Društvo

Ulica za Srđana Aleksića

Antijunaci poput Srđana Aleksića potrebni su na putu pomirenja, ali kako ćemo se pomiriti ako ne znamo gdje živimo? Jer ne živimo samo u Hrvatskoj ili Srbiji, Pančevu ili Trebinju. Isprepletenost zločina podsjeća nas da je regija ipak prostor našega djelovanja i pomirenja.

 Kamo idemo i idemo li tamo zajedno, bio je radni naslov Dana izgradnje mira održanih nedavno u Grožnjanu. Sasvim je prikladnog naslova za ono što se događa posljednih dana u regiji/ regionu za kojeg se još uvijek ne možemo odrediti da li je prostor u kojem bi trebalo nastupiti pomirenje ili se trebamo po dobroj staroj navadi zatvoriti u svoje nacionalne tabore i zanemariti stare povezanosti i nove rane, a žrtve gledati samo kroz prizmu naših i njihovih.

Građanska akcija iz Pančeva, skupa sa još 120 nevladinih organizacija, podnijela je još u prosincu prošle godine inicijativu da se jedan prolaz u centru toga grada preimenuje u Prolaz Srđana Aleksića, nekoliko mjeseci nakon što je ulica u Novom Sadu dobila njegovo ime. Tko je bio Srđan Aleksić i zašto je bitno da se prolaznici koji će prolaziti njegovom ulicom zapitaju zašto ona nosi njegovo ime? Bio je juniorski plivački rekorder i amaterski glumac iz Trebinja. Srbin. Godine 1993. pripadnici vojske RS na smrt su ga premlatili kundacima pušaka, naočigled prolaznika i policajaca. A sve zbog toga jer je pokušao obraniti svog prijatelja, muslimana, Alena Glavovića kojeg su napala četvorica vojnika.

Inicijativa je ovih dana dobila odbijenicu koju su članovi Komisije za imenovanje ulica Pančeva obrazložili na prilično simptomatičan način. Petar Madžarević iz Demokratske stranke Srbije je izjavio da je "to besmislica" i da "ulicama treba davati imena drugih zaslužnih građana". Dušanka Stajić smatra da bi promjena naziva pasaža "unela zabunu" jer pasaž dugi niz godina nosi isti naziv" i "da nije opravdano da se prolaz u centru grada zove po mladiću iz Trebinja". Dakle, zaustavimo se na činjenici da se radi o mladiću iz Trebinja i koji samim time nema što tražiti na ulicama jednog Pančeva. Osim što ne vuče korijene iz Pančeva, ono što mu se zamjera, a nije na glas izgovoreno, jest činjenica da se radi o antiratnom junaku koji je odlučio istupiti iz sigurnog nacionalnog tabora i nije povjerovao u histeriju podjelu na „nas i „njih". Nacionalni tabori vole nacionalne junake, nacionalne zločince, nacionalne žrtve. Zbunjuća rošada u obliku Srbina koji daje život za muslimana kod je koji rasplinjava etničke jednadžbe i kategorije. Znak za uzbunu.

Ili kako to kaže Ljiljana Spasević iz Građanske akcije Pančevo, Srđan Aleksić nije tema Trebinja, on je tema svih nas. U Pančevu, koji je multietnička sredina, treba da dijelimo zajedničke vrijednosti i možda je ponekad potrebno da zbog tih zajedničkih vrijednosti i dajemo život jedan za drugog. Gradske vlasti su nas upravo demantovale u tome i to je njihov način  da nas uvjere u neispravnost našeg djelovanja.

Antijunaci poput Srđana Aleksića potrebni su na putu pomirenja, ali kako ćemo se pomiriti ako ne znamo gdje živimo. Jer ne živimo samo u Hrvatskoj ili Srbiji, Pančevu ili Trebinju. Isprepletenost zločina podsjeća nas da je region/ regija ipak prostor našega djelovanja i našega pomirenja.

Pomirenje je potrebno kao garancija da se zlo neće ponoviti, a unutar zatvorenosti u etničke i nacionalne kategorije nije moguće da do pomirenja uopće dođe. Ali kako je to izrazio Bryan Philips, profesor na Oxfordu, na već spominjanim Danima izgradnje mira, „društvo zakopano u etničkom ne odlučuje se na postavljanje pitanja pomirenja”. Srđan Aleksić je istovremeno antijunak i žrtva, a žrtve su nama na ovim prostorima, jednostavno, postale dosadne. Gdje god se okrenemo-žrtve. Popisujemo ih, slušamo njihova svjedočenja, ignoriramo njihovo postojanje. Vrijeme je za zakopavanje rana. Baš poput svih dosad zakopanih žrtava.

(preneseno sa portala H-Alter.org)

BiH između Brisela i Prištine

Iz perspektive Evropske unije, BiH je završila na dnu balkanske ljestvice, zajedno sa Kosovom. Sve ostale zemlje regije, od Hrvatske do Albanije već su nas prestigle.

Zvanično i nezvanično, balkanske zemlje u Briselu rangiraju se po tome koliko su se približile ulasku u EU. Hrvatska i Makedonija odavno su postale i službeni kandidati za prijem u EU pri čemu je Hrvatska nadomak punopravnog članstva.

Albanija i Crna Gora su već predale zahtjeve za članstvo, zahtjev Srbije je već napisan, dok Kosovo i BiH ostaju crne rupe Evrope.

Iako smo skloni da sebe vidimo kao centar svijeta pa čekamo da nas bez urađene “domaće zadaće” sama EU ubaci preko reda u punopravno članstvo “jer EU nema izbora”, u sjedištu EU i ne dijele naš optimizam.

-Ako BiH ne želi u EU niko se neće baš naročito zabrinuti zbog toga. Za velike članice EU, BiH je jednostavno suviše malo i ne previše bitno tržište da bi predstavljalo ekonomski strateški interes, kaže u nezvaničnom razgovoru za Žurnal, evropski zvaničnik u Briselu.

Puno obećanja, malo promjena

Na riječima, bh. političari podjednako su glasni u iskazivanju svog opredjeljenja za ulazak BiH u EU kao i njihove kolege iz bližeg i daljeg okruženja. Jedina je razlika što u ostalim zemljama iza tog verbalnog opredjeljenja stoje i opipljivi rezultati dok u BiH toga nema.

Temeljni uslovi za ulazak u EU i nisu nepremostivi, jer se od buduće članice očekuje da pokaže da dijeli temeljne “zajedničke vrijednosti” sa zemljama članicama. U ekonomskoj sferi da ima dovoljno snažnu ekonomiju, koja omogućava da se u unutrašnjem tržištu EU od 500 miliona stanovnika može nositi ravnopravno sa konkurencijom i da ima usklađeno zakonodavstvo i i administrativnu praksu sa zakonodavstvom i praksom EU.

Iza fraze “zajedničke vrijednosti” kriju se puno opipljiviji kriteriji. Prije svega opredjeljenost za mir, solidarnost, demokratiju i poštovanje ljudskih prava. Đavo leži u detaljima, pa tako BiH, zahvaljući prije svega političarima, teško da se može svrstati u red zemalja koje dijele temeljne evropske vrijednosti.

Dok je za Evropljanje mir svetinja, u BiH smo svjedoci poslednjih mjeseci da politički lideri manje ili više otvoreno najavljuju i moguće “sukobe”, ukoliko ne bude po njihovom. Za političare je to samo prigodna retorika za već početu predizbornu kampanju za opšte izbore u oktobru iduće godine, ali njihovi birači to shvataju ozbiljno i prve žrtve već padaju.

Međusobna solidarnost kao jedan od temelja EU, u zemlji gdje caruje mentalitet “nek komšiji crkne krava”, a najveću radost pričinjava vijest da je “onim drugim” u drugom kantonu ili entitetu ipak malo gore nego “nama“ i nije na nekoj cijeni.

Barem se na demokratiju se ne možemo požaliti. Izbori su nam slobodni i fer i narod demokratski za svoje političke predstavnike uporno bira političare koji im umjesto viših plata, penzija, novih radnih mjesta, škola, bolnica, nude “zaštitu vitalnih nacionalnih interesa”, što opet više govori o građanima a manje o političarima.

Evropa na riječima, Balkan na djelu 

Iako je BiH jedina zemlja u Evropi gdje je sastavni dio Ustava i Evropska konvencija u ljudskim pravima, što nas barem na papiru, čini gotovo po savršenom državom, stvarni život i nema previše veze sa onim što piše na papiru.

Ko ne vjeruje, može jednostavno provjeriti kako izgleda biti manjima u BiH koja se nesretnim slučajem zadesila na “tuđoj” teritoriji, i to u slučajevima kada se radi o pripadnicima konstitutivnih naroda. Položaj onih “pravih” manjima, poput Roma i ostalih još je gori. Da stanje ljudskih prava nije samo jedna od formalnosti za priključenje EU mogu potvrditi i Slovaci, koji su se zbog odnosa prema Romima u Slovačkoj svojevremeno našli na tapetu EU.

Koliko je BiH ekonomija u stanju da se nosi sa konkurencijom iz EU, čak i kad bi nekim čudom EU odlučila da nas od sutra ujutro primi u punopravno članstvo, “onako”, posebna je priča.

Domaća proizvođači i izvoznici godinama su prepušteni sami sebi bez bilo kakve sistemske podrške i strategije i od uvozne konkurencije gube bitku i u vlastitom dvorištu dok na izlazak na strana tržišta jednostavno nisu dovoljno konkurentni.

