Društvo

10 NEUGODNIH PITANJA: SDA

Među strankama koje nisu odgovorile na naša pitanja su dvije stranke, koje su sudeći prema svim anketama, stranke koje će dobiti navjeći broj glasova na predstojećim izborima. 

Prvo smo kontaktirali sekretara te stranke Amira Zukića, koji nas je uputio na Halida Genjca, čovjeka koji vodi predizborni marketing. Genjac nam je u telefonskom razgovoru obećao odgovoriti na pitanja, ali kada je vidio pitanja, naglo je promijenio stav, te nas je izbjegavao na način da je na sastanku, i da ga nazovemo poslije. A poslije sastanka je telefon Genjca uvijek bio isključen.

Odnos stranke prema:

Četnicima: -

Ustašama: -

Partizanima: -

Gej brakovima: -

Lustraciji: -

Krivičnoj odgovornosti za negiranje države BiH: -

Osudi i priznavanju, usvajanje rezolucije o Srebrenici: -

Trećem entitetu: -

Ukidanju entiteta: -

Miješanju vjere i politike: -

Oduzimanju nelegalno stečene imovine: -

Članstvu BiH u NATO-u: -

Povratak na izbornik 10 neugodnih pitanja

(zurnal.info)

10 NEUGODNIH PITANJA: Naša stranka

Odnos stranke prema:

Četnicima, ustašama i partizanima: Naša stranka je ponosna na antifašističku prošlost Bosne i Hercegovine i antifašizam kao svjetonazor predstavlja temelj na kojem su izgrađeni naši politički principi etničke, socijalne i građanske pravde. Naša stranka se u svom djelovanju nikad neće odreći ideje antifašizma niti će relativizirati antifašističku borbu naših naroda retuširanjem istorije.

Gej brakovima: Naša stranka se zalaže za slobodu svakog građanina BiH na svakom dijelu BiH teritorije i bori se i boriće se protiv diskriminacije bez obzira po kojoj osnovi, etničkoj, vjerskoj, spolnoj pa i po osnovi seksualnog opredjeljanja.

Lustraciji: MI smo već mnogo puta do sada rekli da ćemo se bespoštedno obračunati sa kriminalom i korupcijom u državnom aparatu i da će svako ko je kršio zakon za to odgovarati. Naša stranka je zalaže za poštivanje zakona i gradjanina i otpuštanje ljudi zbog njihvoih ideoloških, vjerskih i političkih ubjeđenja smatra reliktom nekadašnjeg komunističkog režima.

Krivičnoj odgovornosti za negiranje države BiH: Određivanjem da je negiranje države BiH politički delikt ne pomaže se ni Bosni i Hercegovini, ni razvoju njenog demokratskog društva. Sloboda misli, sloboda izražavanja i sloboda okupljanja građana su neupitna prava a zakonom se precizno moraju regulisati one pojave, izjave i postupci koji u pitanje dovode teritorijalni integritet i ustavni poredak BiH.

Osudi i priznavanju, usvajanje rezolucije o Srebrenici: Naša stranka smatra da je sramotno da država BiH do danas nije usvojila rezoluciju u Srebrenici iako su to učinile skoro sve evropske zemlje, pa i one u susjedstvu.

Trećem entitetu: Naša stranka smatra da se sadašnja politička situacija u BiH ne može riješiti osnivanjem trećeg, Hrvatskog, entiteta. Nastavkom nacionalističkih politika koje kulminiraju u zahtjevima za “svojom teritorijom” problem se ne rješava, nego usložnjava. Bosna i Hercegovina mora postati država ravnopravnih građana i naroda čija su građanska prava neupitna na cijelom teritoriju BiH.

Ukidanju entiteta: Naša stranka polazi od činjenice da je BiH sastavljena iz dva administrativna entiteta FbiH i RS-a i da se njihove nadležnosti i njihovo postojanje mogu mjenjati samo u skladu sa ustavnom procedurom. MI ne smatramo da je sa stanovišta državne efikasnosti sadašnje rješenje optimalno ali smo svjesni da je nerealno očekivati da se nacionalisti koji su izazvali rat i koji od rata do danas upravljaju zemljom dogovore o tom optimalnom rješenju. Proces ustavnih promjene moći se pokrenuti tek kad oni odu s vlast i kad na njihova mjesta dođu novi ljudi koji neće voditi politiku sukoba, zastrašivanja i prijetnji o otcejpljenju nego politiku dijaloga, saradnje i zajedničke budućnosti.

Miješanju vjere i politike: Vjera je, kao i ateizam, neotuđivo i neupitno pravo svakog građanina. Vjerske zajednice, s druge strane, u savremenom svijetu imaju svoju jasno definisanu ulogu u društvu i mi ćemo se zalagati da ona u potpunosti odražava princip odvojenosti države i religije. Država ni na koji način ne smije propagirati teizam ili ateizam ili preferirati jednu vjeru i zbog toga je neophodno. I mi ćemo se za to zalagati, da se iz onih obrazovnih ustanova koje finansira država ukloni svako prisustvo religije

Oduzimanju nelegalno stečene imovine: Kao što smo mnogo puta do sada rekli, Naaša stranka će se bezkompromisno obračunati sa korupcijom i organizovanim kriminalom i zalagaćemo se za najoštrije zatvorske i administrativne sankcije protiv ljudi za koje se dokaže da su krali. Taj naš prijedlog zakona logično uključujuje i oduzimanje i prenos u državno vlasništvo one imovine koja je na taj način stečena.

Članstvu BiH u NATO-u: Naša stranka je stranka koja smatra da su ulazak u EU i NATO strateški najvažniji ciljevi za BiH i za njene građane. 

