Društvo

DODIK ODGOVARA KOPANJI: Paroljupci, polutani i prostituti

U novinare može da se ubroji svako, i sa tri hiljade prodanog tiraža. U politiku se ulazi sa dvjesta, trista hiljada glasova”, stoji, između ostalog, u pismu

Pismo Željka Kopanje, vlasnika Nezavisnih novina, Glasa Srpske, te još nekoliko medija u Bosni i Hercegovini, upućeno Miloradu Dodiku, aktuelnom predsjedniku Vlade Republike Srpske, izazvalo je burne reakcije u bh.javnosti a posebno u dijelu pod kontrolom laktaškog vožda.

Mediji su odmah krenuli u analiziranje sadržaja pisma, a političari su ispod glasa komentarisali i tražili tajne poruke skrivene između redova. Kako se ne bi prviše mudrovalo i gubilo vrijeme rješavanjima nepostojećih enigmi, primalac je poslao poruku pošiljaocu:

Kao što vojsku prate tri K, kiša, kurve i kerovi, tako i politiku prate tri P, paroljupci, polutani i prostituti.
U politici je, kao i u fudbalu, krajnje opasno kada publika poželi da uđe na teren i igra utakmicu. Kakvigod su igrači, treba da ostanu igrači. Kakvagod je publika treba da ostane publika. Publika ne ide na treninge i nema odgovornost za rezultat kakvu imaju igrači, čak i kada gube. Publika je platila da dođe a igračima je plaćeno da dođu. Politici je dat glas da igra a publika daje glas da gleda. Glas, kojeg ne može da da sama sebi.
U novinare može da se ubroji svako, i sa tri hiljade prodanog tiraža. U politiku se ulazi sa dvjesta, trista hiljada glasova.
Na politiku se ne utiče pismima i prijateljstvima. Na politiku se utiče uspjehom. Vlastitim. U sportu. U kulturi. Na tržištu. U nezavisnoti od politike. Onaj ko hoće da utiče na politiku, dakle, ima dva izbora, da se uključi i ide na izbore ili da postiže vlastite nevladine rezultate koji postaju međaši, orijentiri i koordinate jednog društva.
Na politiku se ne može uticati sa osvojenih trista glasova niti sa tri hiljade prodatog tiraža niti sa publikom u tri mjesne zajednice. Niti se može uticati uspjesima ostvarenim u blizini i u sjeni politike.
Na politiku se ne može uticati a biti bez odgovornosti za svoje parapoteze u politici.
Milorad Dodik je sam stvorio sebe, svoju politiku, političku koncepciju, Savez nezavisnih socijaldemokrata, i političku viziju za jedan narod i za jednu održavljenu sastavnicu BiH.
Milorad Dodik nikad nije imao mentore, ideologe, savjetnike, pismare i parodavce. Svi iskreni Dodikovi ljudi znaju da su sa Dodikom sve a bez Dodika ništa. To nije kult ličnosti nego kult šanse. Milorad Dodik svakom da šansu, i kiši, i kurvama, i kerovima, i paroljupcima, i polutanima, i prostitutima.
Dodik ima političku viziju i, za godine i decenije bavljenja politikom, izrastao je u državnika. On nije imela oko koje se tići korov iz pisama. On je konceptualni umjetnik koji u svoje djelo dovodi one koji su kompatibilni sa djelom ili sa vizijom budućeg djela. I daje im šansu. Dodik od svojih saradnika, onih koji iskoriste šansu, stvara azbuku jednog nacionalnog, demokratskog političkog koncepta. Dodik, i taj koncept, daje šansu da se ljudi politički promijene, prilagode novim izazovima. To je njegov najveći uspjeh. Stvara galeriju političkih aktera za politički novotok. Nije njegov uspjeh ako je nekom dao mogućnost da napravi halu. S parama zna i budala. Ali, treba se sjetiti političkih likova iz njegove galerije od prije četiri, pet godina i njihove preobrazbe u skladu sa potrebama Novog Vremena Republike Srpske.
Dodikova politika se neće mjeriti po razgovorljivosti sa liderima iz drugih naroda ili sa onima iz radionice Velikih Krojača. Mjeriće se kvalitetom ustavnog, pravnog, teritorijalnog i političkog pozicioniranja Republike Srpske. Samo sa dobre takve pozicije može se razgovarati sa liderima okolnih faktora. Bez te pozicije nema perspektive osim žablje. Kao što nema pisma bez azbuke”
, stoji u pismu, te dodaje:
Dodika se ne može optuživati za budžetske tajkune, za svepametne savjetnike i za svađalice sa liderima iz drugih naroda. Jer to znači optuživati samog Dodika. Svi Dodikovi politički protivnici su prije ili kasnije, otišli sa scene. Lider drugog naroda bio je Haris Silajdžić, svojevremeno, mnogo veći nego što je Dodik bio lider Republike Srpske, pa mu je njegov narod, na izborima okrenuo leđa i tako se složio sa Dodikom.
Savjetovati Dodiku pomirljivost i razgovorljivost sa liderima drugih naroda, može biti i demokratska namjera a može biti i unitaristička namjera. U BiH je to uvijek ovo drugo jer je dobar dio političke scene kod nekih od drugih naroda, prevarantski, podjarmljivački, unitarni. Savjetovati Dodika drukčije, znati zahtijevati od njega da se pokori i da pokori Repubkiku Srpsku.
BiH nije tabula raza. Nije zemlja bez unutrašnjih granica. Nema bijele karte BiH. Dodik, i svako onaj ko misli dobro narodu i Republici Srpskoj, mora da bude graničar. Da polazi od granica unutar BiH. Jer na te granice se napada, ne na one vanjske, sa bijele prognostičke karte.
Tražiti od Dodika da se promijeni i odustane, znači unitarizovati Dodika. Bosna bez granica.
Razumijem da je Milorad Dodik na svom samostvorenom putu otišao, za mnoge, daleko, toliko daleko da ga se ne može stići niti razumjeti. U tom slučaju neko maše maramicom, neko listom hartije, nekad opismarenom, ali daljina je duga i vjetrovita a putevi naprijed imaju tu osobinu da nas ostavljaju iza sebe i udaljavaju. Maramice kojima se maše znak su želje za srećom a hartije, najčešće znak zaborava, zakašnjenja i ostanka.
Samokovanica o kojoj govorim nema pismo – glava. Kolikogod puta bacaš, gore je Dodik.
Pisma mogu da budu razna. Pismo Informbiroa, Pismo IK CK SKJ, Pismo na vrh glave... nekada su pisma napisana samom sebi, nekada su manje vrijedna od marke i koverte, nekad se ne razlikuje pismonoša od pismaša.

Istina, ovo pismo je na svom blogu javno obznanio Rajko Vasić, ali upućeni u odnose unutar SNSD-a znaju da je on Dodikov alter ego i da je ovom porukom stavljena tačka na dugogodišnju ljubav između Dodika i Kopanje. A, sudeći prema ranijim “Vasićevim” tekstovima na blogu, željezna metla unutar SNSD je pokrenuta i neće se zaustaviti samo pred Kopanjinim vratima...

(zurnal.info)

KORUPCIJA U OBRAZOVANJU: Kako je „privatiziran“ Stomatološki fakultet u Sarajevu

Magazin Žurnal ponovo je pokrenuo istraživanje o nepotizmu na fakultetima u BiH; objavljujemo prvu priču o Stomatološkom fakultetu u Sarajevu gdje profesorima nerjetko asistiraju vlastita djeca; istraživali smo i kako se pravila na fakultetu prilagođavaju privilegiranima te zašto je ovaj fakultet godinama na meti inspektora obrazovanja

Karijera na Stomatološkom fakultetu u Sarajevu Almi Prcić se „smiješila" još dok je bila studentica. Najprije je angažirana kao demonstratorica na jednom od predmeta što joj je kasnije, za izbor u viša zvanja bila neprocjenjiva prednost u odnosu na druge studente. Uz to je navodno imala i odličan prosjek ocjena. Koliko joj je, međutim, za posao asistentice koji je čekao na Katedri za dentalnu patologiju pomogla "važna referenca", majka Hajrija Konjhodžić-Raščić, aktuelna dekanesa fakulteta? Nebrojeno se puta, iz usta prvih ljudi fakulteta za takve upite kazalo da su "novinarske nebuloze". Argumenti za te tvrdnje su uglavnom navodne "suhe" desetke u indeksima profesorske djece.