Da sve bude gore, kada se vlast i odluči da navodno nešto uradi u korist domaćih proizvođača, tada poseže za najglupljim mogućim potezom, uvođenjem carina. Na ovaj način aktuelna vlast je pokušala da riješi problem višegodišnjeg vanjskotrgovinskog deficita BiH u trgovini sa susjednim državama Hrvatskom i Srbijom, iako je riječ o kršenju međunardonog sporazumma CEFTA, koji je BiH potpisala i ratifikovala.

Iako direktno ovakav potez nema veze sa EU, u Briselu su vrlo pažljivo pratili šta se dešava i izvukli jedini mogući zaključak, ekonomija BiH još nije spremna. Ako nije u stanju da se nosi sa konkurencijom iz ostalih balkanskih država onda pogotovu nema šanse protiv konkurenata iz EU, gdje čak ni formalno ne bi postojala zaštita domaćih proizvođača.

Jedina svijetla tačka su makroekonomski pokazetelji za BiH, pa je ocjena koja se može čuti u Briselu “da BiH tu uopšte ne stoji loše, s obzirom na globalnu ekonomsku krizu”.

BiH na pola puta

Kada se radi o ispunjavanju ekonomskih kriterija za članstvo u EU i provođenju ekonomskih reformi, sagovornici Žurnala u Evropskoj komisiji procjenjuju da je “BiH uradila polovicu posla”. Jedino što ne žele, čak ni nezvanično, je prognozirati koliko će vremena trebati BiH da završi drugu polovicu posla.

Poučeni dosadašnjim iskustvom, svjesni su da u BiH i najjednostavnije reforme mogu trajati godinama ali isto tako kada se nad glavom aktuelne vlasti pojavi batina, problemi se znaju riješiti i preko noći.

Suština čitave priče o reformama na kojima insistira EU je da su one prije svega potrebne građanima ove zemlje zbog njih samih, kako bi konačno bili u prilici da žive dostojanstveno i sigurno. Dok to ne shvatimo, može nam se lako desiti da nas i Kosovo pretekne.

(zurnal.info)

 

Navijanje: Pakao u Širokom Brijegu

Na press konferenciji u MUP-u ZHK održanoj kasno naveče u nedjelju, objavljeno je da je udarac tupim predmetom u glavu uzrok smrti mladića iz Sarajeva. U životnoj opasnosti se nalazi i osoba inicijala A. H. iz Sarajeva koja je zadobila prostrelnu ranu u predjelu trbuha.

MUP ZHK je objavio da je sukob počeo nakon što je upotrebom vatrenog oružja od strane navijačke skupine “Horde zla” ispred porodične kuće povrijeđen Željko Zadro (59).

Zapadnohercegovački policajci tvrde da su navijači iz Sarajeva došli pripremljeni za izazivanje nereda.

- Trgali su predmete, metalne šipke, neki su počeli navlačiti fantomke na glave... Znači, željeli su sakriti svoj identitet i izazvati sukobe s građanima, izjavio je glasnogovornik MUP-a ZHŽ-a Damir Čutura.

Horde Zla”, navijačka skupina FK Sarajevo po povratku iz Širokog demantirala je navode iz MUP-a ZHK. Organizovani su protesti koji imaju za cilj da prisile FMUP da pronađe počinioce ubistva Vedrana Puljića, da se pronađu osobe koje su iz vatrenog oružja ranile više navijača, traži se prestanak jednostranog izvještavanja o sukobima u Širokom, smjena odgovornih u MUP-u kao i u Nogometnom savezu BiH koji je omogućio istovremeno odigravanje dviju visokorizičnih utakmica, s obzirom da MUP nema kapaciteta da kvalitetno obezbjedi ni jednu.

Najavljeno je da će se protesti i blokada grada Sarajeva odvijati sve do ispunjenja njihovih zahtjeva.

Horde zla: Bila je to sačekuša

Navijač FK Sarajeva, koji je želio ostati anoniman, ispričao je za Žurnal priču o događanjima u Širokom brijegu koja se uglavnom ne podudara sa zvaničnom izjavom MUP-a Zapadno-hercegovačkog kantona.

-U Široki smo krenuli kao i na sva druga gostovanja. Svaka priča o pripremama za bilo kakav obračun je totalna laž. Razlika jeste da bismo u čast 22. rođendana Hordi Zla raširili naš transparent i to je sva “priprema” za demoliranje Širokog Brijega o kojoj priča MUP ZHK.

Na ulazu u Široki autobusi su razdvojeni u dvije grupe. Bio sam u grupi koja je zadržana. Nakon nekog vremena javljeno nam je da je prva grupa napadnuta u Širokom i da ima povrijeđenih. Nakon navaljivanja dozvoljeno nam je da se spojimo sa prvom grupom u kojoj je već bio veliki broj povrijeđenih.

Autobus je konstantno kamenovan uz put do mjesta sukoba, a policija je bacila suzavac pred vrata autobusa. Odmah po izlasku slijedilo je kamenovanje.

U Širokom se nije dogodio sukob navijačkih skupina, to je bila pripremljena sačekuša za navijače FK Sarajeva, od strane stanovnika Širokog i policije. Nemoguće je da se neorganizovano u tako malom mjestu desi najveća tragedija bh fudbala.

Raja iz prvog autobusa je zasuta kamenjem čim su došli do stadiona. Dokaz organizovane sačekuše jeste da su lokalci bili naoružani pištoljima i automatskim naoružanjem.

Zašto navijači Širokog nisu ušli na stadion pred sami početak utakmice kao i uvijek? Zašto nije organizovan dovoljan broj policajaca jer su već znali koliko nas dolazi?

Nakon što smo napadnuti, nakon što je povrijeđeno više naših navijača, u samoodbrani smo čupali šta smo stigli da se možemo zaštiti i to nam je bilo jedino oružje. To se jasno vidi iz izjava MUP-a ZHK. Ovo što je se dogodilo bilo je izrežirano na nacionalističkoj osnovi. Skandirali su “ubij, zakolji, da turčin ne postoji”!

Molili smo policiju da ih zaustave, da ih spriječe da nas kamenuju. Policija ni u jednom trenutku nije pokušala da ih spriječi.

Bilo je k'o u ratu, čuo sam hiljadu pucnjeva. Svi smo bili krvavi. MUP nije ni pokušao da nas zaštiti od kamenovanja na povratku. Koliko je policija kvalitetno odradila svoj posao govori i to da su igrači morali se kriti u svlačionicama sve do četiri-pet sati popodne sati, opisuje događaje u Širokom brijegu naš sagovornik.

Škripari: Nismo mogli gledati kako Horda uništava naš grad

Na internet stranici Mi hrvati pripadnik navijačke skupine Škripari, sa pseudonimom Torpedo iznio je svoju verziju događaja:

- Osobno sam bio u blizini "mjesta zločina". Srećom na vrijeme sam sklonio automobil s parkinga koji je bio podosta udaljen od stadiona, ali bez obzira na udaljenost, rušilačke horde iz Sarajeva i dotle su dopirale u svome uništavačkome pohodu. 
Vjerujte mi, svi vi koji niste bili tamo, scene koje su se jučer događale na ulicima oko stadiona “Pecara” nisu bile ništa blaže nego one u ratnim filmovima. Iz Sarajeva se najavljivalo maksimalno 150 "navijača" Sarajeva, a stiglo ih je preko 500. Kako su uz sebe ponijeli pištolje i razne predmete s kojima se mogu nanijeti ozlijede zaključak je jasan - većina njih je krenula u uništavanje Širokog Brijega. Sukob je eskalirao kada su "navijači" Sarajeva čovjeka staroga 59. godina ranili na kućnome pragu. Je li to iskazivanje ljubavi prema svome klubu?
Što se onda dogodilo? Podrazumijeva se da Širokobriježani nisu mogli samo mirno stajati i gledati kada rušilačka horda uništava naš grad. Puno su nas puta agresori htjeli pokoriti i uništiti, ali se hrvatski puk Hercegovine uvijek hrabro branio i suprotstavljao osvajačkim hordama. 
Započinje sukob Širokobriježana sa Sarajlijama koje policija do dolaska specijalaca nikako nije mogao obuzdati. Čak ih ni vatrogasni šmrk nije puno ometao. Lete boce, kamenja, baklje, čak se puca iz vatrenog oružja. Epilog svega: desetine ozlijeđenih i jedan poginuli. Eto kako se sve završilo. Jedan život je ugašen zahvaljujući prije svega sarajevskim “Hordama zla”.
Ali, sarajevski i bošnjački mediji naravno imaju drugu verziju. “Horde zla” su, kao došli mirno bodriti svoj klub, a onda su ih građani Širokog Brijega isplanirano napali puškama, pištoljima i ostalim predmetima. Smiješno je čitati kako govore da su ih policajci i igrači NK Široki Brijeg gađali kamenjima? Da budem iskren od njih ništa bolje nisam ni očekivao. Po njihovim dobro utvrđenim "šablonima" jadni Bošnjaci i svi ostali "normalni građani" BiH opet su žrtve hrvatskih nacionalista iz Hercegovine, kako neki znaju reći i "Ustaša".
Ja dobro znam da njihova verzija događanja nema nikakve veze s istinom, zato i vama dragi čitatelji savjetujem da ne nasjedate na njihove izvještaje i svjedočanstva.