Povratak na izbornik 10 neugodnih pitanja

(zurnal.info)

POLITIČKE KIRIJE: Stranke besplatno stanuju u Titovoj ulici

Iako je iz budžeta u BiH u posljednjih šest godina izdvojeno nešto više od 111 miliona KM za troškove političkih stranaka, one su sebi omogućile da besplatno ili uz minimalnu kiriju koriste najmanje 246 poslovnih prostora u vlasništvu općina

Opštine u Bosni i Hercegovini (BiH) godinama besplatno ili uz minimalnu kiriju daju poslovne prostore strankama na štetu lokalnih budžeta iz kojih se finansiraju projekti od interesa građana.

Prihvatajući poslovne prostore bez naknade, stranke krše Zakon o finansiranju političkih stranaka BiH koji im zabranjuje da, osim novca iz budžeta, primaju druge priloge od institucija vlasti, javnih preduzeća i ustanova.

Od 2004. do 2009. godine različiti nivoi vlasti su iz budžeta izdvojili nešto više od 111 miliona KM za plaćanje troškova stranaka, uključujući i kiriju. Međutim, Centralna izborna komisija (CIK) nema podatke da je bilo koji nivo vlasti u BiH umanjio budžetska davanja strankama za iznos neplaćene rente.

Iako su sankcije za uzimanje nedozvoljenih priloga propisane Zakonom, zvaničnici CIK-a kažu da još nemaju mehanizam za kažnjavanje stranaka koje te prostorije koriste bez naknade.

Stranke su uglavnom dobijale na korištenje poslovne prostore, a u pojedinim općinama su im dodjeljivane i zgrade predškolskih ustanova. Općinski odbor Stranke demokratske akcije (SDA) Novi Travnik dobio je na besplatno korištenje u 2008. godini prostor u obdaništu Rijad Dizdarević. Iste godine općina Modriča je lokalnom odboru Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) ustupila prostorije starog obdaništa.

Prikrivali obavezu plaćanja rente

Prema izvještajima CIK-a, općine i druge institucije vlasti su od 2004. do 2009. godine strankama ustupile na besplatno korištenje najmanje 246 poslovnih prostora. Revizori CIK-a su uspjeli izračunati da je nedozvoljeni prilog za 121 poslovni prostor iznosio 1.079.437 KM. Za preostalih 125 poslovnih prostora nisu dobili podatke o kvadraturi i cijeni zakupa, zbog čega nisu mogli izračunati nenaplaćeni iznos rente.

Predsjednica CIK-a, Irena Hadžiabdić objašnjava da 19 općina nije donijelo čak ni odluke o cijenama zakupa.

U tom periodu SDA je besplatno koristila 50 javnih prostorija, Stranka za BiH 34, Socijaldemokratska partija (SDP) 25, Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) 24, Srpska demokratska stranka (SDS) 22, SNSD i Partija demokratskog progresa (PDP) po 19, a Socijalistička Partija RS (SPRS) 17. Ostala 53 ustupljena prostora koristile su druge stranke.

Revizori CIK-a su u izvještajima o reviziji za 2008. godinu uspjeli dokumentovati 237.933 KM zabranjenih prihoda stranaka od općina, a u manjem dijelu i Vlade FBiH. Stranke koje su sklopile ugovore o zakupu bile su dužne plaćati najamninu, no kako navode revizori, neke u svojim finansijskim izvještajima nisu prikazale troškove zakupa.

Koristeći besplatne prostore ili plaćajući najamninu ispod stvarne cijene u osam općina, SDA je u 2008. godini ostvarila prihod u ukupnom iznosu od 87.351 KM.

Još jedna od stranaka na vlasti, Stranka za BiH je na ime ustupljenih prostora u 2008. godini zaradila najmanje 36.430 KM. Korist na ovaj način ostvarile su i SDP i SNSD. SDP je iste godine besplatno koristila najmanje 20 prostora, a revizori su imali podatke o kvadraturi i cijeni za pet. Na osnovu toga su izračunali nedozvoljeni prihod od ukupno 23.236 KM. Iako je SNSD koristila 10 prostora, revizori su uspjeli izračunati zabranjen prihod samo za dva, u ukupnom iznosu od 1.150 KM.

I novac i prostor

Općina Novo Sarajevo je ove godine izdvojila 360.000 KM za rad političkih stranaka koje učestvuju u radu Općinskog vijeća. I pored toga, općina je SDP-u i SDA, Našoj stranci i Bosanskohercegovačkoj patriotskoj stranci (BPS) omogućila besplatno stanovanje.

"Tako je odlučilo Općinsko vijeće", izjavio je za CIN načelnik ove općine i član SDA Nedžad Koldžo. Kaže da samo radi ono što Vijeće od njega traži.

Predsjedavajući Općinskog vijeća Novo Sarajevo i član SDP-a, Nebojša Simić kaže da stranke same dogovaraju besplatno korištenje poslovnih prostorija.

"Jednostavno, to se tako radi kako bi se došlo do nekog balansiranja i mira i to ide tako godinama", kaže Simić.

Revizori CIK-a su utvrdili da SDA, na osnovu Ugovora o zakupu poslovnih prostorija, zaključenog u martu 2008. godine sa Općinom Centar Sarajevo, koristi poslovni prostor površine 105 metara kvadratnih po ugovorenoj cijeni od 1 KM po metru kvadratnom, iako najniža cijena zakupnine u toj zoni iznosi 15 KM po metru kvadratnom.

Centar za istraživačko novinarstvo iz Sarajeva (CIN) je izračunao da je SDA, koristeći taj prostor u periodu od aprila 2008. do augusta 2010. godine, ostvarila dobit od 42.630 KM.

"Kod nas je to utvrdilo Općinsko vijeće i trenutno takve ugovore imaju SDA, SBiH, Naša stranka i BPS", kaže Fahrudin Kurtović, pomoćnik načelnika za privredu i financije Općine Centar Sarajevo.

