Društvo

DNEVNIK KAMPANJE: Žudnja

Taman kada sam pomislio da sam očvrsnuo tokom svih ovih godina i da nema više ništa čime me ove naše vlasti mogu iznenaditi, desilo se famozno obezbjeđivanje skupštinske većine u Osmacima.

Tim Osmacima, koje dok ovo pišem zamišljam kao onaj gradić u filmu U Turn gdje zaglavi Sean Penn, godinama čvrstom rukom vlada Branislav Bošković. Jedina prijetnja njegovoj vladavini je Laza Vidaković, odbornik Naše stranke, čiji glas može prevagnuti u skupštinskom odlučivanju. Branislav nije mogao podnijeti paklenu neizvjesnost glasanja i odlučio se za konačni obračun. Pozvao je Lazu u kafanu i ponudio mu najprimamljiviju moguću ponudu – mjesto potpredsjednika! Kada je ovaj odbio čak i takav, skoro nezemaljski dar, Bošković je užasnuto pomislio da su propali planovi o skupštinskoj većini. Više nije imao kud – zgrabio je mrski odlučujući glas, strpao ga u automobil i odvezao do Drine. Tamo ga je predao maskiranim saradnicima koji su ga odvezli do Beograda i zatvorili u kuću u predgrađu.

Za to vrijeme, u Osmacima, Bošković je dovršavao svoj pakleni projekt osvajanja skupštinske većine. Čekao je odlučujuću sjednicu i sanjario: danas Osmaci, sutra Bijeljina, prekosutra Kalesija, pa Republika Srpska, normalno i Bosna i Hercegovina, a odatle je samo nebo granica Evropske unije.

Nije očekivao da će odlučujući glas prevariti svoje otmičare, preskočiti terasu, domoći se Bosne i Hercegovine, Kalesije, Bijeljine i Osmaka, ući u Opštinsku salu i u posljednji čas svojoj koaliciji obezbijediti skupštinsku većinu. Branislav Bošković nijemo je posmatrao kako mu se ruše snovi, skupštinska sala vrtila se oko njega, vrtlog je zahvatao Osmake, Bijeljinu, Kalesiju i tako dalje...

...

Zvuči kao skeč, ali nije. Kao što znate, sve napisano je čista istina iako sam pokušao, vjerovatno nepotrebno, da je smjestim u atmosferu trash filmova. Nisam sam. Svoju bolesnu ambiciju Bošković je stavio u skučene okvire Osmaka pa smo, sudeći i po forumskim komentarima, skloni da je tretiramo s podsmijehom. Također, zato što nam je smiješna njegova žudnja, prema načelniku osjećamo skoro sažaljenje.

Naravno, nema mjesta ni smijehu niti sažaljenju. Bošković nipošto nije usamljen slučaj. Političari na vlasti, naročito u ovom predizbornom periodu, osjećaju istu žudnju. Da bi je nahranili, spremni su na sve, kao i načelnik Osmaka. Samo, njihovi okviri su nešto širi, pa im je za ostvarenje planova potreban komplikovaniji scenarij od Boškovićevog – recimo kupovina medija, manipulacija Fatom Orlović, prijetnje referendumom, spotovi nije kasno za bolji život...

Scenariji jesu komplikovaniji, ali su čak i prljaviji od Otmice u Osmacima.

...

Da bismo se malo opustili nakon ovako napetog akcionog scenarija, pripremili smo vam mali kviz.

U prvom planu priložene fotografije vidite deset skoro identičnih likova. Pronađite uljeza!

(zurnal.info)

IZBJEGLICE: Zaboravljene porodice u bivšoj kasarni

U BiH još 2.550 porodica živi u kolektivnom smještaju. Pred izbore, vlast ih se ponovo sjetila pa ih posjećuje uz pratnju kamera. Činjenica je ipak da nisu ispunili nijedno obećanje dato ovim nesretnim ljudima pred oktobarske izbore 2006.

U izbjegličkom naselju u bivšoj kasarni Slaviša Vajner Čiča u Lukavici još uvijek živi 21 porodica. Iako je od rata prošlo 15 godina,a a javnosti itekako poznato u kakvim uslovima ovi ljudi žive, čini se da će i sljedeću zimu dočekati na istom mjestu. U blizini se pravi zgrada za smještaj ovih porodica, ali prije kraja godine neće biti završena. Zbog toga se stanari već pribojavaju kako će izgledati zima koja stiže, a neki tvrde kako smještaj ipak neće dobiti baš svi. Trenutno ove porodice žive u dvije zgrade. Prva od njih, koja se vidi sa ulice, u toliko je lošem stanju da je teško povjerovati da u njoj neko živi. Zbog toga potpuno nestvarno djeluje kada se na vratima iza gomile korova i polupanih stakala pojavi petogodišnji dječak. Zoran se rodio u obližnjoj kasindolskoj bolnici i za drugi dom osim bivše kasarne ne zna. Njegov otac je u kasarni već 15 godina a majka šest. Tu su i počeli zajednički život. Jedino dijete u ovoj zgradi, mali Zoran željan je društva. Vrijeme provodi dovlačeći konzerve i stare metalne olupine s majkom:

- Tražim limenke, bolje nego da kradem – kaže zrelo.

- Komšiji koji odlazi niz put dobaciju:

- Bolje i ti radi, nemoj tražit po selu!

Smrad koji se širi zgradom po vrućini dopire od prave deponije koja se nalazi ispod stepenica. Dva mala psa rove po smeću. Na zvižduk izlijeću iz smeća i trče Zoranu:

- A moraš doći da vidiš kako mi se maca omacila. Jedno je mače rodila. Hoćeš li mi opet doći? I paket da mi doneseš.

Na pitanje šta bi volio da bude u paketu kaže:

- Riže mi donesi. I kroma – misli na makarone.

- Ma kakve riže, bolan, dovde mi je riže – majka pravi pokret rukom ispod vrata.

U unutrašnjosti zgrade prava deponija.

Jedan od stanara koji ne želi reći svoje ime objašnjava:

- Ovo ovdje nam je kupatilo – pokazuje na prostoriju koja asocira na sve samo ne na higijenu.

Razvaljena drvena vrata ne skrivaju posivjele čučavce. Po podovima plastična crijeva, veliki, nekad bijeli umivaonici, i razbijena ogledala. Baš iz te prostorije Zoranova majka donosi vodu u plastičnu banjicu kako bi dječaka okupala u prostoriji u kojoj žive. Iako ima zdravstvenih problema, a socijalni radnici i ljekari su upoznati s tim, niko se nije potrudio Zorana izvesti iz kolektivnog centra.

Naš vodič ne želi razgovarati jer kaže da od novinara nema baš neke koristi. Više pomoći očekuju od vlasti. Nekoliko dana prije naše posjete u Čiču je dolazio i Siniša Dodik iz SNSD-a. Slutim da ga naš sagovornik, u centru već 15 godina, simpatiše:

- Naći će se već neko za koga ću glasati – sjedi na stepenicama ispred kasarne.

Prekrstio je noge pa su u prvom planu uništene cipele, s odlijepljenim đonom koji se jedva drži uz gornji dio - đon, rupa, pa cipela:

- Ima tu izbora, da znaš.