Kažu, to su bili navijači Sarajeva? 
Jesu li to oni što su jučer boli noževima slučajne prolaznike? Jesu li to oni što su razbijali izloge, prostorije kluba i automobile? Ili oni koji su tukli žene i bake ispred njihovih kuća?  To su sigurno i oni koji su htjeli zapaliti benzinsku crpku, a i crkvu ako stignu? Tu vjerojatno spadaju i oni koji su zapalili policijsko auto?
Da ne zaboravim, tu spadaju i oni koji su odgovorni što jedan od njih više nije živ i što se više desetina ljudi trenutno nalazi u bolnicama u Mostaru i Sarajevu! 
Da, to su ti "navijači" Sarajeva, vjerne Horde zla!

FK
Široki brijeg: Huligani, a ne žrtve

Fudbalski klub "Široki Brijeg" odbacio je odgovornost za nerede i optužio navijače iz Sarajeva da su nasilničkim ponašanjem izazvali sukob u kojem je ubijen mladić Vedran Puljić iz Sarajeva.

- Žalosno je da pojedini mediji od huligana, koji su u Široki Brijeg došli s očitom namjerom izazivanja izgreda, pokušavaju napraviti žrtve, navodi se u saopštenju kluba koje je potpisao predsjednik Zlatan Mijo Jelić.
Kako tvrde u FK
Široki Brijeg navijači iz Sarajeva su počeli izazivati nerede pola sata prije početka utakmice, napali su zamjenika komandira Policijske uprave Široki Brijeg, a od prodavača ulaznica na stadionu oteli su torbu sa novcem.
-
Fudbalski klub "Široki Brijeg" je preduzeo apsolutno sve što je kao domaćin bio obavezan da uradi u skladu sa propisima i pravilima organizacije jedne prvenstvene utakmice Premijer lige BiH – navodi se u saopštenju kluba.
Klub je uputio saučešće porodici preminulog mladića i pozvao nadležne institucije da preduzmu sve što je potrebno kako bi se stalo u kraj huliganima i kako se tragični događaji nikada više nigdje ne bi ponovili.

(zurnal.info)



Protesti boraca u estradno-vjerskom koloritu

Tekbir, Allahu ekber, tekbir Allahu ekber”, odjekivalo je danas u Sarajevu ispred zgrade Federalne vlade, uoči protesta Saveza dobitnika najviših ratnih priznanja i predstavnika ostalih boračkih populacija, zbog odluke Vlade da im se naknade umanje za deset posto. Više hiljada boraca iz raznih krajeva BiH napravili su užarenu atmosferu. Protestanti su prozivali ministre, premijera, politike, psovke su prštale na sve strane, a cijeli skup je bio na rubu incidenta.

 -Ostavljeni smo na cjedilu, kada smo državu trebali braniti trebali smo, a sada nas ne trebaju - ogorčeno će jedan od učesnika protesta.

Iako je prostest bio najavljen simbolično minut do dvanaest, kasnio je nekih petnaestak minuta, a počeo je govorom Šerifa Patkovića, sekretarom Saveza najviših ratnih priznanja. On je rekao da će borci istrajati u svojim zahtjevima: Mi ćemo ovdje ostati sve dok se naši uslovi ne ispune, a to je da nam se ne umanjuju naknade za deset posto zarad MMF-a. MMF nije rekao da treba nama smanjiti naknade, nego da treba smanjiti javnu potrošnju. Vlada će od MMF-a samo pokriti dugove i pokriti svoje plate.

Patković je zamolio da se prouči fatiha, što je i učinjeno. No, moglo je doći do incidenta radi banalne stvari, kada je jedan od protestanata vidio kako neki od policajaca koji obezbjeđuje zgradu Federalne Vlade, nije priključio njihovom pozivu, pa je počeo galamiti: Pi...a ti materina sto nisi proučio? Je l' te stid? Ni rahmetli Aliji Izetbegoviću ne bi proučuio fatihu, galamio je i energično mahao rukama. Situacija je postala napetija, borci su govorili policajcima “da se samo sklone” kako bi oni upali u zgradu Federalne Vlade koja je bila vjerovatno prazna. “Je..m im sve”, “lopovi”, “banditi”..., to su bile riječi koje su najčešće izgovarane. Na bini su se smjenjivali govornici, koji su manje-više ponavljali svoje prethodnike, samo glasnijim tonom, puštala se himna Bosne i Hercegovine nekoliko puta (što su neki protumačili kao degradaciju državnih simbola. ”Nije pjesma Dine Merlina, jarane da se pušta više puta”, reći će neko iz mase). Oko 13 sati na binu se ponovo popeo Šerif Patković, koji je saopštio da su pregovori u toku, te ukoliko se do 14 sati ne donese odluka, borci će krenuti na Vladu bez obzira na policiju i specijalce, koji su bili stacionirani unutar zgrade Vlade.

-Mi ćemo krenut, pa vi policajci ako hoćete pucajte, pobijte nas. Mi drugog izbora nemamo, poručio je Patković, nakon čega je uslijedio gromoglasni aplauz i povici “tekbir Allahu ekber”. Nakon toga se situacija primirila, borci su pohitali u obližnje pekare po obrok, i čekali 14 sati kada bi se trebala donijeti odluka.

U 14 sati Šerif je Patković izašao po treći put na binu i uputio borce pred Federalni parlament, gdje bi se trebala održati vandredna sjednica. Učinjeno, urađeno. Masa je krenula prema parlamentu, napravivši kratku blokadu centra Sarajeva. Vozači su negodovali, svirali, dobacivali...

Pred parlamentom opet ista situacija, galama, psovke, ali ništa konkretno. Samo ponovno obraćanje Patkovića koji je saopštio da se u 15 sati održava vanredna sjednica Federalnog parlamenta.

Borci čekaju, ali samo neki od njih znaju šta. Protesti i pregovori su još uvijek u toku.

{slimbox images/borci/1.jpg,images/borci/1.jpg;images/borci/2.jpg,images/borci/2.jpg;images/borci/3.jpg,images/borci/3.jpg;images/borci/4.jpg,images/borci/4.jpg;images/borci/5.jpg,images/borci/5.jpg;images/borci/6.jpg,images/borci/6.jpg;images/borci/7.jpg,images/borci/7.jpg;images/borci/8.jpg,images/borci/8.jpg;images/borci/9.jpg,images/borci/9.jpg;images/borci/10.jpg,images/borci/10.jpg;images/borci/11.jpg,images/borci/11.jpg;images/borci/12.jpg,images/borci/12.jpg;images/borci/13.jpg,images/borci/13.jpg}

(zurnal.info)

VLADA RS: 234 hiljade maraka za grobnicu Milana Jelića

 

Kako se navodi u izvještaju Glavne službe za reviziju javnog sektora RS o poslovanju generalnog sekretarijata Vlade Republike Srpske u 2008. godini, među kapitalnim investicijama u prošloj godini pod stavkom “nabavka građevinskih objekata” našla se i izgradnja grobnice za bivšeg predsjednika RS, Milana Jelića na groblju u Modriči.

 

Za izgradnju grobnice, kako su utvrdili revizori, iz budžeta RS potrošeno je 235.684 maraka, a potom je vlasništvo nad grobnicom sa Vlade RS prebačeno na opštinu Modriča.

Nije se štedilo ni na sjedištu aktuelnog predsjednika RS, Rajka Kuzmanovića, pa je u prošloj godini rekonstrukcija i uređenje “Palate Republike”, porezne obveznike koštala 6,8 miliona maraka. Radilo se o poslovima ugovorenim još 2007. godine, a računi su za plaćanje pristigli 2008. godine.

Sami građevinski radovi koštali su 4,5 miliona maraka dok je opremanje zgrade progutalo 1,7 miliona maraka. Aktuelni predsjednik, ali i svi budući predjednici RS, više se ne mogu žaliti da su tokom obavljanja funkcije bili u mraku, s obzirom da je samo na rasvjetu sjedišta Predsjednika RS potrošeno je 273.319 maraka, ali je ugovor kojim su precizirani detalji ovog posla službeno klasifikovan kao “tajna” pa misterija basnoslovno skupe rasvjete ostaje nerazjašnjena.

Top lista neradnika: 1. Desnica Radivojević, ministar trgovine

Federalni premijer i njegovi ministri su na godišnjem - još od januara. Tako barem pokazuju rezultati analize Centra civilnih inicijativa o polugodišnjem radu federalne Vlade objavljene prije nekoliko dana. Ministri i oba premijera nadmašili su jedni druge: ove godine rade manje i lošije nego prošle. Završavanjem svake četvrte planirane zadaće, ovo je jedno od najlošijih polugodišta federalne Vlade još od njenog nastanka.
CCI je izračunao da su za šest mjeseci, od skoro hiljadu radnih sati na raspolaganju, članovi Vlade na zasjedanje potrošili tek 80. Njihov “rad” nas je koštao više od pola miliona maraka, tačnije, svaki sat zasjedanja Vlade košta 6.250 maraka. Ovo su samo njihove satnice, a piće, hrana, prevoz i plate, te troškovi njihovih savjetnika, sekretarica, vozača i ostalih u preglomaznoj birokratiji nisu uračunati što je građane Federacije u prvih šest mjeseci krizne 2009. koštalo preko 50 miliona maraka.
Naši ministri, očito, ne vole raditi zimi, pa su u prva dva mjeseca ove godine predložili svega 11 zakona. U martu su se konačno počeli zagrijavati, ali se iz broja usvojenih zakona vidi da su se “hladili” već krajem mjeseca i, pretpostavka je, počeli planirati svoje godišnje odmore. Sudeći prema njihovom ponašanju ranijih godina nešto efikasniju federalnu vlast možemo očekivati u septembru i mjestimično u novembru i decembru. Značajnijim promjenama i razvedravanju političke i ekonomske situacije u FBiH teško da se možemo nadati, ako je suditi po izvještaju CCI-a.