Slične ugovore ima i SDS sa općinom Srbac (1KM po metru kvadratnom) i sa općinom Brod (2KM po metru kvadratnom), HDZ BiH sa općinom Tuzla (1KM po metru kvadratnom) i sa općinom Brod (2KM po metru kvadratnom) te SNSD, SDP BiH, PDP i SPRS sa općinom Brod (2KM po metru kvadratnom).

U ulici Maršala Tita br. 9 u Sarajevu svoje urede je smjestilo nekoliko političkih stranaka. Jedna od njih, Stranka za BiH, koja, prema riječima Harisa Ihtijarevića, direktora Službe za zajedničke poslove FBiH sa njima godinama odbija da potpiše ugovor o zakupu. Ihtijarević kaže da SBiH odbija ugovor sa obrazloženjem da je zgrada u kojoj je smješten njihov ured državna imovina i da ga zbog toga ne mogu potpisivati sa FBiH.

Iako su potpisale ugovor, rentu u ovoj zgradi ne plaćaju ni SDA, Liberalno demokratska stranka (LDS), Hrvatska demokratska zajednica 1990 (HDZ 1990), Hrvatska seljačka stranka-Nova hrvatska inicijativa (HSS-NHI), Socijaldemokratska unija (SDU) i Evropska ekološka stranka (E-5).

CIK od 2004. godine upozorava na problem besplatnog korištenja prostora u Titovoj. Ipak, Ihtijarević je tek u januaru ove godine podnio Pravobranitelju FBiH zahtjev za pokretanje postupka za iseljenje svih stranaka koje ne plaćaju kiriju.

Ilegalni podstanari

Svetozar Pudarić, predsjednik Glavnog odbora SDP-a, kaže da se besplatnim davanjem poslovnih prostorija želi dati jednaki uvjeti za rad svim političkim subjektima, te da su izvještaji CIK-a nerealni.

"CIK svašta nešta posmatra na svoj način i članovi CIK-a takvim tumačenjima pokušavaju da osiguraju svoj položaj što duže", kaže Pudarić.

CIK je prije četiri godine poslala cirkularno uputstvo svim općinskim vlastima u BiH od kojih je tražila da prekinu sa praksom besplatnog izdavanja javne imovine političkim subjektima. Unatoč upozorenjima, općine su nastavile po starom, a stranke i dalje nisu prijavljivale obavezu plaćanja rente.

Hadžiabdić kaže da nisu mogli kažnjavati stranke jer bi time diskriminirali one za koje su prikupili dokaze, u odnosu na stranke kojima nisu uspjeli izračunati nedozvoljen prihod zbog nepostojanja podataka o kvadraturi i visini rente.

Rješenje problema Hadžiabdić vidi u donošenju Zakona o političkom organizovanju. Ona kaže da CIK godinama pokušava animirati Parlament BiH da donese taj zakon, ali da stvari idu teško. Hadžiabdić stoga sumnja da će taj zakon biti donijet uskoro.

U europskim zemljama zakonima je propisano da političke stranke mogu računati na novac ili besplatne prostore. To znači da, ako stranke besplatno ili po nižoj cijeni koriste javnu imovinu, država će im razliku oduzeti od ukupnog novca koji imaju pravo da dobiju iz budžeta.

(zurnal.info)



DNEVNIK KAMPANJE: Nacionalne strasti

Evo ga 27-mi, curi polako. Već smo ušli u posljednju predizbornu heftu. Još koji dan moramo da trpimo ružne face na svim mogućim i nemogućim javnim površinama, a poslije trećeg će na te iste površine da nam vrate neke druge, ljepše face koje će nas, kako je to već normalno i kako smo već navikli, ubjeđivati koja je najbolja krema protiv bubuljica, koja maza garant skida salo i popravlja kožu koja se popularno zove narandžina kora, koji telekom je najjeftiniji i koji će nam još pored tako jeftinih cijena dati svega, bez kojeg šoping centra nećemo moći da nastavimo ovozemaljski život u formi koja je do danas poznata planeti ...

Ali treba izdržati još ovih 5-6 dana. Predizborni foto – finiš je uvijek najteži. To su dani kada se zemlja, i što je još gore, narod pokušava dovesti do same ivice rata. Dani u kojima, po ko zna koji put, prefabrikovane nacioanalne strasti bivaju istaknute u prvi plan. Šta je to u nacioanalizmu što je tako privlačno, tako zavodljivo za mase na prvu?

Da li je to potreba da se uklopimo u masu zbog nedostatka vlastitog Ja ili perverzna potreba da se s vremena na vrijeme klanjamo nekom „genijalnom“ vođi koji reciklira tu već staru i ofucanu ideju o superiornoj, čistoj, nebeskoj, itd rasi koja treba da vlada svijetom ( ili u našem slučaju komično malim prostorom ).

Nacioanalizam je stanje uma u koje se čovjek dovede kada se nađe u situaciji u kojoj veliki vođa tvrdi da se svijet mora očistiti od ranoraznih kopiladi ( definicija za djecu iz miješanog braka jednog nacioanalnog profesora ), pedera, cigana i raznih drugih negativnih pojava koje oštećuju jedno superiorni društvo. Tada nam veliki vođa saopštava narodnim jezikom, „DA NAM JEDNOM MORA DOĆI IZ GUZICE U GLAVU“. U toj rečenici, u tom putu između guzice i glave, je u stvari sakrivena ta moćna esencija nacioanalnog.

E sad jedini način, za nas koji smo kopilad, pederi, cigani i ostali, da se izvučemo je da nađemo kontra mjeru. Možda bi bilo najbolje da se poslužimo kontra metodom i tog famoznog trećeg oktobra slijedimo put od glave prema guzici, što se bar na prvu čini bolje, bar u higijenskom smislu.