Rašo i Elena

Od ove zgrade se pravom šikarom prolazi do susjedne. U njoj živi sedam porodica. Djece je dvoje – trogodišnji Rašo i njegova sestra Elena, koja je šesti razred osnovne škole Sveti Sava u Lukavici. Žive s majkom i bakom, zahvaljući čijoj penziji i preživljavaju. U kući uredno i skormno. U ćošku lutke i polomljeni autić:

- Sa'će Farma – kaže im Zoran.

- Ama, počela ti je Farma, ja gledala sinoć – smije se Elena.

U blizini je travnjak sa polomljenom klupom i zgarištem neke stare paljevine. Kažu da im je to dječije igralište.

Većina ovih ljudi u centar Čiča došla je još prije deset i više godina. Za boravak u ovim zgradama plaćaju režije, a u neposrednoj blizini gradi se zgrada u kojoj će neki od njih dobiti stan:

- Pa da konačno živimo ko ljudi a ne ko životinje, kako Bog zapovijeda. A Bog nas je stvorio, Bog nas i rastvara – nabraja Zoranova majka.

O posjeti stranačkih kadrova prije nekoliko dana svjedoče i poderani leci ispred. Obećali su svašta, pa se stanari nadaju da će to i ispuniti: - Vlada je dobra, vlada nam pomaže – kaže jedan od stanara na pitanje je li ljut na vlast koja ga nikada nije izbavila iz kasarne:

-Ali dosta je više i vas novinara – zalupio je vrata. U kasarni je već 15 godina.


Nemar političkih partija

Baš negdje u ovo vrijeme prije četiri godine političke partije u BiH potpisale su Platformu izbjeglica, raseljenih lica i povratnika 2006-2010. Pred tadašnje izbore potpisnici su obećali da će, između ostalog, vratiti izbjeglice kućama i okončati “decenijsku agoniju”. U međuvremenu, “decenijska agonija” pretvorena je u petnaestogodišnju. Prema rezultatima analize ankete o ostvarenju Platforme izbjgelica, raseljenih lica i povratnika za izbore 2010. Unije za održivi povratak BiH, rezultati stranaka na vlasti u njenom ostvarenju su LOŠI. Nijedan pojedinačni zahtjev nije ispunjen u zadovoljavajućoj mjeri a većina nije ispunjena ni djelimično.

Potpisnici Platforme su: SDA, GDS, BPS, HSS, NHI, SPRS, Partija udruženih penzionera RS, PDPRS, Narodna stranka Radom za boljitak, Zavičajni socijaldemokrati, HDU, HDZBiH, SBiH, BOSS, LDS, A-SDA.

Ovim partijama Unija je uputila anketne materijale i zahtjev za dostavljenje podataka o rezultatima postignutim u protekle četiri godine. Neke od njih, nimalo se ne stideći svojih neostvarenih obećanja, nisu se udostojile čak ni odgovoriti na pitanja Unije. Tako Stranka za BiH, LDS, BOSS i A-SDA nisu dostavile nikakve odgovore na zahtjeve Unije.

Poražavajuća je činjenica da na ovaj zahtjev nije odgovorila Stranka za BiH, čiji je potpredsjednik Safet Halilović trenutni ministar upravo za pitanja raseljenih i izbjeglih lica.

Još jednom koristimo priliku da javno pozovemo političke partije potpisnice Platforme na njihovu obavezu da daju odgovore za ono što su radile u protekle četiri godine. Poznato je da je najveći procenat glasačkog tijela iz redova izbjeglica, raseljenih lica i povratnika”, pozvali su iz Unije ali odgovora nije bilo.

U Analizi Unije navodi se kako se može zaključiti da “stranke nisu ispunile svoja predizborna obećanja kako u vezi svakog pojedinačnog zahtjeva, tako i Platforme u cjelini.”

Neispunjena obećanja vlasti

Prema anketi provedenoj u mjesnim zajednicama za potrebe Analize, zaključuje se da nijedna preuzeta obaveza nije ispunjena:

1. Realizacija ANEX-a IV, VI, VII

2. Zaustavljanje korupcije i kriminala u oblasti rekonstrukcije i obnove

Da su stranke održale obećanje o smanjenju kriminala u oblasti rekonstrukcije i obnove stambenih objekata prognanika smatra samo 6 (2%) mjesnih zajednica, dok 143 (48%) mjesne zajednice smatraju da obećanja nisu održana.

3. Obnova 40.000 stambenih jedinica za povratnike – beskućnike i izvršavanje obeštećenja za uništenu imovinu

4. Zapošljavanje 100.000 izbjeglica, raseljenih lica i povratnika

5. Implementacija Ustavnih amandmana o konstitutivnosti naroda

6. Donošenje jedinstvenih Zakona socijalne i zdravstvene zaštite na nivou BiH

7. Uvođenje Ministarstva za dijasporu BiH i promjena Zakona o državljanstvu

8. Dovršenje reforme obrazovnog sistema u BiH

9. Izmjena izbornog Zakona uvođenjem izborne jedinice za dijasporu


Činjenice:

U BiH još 2550 porodica živi u kolektivnom smještaju.

Zaposleno je samo 1 posto povratnika.

47.000 je nezbrinutih porodica.

2.700 domaćinstava još uvijek je bez električne energije.l

{slimbox images/Galerije/lukavica/1.JPG,images/Galerije/lukavica/1.JPG;images/Galerije/lukavica/2.JPG,images/Galerije/lukavica/2.JPG;images/Galerije/lukavica/3.JPG,images/Galerije/lukavica/3.JPG;images/Galerije/lukavica/4.JPG,images/Galerije/lukavica/4.JPG;images/Galerije/lukavica/5.JPG,images/Galerije/lukavica/5.JPG;images/Galerije/lukavica/6.JPG,images/Galerije/lukavica/6.JPG;images/Galerije/lukavica/7.JPG,images/Galerije/lukavica/7.JPG;images/Galerije/lukavica/8.JPG,images/Galerije/lukavica/8.JPG;images/Galerije/lukavica/9.JPG,images/Galerije/lukavica/9.JPG;images/Galerije/lukavica/10.JPG,images/Galerije/lukavica/10.JPG;images/Galerije/lukavica/11.JPG,images/Galerije/lukavica/11.JPG;images/Galerije/lukavica/12.JPG,images/Galerije/lukavica/12.JPG;images/Galerije/lukavica/13.JPG,images/Galerije/lukavica/13.JPG;images/Galerije/lukavica/14.JPG,images/Galerije/lukavica/14.JPG;images/Galerije/lukavica/15.JPG,images/Galerije/lukavica/15.JPG;images/Galerije/lukavica/16.JPG,images/Galerije/lukavica/16.JPG;images/Galerije/lukavica/17.JPG,images/Galerije/lukavica/17.JPG;images/Galerije/lukavica/18.JPG,images/Galerije/lukavica/18.JPG;images/Galerije/lukavica/19.JPG,images/Galerije/lukavica/19.JPG;images/Galerije/lukavica/20.JPG,images/Galerije/lukavica/20.JPG;images/Galerije/lukavica/21.JPG,images/Galerije/lukavica/21.JPG;images/Galerije/lukavica/22.JPG,images/Galerije/lukavica/22.JPG;images/Galerije/lukavica/23.JPG,images/Galerije/lukavica/23.JPG;images/Galerije/lukavica/24.JPG,images/Galerije/lukavica/24.JPG;images/Galerije/lukavica/25.JPG,images/Galerije/lukavica/25.JPG;images/Galerije/lukavica/26.JPG,images/Galerije/lukavica/26.JPG;images/Galerije/lukavica/27.JPG,images/Galerije/lukavica/27.JPG;images/Galerije/lukavica/28.JPG,images/Galerije/lukavica/28.JPG;images/Galerije/lukavica/29.JPG,images/Galerije/lukavica/29.JPG;images/Galerije/lukavica/30.JPG,images/Galerije/lukavica/30.JPG;images/Galerije/lukavica/31.JPG,images/Galerije/lukavica/31.JPG;images/Galerije/lukavica/32.JPG,images/Galerije/lukavica/32.JPG;images/Galerije/lukavica/33.JPG,images/Galerije/lukavica/33.JPG;images/Galerije/lukavica/34.JPG,images/Galerije/lukavica/34.JPG;images/Galerije/lukavica/35.JPG,images/Galerije/lukavica/35.JPG;images/Galerije/lukavica/36.JPG,images/Galerije/lukavica/36.JPG;images/Galerije/lukavica/37.JPG,images/Galerije/lukavica/37.JPG;images/Galerije/lukavica/39.JPG,images/Galerije/lukavica/39.JPG;images/Galerije/lukavica/38.JPG,images/Galerije/lukavica/38.JPG;images/Galerije/lukavica/39.JPG,images/Galerije/lukavica/39.JPG;images/Galerije/lukavica/40.JPG,images/Galerije/lukavica/40.JPG;images/Galerije/lukavica/41.JPG,images/Galerije/lukavica/41.JPG;images/Galerije/lukavica/42.JPG,images/Galerije/lukavica/42.JPG;images/Galerije/lukavica/43.JPG,images/Galerije/lukavica/43.JPG}