NIJE MI TATA PISAO DOKTORAT

"Pogledajte samo prosjek ocjena te djece. Po prosjeku, a niti jedan nije ispod devet, moglo bi se zaključiti da su djeca profesora redom genijalci. Međutim, javna je tajna na fakultetu da u indeksima djece profesora osvane poneka desetka a da ih niko nije vidio na ispitu", kaže naš sagovornik koji nije želio da mu objavimo ime. Navodno se lično uvjerio u to još dok je studirao na Stomatološkom fakultetu.

Desetkama i, eto, ponekom devetkom, uglavnom nam se "maše pred očima" pri svakom pokušaju da razgovoramo o pojavi svojstvenoj doduše i na drugim visokoškolskim ustanovama, da od svih studenata nekako baš napreduju djeca profesora.

Naida Hadžiabdić, asistentica na Katedri za oralnu hirurgiju, prije nego je njen otac prof. Halid Sulejmanagić penzioniran, bila je čak asistentica na njegovom predmetu. Sulejmanagić je u to vrijeme bio šef katedre. Profesor se posvetio privatnoj praksi u Sarajevu, a među kolegama je ostao upamćen po tome što je svojevremeno uporno odugovlačio odlazak u penziju sve dok ne izvrši pripreme za izradu diktorata svoje kćerke. Kako u kćerkinom radu kolege ne bi slučajno prepoznale autorski pečat prof. Sulejmanagića, isposlovao je da Naidin mentor za izradu doktorske disertacije ne bude niko od sarajevskih kolega, već vanredni profesor iz Beograda.

Uz "savjete" autorici ovog teksta za teme o kojima bi trebala da piše, (između ostalog: zašto država izuzetnim kadrovima ne omogući finansiranje doktorata) Hadžiabdićka je glasine među kolegama da joj je otac pisao doktorat, nazvala ružnim lažima i kazala kako je njen rad vrlo značajno, specifično, multidiciplinarno istraživanje. Samo minut kasnije, u telefonskom razgovoru nakon kojeg se činilo kako više i nema smisla ugovarati sastanak, ustvrdila je da njen rad ipak još uvijek nije napisan. Izričito je zahtjevala da je ne citiramo, a autoricu teksta je pozvala da dođe na fakultet i pregleda njen indeks u kojem se među desetkama nalazi samo pet devetki. Pozvana je autorica i da se ozbiljnije upozna s kvalitetom Hadžiabdićkinog rada tako što će, za početak, "kao pravi novinar" ispitati kako Hadžiabdićka dobro radi i prisustvovati vježbama koje na fakultetu demonstrira studentima.

Lejla Redžepagić je asistentica na Katedri za ortodonciju Stomatološkog fakulteta u Sarajevu. I u njenom je slučaju sve bilo "po pravilima". Najprije je bila angažirana kao demonstratorica. Navodno bi malo ko od profesora odbio tu čast za kćer kolege Seada Redžepagića, Lejlinog oca. Profesor Redžepagić je šef Katedre za stomatološku protetiku a tokom aktuelnog izbora je i jedan od najizglednijih kandidata za budućeg dekana. Njegova kćerka tvrdi kako su priče da joj je otac pomogao čiste izmišljotine. U kratkom telefonskom razgovoru kazala je da o tome ne želi razgovarati s novinarima. Pa ipak, samo nekoliko minuta kasnije, autorica ovog teksta je imala "privatni" telefonski poziv od Lejline brižne majke??? Bio je to vrhunac "telefonskih prepucavanja" i "intervencija" kojima nam se želio udijeliti "dobronamjeran savjet" o tome šta bi trebao biti sadržaj ovog teksta te u kojem bi periodu trebao biti objavljen. Naravno, u svakom tom slučaju se polazilo od pretpostavke da će u tekstu biti napisane sve same laži.

ZAŠTITNIČKE MAJKE

Administracija u Dekanatu nam je na svaki pokušaj da razgovaramo s dekanesom Hajrijom Konjhodžić - Raščić obećavala sastanak ali niko nije znao kazati kada "jer je dekanesa zauzeta pripremama za proslavu godišnjice fakulteta" . Eto, hajde i da kažemo da je dekanesa bila oduševljenja zahtjevom za razgovor te da je bila veoma nesretna što zbog posla "preko glave" nema vremena za novinare Žurnala. A htjeli smo je "samo" pitati da li je ikada postupila po ranijim, brojnim preporukama kantonalnog inspektora obrazovanja. Između ostalog i da pojasni kako je završila prošlogodišnja priča o šest asistenata koji su primali platu i nakon isteka ugovora o radu te kako to da su i danas angažirani na fakultetu. Po čijoj su odluci potpisali nove ugovore? Htjeli smo je pitati i za kćer Almu Prcić, kada nas je već krenulo da umjesto asistentica pričamo s njihovim "zaštitnički raspoloženim" majkama.

Inače danima slušamo priče o desetkama u indeksima profesorske djece, i o njihovim genijalnim rezultatima tokom studija. Najmanji prosjek ocjena za koji smo čuli bijaše 9,8! Genijalno!

Lejlu Behramović nismo ni kontaktirali. Behramovićka je već napredovala i sada ima zvanje viši asistent na Katedri za stomatološku protetiku. Eto, nećemo tvrditi da joj je jedna od „preporuka“ na fakultetu bila i činjenica da joj je majka profesorica histologije Zekira Mornjaković.

I Mirjana Gojkov-Vukelić, kćerka profesora Toška Gojkova je već napredovala u zvanje viši asistent. Njen je otac u međuvremenu penzioniran a Mirjana je zasjela na šefovsko mjesto fakultetske Klinike za parodontologiju i oralnu medicinu. Nećemo, eto, tvrditi ni da djeca profesora na Stomatološkom fakultetu s iznimnom lakoćom magistriraju, samo ćemo pojasniti vrlo specifična pravila koja su uveli, neuobičajena za druge članice sarajevskog Univerziteta. Naime, po Pravilniku kojeg su donijeli na Stomatološkom fakultetu, formirano je Vijeće postdiplomskog studija. Detaljnijom analizom rada ovog vijeća reklo bi se da njegovi članovi, umjesto Naučno-nastavnog vijeća (NNV) kojemu je to u nadležnosti, faktički odlučuju o proceduri za sticanje magistarske titule. Pred „malim vijećem“, kako ga u žargonu zovu profesori, kandidat izlaže svoj istraživački projekat o kojem onda članovi Vijeća donose mišljenje. Tek tada ga prosljeđuju Naučno-nastavničkom vijeću koje zapravo ne donosi svoj sud već glasa o već formiranom mišljenju?! Navodno se još nije dogodilo da NNV ne potvrdi formalno ono što su im "predložile" kolege iz "malog vijeća".

 

DISKRIMINIRANI STUDENTI: Nemamo šansi kad god se na konkursu pojave djeca profesora

Ne mogu reći da sam u nastavnom procesu na bilo koji način oštećen, mislim na predmete koje nam predaju djeca profesora ali zaista nije pravedno da samo oni imaju šansu da napreduju. Šta je s drugim studentima? Bez obzira na prosjek ocjena, drugi se ne mogu baš mnogo nadati zvanju asistenta ako se u konkurenciji pojavi neko od profesorske djece“, kazao nam je jedan od studenata Stomatološkog fakulteta s kojim smo razgovarali, a koji je želio ostati anoniman jer mu se sa sadašnjim profesorima i asistentima valja viđati još godinu.

 

ČIJI JE NOVI DEKAN: Ogavni tračevi

Uz brojne opaske o namjerama koje autorica teksta ima aktueliziranjem priče o nepotizmu na ovom fakultetu baš u vrijeme izbora novog dekana, željelo nam se valjda spočitati i to da se pričom uključujemo u veoma prljavu "predizbornu kampanju".

Naime, na Stomatološkom fakultetu već su formirane dvije suprotstavljene struje: oni koji podržavaju kandidata profesora Seada Redžepagića i kolege koji bi na mjestu dekana rado vidjeli profesora Sedina Kobašliju, inače jednog sa spiska onih šest uposlenika fakulteta o kojima htjedosmo upitati dekanesu. Htjelo nam se, valjda, reći da smo pristrasni, samo nam nije rečeno za koga lobiramo. Na Stomatološkom fakultetu se to bar precizno može utvrditi. U tekstu ćemo, naravno, preskočiti ogavne tračeve koje ugledni profesori Stomatološkog fakulteta ovih dana plasiraju jedni o drugima.

