Društvo

VLADA I SKUPŠTINA RS: U predizbornu godinu sa najgorim rezultatima i podrškom Građani Republike Srpske nisu se nasmijali na posljednji pokušaj Milorada Dodika da sve koji ocjenjuju njegov rad proglasi mentalno poremećenim, vidljivo je iz reakcija manjine koja je imala priliku pročitati izvještaj Centara civilnih inicijativa o radu vlasti ovog entiteta u prošloj godini

Milorad Dodik, premijer Republike Srpske, imao bi smanjeno vladanje da nije razredni starješina jer je u prošloj godini izostao sa skoro trećine sjednica Vlade. Kada su nedavno Centri civilnih inicijativa predstavili rezultate izrazito lošeg rada Dodikove Vlade i Skupštine u kojoj njegova stranka ima većinu, nazvao ih je “isfrustriranom grupom”. Građani RS-a ovaj put imaju nešto drugačije mišljenje od svog premijera, ako je suditi prema komentarima u onim medijima koji su se usudili objaviti ove informacije i dopustiti njihovo komentarisanje. Neki od njih prvi put čuju za izvještaje o radu vlasti, drugi ne mogu da vjeruju podacima da postoje poslanici bez minute aktivnog rada dok je gotovo nemoguće naći poklonike teorije zavjere CCI-ja.

ČEMU OGORČENJE?

Čini se da su najviše pažnje izazvali podaci da ministar za mjesec dana zaradi 12 penzija ili pet puta više od prosječne plate u RS-u.

Ako sve ovo poredimo sa davanjima za tuđu njegu i pomoć licima u stanju potrebe, koja iznosi 41 KM, onda dobijemo tragičan podatak da jedna ministarska mjesečna plata iznosi koliko davanja za ova lica za sedam i po godina, piše u izvještaju CCI-ja.

Iako mjesečno u prosjeku provedu tek pola sata dnevno zasjedajući, ili oko 23 osmosatna radna dana godišnje, većina ministara uspijeva napraviti zavidan broj izostanaka sa sjednica.

U 2009. godini, nema ministara koji su prisustvovali svim redovnim sjednicama Vlade RS. Najmanje izostanaka imaju ministri Omer Branković i Zoran Lipovac . Najveći broj izostanaka bilježi ministrica Fatima Fetibegović 19, a svi ovi izostanci su opravdani višemjesečnim bolovanjem. Potpuno zdravi, a sa opravdanjem, najviše izostanaka su zabilježili premijer RS Milorad Dodik 15, a odmah za njim slijede ministri Ranko Škrbić, Bakir Ajanović i Aleksandar Džombić. Svi ostali ministri se nalaze u rasponu izostanaka između 4 i 8, izdvaja CCI u svom izvještaju.

Nije onda ni čudo što dva ministarstva nisu predložila niti jedan zakon u cijeloj godini. CCI je najgorim ocijenio Ministarstvo prosvjete i kulture i Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite. Cijela Vlada za koju Dodik tako uporno tvrdi da je efikasnija od federalne uradila je tek pola planiranog u prošloj godini. U tome ih prate i poslanici Narodne skupštine RS-a. Umjesto da su usvajali zakone što je brže moguće, poslanici su najviše vremena trošili na međusobne i međustranačke obračune, objašnjavaju iz CCI-ja. Zbog toga je većina sjednica imala i po više od pet nastavaka.

Poslanici su direktno odgovorni za veliki broj nastavaka sjednica, svjesnom ili nesvjesnom opstrukcijom rada Skupštine, a na taj način su značajno umanjili efikasnost institucije, u koju su ih izabrali građani, te doveli Skupštinu, u 2009. godini, do realizacije svega 51 posto plana, piše u opširnom izvještaju.

Plate poslanika smanjene su u prošloj godini ali su ipak po nekoliko puta veće od onih kakve prima većina stanovnika RS-a. Analitičari CCI-ja smatraju da nezasluženo visoke plate poslanika kod njih stvaraju otuđenost pa tako dobijemo izjavu Dimitrija Ivanića iz SNSD-a da “građani nemaju razloga da budu ogorčeni”?!

KO ŠUTI NJEMU AVION

A ogorčeni opozicioni poslanici bezuspješno su pokušali saznati ko i gdje je letio avionom Vlade uz kolike troškove, te ko je odlučio da Biljana Plavšić leti službenim avionom. Odgovori koje je opozicija dobijala na slična pitanja pokazuju bezrezervnu bahatost, naglašavaju iz CCI-ja i dodaju da čak sedam poslanika SNSD-a za godinu dana nisu pitali ništa!

Davanje ekskluzivnog prava prenosa sjednica RTRS-u i neprenošenje sjednica na kojima se raspravljalo o zakonima za plate u zdravstvu, zatim o zakonu o fiskalnim kasama i slično, pokazuju da je SNSD poslije treninga svojih članova pokušao trenirati i građane RS-a. Namjerno su izbjegavani prenosi sjednica kada opozicija ima priliku kritikovati rad Dodikove stranke.

Inače o odnosu parlamentarne većine i manjine najbolje govori podatak o procentu prihvaćenih amandmana. Naime, svega 18 posto amandmana opozicije je prihvaćeno u NS RS. S druge strane Skupština je prihvatila čak 98 posto amandmana koji dolaze iz vladajuće strukture, piše u izvještaju i izdvaja skupštinski presedan: Prvi put u mandatu ove skupštinske većine, u trećoj godini mandata, dogodila situacija u kojoj je usvojen prijedlog koji je došao od poslanika opozicionog SDS-a, narodnog poslanika Laze Marića.

Naredni izvještaj imat ćemo za godinu dana ali ćemo uspješnost cenzure i kabadahijskog odnosa prema građanima i opozicionom političarima moći vidjeti dosta ranije u oktobru ove godine.



KOMENTARI IZVJEŠTAJA NA INTERNET STRANICAMA I FORUMIMA

- Nisu samo diskusije bitne.

Ti ljudi (a ima ih još u NS RS) nisu ništa konkretno predložili, nisu postavili niti jedno pitanje, nisu pokrenuli raspravu i to je smiješno.

Njih plaćaju građani RS!


- Hocu i ja bre da tako cutim


- skuplja li iko ove njegove izjave? Treba publikovati Zbornik miletovih zvaničnih, premijerskih odvala.

Stvarno je nevjerovatno da pored brda savjetnika raznih i raznoraznih, od Bokićke i Simića pa cijele svite stručnjaka za medije čovjek i dalje ovako nastupa i to mu prolazi.

Još će i pobjediti opet. Strrrrrrrrrrrrrrrrraaaaaaaaaaaaaašno!!!


- dodik je dugo radio za strance ,zna kako funkcionisu,zna gdje treba podmazati,parama od telekoma je potplatio neke visoke zvanicnike a ove trecerazredne ne ferma ni za suvu sljivu...da nije tako,neko bi mu sigurno dohakao do sad


- eto kažem ja! ovaj će da se obračunava i batinom sa svima. jadni vi sa frontala kad ukopčaju da vi jedini objavljujete u cjelosti ove nalaze. uuuuu biće iza ušiju kao da vidim.


- Bili mi isfrustrirani ili ne on tuce po svome kako njemu odgovara.Ljudi cuvajte se UDBE.Opet ce raditi.


- Ma da, cim neko ukaže na ogromne zloupotrijebe i propuste vladajuće garniture on nije normalan i slično. Milokrade, kupi prnje i begaj u onu tvoju selendru.


- ljudi da li je ovo moguće? mislim čitam i ne mogu da vjerujem. nisam ni znao da postoji neko ko prati ove stvari, a vjerovatno neću gledati ni u dnevniku...

pitanje je samo hoće li ovo glasačima biti ikakva preporuka pred izbore. snsd drži sve medije i satraće nas pričom o "počecima gradnje" autoputeva, škola, bolnica, fabrika.


- ma samo naprijed, kad nemamo nikog da nam ovo kaže u dnevniku, nek nam kaže podmazani CCI.

Vesela je izdvojila dobar detalj, ja ću samo dodati da sem funkcionera postoji i ogromna klika pratećih ljudskih fleka, koje takođe fino prihoduju


- Nisam bas siguran da Dodik drzi sve medije u Republici Srpskoj. ATV i BN TV mu se cesto otimaju kontroli.Ono sto je sigurno pod njegovom kontrolom je RTRS,ali to znaju i vrapci na grani tako da vjerujem da taj program i nema takav jak uticaj,koliko to vlast misli.


- Po meni su pokazatelji realni, ali i dobri. Vlada manje radi, manje je kriminala. Samo tako do oktobra!


- Premijer je danas izjavio da ga nikavi izvjestaji centra civilnih inicijativa neinteresuju jer on za svoj rad odgovara skupstini.Zato je danas obisao specijalnu jedinicu MUP-a RS.

Najveci uspjeh im je to da su povukli iz procedure zakon o pravima predsjednika i podpredsjednika RS.

Koliko ja vidim Mili i jeste i nije stalo do pobjede na izborima i on se sluzi sledecom logikom ako pobijedim imam puni legitimitet i onda cu udarati jos ostrije po sirotinji,ako izgubim onda ce drugi biti odgovorni jer on nije na vlasti.Jer ovo sto sada rade sa najosjetljivijim kategorijama me upravo asocira na to.Daj boze da ja grijesim.

