokušati da "odobrovolji" dio malih dioničara, prije svega investicijske fondove koji drže 25,7 posto vlasništva , da podrže prijedlog Vlade FBiH, jer nema drugog načina da opremu koju je obezbjedila i zvanično uknjiži kao svoj kapital.

(zurnal.info)



ZGRADA ZAJEDNIČKIH INSITUCIJA: Šareni spomenik korupciji i kriminalu (1)

Rekonstrukcija nekadašnje zgrade Izvršnog vijeća u Sarajevu koštala je više od planiranog, probijen je rok za završetak radova i opremljena je po najvišim mogućim cijenama, a kajmak su na kraju pokupili Grci. Danas se velika zgrada Vlade zove Zgrada prijateljstva između Grčke i Bosne i Hercegovine. To je prijateljstvo plaćeno najmanje četiri miliona maraka jer se upravo za toliku sumu mogla jeftinije renovirati. U nedavno objavljenom izvještaju o rekonstrukciji ove zgrade Ured za reviziju institucija BiH gotovo da nijedna od 40 stranica nije bez kritike načina izgradnje i namjernih ili slučajnih grešaka mjerenih od milion pa naviše.

Foto:zurnal.info
Još prije osam godina grčka vlada je pokrenula Plan za rekonstrukciju Balkana ili skraćeno HIPERB i u njemu naumila da skoro 20 miliona eura dodijeli Bosni i Hercegovini, u periodu od pet godina. Namjere jedne od najzaduženijih država u Evropi da šakom i kapom dijeli novac balkanskim zemljama tada su izgledale kao čisto prijateljstvo ali tokovi novca i veze tadašnje grčke vlasti otkrivaju da se radilo o dobro osmišljenom načinu da se izvuče budžetski novac. Rok pomoći je kasnije produžen na još pet godina i trajat će do naredne godine ali ono što nije promijenjeno jeste namjena tog novca.

Kako piše u grčkom planu, novac je naša vlast mogla potrošiti na modernizaciju infrastrukture, unaprijeđenje proizvodnih ulaganja, modernizaciju javne uprave i samouprave, usmjeravanje na ekonomske nejednakosti i razvoj jedinstvenog ekonomskog prostora, podrška obrazovanju i stručnom usavršavanju te administrativnom znanstvenom potencijalu...

Nigdje nije rečeno da se sav ili većina novca mora potrošiti odjednom i za jednu stvar ali su naši političari nekako shvatili da bi obnavljanje zgrade u kojoj se danas nezadovoljni dodijeljenim prostorom “guraju” brojna ministarstva moglo objediniti sve navedene namjene. Onako, “od oka”, je procijenjeno da bi rekonstrukcija mogla koštati 12 i po miliona eura – oko devet grčkih i više od tri naša. Do početka radova ukupna cifra je bez nekog posebnog razloga a i objašnjenja narasla za još četiri miliona eura, doduše samo grčkih. Cijena renoviranja po kvadratu dostigla je skoro tri hiljade maraka za svaki od 12.500 kvadrata. što je za po hiljadu maraka po kvadratu skuplje od novogradnje preko puta u kojoj će biti hotel sa pet zvjezdica! Od tada su stvari u ovom projektu bez velikih problema nastajale i nestajale. Tako i Zajednički upravni odbor koji je trebao nadgledati radove nikada nije formiran.

Tijekom revizije nismo uspjeli u cjelosti saznati prave razloge o tome zašto Zajednički upravni odbor nije nikad formiran (dobili smo određena pojašnjenja kako je donator procijenio kako bi to iziskivalo značajna finansijska sredstva), piše u izještaju revizije.

 DOMAĆI – GOSTI 2:3

Već je tada bilo jasno da će sve odluke donositi isključivo Grci bez puno mogućnosti da upravljamo barem sa svojih šest miliona maraka. Sve komisije za izbor ponuđača imale su po tri predstavnika Grčke i po dva iz BiH. Većina odluka donošena je sa dva glasa za domaće i tri za strane firme.

Stoga nije ni bilo čudno kada je za pobjednika konkursa izabrana grčka građevinska firma Domotechiki, iako je domaći Unioninvest imao dva miliona jeftiniju ponudu! Tender je tri puta poništavan sve dok nije izabrana grčka firma. Čak je i nadležnost komisije bila sporna jer su njeni članovi počeli ocjenjivati ponude iako u tom trenutku još uvijek nisu bili zvanično imenovani od Vijeća ministara.

Unioninvest se tada nije žalio niti se javno govorilo o ovome jer je po pravilima Evropske Komisije i programa PHARE zabranjeno komentarisati javne natječaje.

Šutnja Unioninvesta se ubrzo isplatila. Grci su baš njih izabrali za podizvođača radova iako je u javnom pozivu izričito pisalo da se takva vrsta ugovora zabranjuje!

Vijeće ministara ponovo je pogazilo vlastitu riječ i odobrilo pravljenje zajedničke kompanije Unioninvesta i Domotechikija. U stvarnosti su se Grci samo u papirima vodili kao izvođači. Cijeli je posao uradio domaći Unioninvest a razliku u cijenama od oko dva miliona eura grčka kompanija je uzela bez da su zakucali ekser u renoviranu zgradu.

VIŠAK OD DVA MILIONA

Foto:zurnal.infoDva “čista” miliona očito nisu bila dovoljna, pa blagonaklono Vijeće ministara krajem decembra 2006. godine dodaje još dva miliona maraka za “višak radova” i produžava rok za završetak radova za još tri mjeseca. “Neko” je greškom u projektu grijanje stavio na samo jedan sprat umjesto na sve! Očitu grešku projektantske firme Vlada je nagradila dodatnim novcem i vremenom. Uz sve ustupke i 66 nepredviđenih stavki radova, izvođač je opet uspio probiti rok za kraj radova. Umjesto u februaru 2007. godine zgrada je dobila certifikat o konačnom prijemu u augustu 2008. godine.
-
Zgrada se nije smjela otvoriti prije one u Banjoj Luci i zbog toga smo imali probleme sa Špirićem – kaže Fuad Kasumović, zamjenik ministra finansija i treći po redu nacionalni koordinator HIPERB projekta.