(zurnal.info)

 

 

 

SLOBODAN VASKOVIĆ - PISMO PRIJATELJU: Vrijeme je da se precrtate “Vrijeme je da se podvuče crta», kliče Željko Kopanja «Dragom prijatelju» Miloradu Dodiku u otvorenom pismu, čiji su izvodi, prije nego što je do kraja i napisano, objavljeni na Srni. Osnovna poruka pisanije glasi: «Do sada smo opljačkali što se opljačkati moglo. Trebali bi probati pošteno, tim više što je za pljačku malo šta ostalo, a i crna socijalna rupa, koja će nas sve progutati, udaljena je tek frem».

Komedijaš je taj Kopanja. Vrlo opasan. A njegova paskvila barometar da Vukodlak pokušava nanovo navući jagnjeću kožicu. Nevješto, ovaj put. Prijetvoran, licemjeran, bezočan, beskrupulozan, brutalan; riječju jadan, Kopanja pokušava uhvatiti talas koji bi ga odnio do nekadašnjih pozicija uticaja, što ih je žrtvovao kako bi se nezakonito dokopao miliona, nemilosrdno i sadistički gazeći sve pred sobom. Ta teško korupmirana individua zaslužuje isključivo esencijalni prezir, ali nije loše pročitati njegovu smiješnu pisaniju i sagledati kako se koprca u kanalizaciji koju je istrajno godinama stvarao. I u kojoj se utopio, bez nade da na Planeti postoji voda koja bi ga mogla oprati. «Dragi prijatelj» Dodik potrošio je Kopanju, ne treba mu više; premala je bara za dva tolika krokodila. «Podvlačenje crte» svjedoči da je kanibalizam nova omiljena igrica na Donovom dvoru. Jedan od utemeljitelja mafijaške države u Republici Srpskoj, što Kopanja jeste, pregažen je i njegovo zazivanje «prijateljstva», «zajedničkih uspjeha», «mirotvorstva», labuđi je pjev šefa medijske terorističke grupacije, nepotrebnog bilo kome. «Dragom prijatelju» ponajmanje. Stoga nema potrebe da se dalje komentarišu Kopanjine ogavne izvedenice, ali je ovo odličan trenutak da se i ja obratim Dragom prijatelju.

Slobodan Vasković: Otvoreno pismo Miloradu Dodiku - Vrijeme je da se precrtate (osnova za ovo pismo je Otvoreno pismo koje je Željko Kopanja 20.10. 2010. uputio Miloradu Dodiku)

Dragi prijatelju,

Dobro znam da si nacionalista, da dijeliš ljude po tome što pripadaju jednom, drugom ili trećem narodu, ili po tome što su pripadnici ove ili one vjeroispovijesti. Ko god je s tobom proveo neko vrijeme u društvu, zna da si čovjek koji mrzi.

Tvoj temperament je povezan sa zloćom. I kad kažeš riječ odviše, to je zato što si u djelovanju, zapravo, neumjeren. Isto tako znam da veoma hladnokrvno doživljavaš izvještaje o kriminalu u kojem si lično, dio tvoje porodice, te najbolji prijatelji i najbliži saradnici.

Smiješno je gledati kako te svakog dana pokušavaju prikazati kao poštenog, slušati sve ono što se priprema u čaršijskoj kuhinji banjalučkih medija. Kampanja je sračunata na to da te pretvore u personifikaciju dobra u Bosni i Hercegovini, pa čak i u zaslužnog za pozitivne političke i ekonomske procese u regiji.

Znamo i ti i ja da si uprkos toj neviđenoj kampanji uspio ono što je bilo nezamislivo prije pet godina. Srbima u Bosni i Hercegovini uspio si uništiti građansku i nacionalnu samosvijest, pa je zaustavljena obnova srpskog nacionalnog identiteta, kojem je prijetilo postepeno vraćanje. Ali, kad si rušio prava i nadležnosti Republike Srpske garantovana Ustavom, bezočno su te hvalili, pa ti pripisali ono što nikad nisi bio - nenacionalista, umjereni internista. U stvari, i tada si bio kao i danas - Mile Dodik koji se otvoreno, hrabro bori za svoj lični interes i za interese kriminalnog miljea kojem pripadaš, pa te on zato na izborima demokratski uzdigao na funkciju predsjednika Republike Srpske. Ali, tvoj doprinos kriminalu je veći od jedne izborne pobjede, jer svi osjećamo koliko smo, zapravo, nazadovali, povoljnim prilikama uprkos. Važno je, a želim te i na to podsjetiti, da i prljajući obraz Srbima, nažao činiš i drugim ljudima.

Republika Srpska je politički destabilizovana i niko više ne osporava da se to uređenje ne može promijeniti osim našom voljom. Javni nered, nepoštovanje zakona i ekonomska situacija gori su nego bilo gdje u Bosni i Hercegovini. S takve pozicije naša vlada ne može ravnopravno pregovarati sa onima koji nude ekonomsku saradnju, bez ustupka na račun interesa stanovništva. Ljudi to još ne vide. Zbog toga imaš toliku podršku i povjerenje naroda i veliku šansu da uđeš u srpsku i ne samo srpsku istoriju kao veliki prevarant novog doba, ali, sa druge strane, možeš i da završiš u zatvoru... nalaziš se na raskršću. Zbog toga ti, dragi prijatelju, i pišem ovo otvoreno pismo.

Vrijeme je da se precrtate. Bez obzira na tvoj lični odnos prema pojedinim ljudima koji ide i do sadizma, znam da iz svog okruženja nećeš maknuti prvenstveno neke od novopečenih biznismena, koji upotrebljavaju i dobro naplaćuju čak i svoju sliku s tobom koju pokazuju češće od slike s familijom. Ne možeš se riješiti tih takozvanih budžetskih tajkuna koji znaju danima da sjede pred tvojim kabinetom čekajući da ih oslobodiš svih njihovih poslovnih problema, ali i da probleme uključiš na lični konto i to na stavku amoralnih i neetičkih rashoda. Ali ti najtoplije preporučujem da se riješiš Željka Kopanje, kojemu si dao milione, a on hoće još. Dao si mu džaba i “Glas Srspke”, pa mu je i to malo. Istina, za taj poslić dobio si petsto kvadrata poslovnog prostora u Gospodskoj (vrijednosti cca 5 miliona), ali slaba je to nagrada za poništenu privatizaciju i onu komadinu zemljišta koju je Kopanja implementirao. A danas ti piše pisanije. Ti svakako, ali i nepošteni i nevrijedni ljudi od kriminala, zaslužuju da ovom o kojem ti govorim zatvoriš vrata. Predugo vas je reketirao. Što se ostalih bandita, kojima si okružen, tiče, znam da ti na pamet ne pada da ih se riješiš. A i ne bih ti to Dragi prijatelju ni ja sugerisao, jer bi se mogli okrenuti protiv tebe i načiniti te Sanaderom. Još na to nisu spremni, ali kako vrijeme prolazi...

Vrijeme je da počneš otvorenu borbu protiv antikortupcionaša koji nagrizaju tvoje mafijaško društvo i koji će, sasvim sigurno, ako ih odlučno ne sasječeš, uništiti sve ono negativno što si uradio u posljednjih pet godina. Ima ih dovoljno da te apsolutno podrže u takvom nastojanju.

Moraš za dobro svih vas pribaviti još profesionalnih donosilaca samo dobrih vijesti, osim onih koji su te okružili, jer ih je premalo pa zbog toga i ne možeš da realno sagledaš stanje u kojem se trenutno nalaze Republika Srpska i Bosna i Hercegovina. Kopanja ti se ponovo nudi. Da bi se spasio od istraga zbog kriminala koji je počinio, Kopanja će gmizati ako treba da bi te izmirio s neistomišljenicima i s političkim predstavnicima drugih naroda. Činiće to uzalud, ali trud je trud. Možda mu se isplati. Možda se ti smiluješ, pa ga nanovo sjedneš na kanabe. Kao onomad kada te je izbacio iz Nezavisnih novina, a ti mu oprostio. Njemu nikada nije bilo stalo do prosperiteta Bosne i Hercegovine, još manje do uspjeha i napretka Republike Srpske, ali kad je vidio da si ga zgazio, odlučio je da mu ništa nije smetnja da ti se ponovo dodvori. Voliš ti takve.