Neki dan ona Nada Tesanovic hoda po gradu uzela drzavni telefon i na sav glas vice,joj izvini nisam ti cestitala rodjendan,imala sam obaveza,tek sad sam se sjetila.Naporan je rad u Parlamentu ,kako samo jos nisu izglasali one rudarske beneficije kao u federaciji da idu u penziju sa 20 godina radnog staza, i 75 % penzije na osnovicu od 3.500 KM pa vidi jadnih penzionera.


- Mile je govorio: "Nisam vam ja kriv. Vi ste za mene glasali!"


- Svugdje su ovakvi monitorinzi najnormalnija stvar, samo ih kod nas prave "frustrirani ljudi". Jeste da se ovaj CCI finansira od američkih para, ali ako ono što govore nije istina, neka se to dokaže drugim načinima. Ima revizija, ima sud, a ne vrijeđanje da su iz CCI frustrirani.

Mene zanima da li je ovo tačno ili nije tačno, a ne otkuda pare ili koje su namjere CCI. Namjerno stavljam komentar ovdje, jer ono što je Dodik rekao kao reakciju nije vrijedno da se čita više od jednog puta. I to je previše!


- Ovaj izvještaj pokazuje ogroman nerad vlade i vladajućeg režima. Promjene nam pod hitno trebaju.


(zurnal.info)

AFERA MEDICINSKA ELEKTRONIKA (2): Dodik i Radišić namagarčili Stankovića Naizgled čudne stvari se dešavaju u SNSD-u. Dojučerašnji saveznici postali su ljuti protivnici, strah se uvukao u sve aktere afere Medicinska elektronika, a vrlo brzo bi ova krimi drama mogla dobiti i nove žrtve. Saradnik Žurnala, samo za vas raspetljava ovu vrlo intrigantnu, šerlokovsku aferu... Glavnu ulogu u predstavi ima neizostavni doajen banjalučke scene Milorad Dodik, a prema scenariju vrlo brzo će se u kadru pojaviti gradonačelnik Banje Luke Dragoljub Davidović i ministar finansija Aleksandar Džombić

Direktan trag vodi prema Dodiku

Klanovski obračun unutar Saveza nezavisnih socijaldemokrata se nastavlja. Mile Radišić, kum Milorada Dodika i vlasnik kriminalne firme «Grand trade» i «Medicinske elektronike» ostao je i nakon žalbe Okružnom sudu u pritvoru, gdje ćeliju dijeli sa ostalim osumnjičenim za nanošenje milionske štete budžetu Republike Srpske.

Radišić, Bojan Golić, sada već bivši v.d. Direktora Investicio-norazvojne banke RS, Željko Katalina, v.d. direktora firme “Medicinska elektronika”, te dvojica bivših radnika IRB RS Dragan Cerovac i Nikica Bajić, terete se da su za svega 180 hiljada maraka došli u posjed državnog kapitala „Medicinske elektronike“, koja se nalazi u centru Banjaluke i posjeduje najatraktivije prostore. Oni su nizom nezakonitih postupaka snizili cijenu akcija “Medicinske elektronike” na banjalučkoj berzi, koje je Radišić preuzeo, nakon što mu je to svojim potpisom omogućio Golić. Cijeli ovaj prljavi posao omogućili su i naredili, prema pouzdanim saznanjima «Žurnala», premijer Milorad Dodik i Aleksandar Džombić, ministar finansija. Njihovu ključnu ulogu u cijeloj finansijskoj aferi potvrđuju i odluke Vlade RS kojima je omogućeno reprogramiranje budžetskih obaveza «Medicinske elektronike» i deblokiranje računa ove firme, nakon što je prešla u Radišićeve ruke. Uz to treba naglasiti da se Radišić sumnjiči i za nezakonito prisvajanje 30 dunuma gradskog građevinskog zemljišta, koje mu je Skupština grada Banjaluka dodijela krajem 2003-e godine.

Davidović: Kandidat za istraguKONTROLA PROCESA

Unutar SNSD-a, ali i cjelokupne javnosti RS, još uvijek vlada prava pometnja, jer je nepoznato ko kontroliše cijeli proces «privođenja Radišića pravdi», posebno zbog činjenice da je on direktan trag prema Džombiću, a potom i Dodiku. U istom «dvokoraku» je i hapšenje Bojana Golića, a ukoliko Specijalno tužilaštvo RS bude korektno odradilo svoj posao iza brave će se naći Dragoljub Davidović, gradonačelnik Banjaluke, direktor Zavoda za izgradnju grada Čedo Savić, brojni drugi visoki gradski funkcioneri, te Radišićev kompanjon i Dodikov intimus Budimir Stanković, poznati siledžija i hohštapler koji ne preza ni od prijetnji ubistvom. Budimira Stankovića je Ljubomir Gladović, nekadašnji vlasnik firme «Makroprom», javno optužio da mu je poslao profesionalne ubice koji su mu usred Zagreba prije nekoliko godina pucali u glavu. Gladović je tada samo čudom preživio, a izvorište sukoba je privatizacija prijedorske firme «Trgoprodaja».

Visoki funkcioner SNSD-a, pod uslovom da ostane anoniman, za «Žurnal» je rekao da se nada da cijeli proces protiv Radišića kontroliše Dodik. Na naš upit šta ako to nije tačno, on je kratko rekao: »Onda imamo veliki problem i ne znam kako ćemo ga riješiti».

GOLIĆ U SUZAMA

Dodik ima veliki problem, u to nema nikakve sumnje. Ako je on zatvorio Radišića, kako bi poboljšao rejting stranke, pitanje je da li će mu se ovaj htjeti osvetiti, tako što će «propjevati» o premijerovoj ulozi u firmi «Grand trade», te njegovom udjelu u pomenutom zemljištu. Prema pouzdanim saznanjima «Žurnala», Radišić u zatvoru očekuje da će Dodik intervenisati i spasiti ga, ali je to malo vjerovatno. Za to vrijeme, tvrde naši izvori, drugi pritvoreni su krenuli sa iskazima u kojima se pokušavaju oprati i odgovornost prebaciti na Radišića.

«Bojan Golić još uvijek ne shvata gdje se nalazi i šta mu se desilo, te je često u suzama», tvrde naši izvori. Nakon suza, Golić bi morao na robiju, a društvo bi mu trebali praviti Džombić i Dodik. I jedan i drugi su do grla upetljani u slučaj «Elektronika», kao i u slučaj «30 dunuma». Bitno je naglasiti da ova dva slučaja nisu odvojena, jer je «Medicinska elektronika» polovinom 2003. godine osporila pravo Gradskoj upravi da pomenuto zemljište dodijeli Radišićevoj firmi, ali je gradonačelnik Dragoljub Davidović njihove zahtjeve, a potom i tužbu ignorisao, jer je imao direktnu Dodikovu naredbu od da se plac dodijeli «Grand trade».

Gradska uprava je 9. oktobra 2003. godine raspisala Konkurs za dodjelu neizgrađenog gradskog građevinskog zemljišta na korištenje radi građenja na uglu ulica Vuka Karadžića i Prvog krajiškog korpusa, a rješenjem Skupštine grada Banjaluka 1. decembra 2003. godine plac je dodijeljen Radišiću.

DODIK IZVARAO SLOBODANA STANKOVIĆA

Zemljište je potpuno nezakonito dodijeljeno »Grand trade«, a innteresantno je da su Dodik, Davidović i Radišić tada prevarili i Slobodana Stankovića, čija firma »Integral inženjering« se takođe prijavila na konkurs za dodjelu zemlje.

»Stanković je dao najpovoljniju ponudu, ali kada su koverte otvorene, to nije bilo tako«, potvrđeno nam je iz više izvora u Gradskoj vladi. Prema njihovim riječima, da zemljište dobije Radišić pobrinuo se Čedo Savić, direktor ZIBL-a.

»Nakon što su ponude stigle u upravu, Radišić i Savić otvorili su Stankovićev koverat i pri tom slomili pečat, kojim je zapečaćena koverta. Kada su se uvjerili da je njegova ponuda finansijski izdašnija od Radišićeve, tada su za Grand napisali novu ponudu koja je bila bolja od Stankovićeve, zapečatili je i ostavili sa ostalim. Tu im se pojavio problem, jer su morali zapečatiti i Stankovićev koverat. Našli su visoko kvalitetnog falsifikatora u Srbiji koji im je napravio pečat Integrala, nakon čega su zapečatili i Stankovićevu ponudu. Kada su koverte otvorene, Radišić je bio bolji i dobio je zemlju. Za cijelu ovu ujdurmu zna i Dodik, a Stanković ni dan danas ne zna da su ga te 2003. žestoko namagarčili«, tvrdi naš sagovornik.

DA LI JE VUKELIĆ UBIJEN ZBOG RADIŠIĆEVOG PLACA

Sasvim je realno, kažu dalje naši izvori, da je za cijeli ovaj kriminalni projekat saznao i Milan Vukelić, koji je teško kritikovao Čedu Savića i njegove zločinačke rabote u ZIBL-u.