Premijer Nikola Špirić tada je prvo rekao da zgrada tone a zatim i da puca kako bi navodno dobio na vremenu. Na kraju se završetak radova morao požuriti jer je sve moralo biti završeno prije posjete tadašnjeg grčkog premijera Kostasa Karamanlisa. Zanimljivo je da Domotechiki u vrijeme Vlade Karamalisa redovno dobija javne projekte a grčki mediji su ga nezvanično povezivali sa vlasnicima ove kompanije.

Kako samo useljenje u objekt nije nastupilo od početka računanja garantnog roka to se može zaključiti kako objekt nije korišten u punom kapacitetu u garantom roku kako bi se testirala njegova funkcionalnost i kvalitetu izvršenih radova, piše u izvještaju.

Čini se da ni osnovne matematičke funkcije ne idu baš najbolje našem premijeru i ministrima pa su najjednostavniju tabelu od osam stavki sabrali pogrešno! Neko se u računici zanio pa u neutrošena sredstva dodao oko 120.000 nepostojećih maraka. Grešku je ispravio Ured za reviziju ali ni oni nisu uspjeli da isprave sve računovodstvene greške. Kažu da je saradnja sa uposlenim na projektu bila solidna.
- Problem međutim predstavlja činjenica da se radi o višegodišnjem projektu i da je vidljiva značajna fluktuacija uposlenih u projektu, te česte izmjene nacionalnih koordinatora (tri nacionalna koordinatora) o čemu je pisano i u Izvješću. Također želimo ukazati i na problem računovodstvenog praćenja od samog početka pa sve do završetka projekta koje se nije vršilo na jednom mjestu o čemu smo također pisali u našem izvješću
– kažu iz državnog Ureda za reviziju.

U narednom nastavku priče donosimo detalje nabavke namještaja, telefona i rasvjete. Najskuplje, obavezno.

(zurnal.info)

SRPSKA NAPREDNA STRANKA: Opštinski odbori propali u zemlju

 

Čelnici SNS-a dostavili su Centralnoj izbornoj komisiji BiH potpuno falsifikovan Izvještaj o poslovanju, u kojem su „zaboravili“ čak 34 opštinska odbora

 

 

 Pred svake izbore javnost se obasipa informacijama iz stranačkih redova kako će se u kampanju uložiti «sredstva u skladu sa zakonskim normama», «skromno i bez pretjerivanja»..., uz isticanje da «crnih» para nema. A kada se oglasi startni pištolj, počnu da se dime ražnjevi sa kojih muču, bleje, skiče... volovi i ostala stoka sitnog zuba, dok se ispod šatri (ali ne i sa ražnja) oglašavaju raznorazne turbofolk i turboopanak zvijezde i zvjezdice, glasajući se poput oderane marve i mameći birače na još jednu grupnu seansu, dobro zalivenu alkoholom i masnim pečenjem, nakon koje im se mamurluk i stomačne tegobe javljaju svakodnevno u naredne četiri godine.

NA ZENIČKOM LEBU

Koliko se para spiska u «približavanje» biračima, niko ne zna, ali je, bez sumnje, riječ o desetinama miliona. U kampanjama se asfaltira, postavlja rasvjeta, dijele marke (od 20-50), ogrijev, brašno, ulje, šećer, krompir, sapuni..., majice, olovke, blokčići, upaljači..., sve što padne na pamet «kreativnim» šefovima kampanja. Plaća se nakon izbora iz budžeta opština, entiteta, države..., namještaju se tenderi, naduvavaju fakture, obezbjeđuju unosni poslovi...Kada bi istražni organi samo malo zagrebali u ovoj ravni otkrili bi strašne prevare i milionske pronevjere, zbog kojih bi dobar dio zvaničnika, da je države, godinama bio na «lebu» iz Zenice, Tunjica, Foče... Niko i ne pomišlja da se pozabavi brojnim nelegalnim predizbornim poslovima, tako da će i u kampanji koja je već počela biti spiskani milioni, a svi će tvrditi da su utrošili novca koliko im je zakon dozvolio.

Vrzinom kolu nigdje kraja, jer novoformirane partije, koje proklamuju «borbu protiv kriminala», «iskorjenjivanje korupcije»..., «higijenu» svake vrste, mahom nastaju na «crnim» parama, održavaju se zahvaljujući njima i na taj način najbolje demantuju ne samo svoje stavove i isprane platforme, već i pokazuju svu besmislenost sopstvenog postojanja. Jedna od takvih je i Srpska napredna stranka, prije dvije godine osnovana u Republici Srpskoj, kćerka-firma mnogo veće i snažnije SNS iz Srbije na čijem kormilu su Toma Nikolić i Aleksandar Vučić, dojučerašnji vatreni šešeljevci, koji su preko noći navodno promijenili ćurak i postali mete netom zaboravljenog idola i ideologa mržnje i zločina. Vučić i Nikolić se posljednjih nedjelja svako malo kunu da nemaju ništa sa kriminalnim klanovima, da se bore za čast, čest i poštenje, da ne znaju ko je ubijen po Šešeljevom nalogu, ali da znaju da je naručivao ubistva (?), o čemu su oni, eto, zaboravili da obavijeste nadležne organe u državi u kojoj se bore za vlast?! «Pošteno», nema šta. Posebno ako se zna da i stranka-kćerka ima sve veze sa kriminalnim klanovima u Republici Srpskoj, da je potpuno u njihovim rukama i na zločinačkim jaslama i da to, naravno, Ocima iz Beograda ni najmanje ne smeta. Šta više, oni su tu bulumentu i izabrali polovinom maja ove godine.