Shvatljiv mi je užitak koji preživljava čovjek koji trpi besmislene pohvale, ali vjeruj mi da vidim da i dalje živiš u svijetu stvorenom od lažnih zaglušujućih aplauza licemjera i srboljubaca i srebroljubaca. Voliš ti to, pa neka ti.

Dijalog u koji moraš ući pokazaće da je tvoja pozicija nejaka, da se zasniva na neprincipijelnim stajalištima i da je bez argumenata. One koji su ti skloni to pogađa gore nego ako ih ignorišeš ili vrijeđaš. Boje se svega što ste zajedno počinili. Pa neka ta tvoja i njihova dostignuća onda rade protiv tebe i njih. Otvorenost je najuvjerljiviji znak političke superiornosti. S obzirom na situaciju, znam da to sebi ne možeš da priuštiš.

Znam da nisi vrijedan povjerenja koje ti je dato na izborima. A znam i to da je poslije takve pobjede teško vjerovati u sebe, ali baš je to ono što odlikuje male ljude. Ja mislim da si ti sigurno među takvima i to zato što te poznajem, a ne zato što bih morao pokazivati da u tebe ne vjerujem i kad bih ti, u kakvom ludilu, vjerovao. Zbog budućnosti Republike Srpske, zbog budućnosti svih nas koji živimo u Bosni i Hercegovini očekujem da konačno bar jednom doneseš ispravnu odluku: da odeš na neku od brojnih destinacija gdje imaš stanove, kućerine, vile i debele bankovne račune, pa da damo šanse životu, demokratiji i prosperitetu, umjesto širenju mržnje i sukobima koji vode jedino nazadovanju. Ako ostaneš, spremni smo za sljedeću utakmicu u kojoj ćeš biti u teškoj defanzivi. S obzirom na tvoje nekvalitete mislim da ne možeš biti naš visoki centar!

Istina možda korača polagano, sporije nego što i ti i ja želimo, ali ni život ni rad nemaju smisla ako u istinu ne vjerujemo.

Kako je moguće da političari i činovnici u političkim institucijama vide stvari drugačije nego tvoji “poslovni” ljudi, koji od njih sigurno nisu ni gluplji ni nesposobniji? Rekao bih da to ima veze s medijskom slikom koja se stvara, i da si ti to izazvao svojim postupcima. Nerijetko si pridonio neopreznim i primitivnim riječima, znam da ne možeš ništa učiniti da se ta slika promijeni. Džaba od tebe zahtijevaju ofanzivu simpatičnosti (kakva glupa floskula), džaba od tebe traže da pokažeš dobro lice, jer ono ne postoji.

Nije lako izboriti respekt prijatelja, što nisi ostvario, jer ti nemaš prijetelje, već “poslovne” saradnike. Znam da si prirodno nemarljiv, te da ćeš samo sjediti na lovorikama sadašnje pobjede, jer ti to nije dosadno, a laskavo divljenje zbog onog što si već ostvario, siguran sam, hrani tvoju inteligenciju, pa ne očekujem da se prihvatiš bilo kakvog posla, sem onih kriminalnih koje si i do sada marljivo delao.

Sjeti se, znam da su ti to drage uspomene, sela i imanja. I kad rodi žito, mora se otrijebiti kukolj. Ali ti si napredovao - otrijebio si žito, a ostavio kukolj. Sjeti se i da ti ne štediš i kad se ima i kad se nema. Tako je i sa ugledom. Nemaš ga, nisi ga stekao, pa nemaš šta ni rasuti. Kvaziintelektualci presvučeni u mesije koji znaju i božje i svjetske tajne, tvoje su prirodno i nepromjenjivo okruženje.

Prevuci, Milorade, crtu. Prevuci je sad u ime svih onih koji su glasali za tebe, jer su u pogrešnoj osobi vidjeli i nadu i spas. Golem je teret, jasno mi je, al' ja, jednostavno, znam da ne možeš. Ja sam svoje rekao i, vjeruj mi, svejedno mi je. Znam da je teret na tebi, znam da onaj koji predvodi prvi dolazi na raskršće, ali sam pesimističan jer si, mimo mnogih, znao kuda i devedesetih, a sad nemaš pojma ni kud ćeš ni šta ćeš. A ni Kopanja ti ne zna reći, ma šta pisao.

(zurnal.info)

KO ĆE BITI PREMIJER RS: Traži se osoba bez karaktera, potpuno poslušna i ne previše pametna Dodiku na mjestu predsjednika Vlade RS treba apsolutno poslušna osoba, koja će istrpiti prvi talas socijalnih udara i svih problema na ekonomskom planu sa kojima će se suočiti RS

Republika Srpska (RS) najvjerovatnije će promjeniti nekoliko predsjednika Vlade za vrijeme predsjedničkog mandata Milorada Dodika, rekao je za “Žurnal” izvor iz vrha vladajućeg Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD).

CRNA SLIKA STVARNOSTI

Budući premijeri RS će, po svemu sudeći, biti potrošna roba, s ozbirom na tešku ekonomsku i socijalnu situaciju koja tek očekuje ovaj entitet, te evidentan nedostatak novca u budžetu”, rekao je isti izvor. Prema njegovim riječima, RS prijeti opasnost da se u dogledno vrijeme skoro izjednači broj radnika i penzionera, što je situacija koju teško mogu istrpiti i mnogo uređenija i bogatija društva. Zbog toga bi se RS uskoro mogla naći na ivici finansijskog kolapsa. Osim toga, dodaje naš sagovornik, Vlada RS je sa tzv. escro računa entitetskom Fondu penzijsko-invalidskog osiguranja i u septembru prebacila pet miliona maraka za isplatu penzija, čime je dug Fonda za samo četiri mjeseca narastao na 16 miliona KM.

Sredstva Fondu PIO prebačena su mimo zakonskih propisa, a još gore je to što je ova institucija u teškoj finansijskoj dubiozi, pa do kraja godine neće moći da vrati pozajmljeni novac u budžet, što će dodatno otežati funkcionisanje RS. Uz to, Vlada RS Fondu prebacuje redovne mjesečne tranše od po 16 miliona KM, koje očigledno nisu dovoljne da bi se isplaćivale penzije”, pojasnio je isti izvor.

Crnu sliku stvarnosti u RS upotpunjuju i propale firme, za koje se svakodnevno otvaraju stečaji, štrajkovi radnika koji godinama ne primaju plate…

Zbog svega ovoga, Dodiku na mjestu predsjednika Vlade RS treba apsolutno poslušna osoba, koja će istrpjeti prvi talas socijalnih udara i svih problema na ekonomskom planu sa kojima će se suočiti RS”, naveo je naš sagovornik.

Isti izvor kaže da se, bez obzira na sve teškoće koje očekuju novog predsjednika Vlade RS, u redovima SNSD-a vodi prava bitka za premijersku fotelju. Kao najozbiljniji kandidati pominju se aktuelni ministri finansija Aleksandar Džombić, unutrašnjih poslova Stanislav Čađo i zdravlja Ranko Škrbić, te Dodikov savjetnik Slavko Mitrović i sadašnji ministar civilnih BiH Sredoje Nović.

ČOVJEK OD POVJERENJA

Džombić ima najmanje šansi, jer je apsolutno neomiljen u samom SNSD, gdje mu se spočitava prepotentnost i arogancija, čak i prema visokim funkcionerima ove stranke. Stanislav Čađo je oduvjek bio Dodikova marioneta, pa ima šansi da zasjedne u premijersku fotelju, dok Ranka Škrbića i Dodika vežu kumovske veze. Škrbić je, međutim, nesposoban za bilo kakvu vrstu vladavine, posebno za upravljanje čitavim ministarskim timom”, kazao je naš sagovornik.

Prema njegovim riječima, velike šanse da zauzme premijerku poziciju ima Slavko Mitrović, čovjek od najvećeg povjerenja Milorada Dodika i jedan od njegovih najbližih saradnika tokom ukupne političke karijere.

Ozbiljan kandidat za budućeg premijera je i Sredoje Nović, čovjek koji posjeduje veliko iskustvo i koji bi zbog realnog uticaja u strukturama RS i BiH mogao da bude najbolja izlazna strategija za Dodika, ali i najveća opasnost, jer njemu ne bi mogao da komanduje kao ostalima, nego bi s njim morao da se dogovara i pregovara”, ističe isti izvor.