1. Desnica Radivojević, ministar trgovine

Radivojević je na vrhuncu ekonomske krize u prvih šest mjeseci ove godine na sjednicama Vlade predložio samo deset mjera i usvojio tek dva zakona a uspio je da izostane sa sedam od ukupno 23 sjednice Vlade. Za taj period ovo je ministarstvo planirano svega jedan zakon o unutrašnjoj trgovini, čiji je nacrt i usvojen. Broj izostanaka, neoprostivo mali broj usvojenih zakona i pasivnost na sjednicama osigurale su Radivojeviću krhku titulu najvećeg neradnika u Vladi Federacije BiH.

Mjesečna plata: 3.089,86 KM

Polugodišnja primanja: 25.123,52 KM

Izostanci: 7

Učešće u radu Vlade: 1.8%

Usvojeni Zakoni: 2

Neoprostivo: Pasivnost ministra koji je imao najveću odgovornost za ublažavanje ekonomske krize. Na vrhuncu krize, ili ako hoćete na dnu, ministar Radivojević je izjavio da građani trebaju da štede i manje troše. Ova je teorija možda dobra za pojedinca ali jako loše za ekonomiju i sasvim suprotno mišljenjima svjetskih ekonomskih stručnjaka koji smatraju da bi povećano trgovanje moglo oživiti ekonomiju.

Veoma bitna Strategija ekonomskog razvoja Federacije nije usvojena u analiziranom periodu a rad na ovom projektu započeo je još sredinom 2007. godine. Koordinator je bilo upravo Radivojevićevo ministarstvo.

Tip neradnika: Piljar

Admir Kapo, predsjednik Udruženja “Kupujmo i koristimo domaće”

-U trgovini je toliko problema da to ne možete ni zamislit. Evo naprimjer nama toliko potreban zakon o trgovačkim pravilima nije donesen. To je samo primjer, nijedan zakon koji bi našim proizvođaćima išao na ruku nije donesen. A to sve ide u korist stranim trgovačkim centrima koji mogu da rade šta hoće, jer im naša vlast to dozvoljava. Ne mogu nikako biti zadovoljan radom ministra Radivojevića, jer nije ništa urađeno u resoru u kojem je on ministar.

 

Mensud Lakota, sekretar Udruženja za zaštitu interesa potrošača BiH

-Gospodin Radivojević nije zadovoljio. Umjesto da bolje živimo, mi svake godine tonemo sve dublje i dublje. Mi nemamo uređeno tržište, što je u okviru posla pomenutog ministra, monopol trgovačkih centara je sve više prisutan, zbog čega nam cijene skaču, i opet je ministrov posao da to spriječi, crno tržište koje utiče na sve građane, na standard. Mnogo je problema u njegovom resoru, a on ništa ne rješava. I zbog toga ja ne mogu biti zadovoljan radom ministra Radivojevića.

Federalni ministar Desnica Radivojević svoju je političku karijeru uglavnom bazirao na činjenici da je jedan od rijetkih Srba u Stranci demokratske akcije. Zbog toga su ga često nazivali izdajnikom srpskog naroda. Na jednoj od sjednica federalnog parlamenta Radivojević je oštro reagovao na pitanje zašto u biografiji nije napisao šta je tokom rata radio u Srebrenici.

Bio sam u toku rata u Srebrenici, a nisam bio u Vojsci RS. Nađite mi takvog Srbina u Srebrenici!, odgovorio je tada Radivojević.

Radivojević, rođeni Srebreničan, po struci je diplomirani mašinac o inžinjer strojarstva. Prvi posao je radio kao profesor u Bratuncu od 1979. godine, a nakon odslušenja vojnog roka radi za Energoinvestovu Fabriku akumulatora u Srebrenici. Najduže se zadržao u Fabrici limene ambalaže, također u Srebrenici a odmah nakon rata postaje član Upravnog odbora Elektroprivrede Republike Srpske nakon čega se vratio u Fabriku limene ambalaže. U politiku zvanično ulazi 2000. godine kao predsjedavajući Opštinskog vijeća Srebrenice i nastavlja svoj političku uspon na mjestu potpredsjednika Federacije od 2002. do 2006. godine. U Predstavnički dom federalnog parlamenta je izabran 2006. odakle odlazi nakon godinu dana na današnje mjesto ministra trgovine.

Radivojević je magistar poslovnog upravljanja i finansijskog menadžmenta te ima odobrenu temu za doktorsku disertaciju.


O optužbi Mladena Ivanića da je bio član SDS-a: To nije istina. Pročitao sam članak u Politici. To je izjava gospodina Mladena Ivanića. Nikad nisam bio u SDS-u. U SNS-u sam bio i na kongresu u Doboju, 1996., gdje sam pozvan kao delegat, tražio da se ta stranka u potpunosti modernizuje. Vjerovao sam da će napraviti iskorak u politici, predsjednica RS bila je Biljana Plavšić, a Milorad Dodik premijer RS. Dodik se u to vrijeme deklarisao, po mom sudu pozitivno i vjerovao sam tom čovjeku tako da me danas iznenađuje njegov način sputavanja reformi koje se odvijaju, posebno policijske. Predložio sam da se prefiks “srpski” ukine i da SNS postane moderna stranka, da se na prostoru Srebrenice sagleda sve što je u ratu učinjeno i da se učini iskorak prema bošnjačkom narodu, da se napravi priznanje zločina i da se svi oni koji nisu učestvovali u tim zbivanjima distanciraju od njih. Međutim, bio sam jako naivan. Moj istup nije dobro primljen i isključen sam iz SNS. Tad je bilo malo ljudi koji su me podržavali, jedan od njih je bio predsjednik Opštine Srebrenica dr. Pavlović, danas je u SNSD. Mali je broj ljudi htio sa nama raditi na tom procesu.

O podjeli BiH: Postoje snage koje nas žele vratiti nazad i da nas podijele kroz nekakve etničke cjeline. Nisam zagovornik te ideje jer nije dobra za BiH. Ja zagovaram ideju pune multietničnosti a regionalizacije ne moraju biti četiri, može biti i više ekonosmkiih regija gdje žive svi građani. Mislim da se ta regionalizacija može uraditi i mislim da mi to možemo u prvoj fazi prebroditi samo uz pomoć Amerike. Ja vjerujem jedino Americi kao svjetskoj sili, bez obzira na ovu krizu ona ima snage da nam pomogne. Ona će nam vjerovatno u skorije vrijeme pomoći da riješimo traj ključni problem u BiH a to je bosanskohercegovački ustav. Sve ovo drugo bi bilo jedna loša poruka građanima BiH.

ZLATNI PARADAJZ: Žurnalovo priznanje najvećem neradniku u Vladi Federacije BiH

Magazin Žurnal pripremio je i priznanje za najvećeg neradnika u Vladi Federacije Bosne i Hercegovine. Prvi na Top listi neradnika, prema ocjenama istraživanja CCI-a dobit će i zvanično priznanje za svoj nerad – Zlatni paradajz. Tako će titula najvećeg neradnika konačno dobiti svoj puni smisao, a dobitnik ove, ne baš prestižne nagrade, cijelog će života biti tituliran kao dobitnik Zlatnog paradajza, priznanja za nerad. Skulpturu zlatnog paradajza napravio je Admir Halilović, akademski kipar i vlasnik galerije B. Smoje.

Zašto zlatni paradajz? Zato što je bolje da im Žurnal na vrijeme uruči zlatni paradajz nego da ih ispred zgrade Vlade sačekaju mase nezadovoljnih ljudi sa gajbama pravog, trulog paradajza.

Nismo zaboravili ni najveće neradnike prema izboru čitalaca magazina Žurnal. Ministar koji dobije najviše glasova u našoj anketi dobit će plaketu i kilogram paradajza. Pretpostavljamo da plaketu neće staviti iznad svog radnog stola, a paradajz može iskoristiti po vlastitoj volji. Rekli bismo i savjesti, ali sumnja se da im je taj dio ličnosti amputiran još u ranom djetinjstvu.

 

2. Edin Mušić, ministar raseljenih osoba i izbjeglica

Bez ideje, inicijative i realizovanog zakona u prvoj polovini 2009. godine.

Mjesečna plata: 2.946,58 KM
Polugodišnja primanja: 25.579,42 KM

Izostanci: 3

Učešće u radu Vlade: 1,3%

Usvojeni zakoni: 0

Neoprostivo: Ministar Mušić očito smatra da je povratak završen a povratnici zbrinuti pa za njih na sjednicama Vlade ne radi gotovo ništa.