»Ukoliko je Vukelić, koji je bio uposlenik ZIBL-a saznao za ovaj slučaj, nema sumnje da ga je istresao Saviću u lice, i sasvim je realno da je zbog toga ubijen«, tvrde naši izvori. Milan Vukelić ubijen je 6. novembra 2007. godine ispred zgrade MUP-a RS. Njegov automobil je u pokretu raznesen eksplozivnom napravom. Vukelić je ubijen na licu mjesta, a njegov saputnik Tomislav Dobrnjac ostao je bez obje noge, dok je Slava Pepinović teško ranjena. U najužu vezu sa ubistvom Vukelića dovodi se Čedo Savić, a nemali broj je onih koji tvrde da tu svoje prste umiješane imaju i Mile Radišić i Budimir Stanković. Istraga Specijalnog tužilaštva morala bi se proširiti i na ovaj slučaj.

ŽALBA »MEDICINSKE ELEKTRONIKE«

Građevinsko zemljište na uglu ulica Vuka Karadžića i Prvog krajiškog korpusa "Grand Trade" d.o.o. dodijeljeno je rješenjem Skupštine grada Banjaluka 1. decembra 2003. godine, na osnovu konkursa koji je Gradska skupština raspisala. Raspisivanju ovoga konkursa prethodila je višemjesečna procedura, na čiju slabu vezu sa zakonom je više puta upozoravano. Jedan od ranijih posjednika spornog zemljišta AD "Medicinska elektronika" Banjaluka doveo je u pitanje zakonitost postupka kojim je to zemljište izdvojeno iz posjeda. Rješenje o izdvajanju iz posjeda zemljišta u centru Banjaluke Skupština grada donijela je još 12. maja 2003. godine.

Rješenje je doneseno bez obzira na to što prethodno nije doneseno rješenje o urbanističkoj saglasnosti. Na taj način prekršen je Zakon o upravno- pravnom postupku. Zbog toga je "Medicinska elektronika" 17. 06. 2003. godine Okružnom sudu Banjaluka podnijela tužbu kojom se zahtijeva poništenje spornog rješenja Skupštine grada Banjaluka. U toj tužbi se navodi i to da je zastupnik ovog preduzeća shodno članu 30 stav 1 Zakona o građevinskom zemljištu, prilikom njegovog saslušanja u postupku preuzimanja građevinskog zemljišta, podnio zahtjev za ostvarenje prvenstva prava korišćenja zemljišta radi građenja. Tom prilikom zastupnik "Medicinske elektronike" pokazao je i zahtjev za izradu urbanističko-tehničkih uslova od 29. aprila 2003. godine.

Podnesenim zahtjevom za ostvarenje prvenstva prava građenja na zapisnik prilikom saslušanja, organ Gradske uprave koji je vodio postupak preuzimanja spornog zemljišta naišao je na pitanje bez čijeg se prethodnog rješenja ne može voditi dalji postupak. Umjesto da zbog toga donese odluku o obustavljanju postupka, nadležni u Gradskoj upravi uputili su "Medicinsku elektroniku" na podnošenje novog zahtjeva. O kakvom licemjerju se radi, govori i to što je istovremeno doneseno i rješenje koje jasno prejudicira negativan odgovor u vezi sa tim zahtjevom. Na taj način, prema mišljenju pravnika, prekršen je i član 10 Zakona o upravnim sporovima. Samo dan poslije "Medicinska elektronika" je Skupštini grada uputila traženi zahtjev za utvrđivanje prvenstva prava korištenja zemljišta radi građenja. U ovom novom zahtjevu "Medicinska elektronika" obavještava Skupštinu grada o tužbi koju je podnijela i izražava spremnost da je povuče ukoliko zahtjevu bude udovoljeno.

MIMO ZAKONA

Odgovor na zahtjeve "Medicinske elektronike" iz Gradske uprave nikada nije stigao. Umjesto da preispitaju svoja ranija rješenja koja su osporena, aktuelni gradski oci su 9. oktobra 2003. godine raspisali Konkurs za dodjelu neizgrađenog gradskog građevinskog zemljišta na korištenje radi građenja na uglu ulica Vuka Karadžića i Prvog krajiškog korpusa. Sa zahtjevom da procedura pokrenuta ovim konkursom bude obustavljena, iz "Medicinske elektronike" su se 28. oktobra iste godine obratili lično gradonačelniku Dragoljubu Davidoviću i direktoru Zavoda za izgradnju Banjaluka Čedi Saviću. Dva dana poslije "Medicinska elektronika" obratila se i predsjedniku Skupštine grada Banjaluka Slobodanu Gavranoviću, pozivajući ga da upotrijebi svoj autoritet i zaustavi nelegalne radnje kako bi na taj način "sačuvao dignitet institucije na čijem se čelu nalazi". Ni na jedan od ova dva zahtjeva "Medicinska elektronika" nije dobila odgovor. Oglušujući se o sve zahtjeve i primjedbe "Medicinske elektronike", Skupština grada je sporno građevinsko zemljište dodijelila firmi “Grand trade”, što im se ubrzo obilo o glavu pošto se to preduzeće pokazalo kao neozbiljan partner i nije izmirilo svoje obaveze.

Džombić:Odobrio kredit Radišiću DŽOMBIĆ DAJE PARE

Nakon obznanjivanja afere 2004. godine, Nova banka dodjeljuje Radišiću kredit, kojim on plaća mali dio obaveza. Kredit od gotovo pet miliona maraka je, bez ikakvog osnova i dokumenata, odobrio tadašnji uposlenik te banke Aleksandar Džombić, po Dodikovom nalogu. Radišić nije vraćao pare, a banka nije imala šta zaplijeniti, jer njegova firma ne posjeduje ništa sem pečata, pa je Džombić u dogovoru sa vlasnikom »Niskogradnje« Ljubom Ćubićem utanačio da on preuzme Radišićev milionski dug, što je teško krivično djelo. Džombić je zbog ovih usluga Dodiku i Radišiću postao ministar, a Ćubić je svoje pare naplatio prije dvije godine teškom pljačkom na asfaltiranju puteva u srebreničkoj regiji, gdje su on i Dodik ukrali preko 30 miliona maraka. Lani je Radišić, zajedno sa Dodikom, na ovom zemljištu počeo izgradnju ogromnog stambeno poslovnog objekta, čija je vrijednost 120 miiona maraka.


PERFORMANS: Dženaza za Snjegovića
DODIKOV RAT PROTIV MEDIJA: Počeo obračun sa „izdajnicima“! Režimske novine i televizije će talas nezadovoljstva koji se nezaustavljivo širi i prijeti da se do jeseni pretvori u tajfun, po već ustaljenoj praksi, ili prećutati, ili umotati u debele oblande mimikrije

DODIK: Komunikacija samo sa podobnima

Tek što je ministarstvima, upravama i upravnim organizacijama, javnim preduzećima i svom SNSD-u, zabranio kontakte s federalnim medijima, a posebno novinarima Federalne televizije, premijer RS Milorad Dodik napravio je još jedan, mnogo rigidniji korak - zabranio je direktnu komunikaciju sa svim medijima koji se prema Vladi odnose „nedobronamjerno“, insistirajući da se komunikacija odvija isključivo posredstvom službenika za odnose s javnošću koji su dobili nalog da reaguju neizostavno, pravovremeno i argumentovano i demantuju „dezinformacije i tendenciozne komentare“!

Štrajkovi su postali dio svakodnevnice u RSŠEFOVE MORALNE ISTINE

U međuvremenu, svaku priliku koja mu se pruži, Dodik koristi da demonstrira „falusnu moć“ pred novinarima, a one iz „neprijateljskih“ medija verbalno kastrira, nakon čega su se i njegovi novinarski puleni odvažili da prozivaju u javnosti podobne i nepodobne novinare, dijeleći ih na patriote i izdajnike. Neke su već nazvali ustašama i zaprijetili im - klanjem!

Februar je u Dodiklandu protekao u znaku radničkih štrajkova, otkaza, smjena, burnog protesta invalida... Za ove socijalne grupe, ni mart nije mnogo bolji. Penzionerima su po treći put skresane penzije, što su osjetili naročito oni koji su benefite ostvarili po osnovu učešća u ratu, bez punog radnog staža. Radnici „Oslobođenja“ ponovo su štrajkovali jer novi vlasnik, beogradska firma "Delta-darta", nikako da se pozabavi njihovim statusnim problemima. Specijalno tužilaštvo RS konačno je počelo da istražuje i hapsi i one koji su donedavno bili duboko skriveni pod skutima Dodikove vlasti...

Zbog svega ovog postalo je veoma važno šta i kako pišu i objavljuju mediji jer, iako je proljeće tek na pragu, sve već miriše na jesen i izbore. Režimske novine i televizije će talas nezadovoljstva koji se nezaustavljivo širi i prijeti da se do jeseni pretvori u tajfun, po već ustaljenoj praksi, ili prećutati, ili umotati u debele oblande mimikrije. Problem su, dakle, oni mediji koji će na sve to pogledati iz drugog, nevladinog ugla. Otud se prema njima, valja odnositi na drugačiji, poseban način. Umne glave, sve suvi stručnjaci za PR i politički marketing, osmislili su specijalnu strategiju, koju je njihov šef dodatno pojačao verbalnim sentencama vlastitih moralnih istina.