On dodaje da Novićevu kandidaturu za premijera gura i njegov dugogodišnji blizak prijatelj, lider Demokratskog narodnog saveza (DNS) Marko Pavić.

U SNSD se vodi pravi rat između potencijalnih kandidata za predsjednika Vlade, u kojem jedino ne učestvuje Sredoje Nović. Bitka je puna niskih udaraca i najprljavijih podmetanja. Neki od njih već sastavljaju svoje kabinete, vrbuju ljude i obećavaju im pozicije u novoj Vladi”, navodi naš sagovornik. Međutim, ističe on, najnovije informacije govore da bi Dodik na mjestu svog nasljednika u Vladi RS mogao ustoličiti Miladina Dragičevića, nekadašnjeg ministra izbjeglice i raseljena lica i jednog od svojih odanih savjetnika: “Dodiku na čelu Vlade treba ovdašnji Mirko Cvetković. Treba mu osoba bez karaktera, potpuno poslušna, koja će na svoja leđa primiti prvi talas socijalnih udara i koja bi posle osam do deset mjeseci bila zamjenjena na premijerskoj funkciji. Dragičević je prototip takve osobe”, naglašava izvor iz SNSD-a.

KAKO DODIK KAŽE

Istovremeno, borbu za premijersku fotelju prati sijanje straha iz Dodikovog najbližeg okruženja, najavljivanje čistke u institucijama vlasti, kako u Vladi RS, tako i u kabinetu predsjednika.

Svi su u stanju latentne nervoze, čime se nastoje preduprijediti bilo kakve reakcije onih koji će biti nezadovoljni Dodikovim izborom novog predsjednika Vlade i ministara. Već se otvoreno govori da među sadašnjim ministrima ima onih koji nisu dobro radili i koji su svoj nerad skrivali iz Dodikovog autoriteta, zbog čega se može očekivati da novi sastav Vlade RS bude značajnije izmijenjen”, kaže naš izvor.

On ističe da će o novom premijeru RS na kraju odlučiti sam Milorad Dodik: “Kako on odluči, tako će i biti, a svi ostali morat će se pomiriri s njegovom odlukom.

PLJAČKA FABRIKE DUHANA MOSTAR (3): Kome je menadžment poklonio milione

U trećem dijelu feljtona o pljački mostarske fabrike, čitajte kako je i kome menadžment opraštao milionske dugove i kakva je uloga srajevskog duhanskog lobija

Koliko god su prve poslijeratne godine bile teške za ukupnu privredu u Bosni i Hercegovini, za mostarsku Fabriku duhana bi se taj period, s obzirom na događaje koji će tek uslijediti nakon 2000-te, mogao još nazvati zlatnim periodom. U to vrijeme se još proizvodilo i vjerovalo kako za FDM slijede bolja vremena.

POLITIKA ULAZI U FABRIKU

Početkom 1999. godine, međutim, prema tvrdnjama radnika FDM-a kola kreću nizbrdo kada se fabrikom počinje baviti politika. Najprije dolazi do smjene na čelu FDM-a. Tadašnji direktor Senad Milavić odlazi u penziju a na njegovo mjesto je u februaru imenovan Esad Pobrić. Crne slutnje o namjerama s kojima u Fabriku dolazi SDA-ov kadar dijelom se obistinjuju već naredne godine. Najprije propada pokušaj Agencije za privatizaciju HNK da 2000. godine proda državni dio kapitala FDM-a. Zainteresiranih je bilo, ali kao i u svakom narednom pokušaju prodaje, kupac bi odustajao čim bi se podrobnije informirao o finansijama FDM-a.

U međuvremenu ponovo dolazi do smjene na čelu Fabrike. Nakon Pobrića, u julu 2004. godine za direktora FDM-a imenovan je Bakir Pekušić. Navodno se ni kadar Stranke za BiH nije mnogo brinuo za sudbinu fabrike što je pokazao i izvještaj Finansijske policije FBiH iz 2005. godine. Poslovanje FDM-a je , upravo u periodu kada Pekušić preuzima dužnost od Pobrića bilo više nego katastrofalno.

Nakon formalne revizije finansija tadašnji specijalni revizor za FBiH i RS Dalle Ellen Ralpf u knjigama FDM-a pronalazi mnogo „nejasnoća“ i hitno nalaže zadatak federalnoj Finansijskoj policiji da istraže sumnje. Inspektori su utvrdili da su milioni maraka završili na krajnje sumnjiv način i na još sumnjivijim adresama. Takvim je poslovima vrijednost kapitala kompanije drastično smanjena za samo tri godine. U junu 2002. godine je, prema izvještaju Finansijske policije temeljna glavnica kapitala FDM-a iznosila 22, 1 milion KM a samo tri godine i pet mjeseci kasnije taj je iznos smanjen na 15,8 miliona maraka?! Uz taj su se gubitak već nagomilale obaveze prema drugima na 5,9 miliona maraka. Riječ je još o periodu kada se u FDM-u ponešto i proizvodilo. Međutim, gdje su završile mostarske cigarete? Izvještaj o kriminalu u FDM-u je Tužilaštvu Hercegovačko-neretvanskog kantona proslijeđen 2006. godine i do danas istraga nije okončana. Pisali smo već o sumnjivim fakturama ispostavljenim dvjema kompanijama s Kipra, Funrick trading LTD Limassol i kompaniji Dulwich enterprises LTD Cyprus, kojima su cigarete prodate „s popustom“ od oko 2,5 miliona maraka!

Ukoliko Tužilaštvo HNK napokon odluči istraživati kriminal u FDM-u, bit će vrlo zanimljivo saslušati i obrazloženje menadžmenta za odluku da otpišu potraživanja od 132 „manja“ kupca cigareta. Samo tim su potezom fabriku oštetili za više od 4 miliona maraka!? Među najvećim dužnicima koji su se tada obradovali suludoj poslovnoj politici u FDM-u bila je i Bancocom banka ( 917.000 KM). Da apsurd bude veći za tu je banku naknadno utvđeno da uopće ne postoji?! Na spisku dužnika kojima je dug „oprošten“ je i Ljubljanska banka (196.000 KM), Autokuća T. Iz Gračanice ( 148.000 KM) Monopur Tuzla ( 127.000 KM), Polietilenka Bihać (101.000 KM), Unionimpex Sarajevo (103.000 KM), Tabacocomerc 1 (972.000 KM), Bijela Band Sarajevo ( 134.000 KM). Iako su ostali dugovali mnogo manje iznose vrlo je zanimljiv popis dužnika: Kruško 1 ( 68.000 KM), Sule (5.600 KM), Nail ( 1.400 KM), Sabko ( 7.600 KM), Kaktus, Dada, Šuvalija....

SPECIJALNA ULOGA SARAJEVSKOG LOBIJA

Dok je trajala finansijska kontrola knjiga FDM-a 2005. godine, Agencija za privatizaciju HNK raspisuje ponovo javni poziv za prodaju dijela kapitala kompanije metodom neposredne pogodbe. I ovaj pokušaj, međutim, propada jer je već tada očigledno da malo ko želi investirati u kompaniju koja grca u dugovima. Nedugo nakon toga Vlada FBiH kao većinski vlasnik FDM-a odlučuje da nadležnost za prodaju Fabrike, od Agencije za privatizaciju HNK preuzme federalna Agencija. Uz to je, u godinama kada se događa najveća pljačka FDM-a, pažnja javnosti bila usmjerena na potpuno drugu priču. Podsjetimo na slučaj „mostarskih granata“ otkrivenih u proljeće 2002. godine u prostorima FDM-a ali i još dvije mostarske kompanije. Sve do kraja 2005. godine kada je okončan sudski proces u ovom slučaju, javnost je bila zaokupljena pričom o aferi a ne o razlozima zbog kojih FDM već tada bespovratno tone u finansijsku provaliju.