Tip neradnika: Kurir za javljanje u štab

Fadil Banjanović Bracika, predsjednik mjesne zajednice Kozluk

Evo ja sam trenutno u jednom povratničkom naselju Glodama, gdje se vodi težak život, to se treba vidjeti da biste se uvjerili. A ministri, premijeri, i svi bitrokratski radnici uživaju, slabo, odnosno nikako ne rade, nije ih briga ni za izbjeglice ni za običan narod. Generalna ocjena je da sam jako nezadovoljan radom svih ministarstava. Ono što ja zamjeram ministru Mušiću jeste što je previše mehak prema premijeru, ministrima, previše njih sluša, stranački je radnik. Vidite šta se desi, dignu se borci, njima milioni. Premalo se para daje za povratak i za izbjeglice, mogao bih i ja sad hiljede ljudi povest pred parlament, ali nisam takav, i mrzim ljude koji tako rade. Samo terenski rad i trud može pomoći, a ministar umjesto da se obrati Braciki koji je kooperativan on se nekom drugom obraća.

3. Meliha Alić, ministrica obrazovanja i nauke

Još jedno ministarstvo bez realiziranog zakona u prvih šest mjeseci ove godine. Budžet ovog ministarstva smanjen je sa 36 na samo sedam i po miliona što je svakako utjecalo na kvalitet rada ovog ministarstva ali nije smjelo utjecati na angažman ministrice Alić. Ona radi još manje nego prošle godine kada je radila jako malo.

Mjesečna plata: 3.092,46 KM
Polugodišnja primanja: 26.047,08 KM

Izostanci: 0

Učešće u radu Vlade: 1,6%

Usvojeni zakoni: 0

Neoprostivo: Niti sa zakašnjenjem ovo ministarstvo nije istrajalo na donošenju Pravilnika o načinu čuvanja i korištenja udžbenika pa je većina besplanih prošlogodišnjih udžbenika ove neupotrebljiva. Alićeva se ove godine nije izborila za besplatne udžbenike pa će njih ove godine dobiti samo Romi i učenici koji ih prošle godine nisu dobili. Svojom apatijom ministrica ni ove godine nije uspjela napraviti iskorak u poboljšanju katastrofalnog sistema obrazovanja.

Tip neradnika: Vuk na grani

Salih Pozder, predsjednik Vijeća roditelja Sarajevo

Njen rad ocjenjujem vrlo loše, ništa nije ispunila što je obećala. Obećala je pomoći da realizujemo obavezno srednje obrazovanje, ali to nije učinila. Šta god da smo tražili od nje nije nam udovoljila, tako da njenim radom ne mogu biti nikao zadovoljan.

Dženana Tanović-Hamzić, predsjednica Sindikata srednjeg i visokog obrazovanja, nauke i kulture

U svakom slučaju, ja kao predsjednica sindikata, onoliko koliko sam sarađivala sa minisitricom Alić, ta naša saradnja je bila na kulturnom nivou. Kada pričamo o suštini onda slobodno mogu reći da se ništa konkretno nije uradilo. Sve je otalo na riječima. Federalno ministarstvo obrazovana je inertno, ono ističe svoju koordinirajuću ulogu, ali oni tu ulogu nikako ne koriste. Ne mogu biti zadovoljna radom ministricom Alić, jer je mogla mnogo više uraditi za obrazovanje.

 

 

4. Velimir Kunić, ministar razvoja, poduzetništva i obrta

Pohvalno je usvajanja svih zakona zaostalih iz prošle godine do polovine ove ali je Kunić još jedan ministar bez ijednog realizovanog u prvoj polovini ove godine.

Mjesečna plata: 3.012,66 KM
Polugodišnja primanja: 25.616,23 KM

Izostanci: 3

Učešće u radu Vlade: 1,8%

Usvojeni zakoni: 0

Neoprostivo: Intertnost prema zakonima o poticaju razvoja malog gospodarstva i garancijskom fondu u vrijeme recesije. Kunićevi ministarstvo je pripremilo radnu verziju Zakona o garancijskom fondu za mala i srednja preduzeća ali i ostalo samo na tome. Bezobrazno mali broj mjera ovog ministarstva i Kunićevo nezalaganje na sjednicama Vlade zagarantovali su mu visoko četvrto mjesto top liste neradnika u Vladi Federacije.

Tip neradnika: Kunić

 
Muris Nišić, direktor Razvojno-poduzetničkog centra Inkubator Lipnica

Nezadovoljan sam radom ministra Kunića iz jednog prostog razloga, a to je indolentnost prema malim obrtnicima i poduzetnicima. Naša firma je njegov nerad osjetila neoliko puta kada smo aplicirali sa dobrim projektima, ali oni su se oglušili. I jako sam žalostan kada pogledam situaciju u susjedstvu, oni za to izdvajaju pare, a naš ministar ne shvata da pomoć nama znači više radnih mjesta i manje gladnih usta.

5. Muhidin Alić, ministar unutrašnjih poslova

Bez realizovanih zakona u pola godine!

Mjesečna plata: 2.912,32 KM
Polugodišnja primanja: 25.312,97 KM

Izostanci: 3

Učešće u radu Vlade: 1,8%

Usvojeni zakoni: 0

Neoprostivo: Nezainteresovanost za rješavanje sigurnosti koju su građani, čini se, po važnosti stavili na drugo mjesto nakon ekonomske krize. Ministar Alić je morao raditi više i biti aktivniji na sjednicama Vlade te insistirati na poboljšanju sigurnosti.

Tip neradnika: Foteljaš

 

 

Demir Mahmutćehajić, aktivista pokreta DOSTA

-Što se tiče Muhidina Alića, vrlo lako se može reći da se radi o jednom velikom neradiku. Pogledajte sigurnosnu situaciju u Sarajevu, ali i u cijeloj Federaciji pa ćete doći do poraznih rezultata. Droga se dila na sve strane, ubijaju se djeca po ulici i još mnogo toga groznog se dešava u ovoj zemlji. A priča o poboljšanoj sigurnosnoj situaciji je čista ubleha ministra, jer građani svakodnevno svojim očima gledaju porast kriminala. On je veliki neradnik, i treba konstantno ukazivati na to.

Halid Genija, Unija samostalnih sindikata policije Federacije Bosne i Hercegovine

-Ja sam policajac, a Muhidin Alić je ministar, pa mislim da nema smisla da ja dajem komentare o njegovom radu.

6. Zahid Crnkić, ministar za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata

Bez realizovanih zakona u pola godine!

Mjesečna plata: 3.062,86 KM
Polugodišnja primanja: 26.245,71 KM

Izostanci: 1

Učešće u radu Vlade: 2.2%

Usvojeni zakoni: 0

Neoprostivo: Reforma boračko–invalidske zaštite nije ni približno završena, a stepen učešća ovog ministarstva na sjednicama Vlade Federacije BiH opada i ne obećava veći napredak, piše u izvještaju CCI-ja.

U posljednjih godinu i po dana Crnkić je realizirao samo dva zakona, njegovo ministarstvo najsporije planira budžet; nije realizirao tri planirana zakon o pravima branilačke populacije, fondu branilaca i pravima demobilisanih branilaca i članova njihovih porodica.

Zakon o fondu branilaca je jedan od najviše najavljivanih, još sa početka mandata Vlade Federacije BiH. Trebao je biti okosnica projekta „Jedan zakon – jedan fond“, a na sceni imamo tek nekoliko donesenih zakona na prijedlog ministra Crnkića, a u vezi sa poboljšanjem položaja socijalnih kategorija demobilisanih branilaca, ratnih invalida i članova njihovih porodica, koji su doveli Federaciju BiH do finansijskog kraha, smatraju u CCI-ju.

Tip neradnika: Stranački satelit

 

Bajro Šahbazović, RVI

- Ja kao stopostotni RVI mogu govoriti o Zahidu Crnkiću kao jednom velikom neradniku i stranačkom pijunu. On za borce, invalide nije ništa učinio, on nema ni srca ni duše jer se radi, dakle, o činovniku a ne čovjeku. On ne zna kako je hodati sa drvenom nogom, nemati ruku, kako das živi čovjek koji je nesposoban da radi, a ima porodicu koju treba prehraniti onom crkavicom koju nam daju. I to nam žele smanjuti, a svoje plate ostaviti iste. Mi od ove zemlje ne tražimo ništa, osim da nam ostave našu invalidninu, a ministra Crnkića nije briga to što mi nemamo šta jesti.


Safet Redžić, predsjednik Saveza ratnih vojnih invalida BiH

-Ne mogu biti zadovoljan radom ministra Zahida Cenkića. Smanjivanje naknada našim korisnicima nikako ne ide u prilog ministru. Međutim, problem je u tome što se sa ministrom nikako ne možemo dogovoriti, on neće da uvaži naše zahtjeve, nego igra kako mu se kaže sa viših političkih instanci.


Izet Ganić, predsjednik Organizacije porodica šehida i poginulih boraca

-Nemam razloga da budem zadovoljan pomenutim ministrom, on je samo satelit politike, koji izvršava naredbe. Ja sam u suštini nezadovoljan svim ministrima i političarima, a Zahid Crnkić je također jedan od njih.