Nakon što su zasjeli «na funkcije», politički klovnovi iz SNS-a su se već vidjeli u entitetskim i državnim foteljama i, kao što to i priliči «nebeskim vizionarima», krenuli sa koruptivnim i kriminalnim aktivnostima. Cifra, za ovdašnje prilike, nije velika, (nekih stotinjak hiljada konvertibilnih maraka), ali je šokantno da su se Adam Šukalo, predsjednik SNS, i njegov tim «Supermena» usudili da Centralnoj izbornoj komisiji BiH (CIK BiH) dostave potpuno falsifikovan Izvještaj o poslovanju ove političke partije u periodu februar-april 2010. godine. Tim više, jer je Služba za reviziju finansijskog poslovanja u svom Izvještaju za 2008.-u godinu, utvrdila da «Srpska napredna stranka nije ispoštovala odredbe člana 11. stav (1) Zakona o finansiranju političkih stranaka, jer ne vodi evidencije o svojim prihodima i rashodima». Umjesto da poprave propuste, u SNS-u su u prijavi za izbore CIK-u, iznijeli čitav set netačnih i falsifikovanih podataka, tako da je za očekivati da Komisija najozbiljnije preispita njihovo učešće na izborima u oktobru.

VIDIMO SE NA FACEBOOKU

Prema dokumentima koji su u posjedu «Žurnala», iz SNS-a su obavijestili CIK da oni uopšte nemaju «organizacione dijelove nižeg nivoa», odnosno Opštinske odbore, što je notorna laž. Istina je da imaju formirana 34 Opštinska odbora, od kojih većina ima kancelarije, telefone (čiji iznosi samo u Banjaluci dostižu visinu od 500 KM mjesečno), internet... i druge troškove . Tragikomično je da većina «nepostojećih» OO SNS ima svoje profile na Facebook, sve sa fotkama sa osnivačkih skupština i raznoraznih krkanluka, koji su plaćeni crnim parama. Istina je i da su Šukalo i njegovi mentori nakon preuzimanja stranke raspustili OO Banjaluka, Brčko i Dubica, te da im je 12 odbora otkazalo poslušnost, ali to ne znači da su nestali i da nisu bili dužni prijaviti i njih i novac koji obrću. Prema podacima do kojih je došao «Žurnal», SNS ima zakupljene kancelarije u Banjaluci, Doboju, Prijedoru, Derventi, Brčkom, Bijeljini, te još dvadesetak opština, ali nijedan od troškova za ove prostore nije prikazan u Izvještaju stranke. U Doboju je, (prema Ugovorima koji su u našem posjedu i koji su potpisano u ime tamošnjih OO SNS), zakup 160 KM (plus PDV), u Istočnom Sarajevu je 250 KM, u Brčkom 250 KM... Ovi troškovi se ne podmiruju preko računa stranke, te je jasno da SNS radi na crno i sa crnim parama, koje nisu u legalnim tokovima.

U izvještaju koji je predan CIK-u nisu iskazani ni prihodi od priloga fizičkih lica i članarine ostvarene u opštinskim odborima. Iz blagajničkih naloga vidljivo je da je jedno lice i to u dva navrata uplatilo značajne donacije SNS-u, koje uveliko premašuju zakonski limit. Tako je «poštovalac» SNS-a iz Novog Sada u februaru i aprilu ove godine platio 5 hiljada eura u kešu stranci, ali taj novac nije prikazan u predizbornom finansijskom Izvještaju.

Moglo bi se nabrajati unedogled, ali je bitno naglasiti da nisu prikazane ni isplate aktivistima stranke, koje su sve odreda bile u kešu i na koje nisu plaćeni pripadajući porezi, a radi se o nemalim svotama ( od 400-1000 KM mjesečno i to u više navrata). Oni koji su novac primili uredno su potpisali Izjave o tome, ali traga u knjigama nema. Kao što nema traga ni novcu plaćenom za usluge štampanja pristupnica, letaka, iznajmljivanja prostora za održavanje skupova (samo za jedan skup u Banjaluci, prostor je plaćen 2.500 KM u kešu), računa za hranu i piće, kupljenu opremu, struju, vodu...

Ukupan promet za pomenuta tri mjeseca, prema Šukalu i njegovim trabantima je svega 5.235 KM, a ukupni rashodi u tom perodu su 4.646 KM. Radi se o nevjerovatnoj drskosti, jer je samo za kirije u ovom periodu isplaćeno oko 18 hiljada KM. To je ujedno i najjači dokaz da SNS radi na crno, finansirajući se u najvećoj mjeri novcem iz nelegalnih poslova.

Takvu praksu ustanovio je bivši predsjednik Luka Kecman, sadašnji član predsjedništva SNS-a, a nastavio je Šukalo, koji ga je naslijedio. Kecman je od nekolicine članova užeg vrha SNS-a opominjan da djeluje nezakonito (o čemu postoje tonski zapisi sa sjednica), ali je lažni knez sve primjedbe odbijao, tetralno ističući svoju «istorijsku» dimenziju, koja je završila tako što ga je Šukalo sa nekoliko banjalučkih i beogradskih hohštaplera na Skupštini stranke isprašio bez milosti. «Kneza» je zamijenio fićfirić koji je nastavio sa nelegalnim poslovanjem i falsifikovanjem dokumentacije.

Kompletna dokumentacija o kriminalnim radnjama u SNS-u dostavljena je nadležnim tužilaštvima i CIK-u.