Kada je federalna Vlada 2005. konačno pokazala navodnu zabrinutost za sudbinu fabrike počinje se u javnosti sve glasnije govoriti i o ideji da mostarsku fabriku dokapitalizira Fabrika duhana Sarajevo. Navodno su postojala čvrsta obećanja tadašnjeg federalnog premijera Ahmeta Hadžipašića ali nikada nije razjašnjeno zašto se od te ideje odustalo. Dio radnika FDM-a vjeruje kako je upravo FDS-u zapravo najviše smetala mostarska konkurencija. Već 2007. godine je potpuno jasno da od „udruživanja“ mostarske fabrike sa sarajevskom nema ništa jer federalna Vlada nalaže Agenciji za privatizaciju FBiH da ponovo raspiše javni poziv za prodaju državnog dijela kapitala, ovaj put metodom neposredne pogodbe. Potpisan je tada kupoprodajni ugovor s firmom Pazardžik iz Bugarske. Kako, međutim, kupac do kraja 2008. godine nije izvršio potpisane obaveze, ugovor je raskinut 2009. godine. Bilo je u međuvremenu dosta zaintersiranih za kupovinu ali je njihovo interesovanje trajalo kratko. Sve do saznanja o stanju finansijskih knjiga FDM-a. Tako je bilo i pred posljednji javni poziv u septembru 2010. godine. Agenciji za privatizaciju FBiH nije pristigla ni jedna ponuda. Kako smo već pisali, zbog nelikvidnosti fabrike, Agencija više nema mogućnosti za njenu prodaju. O sudbini FDM-a odlučit će Vlada Federacije BiH , najvjerovatnije u novom sazivu i to kada FDM uopće dođe na dnevni red. Mada, samo zbog brojki iz poslovnih knjiga FDM-a nije teško pretpostaviti ishod priče a nije zanemarljiv ni podatak da već tri godine naše tržište, osim proizvoda sarajevske fabrike, ne prepoznaje druge domaće cigarete.

(zurnal.info)



DJEČJE MEĐUETNIČKE IGRE: Mostar, Karleuša i pederi Mediji i mostarska javnost su se pobrinuli da niz tučnjava, koje su uslijedile, definitivno zadobiju karakter međuetničkih sukoba pa da se zna zašto se klinci marišu. Neće se valjda biti oko neke namiguše iz 2. A. Ako se već biju, nek' se biju za nacionalne vrednote

BEZMOZAK EUROPE

Jedno je sigurno, Balkan je definitivno srce Europe! A srce nije mozak. Dakle, Balkan, još sigurnije, nije mozak Europe.

BKSB MOSTAR

Boksački klub i klub slobodne borbe Mostar, ako niste znali, svoj trening kamp ima u samom središtu grada, točnije na potezu od Španjolskog trga do Rondoa. Tu se klinci mlate sve u šesnaest, a sve pod paskom profesionalnih trenera, koji njihov bijes kontroliraju i usmjeravaju prema mundžosima, odnosno ustašama.

Teško je zapravo, u općoj mostarskoj konfuziji, procijeniti tko je tu koga i zbog čega mlatio. Sigurno je da prvo što čovjeku pada na pamet jesu Dječje Međuetničke Igre. No, ako prva mostarska tučnjava i nije imala međunacionalni karakter, mediji i mostarska javnost su se pobrinuli da niz tučnjava, koje su uslijedile, definitivno zadobiju takav karakter pa da se zna zašto se klinci marišu. Neće se valjda biti oko neke namiguše iz 2. A. Ako se već biju, nek' se biju za nacionalne vrednote.

Uglavnom, znakovito je da se sve to događa netom nakon izbora. Kad već nismo prije izbora pokazali da ne možemo zajedno, onda je red da to učinimo sada. Kako ćemo to pokazati? Naravno, pustit ćemo djecu da se mlate po ulici. Prvo neka zakuhaju neku makljažicu tek onako, malčice, s teleskopskim palicama po kičmici. A onda će fino mediji i odgovorni političari krenuti s pričom o tome kako su Ovi napali One i kud ćeš bolji razlog za Herceg Bosnu. Kad ne možemo zajedno, onda ćemo se dijeliti.

Stravično je, što na koncu, niti jedan od 4 postizborna sukoba nije rezultirao nikakvim hapšenjem niti privođenjem. Načelnik policije nije dao ostavku. Pa kakve on veze ima sa sigurnošću građana, molim vas lijepo!?

Evo, kad ste baš navalili, fino ćemo uvesti video nadzor u cijeloj centralnoj gradskoj zoni da policija ne mora skakutati naokolo, ipak su to ljudi u godinama, a klinci živahni k'o zečići, još će nekog strefit herc u jurnjavi za njima. A i roditelji ništa ne vjeruju bez snimke. Dođeš po klinca, a stari mu, bivši ratnik, stoji na pragu i ubjeđuje te da njegovo dijete nije ništa loše uradilo. Ako baš inzistiraš još dobiješ i degenek il' ti uperi kalaš među oči i domaćinski te isprati do vrata. Ovako, sa snimkom, nema greške. Materijalni dokaz, pa to ti je. A štediš ljudske resurse.

(Čuje se pljesak! Plješću Bešlić, Ćorić i još neke glavonje. Načelnik policije, glup u svom ponosu, počinje pljeskati sam sebi.Lukavo se smiješi:“ A oprat će se još i tisućica – dvije – tri s tim videonadzorom.“ Svi dobri, svi sretni.)

JESEN U BEOGRADU

U Beogradu isto srce Europe. Pravoslavac najbolje bije u sveti dan, nedjelju. Pedere il' policiju, njemu je svejedno. Moraš malo ubit' vrijeme dok čekaš prijevoz do Genoe. Kad već stigneš do te pederske Italije, treba se razgibati pa, usput, dok šećeš, popravljaš kičaste renesansne spomenike, dodaš boju ili dvije, malo spržneš bakljicom, a na stadionu party do jaja. Performer Bogdanov pokazuje Europi kako su srpskim navijačima mrske ograde, zidovi i mreže, sve ne bi li metaforički pokazao što izolacija učini čovjeku. Prekinite utakmicu i osvijestite se, poručuje Bogdanov, mi smo retardirali u praljude!

JK

U cijeloj priči oko Gay pridea u Beogradu moralna vertikala ispade Jelena Karleuša sa svojom kolumnom u Kuriru. Žena, koju bi rado povalio svaki pravovjerni Balkanac, u brk i neooprane zube, je skresala istim tim muškarčinama što ih ide. Nije poštedila ni svog supruga, bekčinu Duška Tošića. Jeca je skontala pussypower spiku. I ima da je slušaju svi što za njom bale. Makar su ona i nasilnici s BG pridea, a i oni iz Genoe, produkt iste kulturne matrice.

PEDERI U NAŠIM REDOVIMA

Tko su zapravo homofobi? Ljudi, koji se plaše homoseksualnosti, jel' tako? Al', pogledajmo istini u oči, nije frka Balkancu da ga netko naguzi, njega je, zapravo, strah da će mu se to svidjeti.

Ovdje je uvijek tako bilo. Nema veze radi li se o drugim nacijama ili drugim seksualnim orijentacijama. Naprosto, linija između tučnjave i zajedničkog lokanja rakije je tanka, tanušna, skoro nevidljiva.

Mrzimo Srbe/Bošnjake/Hrvate/Albance. Hajde, de. Al' tko nas, bre – bolan, zavadi s gayevima? Kakvi su povijesni razlozi za to? Osim ako sve nisu zakuhali pederi u nama i iz naših redova.

(zurnal.info)

CRVENO-CRNA KOALICIJA: Savez po želji Kecmanovića

Glavni ideolog Nenad Kecmanović otvoreno priziva taj savez, pišući paskvile o SDS-ovoj državotvornosti i nacionalnoj odgovornosti. Fina duda varalica, koju SDS neće progutati


Postoji li išta gore od aktuelnog režima u Republici Srpskoj, koji čine SNSD, DNS i SP?! Postoji: Koalicija između SNSD-a i SDS-a, koja bi označila kraj svake nade u ovom entitetu i u ovoj zemlji. Bjelorusija bi u tom slučaju bila pojam demokratičnosti, poštovanja ljudskih i svakih drugih prava i civilizacijskih dostignuća. Ukratko, formiranjem crveno-crne koalicije obistinilo bi se majansko proročanstvo na ovim prostorima.

Sljedeće pitanje je da li je takva koalicija moguća? Jeste, ali, uprkos obostranim namigivanjima, nije realna iz mnogo razloga.

STRAH OD „KOTE 28“

Prije svega, lideru SNSD Miloradu Dodiku nisu potrebne SDS-ove izgladnjele ajkule u teško osiromašenom akvarijumu u kojem je odavno ponestalo ribica i za njegove čekićarke, a sve je manje i vazduha; škrge za preživljavanje više nisu dovoljne, svi njegovi tajkuni su na aparatima za disanje. (Željezna pluća su najtraženija roba u mafijaškoj eliti).