 

 

 

7. Safet Omerović, ministar zdravstva

Doktor Omerović bavio se Zakonom o zdravstvenoj zaštiti punih pola godine, tačnije samo njegovim nacrtom koji u analiziranom periodu još nije bio usvojen u oba doma Parlamenta. Spisak ostalih zakona kojima se ove godine trebao baviti Omerović najbolje opisuje njegov nerad i nemar:

  1. Zakon o zdravstvenom osiguranju u Federaciji BiH;

  2. Zakon o krvi i krvnim sastojcima;

  3. Zakon o transplataciji organa i tkiva u svrhu liječenja;

  4. Zakon o zaštiti prava pacijenata;

  5. Zakon o stomatološkoj djelatnosti;

  6. Zakon o apotekarskoj djelatnosti.

 

Mjesečna plata: 3.017,39 KM

Polugodišnja primanja: 25.850,86 KM

Izostanci: 3

Učešće u radu Vlade : 3,3%

Usvojeni zakoni: 1

Neoprostivo: Jako bitan zakon o uzimanju i presađivanju ljudskih organa i tkiva u svrhu liječenja, Omerović je mrcvario preko 220 dana i nije ga kao prijedlog poslao Parlamentu. Zbog “rada” ministra Omerovića smo od Evropske komisije dobili kritiku jer nemamo strategiju informisanja o zdravstvu.

Tip neradnika: Nemarni ljenjivac

 

 

8.Salko Obhođaš, ministar prostornog uređenja

 

Titulu neradnika Obhođaš nije izbjegao niti stopostnim učinkom u realizaciji planiranih zakona u prvih šest mjeseci 2009. godine. Obhođaš je planirao tek tri zakona u šest mjeseci pa uz učešće u radu Vlade od tek 3,3 posto zaslužuje solidno osmo mjesto na listi ministara neradnika.

 

  Mjesečna plata: 2.924,72 KM

Polugodišnja primanja: 19.506,15 KM

Izostanci: 0

Učešće u radu Vlade: 3,3%

Usvojeni zakoni: 3

Neoprostivo: Obhođaševo ministarstvo nije za 220 dana uspjelo pripremiti prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o koncesijama, usvojenog u formi nacrta u federalnom parlamentu.

Tip neradnika: Zabušant

 

Nermin Pećanac, SDU

-Rad ministra Obhođaša je katastrofalan. No, nije on samo taj koji ne radi, nijedno ministarsvo ne radi kako treba. Pa ne donošenjem zakona o koncesijama BiH gubi ogroman novac, a to je u njegovoj nadležnosti. To je tipični stranački igrač koji brine samo za svoje interese. On svoj posao neće da radi, ali zato se gleda da se poveća PDV, lažu o ekonomskoj krizi... Radi se o jednom korumpiranom ministru koji ne radi svoj posao.

 

Ivo Lučić, predsjednik Speleološke udruge Vjetrenica-Popovo polje

-Imao sam iskustva sa ministrom Obhođašem 2007. godine kada se razgovaralo o prostornom uređenju Općine Ravno, koje je u najmanju ruku katastrofalno. Tada je ministar iznio svoj stav da se to mora promijeniti, te je obećao pomoć od Ministarstva. I kako to obično bude od svega rečenog ništa nije ispunio, tipično za našu zemlju i naše političare. A postoji i drugi problem, a to je nacionalno blago Vjetrenica, za koju snosi ogromnu odgovornost. I iz svega navedenog ja ne mogu biti zadovoljan radom ministra Obhođaša.

 

 

 

9. Gavrilo Grahovac, ministar kulture i sporta

Bez realizacije ijednog zakona; ima najveću mjesečnu platu među ministrima.



 

 

Mjesečna plata: 3.178,15 KM

Polugodišnja primanja:  20.558,49 KM

Izostanci:0

Učešće u radu Vlade: 3,8%

Usvojeni Zakoni: 0

Neoprostivo Nemar prema Zakonu o pitanjima mladih FBiH čije usvajanje je obećao bivši premijer, pravednik Nedžad Branković. Ovaj zakon je u parlamentarnoj proceduri kao nacrt ali je rad na prijedlogu zakona prespor. Grahovac je zanemario i Zakon o sportu zaostalom još iz 2007. godine. Zbog ovih zakona mu je teško oprostiti paradiranje kulturnim manifestacijama sa brojnim zvijezdama i zanemarivanje svog posla ministra.

Tip neradnika: Glumac.

Husein Oručević, OKC Abrašević:

Što se tiče Federalnog ministarstva kulture moje mišljenje je da oni malo rade, puno ne rade. Konkretno, ja sam jako ljut što ove godine to isto ministarstvo na čelu sa Gavrilom Grahovcom nije nam odobrilo sredstva za koja smo aplicirali. Imali smo uredne papire, projekte, međutim, oni nam nisu pomogli iz nepoznatog razloga. Međutim, prošle godine nam je to isto ministarstvo pomoglo da se izgradi prostorija u kojoj smo smješteni, ali to je nije dovoljno. Sve u svemu, ovo ministarstvo kao i druga su tipična za ove prostore: malo toplo, malo hladno, suštinski nikako.

Predrag Pašić, direktor dječije škole fudbala Bubamara:

Nezadovoljan sam radom Gavrila Grahovca. Imao sam loše iskustvo sa njim i njegovim ministarstvom, kada je našoj školi obećao 10.000 KM pomoći. Postojale su čvrste garancije od ministra, međutim nisu ispoštovali dogovor, a i školu su doveli u nezavidan položaj. Gavrilo Grahovac je ministar koji obmanjuje ljude.
10. Feliks Vidović, ministar pravde

U prvoj polovini prošle godine radio jako malo. Ove - zvanično - radi još manje. Iz prošle godine prenio je 23 zakona, a ove realizuje po jedan svaka dva mjeseca. Platu, međutim, prima svakog mjeseca.




Mjesečna plata: 2.706,44 KM

Polugodišnja primanja: 24.139,65 KM

Izostanci: 3

Učešće u radu Vlade: 4.2%

Usvojeni Zakoni: 2     

Neoprostivo: Bahat odnos prema problemu sigurnosti u BiH i nedostatak želje i truda da se poboljšaju uslovi i poveća kapacitet zatvora u BiH. U prvih šest mjeseci ove godine radio na samo tri zakona a zanemario je zakone o zatvorima i osnivanje odgojno-popravne ustanove za maloljetnike, što građani trenutno smatraju jednim od najvećih problema Federacije.
Ministar Vidović odugovlači sa izradom prijedloga zakona o Sudskoj policiji FBiH čiji je nacrt usvojen u Parlamentu prije više od 500 dana. Ovim zakonom bi se regulisao položaj, mjesto i uloga sudske policije i predsjednika Vrhovnog suda FBiH koji upravlja policijom. Povećanje zatvorskih kapaciteta od 20 posto do kraja godine otvaranjem zatvora u Tuzli i završetkom gradnje zatvora u Orašju i Bihaću tek su kap u moru nagomilanih problema ministarstva Feliksa Vidovića.

Tip neradnika: Nezainteresirani demagog.

Muhamed Džemidžić, Helsinški komitet

Posljednji njegovi istupi vezani za zatvore djeluju pomalo iritirajuće. Feliks Vidović je čovjek koji samo konstatuje, a ništa ne radi. On komentariše ono što svi znaju, a ne djeluje. U praksi on nije šta uradio otkako je ministar pravde.

Šemso Maljević, Akcija građana:

Jako sam nezadovoljan. Njegovo ime se stalno provlači kroz medije kao neradnik. Do sada je mogao mnogo više uraditi, ima funkciju, moć, odgovornost. On je oličenje bosanskohercegovačkog političara.

 

(zurnal.info)

REAKCIJE: 12 godina robije za Iliju Jurišića

Za Jasmina Imamovića ova presuda je sumrak civilizacije, dok je za Šarabu to zaslužena kazna. Raguž još nije “dobio stav”. Ministar Čolak se u Beogradu Jurišićem bavi “između ostalog”

Bosanci i Hercegovci su šokirani presudom Vijeća za ratne zločine Okružng suda u Beogradu koji je Iliju Jurišića osuđen na 12. godina zatvora zbog napada na kolonu Jugoslovenske narodne armije (JNA) 15. maja. 1992. godine. Suđenje Iliji Jurišiću koje je počelo 22. februara 2008. godine kulminiralo je sudskom odlukom dugogodišnje zatvorske kazne, jer je Ilija Jurišić kao “pripadnik rezervnog sastava policije MUP-a BiH i visoki starješina u opretativnom štabu Službe javne bezbjednosti, izdao nalog za otvaranje vatre na kolonu JNA kada su poginulo najmanje 92 vojnika, ranjeno najmanje 33 i uništen veći broj vojnih i sanitetskih vozila.” Prema odluci suda Jurišić ostaje u pritvoru, a dvije i po godine provedene koliko je bio u pritvoru bit će mu uračunate u kaznu. Tražili smo izjavu iz Ministarstva pravde BiH, ali su nam rekli da bez ministra Bariše Čolaka ne mogu ništa komentirati. Kada smo pitali gdje je ministar Čolak odgovor je bio u Beogradu.

SUMRAK CIVILIZACIJE

Na naš upit, da li ta posjeta ima ikakve veze sa presudom Iliji Jurišiću, kratko nam je odgovoreno”pa između ostalog će i to biti tema.”