Portparol Centralne Izborne komisije (CIK) BiH Maksida Pirić izjavila je za "Žurnal" da će ova institucija otvoriti istragu o finansijskom izvještaju SNS dostavljenom CIK-u.
-
Ukoliko postoji osnovana sumnja u neko veće kršenje o tome će CIK zauzeti stav. Nije isključeno da preduzemo određene mjere, ukoliko se to utvrdi, kazala je ona.

ADAM ŠUKALO: TOLIKO JE ŠKAKLJIVO DA NE BIH DIRAO

Prema informacijama, koje su mi potvrđene iz više izvora, a i prema dokumentima koje posjedujemo, vi ste predali netačan finansijski izvještaj CIK-u za februar, mart i april ove godine?
- Ja stvarno ne znam o čemu vi govorite, to je onako potpuno tema o kojoj, prije svega, nisam mislio da ćemo da razgovaramo. Naravno, ona je aktuelna u smislu finansiranja političkih stranaka, ali stvarno ne znam o čemu govorite. Morao bih da se sastanem sa vama, pa da vidim o čemu je riječ.
Mogu vam pojasniti...
- Bilo kakvu komunikaciju na temu  koja je vrlo, vrlo škakljiva ne bih uopšte otvarao... Ne znam otkud vam uopšte takva informacija, ali mogu vam reći da to nije istina, a sa vama bih volio u četiri oka da se sastanem. Naravno, vi kao profesionalac, a ja kao neko ko predstavlja SNS, da razgovaramo o tome... U suštini, ne mogu da vjerujem uopšte da takva tema može da bude. Prema tome, ako me pitate za komentar, apsolutno to demantujem, ali volio bih stvarno da vidim o čemu je riječ.
U vašoj finansijskoj prijavi za mjesece koje sam pomenuo navodite da nemate niže oblike organizovanja, odnosno opštinske odbore, a imate 34 odbora. Dovoljno je ući na facebook i vidjeti da imate odbore širom RS...
-
Dobro. O kom izvještajnom periodu je riječ?
Februar, mart, april 2010. godine...
- Tačno je, tada su se završavali samo mjesni odbori. Poslije smo zaokruživali opštinske odbore i 15. maja smo imali Izbornu skupštinu. Tada je bilo tako, je li. Znači, nismo zaokružili proces, taj proces je trajao.
Zar niste trebali, na primjer, navesti kroz finansijske knjige da su plaćane, po ugovorima, kancelarije stranke u, recimo, Doboju, Brčkom, Banjaluci... To u vašim finansijskim izvještajima ne postoji!?
-
Ja stvarno ne znam kakvom vi to dokumentacijom raspolažate. Pogotovo je neozbiljno da to radite telefonom. Ja sam vrlo ozbiljan čovjek i nema problema da sve ono što mi date na uvid komentarišem, ali ne mogu komentarisati nešto što ne vidim.
Na kraju krajeva, možemo da zakažemo termin da se vidimo, da napravimo intevju, da kako god želite obradimo tu temu potpuno, ali na ovaj način to stvarno nije prihvatljivo.
Pitate me o nečemu što ja apsolutno ne znam.
Vi ste predsjednik stranke koji je potpisao taj izvještaj, ne znam koga bih drugog mogao pozvati?

Možete mene da pozovete, možete da pozovete generalnog sekretara SNS-a, ali nije stvar u tome da neko izbjegava da priča o toj temi, već nije moguće o tome razgovarati telefonom. Vrlo je ozbiljno pitanje i ja se iskreno nadam da vi shvatate odgovornost u tom smislu da pokrećete takvo pitanje, da o tome moramo pričati argumentima, a ne ovako telefonom.

 

ŠUKALO (drugi put): MOŽDA JE NEKO ZLOUPOTRIJEBIO PEČAT

Razgovor sa Šukalom završen je dogovorom da se tog dana (30.07., op.aut.) “nađemo u četiri oka” i da on odgovori na naša pitanja. Dva časa nakon što je Šukalo čvrsto obećao da će nam se javiti, pozvali su iz SNS-a.

- Ovdje Ljubiša Aladžić, generalni sekretar SNS-a. Predsjednik mi je rekao da vam se javim.

Ne znam što biste se meni javljali?!

- Pa vi ste nešto razgovarali sa predsjednikom, pa mi je on rekao da vam se javim.

Uopšte ne vidim razloga da meni iznosite vašu komunkaciju sa vašim predsjednikom. To je nešto što me se ne tiče. Kada je, pak, razgovor sa g. Šukalom u pitanju, on je obećao da će se javiti do 18. časova.

- Znači vi želite da se predsjednik javi?

Da, po dogovoru.

Adam Šukalo, predsjednik SNS-a, javio se dvadesetak minuta prije isteka dogovorenog vremena i demantovao da je falsifikovan izvještaj poslao CIK-u. “SNS se finansira u skladu sa zakonom i finansijski izvještaj je poptuno tačan i validan u svakom smislu”, rekao je on. Govoreći o poslovnim prostorima stranke u kojima se nalaze njeni opštinski odbori, Šukalo je rekao da on nije potpisao te ugovore, navodeći da od 15 maja, otkako je on na čelu stranke, ne postoje takvi ugovori. On je još istakao da za tu “dokumentaciju uopšte ne zna”.

Vi meni govorite nešto što ja ne znam i što ne postoji u arhivi SNS-a. Finansijski izvještaj za taj period sastavljao je bivši generalni sekretar Aleksandar Popović, koji ga je i potpisao”, rekao je Šukalo.

Očito je da Šukalo i ne zna šta je potpisao, premda je za samo nekoliko časova uspio saznati da ima odbore, ali da, kako tvrdi, nema ugovore za kancelarije.

Niko te ugovore nije potpisao u ime SNS-a. Možda je neko zloupotrijebio pečat”, rekao je on.