Dodiku je, u najboljem slučaju, SDS potreban da bi sa njima podijelio odgovornost, ali ne i vlast. I na tu koaliciju on računa samo ukoliko bude teško pritisnut od međunarodne zajednice u nekim budućim pregovorima o Ustavu. U šta je teško povjerovati. Zato on sada SDS-om maše kao sa prijetnjom; strašilom kojim pokušava onemogućiti formiranje crveno-zelene koalicije u Federaciji BiH (SDP BiH –SDA) i svoje paktiranje sa njom. Suština je da se Dodik jedino plaši „kote 28“, koliko bi iznosio, eventualno, vladajući paket poslanika u novom parlamentu BiH, a koji bi, bar prema preliminarnim i nezvaničnim rezultatima, mogli sačiniti SNSD, SDP BiH, SDA i HDZ. ( U najgorem slučaju do pomenute „kote“ ih mogu pogurati HDZ 1990 ili SBiH...). Pomenuti broj mandata je ustavotvoran, jer čini dvotrećinsku većinu u skupštini BiH (ukupno 42 mandata), što Dodika čini nervoznim, jer bi međunarodna zajednica učinila sve da tako koncipirana vladajuća struktura provede i izmjene Ustava BiH. Zato će lider SNSD učiniti sve da izbjegne tu brojku i posebno mogućnost da u njoj jedino partipicira SNSD, kao stranka iz RS. To ujedno znači da on (što je već nekoliko puta i javno istakao), neće sa SDP-om BiH ili (što nije nijednom rekao) sa SDA. Izbjegavanje crveno-zelene sprege za njega je prioritetno i učiniće sve da se taj savez ne dogodi.

IDEOLOG PRIZIVA SAVEZ

Dodik, naravno, može i u opoziciju, jer je na nivou BiH stvoren ambijent da se bez bilo koga, (SNSD, SDP BiH, SDA...), može napraviti većina, ali ni to mu „ne igra“, jer bi tada značajno izgubio na kalibritetu i bio bi satjeran u „svoju avliju“, gdje bi dočekivao udarce iz Sarajeva, bez mogućnosti da ih već tamo amortizuje. Takva situacija je velika opasnost za njega, jer bi izgubio nadzor nad državom, koji sada ima, i posebno nad SIPOM, koju kontroliše preko svojih ljudi, a samim tim i procese/istrage koji se vode o njegovom direktnom učešću u strašnom kriminalu koji je počinjen u ovom entitetu. I čiji je on bio inspirator, organizator i implementator najvećeg dijela plijena. Samo ukoliko SDP BiH i SDA istraju na zajedničkom nastupu, Dodik će, možda, posegnuti sa SDS-om, kako bi se vratio svojoj omiljenoj politici «ja bih sve proveo, ali mi oni ne daju». Upravo zbog toga njegov glavni ideolog Nenad Kecmanović otvoreno priziva taj savez, pišući paskvile o SDS-ovoj državotvornosti i nacionalnoj odgovornosti. Fina duda varalica, koju SDS neće progutati. Nisu ni oni baš od juče, bez obzira što su i žedni i gladni vlasti i ništa im ne ide od ruke, uprkos činjenici da je Mladen Bosić, lider te partije, „pobio“ sve „kočničare“ napretka. Istina, Bosić ne može biti nezadovoljan ni oktobarskim premršavim rezultatima, jer je eliminisao nadobudnog Ognjena Tadića, koji je počinio sve da dobije nominaciju za predsjednika RS i nakon toga ništa da je i realizuje i pretvori u pobjedu, te je u tridesetim završio na SDS-ovom smetljištu. Uz njega, Bosić se konačno riješio i neugodnog Dušana Stojičića, koji nije prošao u Narodnu skupštinu RS. Od stranačkih prvaka mu je na nišanu preostao još jedino Borislav Bojić, ali jedna lasta ne čini proljeće.

IGRANJE SA „STRAHOVIMA“

U SDS su svjesni da su alternativa Dodiku bar na političkoj bh. ravni, te su ih stoga već kontaktirali i iz SDP-a BiH i iz SDA o mogućem formiranju većine, koju bi uz njih, eventualno, činili i Narodna stranka radom za boljitak, te HDZ 1990, a iz opcije nije isključena ni SBiH. Ukoliko im Dodik ponudi koaliciju na bh. nivou, iz SDS će odgovoriti zahtjevom za komadinom vlasti u RS, kako bi se ajkule nahranile. U to nema sumnje, baš kao što nema sumnje ni da će to Dodik odbiti, vođen mišlju da je u prethodne četiri godine mnogo toga «preko glave preturio» i bez SDS-a.

Uz sve to, Dodik ima obavezu prema DNS-u i SP-u, (kojima spušta cijenu mašući SDS-om), jer su mu u protekloj deceniji manje više bili potpuno lojalni, a i zato što je njihove apetite, ma koliki bili, lakše zadovoljiti nego izgladnjele SDS-ovce. Sve u svemu, crveno-crna koalicija nije ni na horizontu, a igranje sa „strahovima“ mogućih partnera će se nastaviti do iznemoglosti, odnosno do trenutka kada će želja za funkcijama stranačkih funkcionera prevladati sve „programske“ i druge razlike i dovesti do stvaranja matematičke koalicije, koju će činiti apsolutno negadljivi.

(zurnal.info)

KO SU KOLJANČIĆEVI OTMIČARI: Bivši ministar, major, policajac i padobranac

Otmica banjalučkog biznismena Stanislava Koljančića Kolje planirana je šest mjeseci, a njen cilj bio je dokopati se svih nekretnina i imovine koju posjeduje. U organizaciji otmice učestvovali su biznismeni, bivši ministri, policajci, padobranci, bezbjednjaci

Otmica banjalučkog biznismena Stanislava Koljančića Kolje planirana je šest mjeseci, a njen cilj bio je dokopati se svih nekretnina i imovine koju Koljančić posjeduje, rekao je “Žurnalu” izvor blizak istrazi ovog slučaja. Prema njegovim riječima, osobe koje su umješane u otmicu, iz katastarskih knjiga povadile su sve katastarske čestice zemljišta, čiji je vlasnik Koljančić, te napravile spisak njegove kompletne imovine, a onda krenule u realizaciju paklenog plana. “Uz pomoć notara Sauda Filipovića, bivšeg ministra pravde Republike Srpske, sačinili su četiri ugovora, prema kojima Koljančić prenosi svu svoju nepokretnu i pokretnu imovinu na Izeta Šahinovića iz Bihaća. Vrijednost te imovine procijenjena je na četiri miliona maraka”, kazao je isti izvor.

On navodi da je Koljančića za metu tipovao Boriša Pelević, biznismen iz Novog Sada, koji je sa Koljančićem ranije zajedno držao kafe “Kajak” u Banjaluci, te da su svi ostali učesnici u otmici imali precizna zaduženja. Tako je Žarko Milanović Žare iz Banjaluke pozvao Koljančića da se nađu u restoranu “Stari mlin” nadomak Banjaluke kako bi ga, navodno, povezao sa potencijalnim kupcima kamenoloma, koji se nalazi na atraktivnoj lokaciji na trasi koridora 5 C, a čiji je Koljančić vlasnik.

- Koljančić je ubrzo shvatio da se radi o zamci i pokušao je pobjeći, ali su ga savladali, strpali u automobil i odvezli ga prvo u banjalučko naselje Šeher, odakle je prebačen u drugi automobil i odvežen u kuću Dalibora Džombića u Piskavici kod Banjaluke. Pet otmiccara imalo je fantomke na glavama i lako su savladali Koljančića. U Džombićevoj kući u Piskavici bio i Saud Filipović, koji je donio pripremljene ugovore o prenosu vlasništva. Batinama su ga primorali da potpiše ugovore. U trenutku kada je potpisivao ugovore na rukama je imao lisice, a na glavi vreću, koju su mu povremeno skidali. U nekoliko navrata su ga i gušili, ispričao je sagovornik “Žurnala”.

On dodaje da nije tačna tvrdnja Filipovića da je prije nekoliko dana primoran da sačini sporne ugovore, zbog prijetnji njegovoj porodici, navodeći da je Filipović od samog početka znao zbog čega se planira i kako će se izvesti Koljančićeva otmica.