(zurnal.info)
Vlasnici preduzeća u nemilosti stranačkih reketaša

Kada politička partija zatraži pomoć privrednici moraju biti spremni da je pruže ili da trpe posljedice.

Luka Mitraković (Foto: CIN)

Luku Mitrakovića iz Srpca u Republici Srpskoj (RS) skupo je koštala odluka da odbije zahtjeve lokalnog vodstva Srpske demokratske stranke (SDS). Prije 10 godina zatražili su od njega da donira novac i privoli svoje uposlenike da glasaju za kandidate ove stranke.

Stranačka većina SDS-a svojim uticajem u tadašnjoj Skupštini opštine dovela je do bankrota Agroslaviju, firmu koju je Mitraković osnovao 1991. godine. Agroslavija se u početku bavila uzgojem stoke, da bi 1998. godine registrovala djelatnost eksploatacije pijeska i šljunka. Pedesetak radnika je ostalo bez posla, a Mitraković se već devet godina spori na sudu, isčekujući finansijsku i moralnu satisfakciju.

Ovaj slučaj svjedoči koliko je teško pojedincima da se odupru političarima gladnih donacija i glasova, te kako policija i sudovi ne pružaju dovoljnu zaštitu protiv ove, gotovo legalizovane, prakse iznuđivanja.

Zbog straha od odmazde privrednici uglavnom o ovome ne žele javno govoriti. Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva razgovarali su sa direktorima sedam firmi iz Viteza, Novog Travnika, Banja Luke i Sarajeva uz obećanje da će njihov identitet biti zaštićen. Svi se manje više slažu u jednom – možete reći ne zahtjevima političkih partija, ali bi vam to moglo otežati poslovanje u budućnosti. Oni koji prihvate pravila stranaka mogu računati na zaštitu, kao i pomoć u dobijanju javnih poslova.

Emir Đikić, predsjedavajući Odbora direktora Transparency International BiH kaže da političke partije često traže od privrednika razne usluge, no oni sami nerado o tome govore.

"Razlog zašto ne žele razgovarati je što privrednici vide štetu u svom budućem poslovanju. Znači, ako ja sad to prijavim, mogu zatvoriti firmu jer neću dobiti drugog posla," kaže Đikić. "Narod priča o tome. Otiđite u bilo koju kafanu i čućete, ovaj uzeo ovoliko, ovaj drugi ovoliko, ali na kraju to su sve špekulacije."

Najsvježija prijava za stranački pritisak na preduzeće dolazi iz Trebinja. Slavko Vučurević, predsjednik Opštinskog odbora Partije demokratskog progresa (PDP) Trebinje je 24. augusta podnio prijavu protiv Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD). Vučurević u prijavi navodi da su članovi SNSD-a sazivali radnike Hidroelektrana na Trebišnjici i pritome im prijetili otkazom ukoliko ne obezbijede 10 do 50 glasova za njihovog kandidata. Prijavu je podnio Javnom tužilaštvu Trebinje, Centru službe bezbjednosti Trebinje i Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA).

Marko Mitrović, direktor Hidroelektrana i funkcioner SNSD-a u Trebinju, je u razgovoru sa novinarom CIN- rekao da su optužbe na račun SNSD-a čista predizborna kampanja te da su netačne.

"SNSD-u ne treba pritisak na glasače da glasaju za nas na izborima. Prema tome, tvrdim da to nije tačno ili ja o tom nemam saznanja a mislim da bi trebao znati šta se dešava." – dodao je Mitrović.

Slučaj iz Srpca

Jedan privrednik je ipak otvoreno progovorio o slučaju iznuđivanja. Luka Mitraković tvrdi da ga je u aprilu 2000. godine posjetio Miloš Milenčić, tadašnji predsjednik Skupštine opštine Srbac i član lokalnog rukovodstva SDS-a tražeći 10.000 KM za štampanje plakata. Te godine su se održavali Opštii izbori na kojim je Milenčić bio kandidat za Narodnu skupštinu RS.

"Osim toga tražio je da izlobiram svoje radnike da daju svoj glas za SDS", kaže Mitraković. "Ja sam to normalno odbio. Odmah mi je rekao da ću za tim dobro da zažalim."

Pritisak na Agroslaviju (Foto: CIN)Šest mjeseci kasnije, 6. oktobra 2000. godine, put koji je Mitraković koristio za transport pijeska blokirala su dva traktora. Policija mu je rekla da se strpi, i da će blokada biti uklonjena. Pet dana kasnije, Skupština opštine Srbac razmatrala je rad preduzeća Agroslavija, nakon čega je, načelnik opštine zatražio od Odjeljenja za prostorno uređenje i stambeno-komunalne poslove da se realiziraju zaključci Skupštine i postavi ograničenje nosivosti na put koji je koristilo ovo preduzeće.

Agroslaviji je nakon toga zabranjeno da deponuje šljunak, a na lokalnom putu Razboj-Bajinci je postavljen znak zabrane prolaza teretnih vozila nosivosti 8 tona. Mitrakovićevi kamioni su imali nosivost od 10 tona, zbog čega su policijske patrole kaznile Mitrakovića i Agroslaviju najmanje 12 puta zbog vožnje po ovoj saobraćajnici.

Potom je Opštinski sud za prekšaje Srbac u junu 2001. godine, osam dana nakon što je vodoprivredni inspektor podnio prijavu, kaznio Agroslaviju zbog vršenja eksploatacije pijeska iz rijeke Save bez prethodno pribavljene saglasnosti.