Taj “vrlo ozbiljan čovjek” je u vrlo ozbiljnim problemima, jer će morati CIK-u BiH da objasni otkud stotinjak hiljada maraka za finansiranje SNS-a, te kako je moguće da ni dio tog novca nije prikazan u finansijkom izvještaju, već je riječ o potpunom falsifikatu.

 

ALEKSANDAR POPOVIĆ, bivši generalni sekretar SNS-a: UKAZIVAO SAM NA NEZAKONITOSTI

Da li ste u vrijeme kada ste bili generalni sekretar ukazivali na nezakonite finansijske transakcije bivšem predsjedniku Luki Kecmanu?
- Da, o tome postoje zapisnici sa sjednica Predsjedništva stranke, postoje i fono zapisi. Još od prošle godine, od sjednice Predsjedništva koja je održana u Zvorniku sam ukazivao da nije moguće da se na ovaj način vrše finansijske transakcije i da je potrebno da se za sve finansijske transakcije donose odluke na Predsjedništvu stranke, koje je po Statutu jedino ovlašten organ za donošenje odluka o trošenju stranačkih sredstava.
Šta je g. Kecman na to rekao?
- Tvrdio je da organi stranke nemaju o tome šta da odlučuju, da su to njegove odluke. Članovi organa stranke su upoznati sa tim, a nas par se nije slagalo sa takvim pristupom. G. Kecman je tvrdio da su to njegove odluke, iako nema pravo da donosi takve, i da on stoji iza njih.
Da li ste upoznali novo rukovodstvo sa svim tim?
- Naravno, novo rukovodstvo je od prvog trenutka bilo upoznato sa svim ovim problemima. Međutim, do današnjeg dana nije napravljena nikakva primopredaja niti sam ja kao bivši generalni sekretar dobio bilo kakakv akt o razrješenju. Poslednja dva mjeseca ja insistiram da se primopredaja izvrši, jer ne želim da nosim hipoteku iz prethodnog mandata.
Prema dokumentima koji su u posjedu Žurnala jasno je da je g. Šukalo potpisao falsifikovan izvještaj koji je predao CIK-u!?
- Oni su o tome trebali da vode računa od onog momenta kada su preuzeli dužnost. Trebalo je da sa bivšim predsjednikom stranke sjednu i izvrše zakonitu primopredaju i na osnovu toga sačine izvještaj. Iz kojih razloga je sadašnje rukovodstvo prihvatilo takav finansijski izvještaj, oni će morati da odgore.
Ni vama nisu vratili opremu koju ste platili sopstvenim novcem!?
- Nisu, ja sam nekoliko puta odlazio i razgovarao s njima o tome, postoje dokumenti koji potvrđuju da sam tu opremu kupio svojim novcem i posudio stranci, ali oni nemaju namjeru da mi je vrate. Ako je ne vrate, pokrenuću sudski spor.


(zurnal.info)

PISMO REISU: Buredžici za kapetana Ejupa Gradaščevića

 

Ni Srebrenica, ni rat, ni opsada Sarajeva..., ništa se ne može porediti sa mjesecima patnji porodice Ganić po londonskim hotelima

Bio sam u „zapadnom krilu“ podstanarskog stana kada mi je kolega Omer iz svog prognaničkog „ovalnog ureda“ poslao poruku– Ganić, navodno, oslobođen.

Ubrzo je stigla potvrda. Ejup u srijedu stiže u Sarajevo. Sa djecom. Gospođa Fahrija iz Zapadnog krila „Vile Ganić“ izvijestila je javnost da su se Ejup, Emina i Emir zaželjeli pite:

Naručili su da im napravim buredžike i krompirušu“, kazala je gospođa Ganić za četvrtu stranicu Dnevnog avaza.

Nekako u isto vrijeme, oglasio se i uvaženi Mustafa Cerić. Na petoj stranici novine sa logom zmaja ustvrdio je da „od vremena Zmaja od Bosne, Huseina-kapetana Gradaščevića, autonomnost suverene države BiH nije bila na težem ispitu kao u slučaju Ejupa Ganića“.

Za razliku od Husein-kapetana Gradaščevića, kojeg je Beč izručio Istanbulu, odakle se nikad više nije vratio u svoj voljeni Gradačac, Ejup Ganić je imao sreću“, dersio je Mustafa ef .

Licemjerno, dragi Mustafa. Licemjerno. Prije samo 17 dana bio si u Potočarima, na, kako kažeš, najtužnijem polju koje BiH pamti. Klanjao si dženazu žrtvama genocida. Tog dana ih je ukopano 775. I sad, eto, njihova žrtva, njihovi životi, za tebe nisu simbol odbrane BiH koliko je to Ejup Ganić. Za tebe, dakle, ni otac niti brat mog kolege Omera, ni još 8 hiljada drugih Bošnjaka ubijenih u Srebrenici nisu branili autonomiju BiH. Nisu, po tebi, autonomiju branili ni oni koji su pod ljiljanima poginuli '92. Ni oni koji širom Bosne izginuše '93., '94. i '95. godine. Za tebe je žrtva samo Ejup.

Ni one četiri godine rata nisu za tebe, Mustafa Ceriću, bile „najteži ispit autonomnosti BiH“. Najteži su, tvrdiš, bili oni dani dok se Ejup po londonskim hotelima družio sa svojom djecom i branio od optužbi za ratni zločin.

Po tebi, ni onda kada je na sarajevskom aerodromu zarobljen Alija Izetbegović, nije bio najteži ispit autonomnosti BiH. Najteži dan i najteži ispit za BiH, po tebi je došao osamnaest godina poslije, kada je na londonskom aerodromu uhapšen Ejup Ganić.

I samo je, dakle, Ejup Ganić ravan Huseinu kapetanu Gradaščeviću. Samo je Ejup ravan prvom borcu za nezavisnu BiH, kojeg su u avgustu 1834. godine ubile Osmanlije. U Istanbulu. U gradu u kojem su ti, Mustafa Ceriću, dva stoljeća poslije ubistva „Zmaja od Bosne“, izjavio da je „Turska naša majka“.