MIŠO VIDOVIĆ: Odabrana metaNAPAD NA MIŠU

Ni kriv ni dužan, na udaru se ponovo našao dopisnik federalne televizije iz Banje Luke Mišo Vidović, kojem je Dodik nedavno odbio odgovoriti na pitanja, „objasnivši“ mu da odgovor neće dobiti jer je kuća za koju on radi „neobjektivna, neprofesionalna i za nas neprijateljska televizija“. Samo koji minut ranije, Dodik se pred delegacijom OSCE-a hvalio kako ima dobre odnose sa svim medijima i kako im ne uskraćuje informacije!

Nije se dugo čekalo ni na obračun režimskih novinara sa kolegama neistomišljenicima. Dogodio se tokom proteklog vikenda u banjolučkom hotelu Bosna, nakon pres konferencije Nataše Kandić, direktorice Fonda za humanitarno pravo iz Beograda. Naime, Radovan Jović, novinar dnevnog lista „Fokus“ čiji je vlasnik Milorad Janjetović, jedan od bliskih saradnika Milorada Dodika, fizički je napao Mišu Vidovića, dopisnika FTV iz Banje Luke.

Nakon konferencije za štampu, zajedno sa ostalim kolegama nalazio sam se u Piano baru hotela ' Bosna'. Neobavezno sam primjetio da bi svi mi trebali da profesionalno radimo posao, a da na pres konferencijama i drugim javnim događajima ne bi trebalo da iznosimo lične stavove. Samo što sam to izgovorio, Radovan Jović novinar 'Fokusa' nasrnuo je na mene, ali su ostale kolege spriječile fizički obračun. Još nekoliko puta pokušao nasrnuti na mene, psujući mi majku ustašku i uzvikujući: 'Pustite me da zakoljem ovog ustašu'. Rekao je i da sam ja anti-Srbin i srpski neprijatelj“, prepričao je kasnije ovaj događaj Mišo Vidović, koji je slučaj prijavio policiji i zatražio zaštitu.

Uvertira za ovaj sukob odigrala se tokom same pres konferencije Nataše Kandić, protiv koje se u medijima pod kontrolom Vlade RS ovih dana vodi pravi mali medijski rat, zbog navodne izdaje nacionalnih interesa, koja se ogleda u trošenju novca od međunarodnih donatora, a koji ona, opet navodno, obilato koristi da bi sebi izlobirala Nobelovu nagradu!

Na samom početku pres konferencije, novinar agencije SRNA Neđo Đević pozvao je prisutne kolege novinare da „minutom ćutanja odaju počast srpskim žrtvama“, na šta je „oćutala“ iznenađena Kandićeva, ali i novinari.

Đevićeva pitanja, kao i pitanja ostalih novinara iz režimskih medija, bila su više komentari i išla su u pravcu diskreditacije Kandićeve.

Napad na novinara FTV-a uslijedio je nakon konferencije, kada je Vidović pred kolegama pokušao da brani dignitet profesije.

Da li novinari prate rad Vlade ili Vlada prati šta rade medijiCRA ZA RS

Udruženje BH novinari i Linija za pomoć novinarima reagovali su zbog ovog događaja i zatražili da se redakcija „Fokusa“ javno oglasi tim povodom i njihovo javno izvinjenje Miši Vidoviću zbog izrečenih prijetnji i uvreda.

Zaprepašteni smo brutalnošću s kojom se novinar Radovan Jović obrušio na svog kolegu po profesiji, kao i riječnikom koji je koristio, a koji smo dosad mogli slušati samo od najvećih kriminalaca i zločinaca. Kada jedan novinar prijeti drugom da će ga 'zaklati', to nije samo kriminalni čin, već predstavlja potpuni sunovrat novinarstva u ovoj zemlji", rečeno je u saopštenju.

Iz "Fokusa" su kratko saopštili da Radovan Jović nije bio na zadatku kada se desio incident.

Sve što je rekao nije stav Fokusa i mi ne podržavamo bilo kakve napade na bilo koga", bio je njihov komentar na ovaj događaj.

Udruženje BH novinari i Linija za pomoć novinarima očekuju od Centra javne bezbjednosti u Banjoj Luci da hitno utvrdi sve činjenice u vezi s ovim slučajem i procesuira ga. Istovremeno BH novinari traže preduzimanje posebnih mjera zaštite novinara Miše Vidovića i njegove porodice, koji je u posljednje vrijeme bio izložen prijetnjama i pritiscima.

A pritisaka na novinare da budu blagonakloni prema vlasti ima na sve strane. Odavno zavedena cenzura u javnim medijima dodatno je pooštrena, pa se o Dodiku i njegovoj sviti ima pisati i govoriti samo u superlativima i strogo afirmativno. U tom poslu, svakako, prednjači RTRS.

Gotovo kao anegdota zvuči razgovor između premijera Milorada Dodika i generalnog direktora RTRS Dragana Davidovića, vođen prilikom Dodikove nedavne posjete novom RTV domu, čija se gradnja poprilično otegla.

Na pitanje kada će RTRS imati i drugi kanal, Davidović je snishodljivo odgovorio: „Kada CRA bude na nivou Republike Srpske.“ Na to je Dodik kao iz topa rekao: „Računajte da će to biti za godinu dana!

Uprkos takvom optimizmu, vlast u RS i dalje budno prati rad medija, pogotovo onih koji nisu pod njenom direktnom kontrolom.

Slučajno, ili ne, osmog marta iz kabineta predsjednika Vlade, umjesto čestitki i crvenih ruža, upućena je instrukcija svim ministarstvima, prema kojoj su službe za odnose s javnoću dužne da “reaguju i putem medija demantuju dezinformacije i tendenciozne komentare“.

U posljednje vrijeme pojedini mediji u Republici Srpskoj učestalo i tendenciozno iznose neistine i konstrukcije na račun rada Vlade u cjelini i pojedinih ministarstava i vladinih institucija. Dezinformišući na taj način javnost, posebno po pitanjima vezanim za život građana i njihove socijalne i ekonomske budućnosti, pomenuti mediji pokušavaju kod jednog dijela javnosti proizvesti strah i nezadovoljstvo prema Vladi.

Zbog toga je potrebno da vaše službe za odnose s javnošću neizostavno, pravovremeno i argumentovano reaguju i putem medija demantuju dezinformacije i tendenciozne komentare. Takođe, potrebno je da o navedenom obavijestite uprave i upravne organizacije koje se nalaze u vašem sastavu.

Instrukcija se odnosi i na samostalne uprave, upravne organizacije i javna preduzeća.“

Slijedeći instrukcije iz kabineta premijera, ministar prosvjete i kulture RS Anton Kasipović uputio je dopis svim osnovnim i srednjim školama u RS, u kojem ih je pozvao na „saradnju“ u izvršavanju instrukcija.

Na osnovu preporuke predsjednika Vlade RS Milorada Dodika, pozivamo vas da sa velikom pažnjom, preciznošću i odgovornošću putem medija obavještavate javnost o vašim aktivnostima, te da pravovremeno i argumentovano demantujete dezinformacije i tendenciozne komentare.

Milojević: Diktatura na djeluDIREKTIVA ŠKOLAMA

Cilj nam je da građani RS dobiju objektivnu informaciju o aktivnostima Vlade i vladinih institucija. S toga vas pozivamo da se prije davanja izjava za medije konsultujete sa službenikom za odnose s javnošću Ministarstva prosvjete i kulture.“

Na ovaj način, Vlada je pokušala da spriječi odliv informacija koje bi novinarima - istraživačima mogle da posluže u sklapanju mozaika o brojnim malverzacijama koje vlast krije kao zmija noge, ali koje, zahvaljujući sve brojnijim nezadovoljnicima unutar partijskih redova SNSD-a, pa i Vladinih institucija, sve češće cure u javnost.

-Ovakvom instrukcijom ministrima i starješinama upravnih organa premijer RS degradira Republiku Srpsku, kao demokratsko društvo, jer u demokratskim društvima demokratski izabrana vlast ne može da se ovako ponaša. Što se tiče direktive koja se odnosi na Federalnu televiziju, tu se prije svega radi o kršenju zakona o slobodi pristupa informacijama. Politički i vrednosno posmatrano ovo je jedan nedopustiv čin u demokratskom društvu, kakvo mi pokušavamo da budemo. Ako premijer ili bilo ko iz Vlade ima problem sa FTV, ili sa sadržajima njenog programa, onda postoje načini kako se to rješava , a to su demanti, ispravka, žalba CRA, a na kraju, imaju i mogućnost da u sudskoj parnici zatraže obeštećenje- rekla je za Žurnal Milkica Milojević, predsjednica Udruženja BH novinari.

Milojevićeva smatra da zahtjev za navedeno postupanje prema svim medijima pokazuje da u Vladi RS postoji isvjestan strah:

-Na ovaj način su se od javnosti ograđivali u vrijeme jednopartijskog sistema. Kad god bi se nešto zatalasalo, onda bi se prozivali imaginarni narodni neprijatelji, među kojima implicitno ili eksplicitno i mediji. U ovom slučaju je iskazan jedan veliki strah i veliko nepovjerenje iz kojeg proističe da oni nisu sigurni da dobro rade posao koji rade i da mogu pred javnost izaći čista obraza i sa argumentima. Dakle, ako novinar napiše da nema drva u jednoj školi i da se đaci smrzavaju jer nema grijanja, to je fakat, a ne prikazivanje ružne slike o društvu, ili Vladi, onako kako to doživljavaju premijer i njegovi saradnici - ističe predsjednica BH novinara.