(zurnal.info)

KAKO JE OPLJAČKANA FDBL: Zapali i popuši

Scenario pljačke u Fabrici duvana Banja Luka je općepoznat: formira se «treće lice» koje iz fabrike matice izvlači krv poput vampira, sve dok krava muzara ne skapa

Koliko puta smo čuli krilaticu «pljačkaška privatizacija», čije zazivanje nije dovelo ni do kakvih pomaka, već daljeg i dubljeg potvrđivanja notorne činjenice da su građani ove zemlje oderani kao zečevi. Međutim, tu problem ne prestaje, jer vaskoliko neznanje istih tih građana, potaknuto licemjernom politikom države što štiti pljačkaše, onemogućava da vidimo kako nas i dalje pljačkaju. Odnosno, onemogućava da spoznamo kako pljačkaška privatizacija jeste uveliko odmakla, ali da su oni, uprkos tome, još uvijek vlasnici najmanje desetak milijardi maraka vrijednog kapitala. Jednostavnije rečeno, država jeste prodala svoj udio u frmama, ali ostale su akcije koje su u vlasništvu radnika (građana), popularno nazvanih «mali akcionari». Ukupan zbir kapitala «malih akcionara» daje narečenu enormnu vrijednost, koju im pokušavaju oteti kupci državnog kapitala uz prećutnu saglasnost i podršku države, koja štiti mešetare i čini sve da svojim podanicima otme iz ruku akcije koje imaju. Primjera je užasno mnogo i u svakom od njih pljačka narodnih dobara je osovina koja pokreće novu pljačku-pljačku malih akcionara. Tek nedavno, ovi višestruko prevareni i oguljeni ljudi počeli su da se udružuju i manje više neuspješno potražuju svoje. Tragično je da upravo oni od države i njenih kriminalaca spasavaju ono što bi država trebalo da štiti. Eklatantan primjer je privatizacija Fabrike duvana Banjaluka, na kojem se vidi kako kupac državnog kapitala nemilosrdno uništava jednu, donedavno, respektabilnu firmu, po receptu veđ viđenom u Bosni i Hercegovini (posebno u Republici Srpskoj) najmanje hiljadu puta.

VELIKI PLJAČKAJU MALE

Državni kapital (55 posto) u Fabrici duvana Banjaluka (FDBL) kupila je firma «Antonić trade» d.o.o. Laktaši, 27.09.2006. godine. Sama po sebi ova prodaja je nelegalna jer je Vrhovni sud Republike Srpske presudom iz 2001. godine utvrdio da je kapital u FDBL smanjen na vještački način. To praktično znači da je udio malih akcionara veći od 45 posto, odnosno da državni kapital u FDBL nije prelazio natpolovičnu vrijednost, te samim tim u tom obimu nije ni mogao biti prodan. Ovu odluku Vrhovnog suda u potpunosti je ignorisala tadašnja Direkcija za privatizaciju RS (sada utopljena u Investiciono – razvojnu banku), kao i ostale entitetske institucije, pa je država prodala i ono što nije njeno. To je tek početak kriminalnog kola, jer se nezakonite radnje, koje sve odreda imaju status teškog krivičnog djela, nastavljaju da redaju u godinama koje dolaze. Kupac se ugovorom obavezao da će u roku od tri godine u FDBL investirati ukupno 4.770.000 konvertibilnih maraka, od čega, naravno, nije bilo ništa. Umjesto milionske investicije iz Zagrebačke fabrike duvana dovučene su stare mašine, koje nikada nisu instalisane u ovdašnjim pogonima, već skupljaju prašinu po kojekakvim skladištima u okolini Banje Luke. Nebojša Antonić, vlasnik «Antonić trade», tvrdi da te mašine vrijede desetak miliona maraka, što je smiješno, jer samo bi idiot dopustio da mu tako vrijedna oprema hrđa u memljivim skladištima. Suština je da se ovdje radi o fiktivnom ulaganju, čiji je cilj prevara države i izvlačenje ekstra profita iz FDBL, a zatim njeno potpuno uništenje kroz stečaj, da bi krešendo ove mafijaške priče bila prodaja atraktivnog zemljišta u centru Banjaluke, gdje se FDBL i nalazi.

DOBITAK PRIKAZAN KAO GUBITAK

Upravo ovaj scenario je na djelu, a hodogram je opštepoznat: formira se «treće lice» koje iz fabrike matice izvlači krv poput vampira, sve dok krava muzara ne skapa. A FDBL je trenutno u fazi skapavanja, jer je parazit «Antonić trade» iz nje izvukao desetine miliona, što se zna. Kada se tome doda i enormni šverc cigareta i alkohola koji se obavlja ispod svodova FDBL, štete po budžet su višestruko veće. Komparacija poslovanja FDBL i «Antonić trade», koji prodaje njene proizvode, najbolje potvrđuje izrečenu konstataciju: FDBL je trenutno zadužena za cijelih cca 1,3 miliona maraka preko vrijednosti ukupnog kapitala firme. Suštinski, FDBL ne vrijedi apsolutno ništa i uz to duguje milionsku svotu. Istovremeno, za ove tri godine koliko je vlasik većinskog paketa akcija (ali ne i cijele FDBL), firma «Antonić trade» bilježi nevjerovatnu ekspanziju, koja se ogleda u dobitku cijelih cca 12 miliona KM i to neto (dobit za 2007. je 8.628.681, za 2008. ona iznosi 2.236.776., dok je u 2009. godini neto zarada 1.886.699 KM).Uz sve ovo, FDBL je firmi «Antonić trade» do početka ove godine bila dužna cijelih 7,6 miliona KM, što znači da je sa današnjim danom ta cifra uveliko premašila deset miliona KM. Na ovaj način stvoren je ambijent u kojem «Antonić trade» može da pokrene stečajni postupak i zahtijeva naplatu svojih potraživanja. Takav potez je neminovnost i on će, bez sumnje, značiti i kraj FDBL, odnosno njenu likvidaciju. Mali akcionari će ostati bez ičega, Antonić će fabriku srušiti, a na zemljištu zaraditi novu desetinu miliona. I to sve uz nesebičnu pomoć izvršne vlasti na čelu sa Miloradom Dodikom.