Kažeš još u novini sa logom zmaja, da je Zmaja od Bosne „našoj majci Turskoj“, izručio mrski Beč. Isti onaj Beč u kojem si, u Mariahilfe strasse, svom sinu kupio stan. Da i u Beču ne bude podstanar.

 

 

(zurnal.info)

REISOV KRITERIJ: Uputstvo za izbor prvog u Bošnjaka

 

Reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić pozvao je svoje vjernike da budu pametni i izaberu Bošnjaka koji prema njegovom išaretu zaslužuje da naredne četiri godine bude njihov vođa. Samo za čitaoce Žurnala "razbili" smo Cerićev kod

Kada bismo sabrali kvadraturu svih džamija koje su od rata do danas izgrađene širom Bosne i Hercegovine, dobili bismo površinu nekoliko puta veću od prostora koje pokrivaju svi autoputevi u našoj zemlji.

Šta nam to govori? Ne, ne znači to da se ovdje posebna pažnja posvećuje ubrzanom materijaliziranju religijskih osjećanja u Bošnjaka. Ne, nema to veze ni sa pretvaranjem Vakufske direkcije Islamske zajednice u BiH u najmoćniju korporaciju u državi... To samo znači da je poglavar Islamske zajednice u BiH efendija Mustafa Cerić najozbiljniji politički subjekt u državi. Ozbiljniji čak i od samog Milorada Dodika, bez obzira koliko ovog neozbiljno shvataju.

U predizborno vrijeme, kada se očekuje da političari na dnevnoj osnovi otvaraju nove škole, tupe makaze na vrpcama ispred super modernih fabrika i puštaju u promet kilometre novosagrađenih autoputeva, jedini koji vrijedno radi je efendija Cerić. Malo je dana u predizobrnoj godini koliko bi reis mogao otvoriti novih džamija. Vremena malo, a valja i promuhabetit sa ummetom, objasniti neukom narodu ko su i šta su, i uputiti ih za koga da glasaju...

Kako bi skratio svu tu proceduru, reis je osmislio svojevrsno Upustvo za izbor prvog u Bošnjaka. A kako ne bi ispalo da reis aščare za nekog navija, jer nije red da se jedno svešteno lice tako offira i miješa u politiku sekularne države, Cerić se poslužio starom bošnjačkom taktikom - išaretom. Oni koji ne znaju šta je išaret, morat će se sami educirati - što reče uvaženi efendija: “pametnom je i išaret dosta”.

Cerićevo Uputstvo za izbor prvog u Bošnjaka bazirano je na hadisu, ili kako bi to na ćafirskoj Federalnoj televiziji rekli: transkriptu razgovora koji je Ebu - Sufjana, inaće rođak poslanika Muhammeda, vodio sa tadašnjim bizantijskim carom Heraklijem.

- Kod nas u Bosni se kaže: "Pametnom čovjeku je dovoljan išaret." Ja neću ovo da tumačim, ali hoću da sugerišem imamima, našim hatibima kad govore s mimbera, posebno ovih dana, a evo i ramazan se približava, da govore o ovim karakteristikama i ovim standardima, koji treba da krase Bošnjake, posebno one koji traže od nas da ih slijedimo, da idemo za njima, da ih podržavamo... Znači, evo imate kriterije, pitajte da li je ovaj ovakav... Ako se to uklapa, to je taj, a ako se ne uklapa, pametnom je dovoljan išaret - kazao je, navode mediji, reis Cerić.

Nećemo ovom prilikom posebno analizirati na osnovu čega je reis u istu ravan stavio Božijeg poslanika sa ovdašnjim političarima i neka to ide njemu na dušu. Nama je značajniji ovaj politički kontekst.

Obzirom da se u medijima pojavila dajdžestirana verzija ovog razgovora, Žurnal objavljuje originalni tekst, preuzet sa jednog od portala religijskog sadržaja.

Car je, naime, od Ebu - Sufjana htio čuti nešto o Božijem poslaniku (Muhamed op.a.).

Ebu - Sufjan reče: "Tako mi Boga, da me nije sramota da od
mene čuju laž, ja bih o njemu lagao."
Zatim Ebu - Sufjan reče: "Prvo što me je upitao glasilo je: 'Kakvog je porijekla?'
Odgovorih mu: 'On je uglednog porijekla.'"
Herakle: "Da li je ikad iko od vas, prije njega, govorio takve slične stvari?"
Ebu - Sufjan: "Nije."
Herakle: "Je li neko od njegovih predaka bio kralj?"
Ebu - Sufjan: "Ne."
Herakle: "Da li ga slijede ljudi od položaja ili siromašni?"
Ebu - Sufjan: "Siromašni."
Herakle: "Da li se njihov broj povećava ili smanjuje?"
Ebu - Sufjan: "Povećava."
Herakle: "Da lije iko od njih napustio njegovu vjeru iz srdžbe, nakon što ju je primio?"
Ebu - Sufjan: "Nije."
Herakle: "Da li je prije toga bio lažov?"
Ebu - Sufjan: "Nije."
Herakle: "A da li je vjerolomnik?"
Ebu - Sufjan: "Nije, - ali otkako nismo s njim ne znamo šta sad radi (i više mi nije
dozvolio da i jednu riječ dodam od sebe)."
Herakle: "Da li ste se borili protiv njega?"
Ebu - Sufjan: "Jesmo."
Herakle: "Kako ste se borili?"
Ebu - Sufjan: "Vodili smo međusobni rat, rat nadmetanja, nekad on pobijedi, a nekad mi."
Herakle: "Šta traži od vas?"
Ebu - Sufjan: "Govori nam: Vjerujte samo jednog Boga, i pored Njega ne vjerujte u
druga božanstva, napustite vjeru svojih djedova i očeva, naređuje nam da se Bogu molimo
(da klanjamo), da iskreno govorimo, da pošteni budemo, da rodbinske veze održavamo..."