KAKO SE TROŠI BUDŽET: Natprosječno uspješnim još jedna plata i službeno auto za vikend

Ako radite za neko od federalnih ministarstava ili institucija možete biti nagrađeni za uspješan rad iako ste bili odsutni sa posla, ili možete voziti službeni auto vikendom, plaćati poznanicima i rodbini naknade mjesecima nakon što izgube to pravo ili ih zaposliti honorarno da rade poslove za koje su drugi odranije plaćeni. Zbog ovakvih “nepravilnosti” Federalni parlament će proslijediti tužilaštvima izvještaj o poslovanju Ministarstva rada i socijalne politike i Direkcije za izgradnju, upravljanje i održavanje autocesta za 2008. godinu

Svi uposlenici Federalne direkcije za izgradnju, upravljanje i održavanje autocesta bili su nagrađeni sa po 550 maraka za svoj natprosječan rad, čak i oni koji su bili odsutni pola godina dok uposlenici Federalnog ministarstva rada i socijalne politike službena auta mogu koristiti i neradnim danima i isplaćivati naknade i po nekoliko godina ljudima koji su to pravo izgubili. Ovo su rezultati izvještaja Ureda za reviziju o poslovanju korisnika budžeta u Federaciji za 2008. godinu kojeg će Federalni parlament proslijediti tužilaštvima, odlučeno je na posljednjoj sjednici Predstavničkog doma Federacije.

Direkcija i navedeno ministarstvo dobili su negativnu ocjenu revizora a 25 korisnika budžeta uvjetnu prolaznu ocjenu pa je samo Ministarstvo trgovine dobilo pozitivnu ocjenu trošenja zajedničkog novca.


ŠTA JE SPORNO?

Erdal TrhuljU revizorskom izvještaju navodi se da je Direkcija za autoceste u 2008. godini potrošila 7.700 maraka na nagrade svim zaposlenim za natprosječno uspješan rad. Državni službenici nagrađeni su sa po 550 a namještenici sa po 400 maraka dok je direktor Erdal Trhulj nagrađen sa 700 maraka. Revizori tvrde da im nije predstavljeno na koji način je ocjenjivan rad zaposlenih te da je nejasno kako su apsolutno svi zaposleni zaslužili nagrade.

Skrećemo pažnju da je isplata izvršena i uposlenici koja u prvom polugodištu nije radila šest mjeseci neprekidno, obzirom da je od juna 2008. godine na porodiljskom odsustvu, piše u revizorskom izvještaju.

Trhulj kaže da je samo poštovao rješenje Naila Šećkanovića, ministra prometa i komunikacija koji je u 2008. godini nagradio sve zaposlenike ovog ministarstva i institucija koje mu pripadaju.
- Mi nikad ne djelimo nagrade svojim uposlenicima. To je bila odluka ministra – objašnjava Trhulj.

Ono što je Trhulj radio na svoju ruku jeste honorarno zapošljavanje za poslove koje rade stalno zaposleni u Direkciji. Izdraci za ugovore o djelu u 2008. godini bili su oko 120.000 maraka, najvećim dijelom za poslove naplate cestarine u Jošanici.

Obzirom da se radi o poslovima koji su definisani Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji, odnosno da se radi o redovnim poslovima, ne možemo potvrditi opravdanost zaključenih ugovora, piše između ostalog u izvještaju revizora.

Kao najveće zamjerke poslovanju ove federalne institucije spominje se i prebacivanje nepotrošenih sredstava u jednoj godini kao stavke troškova budžeta u narednoj, što nije u skladu sa Zakonom o budžetima, kako se navodi u izvještaju.

Iako uskoro treba da počne naplata cijele dužine izgrađenog autoputa, dionica koja je izgrađena posljednja Visoko- Dobrinje, još uvijek nije dobila upotrebnu dozvolu. Trhulj kaže da oni nikada nisu preuzeli u nadležnost za ovu dionicu od Direkcije za ceste koja ju je i gradila.
- Dozvola nije izdata jer nije završena regulacija rijeke Bosne, što tek treba da uradimo – kaže Trhulj i dodaje da u BiH ima brdo mostova koji su rekonstruisani a nikada nisu dobili upotrebnu dozvolu!?

STOJA ZA VIKEND

Sve revizorske izvještaje o poslovanju institucija koje koriste budžetski novac analizirala je Parlamentarna komisija odgovorna za reviziju pri Federalnom parlamentu. Predsjednica ove komisije, Aida Habul, kaže da ima i previše propusta u radu federalnih vlasti. Oni su pozvali sve federalne ministre da objasne zašto su propusti napravljeni ali su se samo dvojica odazvala njihovom pozivu.
- Mnogi nisu došli nego su slali nekakve predstavnike koji nisu mogli adekvatno odgovoriti na naša pitanja – kaže Habul čija je komisija napravila 14 zaključaka koje bi federalni ministri i direktori morali ispoštovati, ali parlamentarci jednostavno nemaju načina da ih na to natjeraju: Jedino što možemo jeste da ih ponovo prozovemo jer mi nismo sud, možemo utIcati samo kao poslanici.

Habul AidaOna objašnjava da su pritiskom natjerali ministarstva da smanjuju broj negativnih ocjena revizora da bi 2007. godine sve ocjene bile pozitivne. Međutim, izvještaje koje su ranije slali tužilaštvima nikada nisu pokrenuli niti jedan slučaj pa su već naredne godine imali tri negativna izvještaja.
- Opustili su se - objašnjava Habul koja se zalaže da Parlament napravi svoj ured za reviziju poput prakse u drugim zemljama: Od ove revizije zavisi budućnost naše zemlje. Naši izvještaji bi se morali uvažavati prilikom usvajanja budžeta.

Ako bi tako zaista i bilo, onda bi uposleni u Ministarstvu rada i socijalne politike narednu godinu morali raditi volonterski da nadoknade štetu koju su napravili prije dvije godine. Revizori su otkrili transakcije veće od stotinu maraka uplaćivane danima vikenda kada ministarstva ne rade “bez dokaza kojim povodom su nastali”, piše u izvještaju.

A ako to baš nije dovoljno za cijelu godinu onda sljedeći primjer čiste bahatosti to mora biti: korisnici socijalne pomoći nisu na vrijeme bili izbrisani iz evidencije pa su primali naknade iako je njihovo pravo na to odavno isteklo.

Utvrđeno je da je Ministarstvo vršilo isplatu invalidnine i po nekoliko mjeseci, pa i godina korisniku prava nakon gubljenja tog prava što znači da nije uspostavljen adekvatan nadzor nad provođenjem ovog Zakon, piše u revizorskom izvještaju.

VIRTUALNE FAKTURE

Možda bi se revizori, parlamentarci i građani potrudili da razumiju uposlenike kada bi oni još uvijek radili na pisaćim mašinama i podatke slali poštom. Međutim, oni koriste sistem koji su poreski obveznici platili više od pola miliona maraka. Ugovor napravljen sa firmom COMP 2000 iz Sarajeva sklopljen je bez objavljivanja tendera i ugovaranja konačne cijene. Koje li slučajnosti da je direktor firme Comp2000 baš Bakir Zaćiragić, nekadašnji ministar saobraćaja (!) u Kantonu Sarajevo. Zaćiragićeva firma je Ministarstvu isporučili opremu i programe potrebne za praćenje isplata korisnicima socijalne pomoći ali su uz to isporučivali i fakture koje uopšte nisu bile predviđene. Za uvođenje u pravo neratnih invalida i civilnih žrtava rata plaćeno je 415.000 maraka, software 236.000 maraka a za održavanje tog sistema 164.000 maraka.

Nije predočena dokumentacija iz koje se može potvrditi da je izvršena primopredaja, odnosno prethodno testiranje programa kojim bi se potvrdilo da su poslovi izvršeni do kraja ugovorenog roka. Navedeno ima značajnost iz razloga što sukladno potpisanom ugovoru garancija traje godinu dana, objašnjava se u izvještaju revizora.

Nekako su uz svu naprednu i skupo plaćenu tehnologiju radnici ovog ministarstva uspjeli napraviti greške koje su nas koštale hiljade maraka. Koliko novca su zaista potrošili vozajući se službenim vozilima ne možemo znati jer se nisu udostojili niti napisati koliko su goriva potrošili niti su račune polagali nadležnom ministru. Na kraju godine su samo ispostavili račun od 51.640 maraka ali su zaboravili spomenuti kada su uspjeli potrošiti toliki novac.

Utvrđeno je da je bilo slučajeva korištenja vozila i u neradne dane za što nije predočena dozvola, otkrili su federalni revizori.

To bi se vjerovatno moglo pravdati predanošću službenika da revizori nisu otkrili kako su za jedan posao uzimali i po dvije plate. Svoj rad u raznim komisijama naplatili su skoro 13.000 maraka ali su se sastajali u toku radnog vremena za što su redovno plaćeni. Za posao koji tada nisu stigli uraditi uzimajući novac za rad u komisijama zapošljavali su radnike bez ugovora ili sa honorarnim ugovorom za posao koji je nekome već plaćen.

U nekim slučajevima, ugovori o djelu su sklapani za redovite poslove predviđene Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji Ministarstva, ocjenjuje se u izvještaju.