 

SUKOB INTERESA

Nebojša Antonić je vlasnik 55 posto državnog kapitala u FDBL, a njegova supruga Vesna je predsjednik Nadzornog odbora FDBL, dok mu je otac Ilija predsjednik Upravnog odbora. Na posljednjoj Skupštini akcionara, Antonić je upitan da li se tu radi o sukobu interesa, na šta je on odrečno odgovorio.

 

ALFA

Antonić je jedan od najvećih finansijera zaštirarske agencije «Alfa», koja čini jedan od stubova pretorijanske garde Milorada Dodika. Suštinski, «Alfa» je paravojna jedinica, formirana da u slučaju potrebe zaštiti Dodika. Njen generalisimus je Miloš Čubrilović Čubri, Dodikova senka, dok je glavni operativac Čubrijev kum Velibor Šotra, sitni hohštapler i kriminalac, koji je prije dvije godine nudio svoje usluge SIPI, tražeći da bude oslobođen postupaka koji se vode protiv njega.

 

ŠVERCER

Nebojša Antonić enormno se obogatio švercujući cigarete u ratnom i posebno u poratnom periodu. Na ovim poslovima zaradio je milionske iznose, koje pokušava legalizovati učestvujući u privatizaciji. Zbog toga je i kupio FDBL, ali se nalazi pod strogom prismotrom Dodikovih ljudi, kako on tako i njegovo poslovanje. Glavni «revizor» Antonićevog poslovanja je Šotra, koji kontroliše sve nabavke i novčane transfere, a u FDBL se vodi kao šef obezbjeđenja.

 

PRODAJA CIGARETA ISPOD VRIJEDNOSTI

Vrlo je interesantna poslovna logika Nebojše Antonića: on je tokom prošle godine prodao u Srbiji čak 260 tona cigareta po upola manjoj cijeni. Kako se ne radi o robi kojoj je pri kraju rok trajanja, nema sumnje da je riječ o švercu u koji su umiješane strukture RS, ali i Srbije. Tako je Antonić kilogram cigareta u Srbiji prodavao po cijeni od 2,9-3 evra, iako je njegova cijena nešto veća od 6 evra (12 KM). Samo na ovom poslu iskazan je gubirtak FDBL od cca 900 hiljada KM, a za nevjerovati je da notorni švercer i kriminalac radi na svoju štetu. Uz sve to, on i njegove gorile prijete svakom onom ko se usudi da upita za njegove poslove.

DNEVNIK KAMPANJE: Živnuo Budimir

Živnuo Budimir. I to u Konjicu. Briljirao je Živko ponajviše u trenucima kad je mu je šaka dopao Željko Komšić.

Željko Komšić je, ako to netko do sada nije znao, izdajnik hrvatskog naroda. On je MOŽDA Hrvat po rođenju. On treba povući kandidaturu za člana predsjedništva. Na to mjesto treba doći netko čije hrvatstvo nije upitno. Na primjer to bi mogao/trebao biti Martin Raguž.

PREDIZBORNI STATUT

Ćorić. Bešlić. Žepić. Belkić.

Nastaviti niz.

Statut. Mostar. Hrvati. Bošnjaci.

Jedni su ugroženi sada. Drugi su bili ugroženi prije.

Ono što im je zajedničko jeste želja da više ne budu ugroženi. Meni smeta to što ugrožavaju mene i budućnost Mostara. Oni osobno i nisu ugroženi. Njima baljezgarije oko statuta dođu kao partija šaha. To je specifičan team building. Gospoda nikako da shvate da u Mostaru i BiH nisu ugroženi Hrvati, Bošnjaci i Srbi već ljudi. Bešlić nikako da si utuvi u tikvu da nije gradonačelnik Hrvatima nego i drugim životinjskim vrstama, koje obitavaju u turobnom mostarskom zoološkom vrtu.

Izbori su opći, ali mostarski vlastodršci djeluju lokalno, a misle globalno želeći usklađeno i koaliciono, kako i vladaju, dati svoj doprinos uspjehu njihovih partija na predstojećim izborima. Čim izbori prođu statut će biti zaboravljen. I to je, opet, samo jedna u nizu prozirnih gadarija kojima smo izloženi posljednjih dana.

KAD VLADIKA MILE KAŽE DA LAŽEŠ

Kad vladika Mile kaže da lažeš on ti, zapravo, poručuje da se trebaš okrenuti religiji, vratit se u krilo božje. To što ti ne vidiš izgrađenu autocestu ne znači da nje nema. Ima je, ali za to je potrebna vjera. Ako vjeruješ u autocestu, autocesta postoji. Sumnja je grijeh. Amen!

ODOŠE

Avaz Daily objavio je alarmantan podatak. Naime, u proteklih 10 godina više od 50.000 ljudi odreklo se BH državljanstva. Trebalo bi ovu informaciju poslati svim bosanskohercegovačkim političarima. To će ih sigurno zabrinuti. Odoše im glasači, pobogu!

(zurnal.info)

DNEVNIK KAMPANJE: Izvinjenje banditima

Kao što vidite u vrhu Žurnala, uz pomoć podataka Centra civilnih inicijativa sačinili smo top listu od deset najvećih neradnika među parlamentarcima koje smo, za tu priliku, prozvali banditima. Baner se nije čestito ni zavrtio a već sam dobio, navodno dobronamjeran, komentar da riječ bandit nije najsretnije izabrana, da je to preteška riječ čije se značenje, uostalom, ne može precizno primjeniti na našu desetoricu.