Međutim, Agroslavija je imala svu potrebnu dokumentaciju za rad, prije svega Rješenje Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede iz maja te godine kojim se daje saglasnost za eksploataciju vodnog materijala. Također je imala i saglasnost Kapetanije pristaništa Brčko za eksploataciju-bagerovanje riječnog nanosa korita Save.

Ljubomir Marić, tada član Opštinskog odbora SDS-a, rekao je novinaru CIN-a da je glavni pritisak dolazio od Milenčića i Dragoljuba Kasagića, tekođe jednog od lokalnih lidera SDS-a. Kaže da mu je Milenčić nakon jednog stranačkog sastanka u Opštini predložio da i on preko političkih veza Agroslaviji zabrani prolazak kamiona.

Marić kaže da mu je tom prilikom odgovorio da nije niti zakonito ni izvodljivo nekome zabraniti korištenje javnog puta.

Milenčić, koji 2000. godine nije izabran u Narodnu skupštinu RS, ovo je demantovao. Odbio je razgovarati o slučaju.

Momo Perić (Foto: CIN)Nakon zabrane prometa teretnih vozila nosivosti iznad 8 tona, Mitraković je počeo pijesak prevoziti zaobilaznim putem, što je značilo i znatno veće troškove. Momo Perić, predsjednik Mjesne zajednice Dolina Donja kroz koju je prolazio taj put, kaže da je Kasagić od njega zatražio da postavi barikade i spriječi prolaz kamiona, što je on odbio.

Ni Kasagić nije želio komentarisati ovaj slučaj.

Posljednji pokušaj za spas preduzeća

Nakon svega Mitraković je organizovao peticiju za podršku Agroslaviji koju je potpisalo 237 ljudi. Također je poslao i dopise na adrese petnaestak nadležnih institucija i nevladinih organizacija, ali bez većeg uspjeha.

Agroslavija nije mogla ispoštovati svoje obaveze ni prema klijentima, niti plaćati mjesečnu ratu od 7.100 KM za kredit od 250.000 KM koji je 1998. godine dobila od USAID-a, kako bi pokrenula eksploataciju šljunka. Za ovaj kredit Mitraković je založio imovinu pod hipoteku. Tokom dvije godine uspješnog rada firma je uspjela vratiti gotovo polovinu kredita. Osim ovog Mitraković je podigao još nekoliko kredita kod različitih banaka.

On je planirao da proširi svoju djelatnost, nabavi nekoliko kamiona i zaposli stotinjak novih radnika. Kasnije je morao odustati i prihvatiti činjenicu da neće uspjeti oživjeti svoj biznis.

Traženje pravde pred sudom

Agroslavija je u julu 2001. godine, zbog opstrukcija rada preduzeća, podigla tužbu za nadoknadu štete protiv Opštine Srbac na Opštinskom sudu u Srpcu. Predmet je prvo odbijen zbog nenadležnosti, a zatim i odbačen kao neosnovan. Međutim, nakon niza žalbi, rješenje slučaja danas je u rukama sudija Privrednog odjeljenja Osnovnog suda u Banjaluci.

Opštinske vlasti Srpca, su u junu 2005. godine pozvale Mitrakovića na sjednicu komisije kako bi razgovarali o nagodbi. U to vrijemeje u opštini vladala SNSD.

Mitraković prepričava kako je izgledao sastanak između predstavnika Agroslavije i petočlane opštinske komisije. "Smatrali smo da smo došli do rješenja a onda smo čuli od načelnika Kojića da će se svim sredstvima boriti, iako je rekao da je postojala pogreška njegovih prethodnika, da Agroslavija ne dobije nikakvu odštetu."

Mirko Kojić bez komentara (Foto: CIN)Mirko Kojić, načelnik Opštine Srbac i član SNSD-a, je novinaru CIN-a kazao da ne želi komentarisati ovaj slučaj, te da sve radi za dobrobit Opštine.

Mitraković kaže da ne misli da će skoro dobiti odštetu i da bi moglo proći još pet do šest godina prije nego što ovaj slučaj dobije epilog.

Još nekoliko primjera uticaja stranaka na firme

Pred Sudom BiH je prije tri godine vođen postupak protiv Mladena Ivanića i još četvorice čelnika Partije demokratskog progresa (PDP) pod optužbom da su od februara do maja 2002. godine od direktora šumskih gazdinstva tražili da pribave najmanje po 10.000 KM za financiranje partije.

Mirko Rokvić, tada direktor Šumskog gazdinstva Klekovača-Potoci je, svjedočeći pred Sudom, tada izjavio da je njemu i drugim direktorima jedan od čelnika PDP-a rekao da ih je "PDP postavio na mjesta direktora i jedino ih PDP može smijeniti ukoliko ne budu poslušni, a ako budu poslušni bit će maksimalno zaštićeni od strane PDP-a."

Sud BiH ih je junu 2008. godine oslobodio optužbe sa obrazloženjem da nema dokaza da je novac uistinu dat.

Prošle godine je, osim PDP-a, i Socijaldemokratska partija (SDP) povezana sa reketriranjem privrednika. Radi se o slučaju kada su čelni ljudi ove stranke osumnjičeni za pokušaj reketiratiranja Nihada Imamovića, direktora ASA Holdinga iz Sarajeva. Imamović je to prijavio Federalnoj upravi policije početkom jula 2009. godine. Policija je dostavila izvještaj Tužilaštvu BiH krajem prošle godine protiv više osoba iz ove stranke.

Imamović je rekao da mu je Sead Hasibović, direktor građevinskog preduzeća Butmir iz Sarajeva rekao da se sastao sa Zlatkom Lagumdžijom, predsjednikom SDP-a, Marinom Ivaniševićem, predsjedavajućim Gradskog vijeća Grada Sarajeva, Damirom Hadžićem, načelnikom opštiine Novi Grad i Dževadom Bećirevićem, načelnikom opštine Centar i da su oni zatražili 2,2 miliona KM u zamjenu za promjenu regulacionog plana Alipašin Most. To je bio uslov da ASA Holding nastavi započetu izgradnju poslovno-stambenog centra u sarajevskom naselju Otoka.

Prema Imamoviću, Hasibović je rekao da Alija Behmen, gradonačelnik Sarajeva, tom prilikom nije došao na sastanak.

Novinar CIN-a je kontaktirao Hadžića sa zahtjevom za razgovor, na što on nije pristao, dok je Lagumdžija bio nedostupan za komentar.

Tužilac koji vodi ovaj slučaj, Dubravko Čampara je rekao za CIN da se istraga vodi protiv Hadžića, Lagumdžije i Hasibovića, te da su ova trojica i saslušani kao osumnjičeni u ovom slučaju.

SDP je u aprilu ove godine saopštio da je Zlatko Lagumdžija u izjavi datoj Tužilaštvu BiH kazao da su svi navodi iz Imamovićeve prijave lažni i netačni.

U ranijim saopštenjima u vezi sa ovim slučajem SDP je optužio Imamovića za nelegalnu gradnju 20.000 kvadratnih metara, te da on kroz montiranu aferu pokušava izbjeći vlastitu odgovornost za to.

Od podnošenja policijskog izvještaja prošlo je više od osam mjeseci, Tužilaštvo još uvijek nije podiglo opužnicu protiv čelnika SDP-a i vlasnika firme Butmir, niti odbacilo prijavu.