Vodeći se ovim hadisom iliti poučnim vjerskim tekstom napravili smo reisovo “Upustvo za izbor prvog u Bošnjaka”, odnosno prilagođeni tekst po kojem bi Bošnjaci trebali birati svog poslanika na čelu države. Obzirom da su najozbiljniji kandidati za mjesto bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović, Haris Silajdžić i Fahrudin Radončić, provjeriti ćemo na koga to išareti uvaženi reis efendija:


  1. Kakvog je porijekla?

    BAKIR IZETBEGOVIĆ: Po prezimenu Izet – begovići su bili begovska porodica. Otac Alija bio je osnivač SDA i prvi u Bošnjaka u vrijeme demokratskih promjena. I dalje je neprikosnoveni simbol buđenja bošnjačkog nacionalizma. Po reisovim parametrima - podoban.

    HARIS SILAJDŽIĆ: Porijeklo ništa posebno. Po reisovim parametrima vjerski preeduciran al' to nije bitno.

    FAHRUDIN RADONČIĆ: Što se tiče porijekla Fahrudina Radončića to spada u nadležnost finansijske policije ili nepostojeće agencije za ispitivanje porijekla, ali imovine. Po reisovim parametrima – solventan.

  2. Da li je ikad iko od vas, prije njega, govorio takve slične stvari?

    BAKIR IZETBEGOVIĆ: Jeste, njegov otac Alija. Upitno je koliko se to uklapa u ono što reis želi da čuje.

    HARIS SILAJDŽIĆ: Isto govori već dvadeset godina. Slatkorječiv ali izgleda da mu ni reis više ne vjeruje.

    FAHRUDIN RADONČIĆ: Nerelevantno, jer to što on kaže danas ne znači da će vrijediti sutra, prekosutra... Trenutno govori ono što reis želi da čuje.

  3. Je li neko od njegovih predaka bio kralj?
    BAKIR IZETBEGOVIĆ: Zvali su ga Mali princ i otac mu je, istina, imao kraljevske ovlasti ali mu se kraljevstvo raspada.

    HARIS SILAJDŽIĆ: Nije poznato, mada se on tako ponaša, posebno u svojoj stranci.

    FAHRUDIN RADONČIĆ: Za početak ima tornjeve. Nada se da će kraljestvo osvojiti na izborima.


  4. Da li ga slijede ljudi od položaja ili siromašni?
    BAKIR IZETBEGOVIĆ: U početku slijedili su ga siromašni. Kada su se obogatili prešli su u Stranku za BiH (pogledati pod Haris Silajdžić).

    HARIS SILAJDŽIĆ: Slijede ga ljudi od položaja kako bi i ostali gdje jesu. Koliko on zna, u BiH nema siromašnih.

    FAHRUDIN RADONČIĆ: Poziva siromašne da ga slijede i oni su njegovo glavno biračko tijelo.


  5. Da li se njihov broj povećava ili smanjuje?
    BAKIR IZETBEGOVIĆ: Smanjuje.

    HARIS SILAJDŽIĆ: Smanjuje.

    FAHRUDIN RADONČIĆ: Obzirom da je krenuo od nule svaki sljedbenik se računa kao povećanje.

  6. Da lije iko od njih napustio njegovu vjeru iz srdžbe, nakon što ju je primio?
    BAKIR IZETBEGOVIĆ: Mnogi (ponovo pogledati pod Haris Silajdžić).

    HARIS SILAJDŽIĆ: Možda bi i htjeli ali ne smiju. Samo ih još vjera u Harisa Silajdžića odvaja od zatvora.

    FAHRUDIN RADONČIĆ: Ako ne računamo njegove uposlenike, malo je vremena proteklo da bi ga napuštali.


  7. Da li je prije toga bio lažov?
    BAKIR IZETBEGOVIĆ: Hm....

    HARIS SILAJDŽIĆ: Obećao 100% BiH i ukidanje Republike Srpske. Danas RS jača nego ikada a BiH se mjeri promilima.

    FAHRUDIN RADONČIĆ: Hahahahaha (ne možemo od smijeha op.a.)...


  8. A da li je vjerolomnik?
    BAKIR IZETBEGOVIĆ: Nepoznato u šta vjeruje?!

    HARIS SILAJDŽIĆ: Nepoznato u šta vjeruje?!

    FAHRUDIN RADONČIĆ: Nepoznato u šta vjeruje?!


  9. Da li ste se borili protiv njega?
    BAKIR IZETBEGOVIĆ: Ako se to odnosi na reisa i njegov ummet onda nisu, a iz perspektive pravne države, opet nisu.

    HARIS SILAJDŽIĆ: Itekako, i reis i njegov ummet.

    FAHRUDIN RADONČIĆ: Nisu, ni reis ni ummet.


  10. Kako ste se borili?
    BAKIR IZETBEGOVIĆ: Nisu se borili.

    HARIS SILAJDŽIĆ: Letvama, argumentima..., al džaba.

    FAHRUDIN RADONČIĆ: Nisu se borili.


  11. Šta traži od vas?
    BAKIR IZETBEGOVIĆ: Da glasaju za njega kako bi se riješio Sulje.

    HARIS SILAJDŽIĆ: Da mu opet povjeruju u 100% BiH i da će ukinuti Republiku Srpsku.

    FAHRUDIN RADONČIĆ: Da kupuju njegove novine i marketinški prostor, da iznajmljuju prostore u njegovim tornjevima, i da, da glasaju za njega.

Nadamo se da smo ovom malom analizom razbili Cerićev kod i pomogli biračkom tijelu da izabere pravog predstavnika po reisovom išaretu.