...

Mada imamo preča posla dugo smo vagali koju riječ da upotrijebimo. Bilo je izuzetno maštovitih prijedloga, ali niti jedan od njih nije uspijevao na pravi način dočarati svu raskoš bezobrazluka koja odlikuje deset izabranih.

Tokom svog mandata ti parlamentarci su, nadljudskom koncentracijom u uzdržavanju na kojoj bi im pozavidjeli majstori tantričkog seksa, uspjeli da ne postave niti jedno pitanje, predlože kakvu inicijativu ili amandman! A to im je bio jedini posao za koji su primili 48 plata, u prosjeku od 150 hiljada maraka! I tu nije kraj nezemaljskom bezobrazluku. Bez ikakvog osjećaja krivnje ili stida, isti ti parlamentarci ponovo su se kandidirali za ista ta mjesta!

Kako ispravno nazvati opisani soj ljudi?

...

Znate već kako to biva, kada predugo razmišljate o nekom problemu, rješenje počinje sve više da izmiče. Ponesen naknadnom pameti, pomislio sam da smo zaista pogriješili.

Jer, leksikografske enciklopedije bandite definiraju kao otpadnike od zakona, a zadaća naših junaka je da donose zakone. Ne nalaze se van zakona, nego mogu da ih prilagođavaju svojim potrebama. Također, a to mi je najviše zasmetalo, zahvaljujući šund romanima, banditi su odavno stekli romantičnu auru. Krvavi pohodi šećereni su ljubavnim pričama, a banditi su imali prihvatljiv moralni kodeks.

...

Mnogi ozbiljni pisci bili su fascinirani tim legendama, a u ovom uskom prostoru podsjetiću samo na Michaela Ondaatjea i njegovu knjigu Sabrana djela Billyja Kida. Prevoditeljica Ljiljanka Lovrinčević ovako je objasnila pjesnikovu namjeru: Povijesne osobe i legende postaju znaci jednog iskrivljenog podsvijeta, simboli neke zaostale romantične nostalgije, nečeg perifernog i potisnutog, nagonskog, prirodnog, divljeg, infantilnog, iskrivljenog.

U knjizi je štampan i intervju sa banditom koji je u martu 1881. godine napravio novinar The Texas Stara. Evo prigodnog odlomka.

- Pamtit će me dok je svijeta.

- Ali, kao što će vas pamtiti? Zar ne mislite da već sada mnogi osjećaju da ste moralno vulgarni? Mislim na sve te uredničke komentare o vama...

- Da, ti komentari. Garrettov prijatelj, g. Cassavates, rekao je jednu stvar o komentarima. Rekao je da komentari ne služe ničemu osim da kod ljudi izazovu osjećaj krivnje.

- To je dosta dobro rečeno.

- Da. Je.

...

Što se mene tiče, taj osjećaj krivnje o kojem govori Billy Kid je ono što odvaja izabrane parlamentarce od pravih bandita. Sve ostalo se može opravdati.

...

U svakom slučaju otvoreni smo za vaše sugestije. Dakle, kako precizno nazvati junake naše top liste? Unaprijed hvala.

(zurnal.info)

 

OTIMANJE HOTELA STELLA: Kad porastem biću Džafer S.

Radnici Polihema traže svoje, policija ih hapsi dok “novi” vlasnici krčme imovinu koju im je država prepustila na milost i nemilost

E, kako bih volio biti Džafer Selimović. Imao bih stan u Neumu, plaću dvije milje i suprugu Zlatu sa uplaćenim doprinosima. I sve bih to imao zahvaljujući Peri Konjevodu. Samoimenovanom direktoru neumskog hotela Stela. Hotela otetog od tuzlanske Poliuretanske hemije i Federacije BiH.

STAN, AUTO, POZAJMICA...

Naime, u junu 2005. godine, direktor i kuhar potpisali su ugovor kojim su odredili da Džaferova plata bude 2.000 KM. I još su se dogovorili da se Džaferu obezbijedi privremena garsonjera, što je obaveza direktora, nakon čega će kuhar i direktor tražiti konačno rješenje. A prijedlog konačnog rješenja je naveden u članu 6. potpisanog ugovora: “Stan Džafer kupuje na kredit, a otplata rata vršit će Džafer s tim ako je to poslovno moguće da stan bude 50:50 Stellin ili Džaferov stan

I to nije sve. U članu sedam, ugovorne strane su se usaglasile da će “Džaferova žena Zlata 3 mjeseca biti na bolovanju, a potom će Stella uplaćivati za gospođu Zlatu doprinose koji iznose cca 250-300 KM mjesečno”.

I ko sada ne bi poželio biti Džafer S.? Onaj ko ne zna kako živi Luka Konjevod, brat direktora Pere Konjevoda.

U oktobru 2001. godine, „Salus hotel Sella“ d.o.o. Neum, zastupan po direktoru Peri Konjevodu, sa firmom Alfa Vils, zastupanom po Luki Konjevodu, potpisao je ugovor o izvođenju građevinskih poslova u Hotelu. Braća Konjevod su se, naime, pismeno dogovorila da „nepoznati građevinski radovi“ koštaju 58.900,00 KM. Ugovor je sačinjen u dva istovjetna primjerka od kojih je jedan otišao Luki, a drugu Peri. Iskopirani treći primjerak, devet godina kasnije, proslijeđen je medijima.