Naš sagovornik navodi da sve osobe umješane u Koljančićevu otmicu imaju propale firme i da su se na ovaj način željele dokopati novca, po nekoliko stitina hiljada maraka, kako bi izmirili postojeće dugove.

- Niko od njih ranije nije osuđivan, ali, sasvim sigurno, namjeravali su da ubiju Koljančića i zakopaju njegovo tijelo na nepoznatoj lokaciji. Smatrali su da bi se kasnije otvorila priča o tome zašto je potpisao ugovore o prenosu vlasništva nad svojom imovinom, ali su cijenili da bi vrijeme učinilo svoje i da ne bi bili razotrkiveni, naveo je isti izvor.

Prema njegovim riječima, plan otmičara je osujećen brzom reakcijom Specijalnog tužilaštva RS i banjalučke policije, koji su nakon prijave Koljančićeve supruge o njegovom nestanku u rekordno kratkom roku uspjeli da uđu u trag kidnaperima.

- Kada su shvatili da im je policija za petama, strpali su Koljančića u automobil i iz Džombićeve kuće u Piskavici odvezli se do jedne šume kod Novog Grada, gdje su ga izbacili iz automobil.

Po nalogu Specijalnog tužilastva RS uhapšeno je pet osoba, za koje se sumnja da su umiješane u otmicu Stanislava Koljančića. Žarko Milanović uhapšen je u subotu u stanu u sarajevskoj opštini Novi grad, a isti dan u Istočnom Sarajevu uhapšen je Boriša Delević, koji se smatra mozgom cijele operacije. U petak su uhapšeni Saud Filipoviću i Izet Šahinović, kojima je kao i prvom uhapšenom Daliboru Džombiću već određen jednomjesečni pritvor.

Ukratko o otmičarima

Dalibor Džombić prvi je rođak aktuelnog ministra finansija RS Aleksandra Džombića. Naši izvor, međutim, navodi da njih dvojica već pola godine nisu u dobrim odnosima. Dalibor Džombić na prošlim izborima bio je na kandidatskoj listi Nove socijalističke partije za parlament RS.

Žarko Milanović bio je u vojnoj bezbjednosti i ima čin majora, dok je Izet Šahinović, bivši policajac, koji je radio na krvnim deliktima. Šahinović je tokom rata bio pripadnik 505. bužimske brigade, a pred sami rat u BiH završio je obuku 63. padobranske jedinice u Nišu.

Saud Filipović bio je ministar pravde RS u vladi Dragana Mikerevića, a poslednjih godina bavi se advokaturom i ima notarsku kancelariju u Prijedoru, dok je Boriša Delević ranije bio Koljančićev poslovni partner. Njih dvojica zajedno su vodili banjalučki kafić “Kajak”, koji je Koljančić kupio od Delevića, a potom ga 2002. godine prodao i počeo se baviti drugim poslovima.

KOLJANČIĆEVA OTMICA: Uhapšen bivši ministar Saud Filipović

Saud Filipović je bivši ministar pravde u Vladi RS Dragana Mikerevića. Sumnja se da je pripadao organizovanoj kriminalnoj grupi koja je prije tri dana otela banjalučkog biznismena Stanislava Koljančića

Bivši ministar pravde u Vladi Republike Srpske (RS) Saud Filipović uhapšen je danas zbog sumnje da je dio organizovane kriminalne grupe koja je prije tri dana otela banjalučkog biznismena Stanislava Koljančića. Saud Filipović bio je ministar pravde u Vladi Dragana Mikerevića, a trenutno je notar u Prijedoru. Šef Odjeljenja za istrage Specijalnog tužilaštva RS Darko Ilić saopštio je novinarima da je, osim Filipovića, danas uhapšen i Izet Šahinović iz Bihaća.
Ilić je večeras novinarima rekao da se intezivno traga za Žarkom Milanovićem iz Banjaluke i Borišom Delevićem iz Novog Sada, koji su takođe osumnjičeni da pripadaju organizovanoj kriminalnoj grupi koja je kidnapovala Koljančića. On je podsjetio da je prije dva dana u Banjaluci uhapšen Dalibor Džombić, koji je danas predat u nadležnost sudije Posebnog odjeljenja za organizovani kriminal, koji treba da odluči o njegovom pritvoru.
- Dosadašnjom istragom, koju vodi Specijalno tužilaštvo i Centar javne bezbjednosti Banjaluka , došlo se do dokaza koji upućuju da se radi o organizovanoj kriminalnoj grupi, koja je duži vremenski period planirala izvršenje ovog krivičnog djela. Motiv tog krivičnog djela je sticanje protivpravne imovinske koristi u višemilionskom iznosu na štetu Stanislava Koljančića, naveo je Ilić.

On nije mogao da kaže da li je Delević vođa organizovane kriminalne grupe koja je kidnapovala Koljančića. Kako se saznaje, Delević i Koljančić nekada su bili poslovni partneri i zajedno su držali banjalučki kafić “Kajak”. Prema istom izvoru, Delević je prodao Koljančiću svoj dio, a ovaj je 2002. godine prodao “Kajak” i počeo se baviti drugim poslovima.
Banjalučki biznismen Stanislav Koljančić otet je prije tri dana, ali se uspio spasiti zahvaljujući brzoj reakciji Specijalnog tužilaštva RS i banjalučke policije. Otmičari su ga pretučenog i iscrpljanog izbacili u jednoj šumu blizu Novog Grada. Motiv za Koljančićevu otmicu, prema izvoru “Žurnala”, bila je namjera da on potpiše ugovor kojim bi drugim osobama prepustio vlasništvo nad kamenolomom, koji se nalazi na trasi putnog koridora 5C, koji treba da se gradi kroz BiH.

- Vrijednost tog kamenoloma, koji se nalazi na putu između Doboja i Broda, naglo je porasla nakon što je utvrđeno da će tu prolaziti trasa koridora 5C. Taj kamenolom sada vrijedi milione maraka i određene osobe namjeravale su da se dokopaju vlasništva nad kamenolomom, kazao je isti izvor.

(zurnal.info)

INSPEKTORI STRANKAMA: Lijepili ste skidajte

Petnaest političkih stranaka nakon proteklih izbora kažnjeno je zbog prljanja, šaranja i oštećivanja zgrada, i lijepljenja plakata bez dozvole. No, ni nakon toga neke od njih nisu ispunile zakonsku obavezu I uklonile plakate s nelegalnih površina. Kako nalaže član 11 Zakona o komunalnoj čistoći:

utvrđena je zabrana pranja, šaranja, oštećivanja zgrada, javnih vodovodnih, telefonskih, sanitarnih i drugih uređaja i njihovih dijelova, blaćenje izloga i fasada prilikom pranja ulica, lijepljenje plakata bez dozvole i izvan mjesta određenih za tu svrhu”. U Kantonalnoj upravi za inspekcijske poslove objašnjavaju da su, pored izdatih prekršajnih naloga, donesena i rješenja kojima je naređeno uklanjanje bespravno postavljenih plakata. Ipak, i slučajnom prolaznikku groz grad jasno je da ove uredbe nisu ispoštovane. Umjesto da nakon izbora, kao što zakon i nalaže, stranke uklone vlastite predizborne plakate, Sarajevo je prljavije nego ikada.   

 

 

 

 

 

 

 

Kazna utvrđena Zakonom o komunalnoj čistoći za počinioce prekršaja iznosi od 500 do 3.000 KM, a za odgovorno lice od 200 do 700 KM, očito je preniska da bi se neke od stranaka zamarale čišćenjem smeća iza sebe. Zbog toga se jedan broj njih nije ni odazvao upozorenju koje je poslala Kantonalna inspekcija pa su doneseni zaključci o dozvoli izvršenja prinudnim putem. Što u ovom slučaju znači da će smeće umjesto stranaka pokupiti redari JKP Rad:

- Troškovi izvršenja rješenja idu na teret političke stranke – kažu u inspekciji.

 

 

 

                                                                        

A osim nelegalno postavljenih plakata Sarajlije od jutros uveseljava i čestitka novoizabranom bošnjačkom članu Predsjedništva BiH Bakiru Izetbegoviću:

- Čestitam na pobjedi, predsjedniče – poručuje se putem bilboarda iz kompanije Heco.


(zurnal.info)