(CIN)

DNEVNIK KAMPANJE: Kako munjen brani ranjenog

Zanimljivo je mjesto koje je SBB izabrao za jedan od svojih predizbornih skupova. Vrlo simbolično. Sala „Muzeja za ranjenike“ u Jablanici bila je poprište nadahnutih, pompoznih govorancija Fahrudina Radončića i njegovih prikolica. Pompozne govore i bombaške poze vjerojatno je inspirirao partizanski ambijent u kojem se skup održao. Parole su prštale zrakom.

Zatvor za mafiju, sloboda za ekonomiju!“

Mladi su rješenje svih problema!“

I tako dalje bla-bla, truć-truć.

Elem, vratimo se na mjesto održavanja skupa. Fahro je izborom istog vjerovatno htio poručiti da kreće u borbu za ranjenike. A onaj tko je ranjen, u ovom slučaju, je narod. Fahro bi trebao biti JBT, a Mirvad Kurić vjerojatno nekakav brkati puškomitraljezac.

Postoji stara istina koja kaže da poduzetnici ulaze u politiku onda kad im se poslovno carstvo počinje rušiti, a sve kako bi se zaštitili od mogućih posljedica propasti u trenutku kad im moć/novac ishlapi te kako bi izbjegli odgovornost za razne malverzacije.

Uzmite za primjer Željka Keruma, splitskog gradonačelnika. Čim je došao na vlast isti tren je objavljeno da prodaje dio trgovačke kompanije, koja je u kreditima do grla. Zatim je uslijedila vijest da se razvodi što ima značiti da će ga bivša olakšati za dobar dio imovine. Njemu je, znači, politika trebala kao odstupnica, osiguranje da neće tresnuti o tvrdi splitski kamen sa svoje skorojevićke visine. Morao je iskoristiti posljednje trenutke svoje pune ekonomske moći kako bi došao na vlast i time amortizirao eventualne nagle gubitke te izbjegao potencijalne sudske procese. Ovako je došao na poziciju u kojoj se može izvaditi iz problema udarajući provizije i idući na ruku svojim poslovnim partnerima.

Poznat je i slučaj porodice Lijanović, kojoj je politika i zastupnički imunitet trebao kako bi izbjegli suđenja za malverzacije oko uvoza mesa i tko zna čega sve ne. Ako još uvijek vladate svojim RAM-om prisjetit ćete se da je listom nakon izbora na kojima je Lijanović ušao u parlament krenula priča o uspjehu a la Lijanović.

Takvima poput Keruma i Lijanovića politika je naprosto potrebna kako bi zaštitili vlastito bogatstvo.

SLOBODA ZA EKONOMIJU

Ovaj dio Radončićeve parole može se prevesti na slijedeći način: „Moje muljanje i malverzacije zaposlit će 100 – 200 ljudi. Nećete me valjda suditi zato što zapošljavam ljude. Pustite me da SLOBODNO, tu i tamo, okrenem neku ilegalnu paru.“

BITKA ZA RANJENIKE

Ova simbolička, Radončićeva „Bitka za ranjenike“ zapravo je bitka za njegov ranjeni poslovni imperij. Da li je to istina saznat ćemo najkasnije do nove godine.

(zurnal.info)

DNEVNIK KAMPANJE: Glasaš za jedne - dobiješ pet - šest najmanje!

Zakleo sam se majkom da u ovom predizbornom dnevniku neću citirati političare, i njihove kampanje, ali sada sam jako blizu trenutka u kojem ću prekršiti zakletvu. Ono malo vremena što provedem kući pokušavam kao svaki odgovoran građanin potrošiti i na praćenje predizbornih TV-nastupa različitih strankaroša ne bih li i ja skont'o za koga da glasam. Naravno da niko normalan ne očekuje da će od tih morona čuti nešto što će nas natjerati da odlučimo ili eventualno promijenimo mišljenje o tome da li ćemo glasati ili za koga ćemo glasati. Mislim da takav program ljudi gledaju iz prostog razloga što je to najbolji mogući nadreality šou koji se može naći u programskim šemama. Nema veće Farme od ove u kojoj učestvuju takvi hajvani. I ove godine ja pratim emisije, ali nekako paušalno, nekako nema onog žara kao prethodnih izbornih godina. Nekoliko je razloga koji su kreirali takvu dosadnu atmosferu u emisijama u kojima se nadrkavaju političari, stručno nazvane tv debate.

Prvo - ove godine u svakoj emisiji postoji i prokleti predstavnik nevladinog sektora koji sav taj dugo očekivani međupartijski sukob i iskonski TV-nacionalizam sputava i ne dozvoljava nama gledaocima da osjetimo sve draži, nama glasačima omiljene sado-naci zabave.

Drugo - čini mi se da i ova ekipa koja sebe zove „političari“ više nisu u fazonu. Znaju i oni da te , šatro svadje i prepucavanja, već izgledaju potpuno lažirano i inscenirano jer svaka budala vidi da će poslije emisije, pravo iz studija, zajedno razguliti u bife u kojem će se razgovori nastaviti uz vinjak u mnogo opuštenijoj i prijatnijoj atmosferi, jer oni su, na kraju krajeva, samo raja s posla.

Na kraju bih, dok još ima vremena za zabavu koju nam predizborni reality TV može pružiti, apelirao na sve predstavnike vlasti i opozicije da se ponašaju na sljedeći način:

Predstavnike vlasti molim da što više i što je moguće glasnije obrazlažu svoje planove, šta i kako uraditi da ova država što prije krene u prosperitet ka evropskim integracijama, kako oni to vole reći.

Predstavnike opozicije molim da šute ako je moguće čitavu emisiju jer je to najbolja šansa da dobiju izbore. Najbolja investicija bi im bila da možda sami zakupe medijski prostor i poklone ga predstavnicima vlasti.

Glasačima bih poručio da ostanu uz naš program i obavezno glasaju jer upravo na glasačkim mjestima dobijate nabolje ponude:

GLASAŠ ZA JEDNE – DOBIJEŠ PET- ŠEST NAJMANJE!!!

(zurnal.info)

DNEVNIK KAMPANJE: Recesija

Zajebano vrijeme , ništa dobro da se desi
Dobio si otkaz sutra hljeba nećeš jesti
Počni da se brineš neke odluke donesi
Bolan gdje si , bolan gdje si
Da l' će rođak iz daleka kesu da odriješi
Dok je u dijaspori na drugoj adresi
bolan Lesi , ostani gdje jesi!

Vlada uvijek isto svira,
narod uvijek isto bira,
ovdje nikad' neće biti mira,
u džepu pola marke sija , RECESIJA!
recesija , recesija , recesija , RE CE SIJA!

Mi bi da radimo , a posla nemamo,
ovo nam se ne sviđa.
Mi bi da kupimo , al' čime to da platimo,
stigla je recesija!

Vrijeme brzo prolazi ti zaglavljen u trenu,
s ove mrtvačke tačke stvari nikako da krenu.
Ne radiš baš ništa , a nadaš se svemu.
Sam si izrežir'o ovu filmsku scenu!
Borite se vi i dalje svak' za svoju vjeru ,
nije bitno imate li šta u frižideru.
Masovna hipnoza danas prešla svaku mjeru.
Ruke peru , oni ruke peru.