Jasmin Imamović, načelnik Tuzle je u nevjerici, i kako kaže šokiran je presudom, koja je po svemu montirana politička farsa:

-To je sumrak civilizacije. Također, dokaz je to da današnji srbijanski režim nije ni pedlja odmakao od Miloševićevog režima, što su građani u BiH osjetili na svojoj koži. A s druge strane, Srbija ne želi da izruči najtraženijeg zločinca na svijetu Ratka Mladića. Zaista sam deprimiran. I ova presuda nam pokazuje koliko je bahtat i bezobrazan režim u Srbiji. To je politička presuda i optužnica su pisali političari koji se predstavljaju kao tužioci. On je praktički osuđen bez dokaza, a glavni argument im je bio nabrajanje imena ubijenih, koje nije imalo nikakve veze sa Ilijom Jurišićem - ogorčen je Imamović.

On navodi da je ova presuda pravi pokazatelj i dokaz nesposobnosti vlasti, i vladajućih partija koji nisu ništa uradili da pomognu nevinom čovjeku, te da BiH vode salonski političari kojima je jedino stalo do paušala i plata, te da se moglo mnogo više uraditi da se Ilija vrati u BiH.

-Da su oni koji imaju moć BiH htjeli Iliju da vrate kući, mogli su se vodit međunarodnim konvencijama i pravom, i ovakav ishod se ne bi dogodio, jer ovo nigdje nije dozvoljeno-zaključuje Imamović. Kada smo ga pitali da li će se u Tuzli održati neki skup podrške Iliji Jurišići, Imamović nam je odgovorio da će to biti vjerovatno skup protiv dvije vlade, bosanskohercegovačke i srbijanske.

PORAZ BiH

Beriza Belkića, potpredsjednika Stranke za BiH smo iznenadili ovim pitanjem, jer kaže kako nije znao za presudu dok nije saznao od nas: Zaledio sam se. To je skandalozno , katastrofalno, pa ne mogu da vjerujem da se tako nešto dogodilo. Da se ja sa pitam, ja bih sve veze sa Srbijom zaledio, jer bezobrazluku, očito nema kraja. Ovo je sraman čin prema Iliji i njegovoj porodici i poraz Bosne i Hercegovine - kazao je Belkić. 

Drago Kalabić, predsjednik Kluba poslanika SNSD-a u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH na početku razgovora nije želio komentirati presudu.

No, odobrovoljili smo ga kada smo ga pitali da li je ovo poraz države, pa nam je žarom počeo pričati: Naravno da je poraz države, nego šta, kao i u mnogim stvarima ova država je poražena. Trebala je da zaštiti svog državljanina, bez obzira šta ja mislim o tome. Da sam se ja nešto pitao, ja bih postupio drugačije, ne bih čekao da mu Srbija sudi, nego bi mu bilo suđenje u BiH. Ali kako je tako je. Nekome je čovjeka žao”, smatra Kalabić. A kada smo ga pitali da li je njemu žao Jurišića, odgovorio je: “Apsulutno ne, što bi mi ga bilo žao?”

Kontaktirali smo i Martina Raguža, zamjenika predsjednika HDZ-a1990. ali smo ostali uskraćeni za mišljenje, jer je on u fazi ”formiranja mišljenja o ovom slučaju.”

Slobodan Šaraba iz Demokratske partije slučaj Jurišić je pomno pratio iz medja. On smatra da je Ilija Jurišić dobio kaznu koju zaslužuje: “Dakle iz medija što znam, taj je čovjek kriv za dosta nevinih života, tako da je pravda zadovoljena.”

I za kraj, moramo li spominjati koje je medije gospodin Šarba pratio!?

Stid

Je l’ te stid Ilija Jurišiću što se nisi ispario kad si mog’o?

Je l’ te stid Ilija Jurišiću što si rođen u zemlji čija te demokratski, od naroda izabrana vlast, a boga mi i taj demokratski konstitutivni narod ne jebu pet posto?

Je l’ te stid Ilija Jurišiću što si živio u zemlji čija te demokratski, od naroda izabrana vlast, a boga mi i taj demokratski konstitutivni narod ne jebu pet posto?

Je l’ te stid Ilija Jurišiću što si branio zemlju čija te demokratski, od naroda izabrana vlast, a boga mi i taj demokratski konstitutivni narod, poslije kakve-takve odbrane te demokratske, nezavisne države, ne jebe pet posto?

Je l’ te stid Ilija Jurišiću što nakon krvi Srebrenice, Tuzle, Sarajeva,…. ti sjediš u zatvoru, dok Biljanu Kuharicu Plavšić puštaju zbog dobrog vladanja?

Je l’ te stid Ilija Jurišiću što si vjerov’o da je pravda jedan od kodeksa kojim se vodi današnje čovječanstvo?

Je l’ te stid Ilija Jurišiću što nakon dva-tri dana, u vrh glave sedam, nakon male pobune u “raju”, postaješ stara vijest i što te niko više neće spominjati, a u cilju dobrosusjedskih odnosa i ostalih baljezgarija koje nam podmeću u cilju konačnog zaborava na sve suze, krv i prazninu?

Je l’ te stid Ilija Jurišiću Bosne i Hercegovine?

Je l’ te stid Ilija Jurišiću konstitutivnih naroda?

Je l’ te stid Ilija Jurišiću Bosne, Vrbasa, Save, Jale, Neretve, Majevice, Treskavice, Maglića, Kozare,…. što šute i ne mogu pričati, a da mogu svašta bi ispričale jer ovo što sebe zove ljudima šute k’o zaliveni?

Je l’ te stid Ilija Jurišiću što si isp’o glup i otiš’o u Beograd prije Dine Merlina?

Stidiš li se Ilija Jurišiću mene koji urlam sa relativno sigurne udaljenosti od tvog budućeg dvanaestogodišnjeg boravišta?

Mene je stid al’ nemam s kim da se stidim.

iz stida: Nermin Čengić

 

(zurnal.info)

EKSKLUZIVNO: Kako je Dodik kupovao medije

 

Vlada Republike Srpske u prošloj godini potrošila je 2,5 miliona maraka na direktno finansiranje medija, prije svega novinske agencije SRNA, dnevnog lista Glas Srpske, Radija Istočno Sarajevo.

Subvencije za medije su suviše ozbiljna stvar da bi se prepustile bilo kojem ministru pa su one u nadležnosti generalnog sekretarijata Vlade RS, što praktično znači pod direktnom kontrolom premijera RS, Milorada Dodika.

Najveći dio novca dobila je novinska agencija SRNA, 1,68 miliona maraka, koje su im isplaćivane u mjesečnim tranšama od po 140.000 maraka. U odnosu na 2007. godinu Vlada RS se pokazala izdašnijom pa je SRNA dobila 28 posto više novca. To što je 2008. godina bila godina lokalnih izbora, vjerovatno nije imalo nikakvog uticaja.

Posebno je zanimljiv slučaj finansiranja banjalučkog “Glasa Srpske”. Kao medij u vlasništvu države redovno je subvencioniran novcem iz budžeta, pa je tako u 2007. godini od Vlade RS dobio 851.000 maraka, što je 70.917 maraka mjesečno.

Krajem 2007. godine raspisan je tender za privatizaciju Glasa Srpske koji je okončan 28. novembra i gdje je najboljom proglašena zajednička ponuda “Nezavisnih novina” Željka Kopanje i kompanije Integral Inžinjering Slobodana Stankovića . Kupci su ponudili 3,8 miliona maraka za državni kapital te obećali ulaganja od dodatnih 4,5 miliona maraka tokom naredne tri godine.

Iako je bilo jasno da da Glas Srpske prelazi u privatne ruke, čime prestaju bilo kakve finansijske obaveze vlade prema ovom dnevnom listu, 7. februara 2008. godine, dakle samo mjesec dana uoči zvaničnog potpisivanja kupoprodajnog ugovora, Vlada RS udvostručuje mjesečni iznos subvencija za Glas Srpske.

Umjesto 70.917 maraka mjesečnih subvencija, kolikio je Glas Srpske primao u 2007. godini, taj iznos se sada podiže na 150.000 maraka, bez ikakve vidljive logike. Vlada se čak nije ni potrudila da barem nekim formalnim obrazloženjem kaže zašto je i zbog čega mjesečni iznos subvencija ovoj novini udvostručen.

Vladi RS se izgleda jako žurilo da se riješi budžetskog novca, pa iako se mjesečne subvencije za SRNA-u isplaćuju isplaćuju u dva dijela, svakih 15 dana, u slučaju Glasa Srpskog je napravljen izuzetak. Svih 300.000 maraka, koliko su ukupno iznosile subvencije za januar i februar, isplaćeno je odjednom tokom februara. Vjerovatno Vlada RS kao većinski vlasnik Glasa Srpske nije željela da se obruka pred novim vlasnicima i da im preda kompaniju sa praznim bankovnim računom.

U prošloj godini Vlada RS neočekivano je obradovala i Radio Istočno Sarajevo, koga je počastila sa 300.000 maraka knjižeči ovaj trošak samo ka “realizacija projekta JP radio Istočno Sarajevo”. To što ovaj projekat nije uopšte bio planiran u budžetu za 2008. godinu nije predstavljalo nikakv problem.

Iako Vlada RS već finansira entitetsku novinsku agenciju SRNA, ministri u Vladi RS izgleda baš i nisu bili nešto zadovoljni onima što dobijaju zauzvrat, pa su za svaki slučaj srbijanskoj novinskoj agenciji Tanjug, uplatili 41.160 KM “za usluge Tanjugovih servisa”.