Pa čak ni sa “poduplanim” radnim mjestima nisu uspjeli završiti medicinska vještačenja, tačnije 1.400 njih, ali su ipak svima podijelili naknade.

Šansu za popravni imat će u julu, kada bude dostupan izvještaj o poslovanju za prošlu godinu, tri mjeseca pred izbore.

(zurnal.info)

AFERA "MEDICINSKA ELEKTRONIKA": Obračun unutar Dodikove mafijaške grupe U Republici Srpskoj vlada prava konfuzija oko razloga Radišićevog hapšenja. Nesporno je da je Radišićevo preuzimanje akcija “Medicinske elektronike” teško krivično djelo, kojim je budžet oštećen za milionski iznos, ali je nesporno i da su u RS proteklih godina počinjene i mnogo teže pljačke, a da niko za njih nije odgovarao niti se vode bilo kakve istrage

Po nalogu Specijalnog tužilaštva Republike Srpske u utorak (23. marta 2010. godine) uhapšeni su Mile Radišić, teški kriminalac i član mafijaške organizacije Milorada Dodika, koji se lažno predstavlja kao biznismen, Bojan Golić, sada već bivši v.d. Direktora Investicio-norazvojne banke RS, Željko Katalina, v.d. direktora firme “Medicinska elektronika”, te dvojica bivših radnika IRB RS Dragan Cerovac i Nikica Bajić.

Svi oni se prema riječima Darka Ilića, Šefa Odjela za specijalne istrage Specijalnog tužilašva RS-a, terete da su Radišiću omogućili da za 180 hiljada maraka dođe u posjed državnog kapitala „Medicinske elektronike“, koja se nalazi u centru Banje Luke i posjeduje najatraktivije prostore. Radišić se optužuje da je organizovao kriminalnu grupu s ciljem da stekne isključivo i ekskluzivno pravo kupovine državnog kapitala tog preduzeća po znatno nižnoj cijeni od stvarne. Ilić je još rekao da je Radišićeva grupa snizila cijenu akcija “Medicinske elektronike” na banjalučkoj berzi, nakon čega je Mile Radišić podnio zahtjev za preuzimanje akcija preduzeća direktnom ponudom, što mu je i odobreno iz IRB-a, te je na taj način postao većinski vlasnik ove nekada uspješne frme.

ŠOK

Potez Specijalnog tužilaštva šokantan je iz nekoliko razloga: Mile Radišić je čovjek od velikog povjerenja Milorada Dodika, premijera Republike Srpske, i duboko je involviran u brojne kriminalne poslove zajedno sa laktaškim kabadahijom. Šta više, Radišić nije krenuo u preuzimanje akcija “Medicinske elektronike” bez Dodikovog odobrenja, a dokaz za to je da njih dvojica u neposrednoj blizini te firme zidaju stambeno-poslovni od 200 hiljada kvadratnih metara, vrijedan preko 120 miliona maraka. Akcija Specijalnog tužilaštva djeluje nestvarno i zbog činjenice da je ova “institucija” u protekle tri godine bila pod direktnom Dodikovom kontrolom, a osnovana je nakon njegovog dolaska na vlast 2006. godine. Uz sve to bitno je naglasiti da Specijalno tužilaštvo RS iza sebe ima nekoliko teških brodoloma u predmetima koje su vodili, mahom protiv Dodikovih političkih protivnika. Tako im je potpuno potopljen predmet “Privatizacija”, jer su oslobođeni svi optuženi, a drugi slučajevi poput “Boske” i “Željeznica RS” su takođe pred propašću.

Zbog navedenih činjenica u ovom entitetu vlada prava konfuzija oko razloga Radišićevog hapšenja. Nesporno je da je Radišićevo preuzimanje akcija “Medicinske elektronike” teško krivično djelo, kojim je budžet oštećen za milionski iznos, ali je nesporno i da su u RS proteklih godina počinjene i mnogo teže pljačke, a da niko za njih nije odgovarao niti se vode bilo kakve istrage. Špekuliše se da se Dodik naljutio na Radišića, jer je “za male pare” kupio “Medicinsku elektroniku”, kao i da su se “specijalci” naljutili na Dodika, jer ih je nedavno kritikovao, tvrdeći da ništa po pitanju borbe protiv kriminala nisu uradili, te mu se svete na ovaj način.

ŠPEKULACIJE

I jedno i drugo je, međutim, nije realno. Dodik je, po svemu sudeći, privremeno žrtvovao Radišića, jer njegov SNSD bilježi stravičan pad rejtinga upravo zbog sveobuhvatne i sistemske kriminalizacije i pljačke koju već četiri godine sprovodi vladajuća oligarhija. Jednostavnije rečeno, građani RS konačno su počeli shavatati da imaju posla sa mafijom, jer im je odavno uništen egzistencijalni minimum, svakodnevno stotine ostaju bez posla, preko 40 hiljada penzionera prošli mjesec ostalo je bez značajnog iznosa penzija, jer novca nema i Vlada RS je odlučila da uštedi na boračkim kategorijama... Moglo bi se nabrajati unedogled šta je sve uticalo da februarska istraživanja, koja je naručio upravo SNSD, pokažu dramatičan pad popularnosti te partije i izvjestan poraz na oktobarskim izborima. Očito je da su Dodikovi spin doktori procijenili da samo šok terapija pod radnim imenom “borba protiv kriminala” možda može zaustaviti vrtoglavi sunovrat i vratiti povjerenje građana u mafijašku nomenklaturu. Uz sve to ne treba isključiti ni mogućnost da je Dodik krenuo u akciju spasavanja vlastite kože, a da je Radišić prva žrtva tog projekta. I u toj varijanti, Dodik će zaraditi, jer je sa osumnjičenim u brojnim poslovima, koje će preuzeti.

KONFUZIJA

Potpunu konfuziju dodatno je začinio otvoreni sukob između Ministarstva unutrašnjih poslova RS i Specijalnog tužilaštva RS. Uroš Pena, direktor policije, na dan hapšenja Radišićeve grupe izjavio je da MUP sarađuje sa specijalnim tužilaštvom u ovom slučaju, što su iz te institucije najoštrije odbacili.

Specijalno tužilaštvo cijelu istragu od avgusta prošle godine, pokrenutu na osnovu medijskih izvještaja, vodilo je vlastitim resursima i MUPRS-a nije bio uključen, te nam nisu dostavili nikakvu dokumentaciju ili dokaze”, bio je izričit Ilić. Samo nekoliko časova nakon ove Ilićeve izjave oglasila se i policija, saopštavajući da je protiv Radišića, Cerovca i Bajića podnijela Okružnom tužilaštvu u Banjaluci krivičnu prijavu zbog zloupotreba prilikom preuzimanja akcija “Medicinske elektronike”. Riječ je o istom slučaju zbog kojeg je Specijalno tužilaštvo pritvorilo narečene. Ova skandalozna činjenica potvrđuje paralelizam u organima gonjenja, te potpuni raspad bezbjednosnog i pravosudnog sistema. Ujedno je to i dokaz teškog sukoba između Miodraga Bajića, šefa Specijalnog tužilaštva i Ministra unutrašnjih poslova Stanislava Čađe. Bajić je teško išamarao Čađu, a izvori “Žurnala” tvrde da će ubrzo uslijediti i odgovor.

ŠAMARANJE I DŽOMBIĆA

Uz sve ovo treba primijetiti da je Ilić nemilosrdno pomeo i Aleksandra Džombića, ministra finansija, koji je izjavio da je ubijeđen u nevinost Bojana Golića. Na džombićev komentar da vjeruje u nevinost Bojana Golića, Ilić je rekao da mu je ta izjava „malo kontradiktorna“ sa stavom Vlade RS-a iz koje je saopšteno “da vjeruje u istragu Specijalnog tužilaštva RS-a”, te da misli da je to „Džombićevo privatno mišljenje, s obzirom na poznanstvo s Golićem“. Džombić nije sačekao ni da Ilić završi, već je odmah “nevinog” Golića smijenio sa mjesta v.d. direktora IRB i postavio partijsku udarnu snagu Snježanu Vujić. Sam Džombić nije ni pomenuo sopstvenu ostavku, što bi bilo primjereno, jer najmanje što je mogao učiniti nakon Golićevog hapšenja je da se zahvali na povjerenju. Ali kako, kada je i on lično u teškim kriminalnim poslovima sa Radišićem i Dodikom.

HOĆE LI MAGARAC POJESTI VUKA

Dodikovo igranje sa Radišićevom slobodom veoma je opasno po njega samog, jer je ovaj svjedok i saučesnik brojnih zločinačkih poslova zajedno sa premijerom. Posebno se to odnosi na malverzacije sa gradskim građevinskim zemljištem u Banjaluci, odigranim preko njegove firme “Grand trade”. Prema Ilićevim riječima, u istrazi se došlo i do podatka da je Radišićeva firma „Grand trend“, u 2008. i 2009., postala vlasnik velike parcele gradskog zemljišta, od oko 30.000 kvadrata, koja se nalazi u neposrednoj blizini „Medicinske elektronike“, u centru Banje Luke.
Predmet istrage bit će kako je to preduzeće došlo do tog zemljišta u vlasništvu Grada Banja Luka, a već je izuzeta i određena dokumentacija i na tome se radi“, precizirao je Ilić. Veliko je pitanje da li je Specijalno tužilaštvo ovom izjavom prešlo “crvenu liniju”, jer je to zemljište Dodikovo.
Firma Grand trade je ovu super atraktivnu parcelu dobila potpuno nezakonito prije gotovo sedam godina, a ne prije godinu ili dvije, kako to tvrdi Ilić. Ukoliko je tako, a čini se da jeste, vrlo lako je moguće da Dodik opozove cijelu akciju i da sve završi po sistemu »pojeo vuk magarca«.