(zurnal.info)

DNEVNIK KAMPANJE: Za predsjednika

Pitao sam prijatelje mogu li mene zamisliti na predizbornom plakatu s potpisom - Za predsjednika. Svaki se slatko nasmijao. Takve reakcije ne doživljavam kao uvredu, naprotiv.

I samom mi je teško zamisliti se u ulozi predvodnika naroda. Ne mogu ni pojmiti težinu te   odgovornosti. Kako brinuti o toliko ljudi, spašavati ih od nesreća, epidemija i ratova, razdvajati mora, stajati na pramcu tokom oluja, u pravom trenutku komandovati taktičko povlačenje ili presudni juriš, procijeniti prave namjere zlih državnika, brinuti da djeca imaju dovoljno mlijeka a starci lijekova, balansirati između interesa istoka i zapada, zaštititi prirodu, endemske vrste, spomenike kulture, obezbijediti rahatluk najmanjoj manjini, izabrati odgovarajuću vojnu alijansu za savezništvo ili pravu kravatu za važan prijem...? Kako uvijek ostati budan, pribran i ozbiljan jer zbog moje zajebancije ili mahmurluka mogu milioni stradati? I na kraju, koliko samouvjeren čovjek mora biti pa da prihvati toliku odgovornost?

...

Jedan od samouvjerenih kandidata za predsjednika je i Bakir Izetbegović. On je nedavno sa svojom suprugom organizirao iftar za ratne vojne invalide, ali ne u svojoj kući, jer čak i njegove nekretnine (što javne, što tajne, što na ženi, što na svastici) nemaju toliki smještajni kapacitet, nego u Olimpijskoj dvorani Zetra. U tako intimnoj atmosferi bračni par Izetbegović ćaskao je sa gostima, a javnosti je preneseno da su ratnim vojnim invalidima prenijeli zahvalnost za sve što su do sada učinili za Bosnu i Hercegovinu. Usput, preko zalogaja, Bakir je ničim izazvan obećao da će borci ponovo imati svog člana Predsjedništva. Pošto se bacio u toliki trošak, pretpostavljamo da je mislio na sebe, ali teško nam je dokučiti razloge za tu zabludu.

Kao što svi pouzdano znamo, Bakir Izetbegović nikada nije bio borac. (Možda je nabavio playstation sa ratnim igrama, ali to nas vodi na trusni teren pretpostavki pa da se vratimo činjenicama.) Njegovo obećanje bilo bi sasvim razumljivo da ga je dao na skupu sinova bivših predsjednika, druženju nekadašnjih šefova kabineta ili na simpoziju Šajinih prijatelja i saradnika u Ustikolini.

Ovako ostaje nejasno šta je mislio reći? Misteriju dodatno pojačava podatak da se u Predsjedništvu već nalazi bivši borac koji je, ako se ne varam, čak i dobitnik Zlatnog ljiljana.

... 

Jasno je da ne možemo rasvijetliti Izetbegovićevu iftarsku izjavu, ali ona nam može pomoći da pronađemo djelimičan odgovor na pitanje iz drugog pasusa ovog teksta - Koliko samouvjeren čovjek mora biti pa da prihvati toliku odgovornost? Ne radi se o samouvjerenosti, nego o nedostatku obraza.

Kao ilustraciju teksta prilažemo fotografiju koju smo snimili na Grbavici. Identitet autora intervencija na plakatu nam je nepoznat.

(zurnal.info)

DNEVNIK KAMPANJE: Ko želi biti milioner

Rado bih pogledao predizbornu kampanju koja je napravljena u formi kviza. Nešto kao izborna verzija “Tko želi biti milijunaš” ili “Ko želi biti milioner”, zavisno od toga da li će ga neka tv kuća emitirati ili emitovati

Nisam jedini koji ne gledam ove predizborne emisije. Koga god pitam svi imaju identičan odgovor: nemam vremena, a i da imam odakle mi, pa još da slušam kako me lažu... Istina, teško je ovom protivrječiti, mada veliku odgovornost snose i mediji. Predizborne emisije su dosadne, bez ikakve kreativnosti. Medijske predizborne utrke su zamišljene prvenstveno kao poligon gdje se političari takmiče u laganju s preprekama, bacanju prašine u oči, gledanju u bolju budućnost zamazanih očiju, pljuvanju protivkandidata u dalj... Isti takmičari, iste discipline..., predizborna utrka je izgubila draž.

Ja bih, naprimjer, rado pogledao predizbornu kampanju koja je napravljena u formi kviza. Nešto kao izborna verzija “Tko želi biti milijunaš” ili “Ko želi biti milioner”, zavisno od toga da li će ga neka tv kuća emitirati ili emitovati. Čak bi ostavio ovaj naslov jer u potpunosti odgovara ambicijama takmičara, odnosno kandidata na izbornim listama.

Ponudio bih Tariku Filipoviću da vodi emisiju, on i u najdosadnijem takmičaru probudi zabavljača. Zbog političke korektnosti ostavio bih čak i eliminatorni “Najbrži prst”. Kandidati koji najbrže odgovore na pitanje idu na stolicu, pa kom glasovi kom opanci.

-Dobro veče, dobro došli u još jedno izdanje predizbornog kviza Tko želi biti milijunaš, odnosno Ko želi biti milioner. U prošloj epizodi imali smo takmičara iz Sarajeva, simpatičnog doktora filozofije gospodina Harisa Silajdžića koji je pobrao simpatije, pardon glasove starijeg dijela publike. Posebno se svidio vremešnim damama u studiju. Nažalost, iako je otvorio pitanje za 200 ispao je jer nije znao odgovoriti zašto nije prošao aprilski paket ustavnih promjena iz 2006.? Večeras su sa nama novi kandidati: iz pasivnih krajeva dolazi nam gospodin Sulejman Tihić, molim aplauz, pa molim vas, jedan mali, tako, tako..., hvala; s njegove desne strane kršni Hercegovac Dragan Čović, gdje je gospodin Čović?, a to ste vi, sjedite molim vas, hvala. Sa nama je i Milorad Dodik, kojeg ne treba posebno predstavljati, tu je i jedna dama - Borjana Krišto, te profesor, je li tako?, da, gospodin Mladen Ivanić i Fahrudin Radončić, neimar iz susjedne nam Crne Gore na bauštelu u BiH.

Pitanje za “Najbrži prst” večeras glasi: Poredajte po prioritetima:

a) Narod;

b) Stranka;

c) Ja;

d) Moja porodica.

Tačan odogovor je c, d, b i a. Najbrži prst večeras je gospodin Dodik. Molim jedan aplauz, za gospodina iz Laktaša. Dobro veče gospodine Dodik.

-Dobro mečem, ovaj dobro veče...

-Vidim dobro ste raspoloženi. Sa vama je ovdje večeras...

-Srpski narod, oni su uvijek sa mnom.

-Lijepo, žao nam je što oni nisu mogli biti s nama večeras ovdje da ih pitamo šta misle o vama i vjeruju li da vi možete večeras do miliona.

-Šta će oni misliti, nije njihovo da misle. Mislit će ono što im ja kažem. I, znaju oni dobro kako Mile uzima te milione. Šta za noć, za sat, ako treba. Sve za moj srpski narod!

-Vidim optimista ste, ali ovo je malo specifično, ne uzimate novac nego glasove. Novac uzimate kasnije, kada dođete na vlast.