(zurnal.info)

PREDIZBORNA KAMPANJA ISLAMSKE ZAJEDNICE: Šta znači rujan

Proteklog vikenda u Bosni i Hercegovini otvorene su četiri nove džamije. Islamska zajednica je svečanosti iskoristila za predizbornu kampanju: prozivani su muslimanski intelektualci, objašnjavalo se za koga ne treba glasati, opisivalo za koga treba a upućen je i apel za osnivanje bosanske televizije

 

 

 U nedelju 18. jula bosanskohercegovački muslimani su, bar prema podacima dnevne štampe, dobili četiri nove džamije, u Iijašu, Batovu kod Rogatice, Piljužićima kod Tešnja i Lastvi kod Trebinja.

Vrijedni uposlenici Islamske zajednice su i ova okupljanja vjernika iskoristili da im prenesu prigodne predizborne poruke.

MUFTIJIN KOD

Goraždanski muftija Hamed ef. Efendić u Batovu je rekao da su obnovljeni vjerski objekti danas ljepši nego što su bili (vjerovatno i stariji, kako kaže stara glupost) i otkrio do sada nepoznate saučesnike u rušenju džamija:

- Rušenju džamija, osim zločinaca, doprinijeli su i mnogi muslimani, posebno intelektualci, koji su džamiju srušili u svojim srcima. Stidjeli su se džamije i umrli kao takvi – otkrio nam je muftija.

Ako nekom nije najjasnije o kakvim muslimanima je riječ, potraga za rješenjem muftijinog koda vodi nas u Piljužiće gdje nas spremno očekuju zenički muftija Ejub ef. Dautović i naibu-reis hadži hafiz Ismet ef Spahić. Muftija je pripremio teren za elokventnog Spahića riječima:

- Oni bi htjeli da nas vrate u džamije i da mi govorimo o ahiretu i samo o onome što su hodže mogle govoriti u skoroj prošlost. Mi na to ne pristajemo...

Nakon ovakve pripreme, naibu-reis mogao je opušteno prisutne vjernike uputiti za koga ne treba da glasaju na narednim izborima:

- Nemojte glasati za one koji su rekli da je u Dobrovoljačkoj ulici bio zločin. Onaj ko nema čvrstu vjeru to može reći. Onaj ko nije bio tu može reći šta hoće. On naše borce naziva teroristima, jer nema vjere u sebe.

Nakon što su vjernici saznali za koga ne treba glasati, red je da im se precizira za koga onda trebaju. Za to ćemo se morati prebaciti u Ilijaš gdje nas očekuje uvijek raspoloženi reisu-l-ulema Mustafa ef.Cerić. Da bi održao predizbornu napetost i aktivnu pažnju slušalaca iskusni reis je posegnuo za didaktičkom igrom i prisjetio se priče o bizantijskom caru Herakliju. Prema toj zgodi, car je tražio od Ebu Sufijana da mu opiše svog rođaka Muhammeda a.s. pa ga je upitao da li su svi u njegovoj porodici bili plemeniti, da li je ikada nešto slagao, da li je neko iz njegove porodioce bio u vlasti, ko ga slijedi, da li je to elita ili običan svijet, da li se broj onih koji ga slijede povećava ili smanjuje...

- Znači, evo imate kriterije, pitajte da li je ovaj ovakav... Ako se to uklapa, to je taj, a ako se ne uklapa, pametnom je dovoljan išaret – objasnio je svoj metod reis Cerić.

BRIGA O NENAMA

Istu praktičnost reis nije pokazao u nastavku svog govora, gdje se prisjetio simpatične zgode sa nekog sijela. Naime, opušteno je posmatrao Dnevnik FTV-a, sve do momenta kada je neoprezna voditeljica izrekla: “U rujnu će posjetiti naša delegacija Tursku”. Izvjesna reisova prijateljica je u tom momentu upitala “Šta znači rujan?”. Nije to ništa novo, svi mi imamo takvih više ili manje neupućenih prijateljica, imam i ja jednu kojoj sam nedavno objašnjavao gdje se nalaze Brela. Ali, umjesto da reis to isto učini, da objasni znatiželjnoj prijateljici šta znači rujan, on je pozvao vjernike da zatraže otvaranje bosanske televizije, na kojoj će biti samo bosanski jezik:

- O tome neko treba da vodi brigu, a ne da ja sada moram prevoditi neni šta je rujan i ostale riječi.

Imamo sreću što reisa njegova prijateljica nije pitala gdje se nalaze Brela. Možda bi zatražio hitno prekrajanje državnih granica.

Rujan na stranu, očigledno je da je Islamska zajednica počela agresivnu predizbornu kampanju. Kampanja se nastavlja i narednog vikenda su najavljene svečanosti u Kotorskom kod Doboja i džematu Stinjak kod Teslića.



Suze Muhameda Šaćirbeja

Ako nekom nije sasvim jasno na koga je, između ostalih kandidata, mislio reis u svojoj didaktičkoj igrici, zagonetku nam otkriva vijest sa službenog sajta Rijaseta o dešavanjima u gradu Syracuse. (Za neupućene prijateljice to je u državi New York). Vjernicima tamošnjeg džemata predavanje je održao Muhamed Šaćirbej koji je sve prisutne ostavio bez teksta. Šaćirbej nije govorio o pravilima drevne gusarske igre barbut, niti o misterioznim putevima nestanka doniranih miliona, što su teme koje najbolje poznaje.

Svoju nepripremljenost ublažio je emotivnim pristupom:

- Pričajući o svojoj zemlji i svom napaćenom narodu mogle su se vidjeti suze u očima gospodina Šaćirbeja a često je morao i zastajati da bi smirio uzburkale emocije – piše Rijasetov američki dopisnik.