Ali nije to bilo jedino bratsko poslovanje. Hotel Stela, zastupana po Peri, u avgustu 2000. godine, posudila je 10 hiljada njemačkih maraka Aluplastu, zastupanom po Luki. Pozajmljeni iznos brat Luka je bio dužan vratiti kad bude imao para. Odnosno, kada njemu jedna hrvatska firma koja poslije s Perom isplati poslove koje je Luka radio na Perinom objektu. Nije vam jasno? Nije ni nama!

ZAŠTO DRŽAVNO VIŠE NIJE DRŽAVNO?

A sad spektakl. Pero Konjevod je, zastupajući hotel Stela, 20. januara 2003. godine odobrio „interni kredit“ Tatjani Konjevod. Visina kredita koji je tata odobrio kćerki – nije poznata. No, u dokumentu piše da će Tatjana iskoristiti novac za nabavku osobnog automobila, koji će koristiti i u službene svrhe.

Početak otplate je 1.6.2003. godine. Mjesečna rata je 100 KM“, piše u ugovoru.

Ipak, vrhunac je dostignut u narednoj tački ugovora: “Počevši od 1.6.2003. godine KORISNIKU kredita se za svaki mjesec proveden u radnom odnosu u hotelu, otpisuje 100 KM“, pišu i potpisuju tata Pero i kćerka mu Tatjana.

Tatjana je, naravno, još uposlenica Hotela Stella. Uredno nije vratila kredit. A i što bi vraćala kada bi tata Pero taj novac, opet, uzeo sebi? Naime, u izvodu iz blagajne Hotela, piše da je 15. oktobra 2008. godine, Pero Konjevod naplatio “drugi dio plaće za listopad” iste godine. Iznos je 6.000 KM. Ili slovima ŠEST TISUĆA KM.

Ali osim Pere, dobro zarađuje i Božo. Božo Šutalo. Član nepostojećeg Nadzornog odbora hotela Salus vila Stella Neum. Boži je, recimo, prije tačno dvije godine, iz blagajne Hotela isplaćeno 1.200 KM. Za članstvo u nepostojećem NO.

A zašto Nadzorni odbor ne postoji? E, to treba pitati premijera Mustafu Mujezinovića i ministra turizma Nevenka Hercega. Oni i njihovi prethodnici pojačani Rešadom Žutićem i Zlatanom Dedićem odrekli su se većinskog državnog kapitala u hotelu vrijednom 20 miliona maraka. Radnici tuzlanske Poliuretanske hemije svog se dijela nisu odrekli. Zato ih i privode ispred zgrade Vlade.

 

FOTO GALERIJA: Faksimili ugovora

{slimbox images/Galerije/neum/1.jpg,images/Galerije/neum/1.jpg;images/Galerije/neum/2.jpg,images/Galerije/neum/2.jpg;images/Galerije/neum/3.jpg,images/Galerije/neum/3.jpg;images/Galerije/neum/4.jpg,images/Galerije/neum/4.jpg;images/Galerije/neum/5.jpg,images/Galerije/neum/5.jpg;images/Galerije/neum/6.jpg,images/Galerije/neum/6.jpg;images/Galerije/neum/7.jpg,images/Galerije/neum/7.jpg}

(zurnal.info)

VIŠEGRADSKI ĆIRO: Velika prevara Dodika i Tadića

Uskotračna pruga koju su pompezno otvorili Dodik i Tadić bila je postavljena na asfalt, a šine su uklonjene čim su otišle televizijske ekipe

Nije prošlo ni mjesec dana otkako su premijer Republike Srpske Milorad Dodik i predsjednik Srbije Boris Tadić, pompezno, u stopu praćeni režimskom medijskom bolumentom, otvorili uskotračnu prugu od Mokre Gore do Višegrada i oživjeli “ćiru”, da bi pruga preko noći nestala.

Ispostavilo se da je vraćanje “ćire” i pruge uskih tračnica, koja je trebalo da poveže Mokru Goru u Srbiji sa Višegradom u RS i doprinese oživljavanju turizma i otvaranju novih radnih mjesta u tom kraju, bila velika prevara i predizborna medijska predstava. Građani Višegrada ostali su šokirani kada su radnici počeli da dižu prugu od stare željezničke stanice, u dužini od 200 metara, koja je postavljena netom prije ceremonije navodnog otvaranja pruge, upriličene 28. avgusta.

- Sa jednom od ovdašnjih firmi sklopljen je ugovor da se pruga završi do 31. decembra ove godine. Šest dana prije dolaska Dodika i Tadića u Višegrad stigla je direktiva da se pruga po svaku cijenu mora postaviti do 28. avgusta. Nije bilo druge, nego improvizovati- šine su postavljene po asfaltu, samo da bi televizijske kamere snimile kako ‘ćiro’ stiže u Višegrad, ispričao nam je jedan od stanovnika tog mjesta, upućen u cijeli slučaj.

Prema njegovim riječima, sada se diže cijela dionica pruge postavljena preko asfalta, u dužini od oko 200 metara.

- Sve je urađeno samo da se Dodik i Tadić uslikaju i proslave još jedan, navodni, zajednički projekat RS i Srbije. Činjenica je da oni na željezničku stanicu u Višegradu uopšte nisu stigli ‘ćirom’, već je stara kompozicija tu dovučena, krećući se tri kilometra na sat, samo da bi bila uslikana, kazao je sagovornik “Žurnala”.

Iako su režimski mediji objavili da su građani Višegrada ovacijama dočekali Tadića i Dodika, istina je da u cijeloj ceremoniji mnogo stvari nije štimalo.

- Bina je bila tako postavljena da su Dodik i Tadić gledali u ‘ćiru’, a sav narod, koji se tu okupio, bio je iza bine i iza Dodikovih i Tadićevih leđa. Možda je riječ o simbolici - da ćemo posle 3. oktobra Dodiku vidjeti leđa, kazao je naš sagovornik.