-Ništa lakše, samo pucajte.

-Pitanje za 100 glasi: Javni poziv je: a) Poziv u javnu kuću; b) Poziv preduzećima da predaju ponude za posao u javnim institucijama; c) Paravan za uzimanje para iz budžeta i d) Posao u javnoj službi?

-Znam odgovor ali ću uzeti džoker “pola-pola”.

-Ostalo je (a) i (c).

-Znao sam, tačan odgovor je c) Paravan za uzimanje para iz budžeta.

-Tačno...

I sve tako, bez korištenja džokera, Dodik je dogurao do milionskog pitanja:

-Gospodine Dodik, došli smo do milionskog pitanja, molim vas da budete skoncentrisani. Ostala su vam dva džokera: “publika” i “pozovi prijatelja”.

-Znam, publiku neću ni pitati. Ovdje ima puno muslimana i ne vjerujem im. Da čujem i to milionsko pitanje.

-Izbore 2010. godine u RS je najalakše dobiti pričom o: a) novim poslovnim projektima; b) šupljom pričom o svemu i ničemu; c) referendumu o samostalnosti i d) neispunjenim obečanjima?

-Hm, ne znam baš. Mislim da ću morati uzeti džoker “pozovi prijatelja”.

-Koga imate na spisku?

-Pa pozvao bih mog drugara Borisa Tadića.

-Dobro - tu, tu, tu... - Dobro veče je li Boris?

-Da, Boris ovde, a ko je to?

-Ovdje Tarik Filipović..., znate kviz “Tko želi biti Milijunaš”..., ma onaj s naočalama. Ovaj, pa vaš prijatelj Milorad Dodik je došao do milionskog pitanja...

-Ne, ja zaista ne znam nikakvog Dodika. Oprostite imam poziv na drugoj liniji, zovu me s Kosova...

O, mislim da imamo problem gospodine Dodik. Imate li nekog drugog prijatelja ili ćete pokušati sami.

-E, jesti vidio onog šljama...

-O, o..., obratite malo pažnju na ponašanje!

-Ma mamicu mu njegovu, dobro dajte mi onda Radovana Karadžića.

-Nije li on u Haagu?

-Da, njega.

-Dobro - tu, tu, tu...- Je li Scheveningen? Trebao bih doktora Karadžića.

-Ja sam, izvolite Tarik.

-Vaš prijatelj Dodik zapeo je kod milionskog pitanja.

-Da, da...

-Evo izvolite gospodine Dodik, imate petnaest sekundi.

-Radovane, znam odgovor samo sam te nazvao da ti kažem kako ću ja uraditi ono što ti nisi uspio...

(zurnal.info)

DNEVNIK KAMPANJE: Prkno bolje budućnosti

POVIJESNO PRIOPĆENJE

Iz HDZA – a BiH priopćeno stiglo je priopćenje kako je kandidatkinja za predsjedništvo Bosne i Hercegovine Borjana Krišto čestitala 65. rođendan uzoritom kardinalu Vinku Puljiću.

Ovo je priopćenje od povijesnog značaja za BiH. Imam dojam kao da me netko, preko medija, izvijestio da više ne pati od zatvora te da je u veselju i miru božjem prosjedio cijelo jutro na klozetskoj šolji. Dijareja je nezaustavljivo krenula.


JOŠ JEDNO POVIJESNO PRIOPĆENJE

HDZ 1990 dodijelo je 10 stipendija za studente iz Srednje Bosne. Lijepo, nema što. Dirljivo, rekao bi netko osjećajniji od mene. Šmrc, šmrc, šmrc, slin, slin, slin!

Sve je dozvoljeno na BH političkoj tržnici pa i podmićivanje sirote studentarije, a samim tim i njihovih sirotih roditelja. I plemenitost je katkad gadljiva, nije li?


SIMPA ČOVA

Ne, nije riječ o Draganu Čoviću. Riječ je o Živku Budimiru. Nisam siguran točno zbog čega, ali lik me neizmjerno zabavlja. Pogledajte samo tu dostojanstvenu generalsku pojavu koja dominira traljavo dizajniranim plakatom. Nije li zabavno!? Boksač je spreman za meč. Što li nam želi poručiti? Da će nam svima jebati nanu kad dođe na vlast, bubnuti nas jednim oficirskim direktom posred čela tako da će nam se zamantati u toj mjeri da ćemo doći sebi kad nam ukinu vize, tamo nekad 2132. godine. Uz ovakav plakat, predlažem slogan: JA ĆU VAS DOKUSURITI!!!


RAGUŽ: OVO JE NAŠA ZEMLJA

Molim da netko u katastarskim knjigama provjeri da li je ovo zemlja Martina Raguža. Hvala.


ZAJEDNO SMO SAVEZ

Avaz Daily: Koja je Vaša bajramska poruka Bošnjacima? O čemu bi oni morali voditi računa?

Reis Cerić: Da čuvaju zdravlje, da se brinu o porodici i da rade na našem jedinstvu i slozi! No, prije svega trebamo vjerovati u Boga i u sebe te ne gubiti nadu u bolju budućnost. Bajram šerif mubarek olsun!

Sasvim slučajno omaklo se Reisu ovo o nadi u bolju budućnost i sasvim slučajno to se dogodilo u bajramskom intervjuu, koji je Reis dao Radončićevom Dnevnom Avazu.

Puhnimo u prkno bolje budućnosti, jer zajedno smo Savez.

(zurnal.info)

TOP LISTA: 5 najboljih stranica političkih stranaka

Magazin Žurnal analizirao je internet stranice svih stranaka u Bosni i Hercegovini i napravio listu najboljih stranica u predizbornom mjesecu. U bodovanju stranica najprije smo ocjenjivali prilagođenost opštim izborima, dizajn te količinu i kvalitet dostupnih informacija, multimedijalnost stranice ali i korištenje društvenih mreža u predizbornoj kampanji. Sudeći prema rezultatima našeg istraživanja, većina političkih partija još uvijek ne smatra internet važnim dijelom svojih kampanja. Neke od stranica koje smo analizirali zadnju su vijest objavile još prije tri mjeseca! Većina analiziranih stranica ima dizajn sličan ličnim stranicama tinejdžera koje su bile popularne još u prošlom stoljeću.

Isprva smo željeli napraviti listu od deset najboljih stranica ali je nakon istraživanja postalo jasno da nemamo toliko dobrog materijala. Prvih pet na našoj listi zaista su se potrudili pred oktobarske izbore ali još uvijek nisu iskoristili ni blizu sve mogućnosti interneta. Ostale stranke kao da je nesreća natjerala da se pojave na internetu.

Evo kakvu smo listu dobili nakon ocjenjivanja stranica prema našim kriterijima.

 

1. SDP (www.drzavazacovjeka.ba i sdp.ba)

SDP je jedina stranka koja je registrovala posebnu domenu za svoju predizbornu kampanju. Ipak, kada ukucate tu adresu samo ste preusmjereni na početnu stranicu ove stranke. SDP-ova stranica je najbolja prvenstveno zbog preglednog dizajna, više informacija i bolje povezanosti sa društvenim mrežama

Dizajn: Stranica je pregledna, jednostavna i brzo se otvara. Najvažnije stvari su na vrhu stranice. Za posebnu pohvalu je posebno istaknuta mogućnost prijavljivanja na SDP-ov newsletter.