GRAND TRADE

Građevinsko zemljište na uglu ulica Vuka Karadžića i Prvog krajiškog korpusa dodeljeno je firmi "Grand Trade" d.o.o. rešenjem Skupštine grada Banjaluka 1. decembra 2003. godine. Istim aktom "Grand Trade" bio je obavezan da u roku od trideset dana od pravosnažnosti rešenja uplati u budžet grada naknadu za građevinsko zemljište u iznosu od 4,4 miliona konvertibilnih maraka, kao i rentu u iznosu od 1.129.451,30 konvertibilnih maraka. Naznačena sredstva ovo preduzeće u zadatom roku nije uplatilo, tako da je zemljište trebalo biti oduzeto. Ali ne lezi vraže, to se nije dogodilo, a nakon izbijanja skandala u javnosti, jedna od ovdašnjih banaka dodjeljuje Radišiću kredit, kojim on djelimično plaća obaveze. Kredit je odobrio Aleksandar Džombić, što ga jasno svrstava u ovu hobotnicu.

NOVA NEDJELA

Ni tu nije kraj priče, jer Grand trade je prema rješenju bio dužan u roku od jedne godine od odobrenja izdavanja dozvole za građenje izvesti pretežan dio radova na građevini, to jest izgradnju sa prvom nadzemnom stropnom konstrukcijom. Ni to nije učinjeno, a on i Dodik su u gradnju krenuli tek lani. O kakavom kriminalu se radi svjedoči podatak da pomenuta parcela nikako nije mogla biti dodijeljena Radišiću, jer je jedan njen dio privatno, a ne gradsko vlasništvo. Nekolicina osoba podnijela je tužbe protiv grada, ali ne smiju sa tim izaći u javnost zbog straha od odmazde. Na njihove tužbe niko se nije ni osvrnuo. Uz sve to, Dodik i Radišić su za vrijeme prvog premijerskog mandata laktaškog primitivca opljačkali Lutriju RS. Radišić je u to vrijeme bio direktor te kuće.



AKCIJA »MEDICINSKA ELEKTRONIKA«

Šef Odjeljenja za istrage i bezbjednost Specijalnog tužilaštva Republike Srpske Darko Ilić rekao je da je Radišić početkom prošle godine organizovao kriminalnu grupu, kako bi po znatno nižoj cijeni kupio državni kapital u preduzeću “Medicinska elektronika” u Banjaluci.

Došli smo do saznanja da se Radišić početkom 2009. godine pojavljuje kao zainteresovano lice za kupovinu `Medicinske elektronike`, zbog čega organizuje kriminalnu grupu kako bi stekao pravo kupovine po znatno nižoj cijeni”, rekao je Ilić na konferenciji za novinare u Banjaluci.

On je dodao da je plan grupe bio da se snizi cijena akcija, što su postigli putem malverzacija na berzi uz pomoć Cerovca i Bajića, tada šefova Odjeljenja u IRB.

Kada su to postigli, Radišić podnosi zahtjev IRB za kupovinu državnog kapitala direktnom pogodbom, a direktor IRB Bojan Golić donosi odluku o prodaji državnog kapitala. Pri prodaji firme direktor IRB-a bio je dužan da prikupi podatke o stanju u preduzeću koje prodaje, što nije učinio”, rekao je Ilić. on je još istakao da da to preduzeće ima više zavisnih firmi u kojima je 100-postotni vlasnik, od kojih je jedno i „Medicinska elektronika“ d.o.o. Novi Sad, generalni zastupnik „Simensa“ za Srbiju, a da IRB RS nije uopće ušao u finansijsko stanje tih preduzeća. Takođe, „Medicinska elektronika“ ima i 14.000 kvadrata građevinskog zemljišta u Banjoj Luci, te oko 4.500 kvadrata objekata, a nije izvršena ni procjena finansijske vrijednosti preduzeća koja je znatno veća od prikazane knjigovodstvene, što je iz izvještaja Akcijskog fonda IRB RS-a bilo poznato Goliću koji se ipak odlučio da imovinu preduzeća proda Radišiću za 180.000 KM.


DEBLOKADA

Do prodaje akcija Radišiću, svi računi Medicinske elektronike bili su blokirani. Nakon toga odmah dolazi do njihove deblokade, a Vlada RS odobrava reprogram poreskih obaveza ovoj firmi i to sa maksimalnih 24 mjeseca grejs perioda. Obaveze “Medicinske elektronike” su preko 15 miliona maraka.

 


SUD VIJEĆAO 17 SATI

Okružni sud u Banjaluci je odlučio da Radišiću, Goliću, Katalini i Cerovcu odredi jednomjesečni pritvor. Zanimljivo je da je vijećanje u Sudu trajalo cijelih 17 sati, te da je odluka o pritvoru donesena tek u jedan sat iza ponoći 25. marta. Sve to govori pod kakvim pritiskom je bio sud da se oslobodi bar Golić, direktna veza prema ministru Džombiću, koji ga je i postavio za direktora IRB RS.

Na slobodu je ranije pušten Nikica Bajić, za kojeg se uveliko spekuliše da je svjedok saradnik Specijalnog tužilštva, spreman da sarađuje sa tužilašvom i da im otkrije ključne informacije o ovom slučaju.

 

VIDEO: Ekološka bomba na Igmanu Iako su kantonalne vlasti tvrdile da će kolektor za skupljanje otpadnih voda na Igmanu i Bjelašnici spriječiti ekološku katastrofu, na videu koji možete pogledati jasno je da kolektori nisu čišćeni već izvjesno vrijeme

Već godinama stručnjaci koji u izgradnji apartmanskih naselja na Bjelašnici nisu imali finansijsku korist upozoravaju kako će ta gradnja i izdavanje velikog broja upotrebnih dozvola na Igmanu i Bjelašnici, kad tad dovesti do prave ekološke katastrofe.

Iako su kantonalne vlasti tvrdile da će kolektori za skupljanje otpadnih voda katastrofu spriječiti, na videu koji možete pogledati jasno je da kolektori nisu čišćeni već izvjesno vrijeme. Tako se kompletna kanalizacija iz hotela Maršal te novoizgrađenih apartmana na Bjelašnici izlijeva iznad izvora, područja koje je vodozaštitna zona, s obzirom da se podzemne vode sa tog lokaliteta spuštaju na Bačevo – jedan od glavnih snabdjevača Sarajeva pitkom vodom.
Zanimljivo je napomenuti da su ovaj video članovi pokreta Dosta dostavili čelnim ljudima Kantona Sarajevo i poslanicima u kantonalnoj skupštini, između ostalih Svetozaru Pudariću, Miri Lazoviću, ministru privrede Abidu Šariću, ali i kantonalnom premijeru Besimu Mehmediću. Reakcija je izostala. Zbog toga Sedik Selimović, autor videa, kad već vlasti neće, upozorava građane da ni slučajno više ne piju vodu sa, primjera radi, izvorišta na Vrelu Bosne. Na toj lokaciji, koje su prilikom tzv. promocije turističkih ljepota i potencijala, svim zvaničnicima puna usta, tvrdi Selimović, trebala bi stajati tabla sa natpisom: Voda nije za piće.

Kolektori koji su napravljeni 1984. nisu popravljeni kako treba, smatra Selimović, radnik pri ZOI '84, ne čiste se, pa se zbog toga i fekalne vode slivaju u vodozaštitnu zonu.

(zurnal.info)

DEKLARACIJA O SREBRENICI: Ta teška riječ GENOCID

Kao što se očekivalo, Deklaracija je ogledalo Demokratske stranke, nespremne da masakr u Srebrenici kvalifikuje jedinim mogućim opisom – genocidom! Podlost ove Deklaracije je u samoj činjenici da se „zločin osuđuje na način utvrđen presudom Međunarodnog suda pravde“, ali se nigde ne objašnjava šta je u toj presudi rečeno

Beogradski prodržavni mediji s ushićenjem su objavili vest da je „vladajući blok Demokratske stranke“ pripremio nacrt Deklaracije o Srebrenici. U suludo opširnom uvodu koriste se fantastično isprazne fraze tipa „polazeći od Ustava Republike Srbije“, „izražavajući privrženost duhu i normama univerzalne deklaracije UN“, „rukovodeći se ciljevima obezbeđenja stalnog mira i stabilnosti na prostoru zapadnog Balkana“, „težeći da sećanje na surove oružane sukobe u bivšoj Jugoslaviji“, „poštujući presudu Međunarodnog suda pravde donetu u sporu po tužbi BiH protiv Srbije i Crne Gore februara 2007“... da bi se, konačno, stiglo do same Deklaracije koja ovako glasi:

1. Narodna skupština Republike Srbije najoštrije osuđuje zločin izvršen nad bošnjačkim stanovništvom Srebrenice u julu 1995. godine, na način utvrđen presudom Međunarodnog suda pravde, kao i sve društvene i političke procese i pojave koji su doveli do formiranja svesti da se ostvarenje sopstvenih nacionalnih ciljeva može postići upotrebom oružane sile i fizičkim nasiljem nad pripadnicima drugih naroda i religija, izražavajući pri tom saučešće i izvinjenje porodicama žrtava zbog toga što nije učinjeno sve da se spreči ova tragedija.