“Ćiro” u Višegrad neće stići u skorije vrijeme, bez obzira što su ga na dan tamo doveli Dodik i Tadić. Zato simbolike ima i u onome što je 28. avgusta u Višegradu rekao Dodik - političari se mjere po tome šta ostave iza sebe. U Višegradu nije ostavio ništa, osim velike blamaže i štete nanesene postavljanjem pruge za jedan dan. Sve ostalo je nebitno, od Dodikovih priča da je u obnovu uske pruge uloženo 12 miliona konvertibilnih maraka, do pustih obećanja da će za pet do 10 godina biti otvoren zajednički projekat sa Srbijom- autoput od Užica do Višegrada, koji će se kasnije razdvajati u dva kraka prema Romaniji i Trebinju.
S ozbirom na sve, groteskno zvuči i Tadićeva izjava da ima mnogo zajedničkih projekata sa njegovim "drugom Miletom Dodikom", koji povezuju ljude sa ove i one strane Drine.

(zurnal.info)

 

DNEVNIK KAMPANJE: LAKO JE TUĐIM...: ...parama glasove kupovat'

Otkako je počela predizborna kampanja, stranke na vlasti u prosjeku dnevno troše deset miliona maraka BUDŽETSKIH PARA za kupovinu glasova na izborima, zakazanim za 3. oktobar ove godine. Ovu grubu računicu, koja samo može biti mnogo manja od stvarne a nikako veća, napravio sam brzim pregledom agencijskih vijesti.

Tako, na primjer, agencije izvještavaju da je ministrica obrazovanja i nauke u Vladi Federacije Bosne i Hercegovine Meliha Alić (Stranka za BiH) potpisala u sjedištvu Vlade u Sarajevu zajedno s rektorima javnih univerziteta u Federaciji sporazum o Vladinom sufinansiranju projekata iz oblasti visokog obrazovanja i nauke. Za te namjene izdvojeno je 1,62 miliona KM.

Ista ministrica, koja nije bila u stanju da u planiranju budžeta obezbijedi sredstva za razvoj nauke i obrazovanja, uoči izbora zavlači ruku u NAŠ džep i troši NAŠE pare, k'o svoje, kako bi kupila glasove. Pri tom se, naravno, pare usmjeravaju vlastitim kadrovima i firmama direktno nakačenim na Stranku.

Ministrica, koja je od CCI-a dobila katastrofalne ocjene za četverogodišnji mandat, u predizbornoj kampanji se ponaša, blago rečeno, euforično. Na iole ozbiljnoj doping kontroli njeni rezultati bi sigurno bili pozitivni. Razletila se ministrica okolo i dijeli šakom i kapom. Više je preletila, pardon uradila u ovoj predizbornoj kampanji nego kompletno ministarstvo za četiri godine.

U predizbornoj eri, eliksir života je konačno pronašao i Alićkin stranački kolega Safet Halilović. Godinama se mislilo da je ministar za ljudska prava i izbjeglice samozatajni Safet Halilović zapravo mitski lik - nit ga je iko vidio, niti se čulo da on bilo šta radi, osim što ga prati legenda da može šetati po minskim poljima, bez posljedica. A onda, kao preporođen, u stilu Dine Konakovića krene u urnebesnu turneju širom BiH pod nazivom “Ja imam ključ”.

Agencije ne mogu upratiti kolikom brzinom ministar Halilović obilazi povratnike i sretnim dobitnicima uručuje ključeve. Pa tako agencije javljaju kako je ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH Safet Halilović uručio ključeve za 20 obnovljenih stambenih objekata povratničkim porodicama u sela Đakovići, Ruda i Donje Pećine, te za 14 obnovljenih stambenih jedinica u Bosanskom Novom, “za čiju je obnovu resorno ministarstvo izdvojilo 250.000 KM”, stoji u izvještaju. U istoj turi, ministar je u zvorničkom naselju Kučić Kula prisustvovao završetku radova na elektrifikaciji ovog i još 18 povratničkih naselja, odnosno priključenju na elektro-mrežu 130 korisnika... Naprasno agilni Halilović je u ovaj projekat uložio 78.000 KM, te dodatnih 44.000 KM za elektrifikaciju još tri povratnička naselja na području opštine Zvornik.
Agencije javljaju i kako je “ministar Halilović tokom boravka u ovoj opštini posjetio i izvođače radova na asfaltiranju lokalnog puta Snagovo-Crni Vrh. Za ovaj projekat, koji je u završnoj fazi, Ministartsvo je izdvojilo 250.000 KM.” Naravno, Ministarstvo je izdvojilo naše pare kako bi dojučerašnji mejt Halilović dokazao da nije mitsko stvorenje, nego član Stranke za BiH, u punom formatu i da je to razlog zašto treba glasati za “Našeg Safeta”, pardon Harisa.

Ministar Halilović, prema istraživanju CCI-a, u svom mandatu je tek sa 5 posto učestvovao u realizaciji mjera Vijeća ministara. No, to ga ne sprječava da zloupotrebljava muku povratnika za vlastitu političku promociju.

Ništa nije bolji ni njegov mlađi stranački kadar, generalni direktor Elektroprivrede BiH (EPBiH) Amer Jerlagić. Nakon što je ministar Vahid Hećo potrošio budžetska sredstva za kupovinu medija, zadatak da razbacuje naše pare dobio je direktor EPBiH. A, on to zaista galantno radi. Pod krinkom Programa prijateljskog okruženja za izgradnju bloka 8 u TE Kakanj dao je tri miliona maraka za tri mjesne zajednice u općini Kakanj...

I ovakvih prmjera ima napretek, a svi se odvijaju po zacrtanom modelu: Oboliti od amnezije, poželjno je. Za sve ostalo tu je budžetski novac.

Ili što bi naš narod rekao: Lako je tuđim...

(zurnal.info)