Način na koji je Vlada RS i po kojim kriterijima trošila novac na subvencioniranje medija daleko je od transparentnog.

Kako se navodi u revizorskom izvještaju Glavne službe za reviziju javnog sektora RS, o poslovanju generalnog sekretarijata Vlade RS, kod sufinansiranja javnih medija “ova sredstva se ne planiraju pojedinačno, po namjeni ili po projektu, tako da su česti značajni transferi u toku godine između pojedinih pozicija. Osim toga “realizacija svih pojedinačnih pozicija u okviru ove grupe, takođe značajno odstupa od planiranih iznosa i namjena” navode revizori.

Jednostavno rečeno, medijima se novac dijelio bez bilo kakvog plana već se onako, u hodu, “odokativnom metodom” određivalo kome će se dati i koliko novca.

Dodatnu podršku medijima Vlada Rs pružala je i kroz svoju strategiju komunikacije za koju je ukupno izdvojeno 188.250 KM, gdje su se našli i plaćeni oglasi kojima je Vlada RS promovisala svoje uspjehe u medijima.

Problem je jedino što su revizori utvrdili brojne propuste, poput zanimljive prakse da se najprije izvrši plaćanje a tek onda potpisuju ugovori, kao i da se vlast nije zamarala sitnicma poput traženja izvještaja o načinu utroška dodjeljenog novca.

Za Vladu RS i njenog premijera, Milorada Dodika, 2,5 miliona maraka datih medijima u prošloj godini pokazalo se kao dobra investicija. Toliko dobra da je ove godine dobrim i poslušnim medijima namjenjeno duplo više novca, pet miliona maraka.

(zurnal.info)


BOSANSKI BERLUSCONI : Ekskluzivni čuvar lika i djela Alije Izetbegovića Na današnjoj konferenciji za štampu koja je održana u hotelu Radon Plaza, Fahrudin Radončić, utemeljitelj Avaza formalno je potvrdio ulazak u politiku. Na početku se gazda Avaza uporedio sa italijanskim premijerom Silviom Berlusconijem.

- Prije je Italija mijenjala premijera svake pola godine. Otako je Berlusconi došao na vlast to je promijenilo, bez obzira šta ko mislio o njemu.

Bosanski Berlusconi je nakon toga u kratkim crtama predstavio orjentaciju svoje političke partije, a to se prije svega odnosi na ekonomiju, gradnju autoputeva, zaustavljanju prodaje prirodnog blaga, pomoć posrnulim kompanijama, ulasku u NATO. Evropskim integracijama...

Na čuđenje svih prisutnih naglasio je da Bosni i Hercegovini ne trebaju nikakvi miškovići (!), pacoliji, crnogorci... Posebno je istakao, i to povišenim tonom, da je neophodno očuvati lik i djelo Alije Izetbegovića.

- Ovom prilikom želim da naglasim da ću čvrsto stati iza lika i djela Alije Izetbegovića. Da njega nije bilo ne bi bilo ni Bosne i Hercegovine. Za to želim reći stop svim atacima i blaćenju lika i djela rahmetli predsjednika, rekao je Radončić.

Ime stranke nije htio otkrivati, kao ni članove. Samo je rekao da će javnost biti blagovremeno obaviještena. Zanimljivo je da na ovom prvom Radončićevom obraćanju nije bio prisutan niti jedan političar, privrednik pa ni estradna zvjezdica...

Nakon održanog govora, koji je izbiflao sa ručicom u džepu, Radončić je prisutnim novinarima uskratio mogućnost pitanja i ubrzanim korakom napustio konferencijsku salu.

(zurnal.info)

U zmajevom leglu: Radončić razbija nacionaliste

Kada smo prije prije nepunih mjesec dana ekskluzivno objavili vijest da Fahro Radončić, utemeljitelj i vlasnik Avaza osniva stranku, pojavile su se mnogobrojne analize koje su našu vijest pokušale pretvoriti u špekulacije i podmetanja. Danas je je Radončić zvanično potvrdio da osniva stranku koja će se zvati Snaga Bosne. Čeka se još samo odgovor na pitanje – “Ko je šta u Fahrinoj stranci”? Obzirom da se radi o novoj stranci čiji je program nepoznat, potražili smo reakcije, komentare, nadanja i strahove čelnika vodećih političkih partija u Bosni i Hercegovini. Pogotovo onih na čije glasače pretenduje nova stranka, Stranke Demokratske Akcije i Stranke za Bosnu i Hercegovinu.

UDAR NA SDA I SBiH

Ako je suditi prema nagovještajima medija u Bosni i Hercegovini, najviše razloga za brigu imaju u Stranci Demokratske Akcije. Nagađanja su da će stranku Fahre Radončića pojačati visokopozicionirani kadrovi SDA poraženi na prethodnim unutarstranačkim izborima, predvođeni Bakirom Izetbegovićem i Adnanom Terzićem. Jer, pitanje je može li Bakir Izetbegović otrpjeti poraz unutar stranke i sačekati sljedeće stranačke izbore, redovne ili vanredne, gradeći i jačajući poziciju unutar stranke, ili će donijeti odluku da se kao kandidat neke druge stranke pokuša revanširati Sulejmanu Tihiću već na sljedećim, opštim izborima. Odluči li Izetbegović mlađi da napusti SDA, to bi dovelo do najvećeg raskola u povijesti stranke, većeg od onog iz 1996. godine i odlaska Harisa Silajdžića. Stranka Demokratske Akcije danas nema autoriteta kakav je onomad bio Alija Izetbegović, autoriteta koji bi mogao održati jaku i stabilnu SDA. Ipak, teško je povjerovati da će Bakir Izetbegović napustiti SDA i time pred zid dovesti stranku čiji je osnivač i vođa gotovo deceniju i pol bio njegov otac.

Stav Stranke Demokratske Akcije jeste da je Bosna i Hercegovina demokratska država u kojoj je na snazi višepartijski sistem i svako ima građansko pravo da osnuje političku stranku. Nova stranka vjerovatno će donijeti nove ideje a birači su tu da ocjene njihov program. SDA ne strahuje da bi nova stranka mogla imati uticaj na glasače i članove naše stranke. Također, Bakir Izetbegović je član predsjedništva Stranke Demokratske Akcije i sigurno je da neće biti član ni jedne druge stranke. Kao ni Adnan Terzić”, kazao je u izjavi za Žurnal.info generalni sekretar SDA Amir Zukić. Interesantno je da se i on pominje kao jedan od članova Radončićeve stranke, kao i Adnan Terzić koji je za Žurnal potvrdio da će biti prestavljena kao kandidat Snage Bosne.

BEZ KOMENTARA

I pored toga što nemaju zvaničan partijski stav, ni u Stranci Za Bosnu i Hercegovinu vjerovatno nisu oduševljeni ulaskom Fahre Radončića u borbu za političku vlast. Sigurni su, kao i svi drugi, da medijski prosperitet svojoj stranci vlasnik Avaza neće graditi trošeći pero na rijetke uspjehe vladajuće bošnjačke elite. Već odavno kadrovi Stranke za BiH imaju svoju dvolisnicu u Avazu, i očekivati je ubrzo da se štivo o aferama i malverzacijama u elektroenergetskom sistemu barem udvostruči. U obećanja da će ukinuti Republiku Srpsku, Harisu Silajdžiću na narednim izborima neće povjerovati jednak broj birača kao na prošlim a izostanak podrške najtiražnije novine u BiH predstavljat će ključni elemenat neuspjeha.

I pored sve opasnosti koja se nadvila nad Strankom za BiH pojavljivanjem stranke Fahre Radončića na političkoj karti Bosne i Hercegovine , potpredsjednik Stranke za Bosnu i Hercegovinu Beriz Belkić u izjavi za naš magazin pozdravio je ovakav korak vlasnika Avaza, jer “politički angažman građana je njihovo pravo kao i osnivanje stranke. I, svako ko može ponuditi nešto što će donijeti napredak Bosni i Hercegovini treba i mora da se angažuje, politički ili na neki drugi način. Nakon promocije stranke i predstavljanja njenog programa tek će se moći govoriti više o tome, a najbolji sud dat će građani na izborima“. Potpredsjednik Stranke za BiH izbjegao je dati odgovor na pitanje da li SBiH u novoj stranci, s obzirom na najavljene kadrove, vidi političkog protivnika ili koalicionog partnera.

I, ključni trenutak koji će ipak odlučiti o dometu političkih uspjeha Fahre Radončića bit će podrška reis uleme Mustafe ef. Cerića. Ukoliko poglavar Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini dadne zeleno svjetlo Radončiću, to će značiti početak najvećeg tumbanja u bošnjačkoj političkoj orbiti od vremena osnivanja naconalnih stranaka i osamostaljenja Bosne i Hercegovine. Obzirom na to da nikada nije zatajila finansijska ni medijska podrška Avaza institucijama Islamske Zajednice u Bosni i Hercegovini, teško je očekivati da će reis Cerić imati mnogo toga protiv da Fahro Radončić jednoga dana postane „Prvi u Bošnjaka“.

Opoziciona Socijaldemokratska Partija Bosne i Hercegovine nema komentar na informacije o osnivanju nove stranke. Kao ni dva HDZ-a u poziciji, a koji su se prislonili većini političara i političkih partija i mudro će s izjavama sačekati zvaničnu promociju stranke, njenih kadrova i programa.