2. Narodna skupština Republike Srbije pruža punu podršku radu državnih organa zaduženih za procesuiranje ratnih zločina i za uspešno okončanje saradnje sa Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju, u čemu naročitu važnost ima otkrivanje i hapšenje Ratka Mladića radi suđenja pred Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju.

3. Narodna skupština Republike Srbije poziva sve nekadašnje sukobljene strane u Bosni i Hercegovini, kao i drugim državama bivše Jugoslavije, da nastave proces pomirenja i jačanja uslova za zajednički život zasnovan na ravnopravnosti nacija i punom poštovanju ljudskih i manjinskih prava i sloboda, da učinjeni zločini više nikada ne bi bili ponovljeni.

4. Narodna skupština Republike Srbije izražava očekivanje da će i najviši organi drugih država s teritorije bivše Jugoslavije na ovaj način osuditi zločine izvršene protiv pripadnika srpskog naroda, kao i da će izraziti sopstveno saučešće i izvinjenje porodicama srpskih žrtava.

...

Kao što se očekivalo, Deklaracija je ogledalo Demokratske stranke, nespremne da masakr u Srebrenici kvalifikuje jedinim mogućim opisom – genocidom! Podlost ove Deklaracije je u samoj činjenici da se „zločin osuđuje na način utvrđen presudom Međunarodnog suda pravde“, ali se nigde ne objašnjava šta je u toj presudi rečeno.

U preambuli Deklaracije stoji spisak dokumenta na koje se ovaj dokument naslanja, pa se tako, uzgred, pominje Konvencija UN o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida. To je i jedino mesto na kome se upotrebljava reč „genocid“.

Šefica poslaničkog kluba Za Evropsku Srbiju, nesrećnica po imenu Nada Kolundžija, izjavila je da se zločin u Srebrenici nije kvalifikovao kao genocid zato „što se smatralo da za tim nema potrebe, jer je to već definisano presudom Međunarodnog suda pravde“. Uverena da je normalna, Kolundžija je pokušala još nešto da objasni: "Svako ko sada insistira da u ovoj deklaraciji stoji neka reč po svaku cenu, mislim da pravi suštinsku grešku. Ono što je bitno da mi priznajemo ono što je presudio MSP, da apsolutno ne relativizujemo ni razmere zločina niti polemišemo sa brojem žrtava“.

Iz Deklaracije je izostavljen predlog da se izvinjenje susedima uputi zbog „politike režima Slobodana Miloševića“, jer se tome suprostavila Socijalistička partija Srbije. Kolundžija Nada, naravno, puna je razumevanja za SPS, pa kaže: "Bilo je mnogo političkih aktera i pojedinaca koji su bili nosioci politike koja je dovodila do ovakvih zločina. Ponekad oni nisu bili ni deo režima ili su podržavali te režime, ali nisu formalno bili taj režim. Išlo se na što tačnije definicije, a tačna definicija je da mi osuđujemo i nosioce ideja koje su dovele do ovakvih zločina".

Neki od patriotskih medija u Beogradu najavljuju da će desničarske NVO iz Republike Šumske, nezadovoljne što će se čak i ovakva Deklaracija usvojiti, ispred Narodne skupštine organizovati protestni miting. Biće to prvi put da u Beogradu strani državljani, s tuđim pasošima, Bosanci iz Šumske,  demonstriraju protiv Deklaracije donete u drugoj zemlji!  

(tekst prenesen iz e-novina)

PROF. DR. IVAN CVITKOVIĆ: Kolegice na pogrešnom putu Profesor Cvitković negira navode kolegica Buljubašić i Duraković, prozivajući ih da nisu provjerile informacije

Nastavljaju se reakcije na tekst o nepotizmu na Fakultetu političkih nauka. Nakon što smo objavili reagiranje asistentica sa FPN-a u kojem Belma Buljubašić i Jasna Duraković navode imena svojih kolega za koje tvrde da su također rodbinskim vezama dobili posao na fakultetu, dobili smo reakciju profesora Ivana Cvitkovića. Profesor Cvitković negira navode kolegica Buljubašić i Duraković, prozivajući ih da nisu provjerile informacije: “Ako su kolegice htjele to znati mogle su upitati ili doc. Abazovića, ili mene. Dakle, niti sam s doc. Abazovićem, niti s bilo kim na Fakultetu političkih nauka u srodničkim odnosima.”

Ova je tema izazvala pažnju javnosti, a očito i akademske zajednice što je vidljivo i iz reagiranja prof. dr. Ivana Cvitković koje objavljujemo u prilogu.

REAGIRANJE

Poštovani,

U tekstu pod naslovom „Belma Buljubašić i Jasna Durković: Ah, taj nepotizam, ima ga i previše“, navedena je neistina da sam tetak doc. dr. Dini Abazoviću. Pretpostavljam da su autorice htjele odaslati poruku kako je Abazović, po tom kriteriju, biran za asistenta. Tim povodom, želim istaći:

1.Nitko od moje obitelji nije u srodničkim odnosima s obitelji Abazović unatoč „tvrdnjama većine zaposlenika“, kako navode autorice teksta. Ako su kolegice htjele to znati mogle su upitati ili doc. Abazovića, ili mene. Dakle, niti sam s doc. Abazovićem, niti s bilo kim na Fakultetu političkih nauka u srodničkim odnosima.

2. Doc. Abazović biran je u zvanje asistenta kao najbolji student sociologije školske 1998/99 god. (ali i ne samo te školske godine; prosjek ocjena 9,4), i ni po kojim drugim kriterijima.

3. Bio bih radostan kada bi mlade kolegice, za isti period boravka na Fakultetu, postigle znanstvene rezultate koje je postigao doc. Abazović. Nažalost, izgleda da su izabrale pogrešan put k tom cilju.

Sarajevo, 25. 03. 2010. god.                                                                                                                                        Prof. dr. Ivan Cvitković

BREZA-REAKCIJA(2): Direktor se ne smije miješati u izbor svog nasljednika

Fehim Čengić, direktor osnovne škole Safvet-beg Bašagić iz Breze poslao je reakciju na naš tekst o izboru direktora ove škole. Na naše navode da je otvoreno bio protiv jednog od kandidata kaže da to direktor škole ne može raditi i da ne može imati utjecaja na izbor direktora. U reakciji ističe ponos učenicima svoje škole i negira da su se nelagodnosti zbog nacionalne pripadnosti porodici Cvjetković dešavali u ovoj školi, što u tekstu nije ni rečeno ali je možda nedovoljno istaknuto da su se te nelagodnosti dešavalo u školi Enver Čolaković.

PISMO FEHIMA ČENGIĆA

Predmet: Izjava,

Osjećam dužnost i obavezu kao direktor OŠ „Safvet-beg Bašagić“ Breza da se oglasim i dam komentar na izjave nastavnice Emice Cvjetković, a koje su objavljene u okviru članka „Može li Hrvat biti direktor“, novinara Semira Mujkića.

Na optužbu da sam kao direktor škole vodio otvorenu kampanju protiv gospođe Cvjetković, te da sam osporavao pravo kandidovanja bilo kome van škole „Safvet- beg Bašagić“ želim da kažem slijedeće:
* Direktor škole nije član školskog odbora, niti ima prava glasa prilikom izbora.
* Direktor škole ne može imati uticaja na pravo bilo koga ko želi da se prijavi na konkurs, niti je to moguće (konkurs je javan,objavljen u dnevnom listu „San“ i svaki državljanin BiH ima pravo da konkuriše).
* U dijelu teksta u kojem gospođa Cvjetković navodi doživljene neugodnosti po pitanju odlaska u Švedsku, te pritisaka na njenu djecu da pišu slovo h tamo gdje čak ni po pravopisu nisu obavezni i sl. nije istaknuto ime škole u kojoj se to desilo.

Zbog mogućih špekulacija izjavljujem da škola „Safvet- beg Bašagić“ nema nikakve veze s tim dešavanjima, jer gospođa nije uposlenica naše škole, niti su njena djeca pohađala istu. Tvrdim da u našoj školi nisu moguća takva dešavanja.
* Na Nastavničkom vijeću održanom dana 23.03.2010. godine, kao direktor škole dobio sam podršku cijelog kolektiva da uputim ovaj demant i da u svoje ime, kao i u ime svih uposlenih u školi, izjavim iskreno žaljenje što gospođa Cvjetković smatra da nije dobila podršku većine samo zbog svoje nacionalne pripadnosti.
* Škola „Safvet-beg Bašagić“ ponosna je na svoje učenike i kolektiv, a posebno na rezultate u odgojno obrazovnom radu.
* Ne želimo naglašavati nacionalnu strukturu kolektiva jer nam to nije nikada bilo važno, važno je znati da naš kolektiv čine ljudi i nadamo se da će to i drugi shvatiti.

Direktor škole

Čengić Fehim,prof.

(zurnal.info)