Prilagođenost korisnicima: SDP je otišao daleko ispred ostalih stranaka u prilagođenosti stranice korisnicima. Pohvalno je što se svaki članak može komentirati. Registrovanje na novosti je jednostavno kao i doniranje i priključenje aktivnostima stranke ali se ne možemo oteti utisku da su ove dvije stvari nekako stidljivo postavljene na stranicu i nisu dostupne na jedan klik.

Informacije: Centar za informisanje SDP BiH radi jako dobar posao. Vijesti na stranici se redovno osvježavaju a njih prate i kvalitetne fotografije za koje je unajmljen profesionalni fotograf. Jedini je problem što postoje suvišne vijesti u vrijeme pred izbore pa se čini da su pojedine vijestu tu da bi se obavijestili članovi SDP-a a ne zainteresovani potencijalni glasači. Nismo mogli odoliti da ne izdvojimo jedan od naslova, inače ne tako loše smišljenjih, koji kaže: Zapažena aktivnost i odlučnost u daljnjem radu (šta god to značilo).

Društvene mreže: Linkovi za SDP-ove društvene mreže na samom su početku stranice i prilično su pristupačne. Za sada je jedina mana što link za twitterovu stranicu i RSS ne rade. Također, SDP još uvijek nema twitter stranicu. Ni facebook stranica nije za neku posebnu pohvalu ali kvalitetan youtube kanal i svježe fotografije na flickru donekle popravljaju stvar.

Multimedija: Fotografije i video snimci se dodaju svaki dan i urađeni su prilično kvalitetno. Zanimljiva je mogućnost snimanja tona za mobitel nove predizborne pjesme SDP-a. O kvalitetu pjesme u nekom narednom tekstu.


2. Radom za boljitak (www.zaboljitak.ba)

Vjerovatno najljepša stranica ove kampanje. Posebno osmišljeni logo, izbor boja i jednostavnost premašuju sve ostale ali je na drugom mjestu završila zbog neprilagođenosti korisnicima i nešto slabije raspoređenosti najvažnijih

Dizajn: Vjerovatno se sa ovakvim dizajnom ne bi mogli takmičiti na strankama u EU ali su u odnosu na ostale daleko najbolji.

Prilagođenost korisnicima: Potencijalni glasači imaju na dohvat ruke informacije o stranci ali i dalje nemaju mogućnost, osim telefonskim pozivom, uključiti se u kampanju i volontirati. Forma za učlanjenje u stranku je jednostanvo preduga a prijavljivanje na novosti je postavljeno na najgore moguće mjesto: dno stranice.

Informacije: Zanimljiv je kalendar događaja sa lijeve strane. Informacije su prilično svježe i solidno pripremljene.

Društvene mreže: Twitter i facebook stranice su lijepo ugrađene u početnu stranu. Redovno se ažuriraju ali se nedovoljno koriste u samim člancima, poput facebook like dugmeta ili komentara.

Multimedija: Video prilozi su odlično pripremljeni kao i promotivni spotovi pa ne bi škodilo da im se dadne više prostora kako bi se istakli.


3. HDZ 1990 (www.hdz1990.org)

Jedina zamjerka ovoj stranici je što previše liči na internet portal a ne stranicu političke stranke u predizbornom mjesecu. Nekako je nespretno preveden newsletter pa se na njega morate “pretplatiti” što za nekoga može značiti da se radi o plaćanju

 

Dizajn: Jednostavno i lijepo osmišljena stranica ali kao što smo već rekli, previše podsjeća na portal.

Prilagođenost korisnicima: Domaće političke partije još uvijek imaju stav da internet stranica treba preslikati kampanju sa plakata a ne privući ljude da se bore za “njihovu” stvar. Tako i ova stranica nudi sve informacije ali premalo načina da se ljudi uključe, ne samo u promoviranje stranke nego njenih ideja. Link za doniranje je postavljen na dobro mjesto ali su informacije samo o broju žiro računa u modernim izbornim kampanjama davna prošlost.

Informacije: Dobro pripremljene i svježe ali se prečesto ponavljaju još na početnoj stranici.

Društvene mreže: Devedesetka ima vjerovatno najbolje povezane stranice sa društvenih mreža sa svojom. Prednosti facebooka i twittera su odlično iskorištene.

Multimedija: Bez prevelikog razmišljanja ovo je stranica sa najboljom multimedijom. Osim kvalitetnih video snimaka i fotografija tu su i logotipi, tonovi za mobitel, pozadine za računare i screensaveri. Šteta je samo što većina toga nije uopšte postavljena pa je sve ostalo samo na dobroj ideji.


4. Savez za bolju budućnost (www.sbbbh.ba)

Stranica Fahrudina Radončića izgleda poput Dnevnog avaza: zastarjelo i bezidejno ali izvanredno prilagođeno ciljnoj grupi

Dizajn: Uglavnom neusklađen. Kao da je neko tek otkrio kako se prave stranice pa isprobava sve što može na jednom mjestu. Pukom je srećom izbjegnut totalni haos pa se sve, koliko toliko, još uvijek drži zajedno.

Prilagođenost korisnicima: Članci se ne mogu komentarisati i posjetioci nemaju načina da učestvuju u “životu” stranice. Za pohvalu je najbolja forma za pristup stranci: jednostavnost i brzina njenog popunjavanja su za svaku pohvalu. Isto je i sa newsletterom.

Informacije: Čovjek je utemeljitelj najtiražnije dnevne novine u državi pa nije nikakvo čudo što stranica vrvi od informacija ali su one na stranici prikazane poražavajuće loše. Ni Radončić na stranici ne predstavlja ideje nego prije svega svoj ego što bi ga u naprednim demokratijama koštalo apsolutnog poraza.

Društvene mreže: Osim facebooka u manjem obimu, neiskorištene!

Multimedija: Video sadržaja ima sasvim dovoljno ali bi SBB hitno trebao zaposliti nekoga da ih na stranicu postavi na pravi način.


5. HDZ (www.hdzbih.org)

Isti problem kao i sa bivšim kolegama, stranica nije prilagođena političkoj stranci a posebno izborima. Izgled stranice koji se može kupiti za 50 dolara je pregledan ali nije odgovarajući. Ipak, na prvi pogled djeluje skladno i sadržajno. Na listi se HDZ-ova stranica našla uglavnom jer su manje loši od ostalih

Dizajn: Mogao je biti kreativniji ali barem je sve na svome mjestu i nema “rupa” u stranici.

Prilagođenost korisnicima: Katastrofalna! Pogled sa visoka u kojem posjetioci nemaju nikakvu mogućnost da učestvuju. U HDZ-u očito još nisu čuli za društvene mreže na kojima je, recimo, sadašnji američki predsjednik Barack Obama dobio izbore. Čini se da se HDZ i ovaj put najviše oslanja na svoju jaku bazu i nema namjere da je posebno širi.

Informacije: Ima ih sasvim dovoljno ali su previše orjentisane ljudima stranke i ispraznim parolama a ne vizijama i novim idejama.

Društvene mreže: Ne postoje! Osim ako pod time ne smatramo fotografije na kojima možemo vidjeti kako se druže članovi HDZ-a.

Multimedija: Fotografija i himni na pretek ali videa i drugih sadržaja ni za lijeka.

(zurnal.info)