Društvo

H1N1: Vakcine stižu tek u januaru U Bosni i Hercegovini trenutno se ne može naći niti jedna vakcina protiv virusa H1N1, poznatijeg kao svinjska gripa. Do sada su oboljele 263 osobe od kojih je jedna preminula. Na press konferenciji održanoj nakon sastanka povodom pandemije virusa H1N1, ministri zdravstva Federacije i Republike Srpske nisu mogli sa sigurnošću odgovoriti kad će se vakcina pojaviti na ovim prostorima. Nisu odgovorili ni zašto Bosna i Hercegovina, dok se čitava Evropa vakciniše, nije u stanju da dobije ni nekoliko hiljada vakcina za najhitnije slučajeve a koje su već plaćene proizvođaču. No, nisu propustili priliku da obavijeste građane kako su se oni uspješno vakcinisali.

 

Nema brige dok Sredoje brine
Kako je izjavio Ministar civilnih poslova Bosne i Hercegovine
Sredoje Nović, od ranije postoji plan u slučaju pandemijske gripe. Nije pojasnio da li je trenutni haos koji je već odnio jedan ljudski život dio plana ili produkt njegovog neprovođenja. Umjesto pojašnjenja zašto Bosna i Hercegovina nije u koraku sa ostalim zemljama u regionu koje su na vrijeme nabavile dovoljne zalihe vakcine, ministar Nović osvrnuo se na ptičiju gripu kao globalni svjetski problem:

- Saradnja ministarstava je odlična. Vršimo razmjenu informacija, posebno onih koje se odnose na virus H1N1. S druge strane, konstatacija je da je to globalno pitanje u svijetu i šire oko gripe i da to nije nikakav specifikum nas ovdje.

Ministar zdravstva Republike Srpske Ranko Škrbić inzistirao je na tome da nema razloga za brigu jer prvi kontigent vakcina dolazi vjerovatno polovinom januara. Škrbić je naglasio da će „pandemija gripe trajati najvjerovatnije do polovine 2011. godine tako da će svi imati priliku da se vakcinišu do tada. Kada su u pitanju neželjene nuspojave nakon vakcinacije, dobili smo saznanja od Svjetske zdravstvene organizacije da im nisu poznati takvi slučajevi“. Na pitanje da li će ministarstvo koje nabavlja vakcinu odgovarati ukoliko se pojave takve neželjene posljedice s obzirom da proizvođači prilikom prodaje vakcine insistiraju na ugovorima kojima se ograđuju od bilo kakvog oblika odgovornosti, ministar je odgovorio da takvih posljedica neće biti.

Ministar zdravstva federacije Safet Omerović nije želio odgovoriti na isto pitanje.

Ukoliko se dogodi, kao što je to bio slučaj sa ptičijom gripom, da naprasno prestane pandemija virusa H1N1 do nove godine, Bosna i Hercegovina na taj način postat će jedina država koja je kupila vakcine a koje nije ni vidjela ni upotrijebila!

Za razliku od Bosne i Hercegovine, Švedska je nabavila dvostuko više vakcina nego što broji stanovnika. U većini EU zemalja do sada su vakcinisani svi koji su to htjeli učiniti a neke zemlje krenule su u proces vakcinacije cjelokupnog stanovništva. Jedina zemlja Evropske unije koja je odbila nabavku vakcine je Poljska.

Sumnjičavost prema vakcinama

Poljska ministrica zdravstva Ewa Kopacz odbila je da učestvuje u nabavci vakcina protiv virusa A (H1N1), poznatijeg kao svinjska gripa. Poljska će time do daljnjeg ostati bez zaliha vakcine a kao razlog odbijanja navodi se činjenica da ne postoji dovoljan broj informacija o učincima vakcine. Radi se o prvom slučaju da ministarstvo zdravstva jedne države odbije nabavku vakcina.

Stav ministrice Kopacz podržao je i poljski predsjednik Donald Tusk, koji je izjavio da Poljska neće kupovati neispitanu vakcinu uprkos ogromnim pritiscima farmaceutskih lobija. Sumnju u učinkovitost vakcine, pored neželjenih posljedica po zdravlje, izazvalo je insistiranje farmaceutskih kompanija da ne prodaju vakcinu na slobodnom tržištu već preko ugovora sa državnim ministarstvima zdravsta. Na taj način farmaceutske kompanije sa sebe skidaju svaku odgovornost za eventualne neželjene posljedice nastale upotrebom vakcine protiv svinjske gripe.

Televizijski prenos obraćanja ministrice Kopacz prekinut je a protiv njenog stava istupio je veliki broj nevladinih organizacija u Poljskoj. Državni pravobranilac za zaštitu ljudskih prava najavio je tužbu protiv ministrice ukoliko ubrzo ne promijeni odluku.

Jedan od razloga odbijanja ministrice Kopacz vjerovatno leži i u prošlogodišnjem skandaloznom slučaju testiranja vakcine protiv virusa ptičijeg gripa (H5N1). Tada je pokrenuta policijska istraga protiv devetoro medicinskih djelatnika iz poljskoga grada Grudziadza a nakon smrti velikog broja beskućnika na kojima u gradskoj bolnici testirano cjepivo protiv virusa ptičije gripe.

Policija je tada došla do saznanja da su žrtve dobijale oko dva eura za testiranje cjepiva za koji im je rečeno da je riječ o lijeku protiv obične gripe, a koje je bilo još neispitano cjepivo protiv ptičje gripe. Ministarstva zdravstvo na čijem se čelu i tada nalazila ministrica Kopacz našlo se u centru skandala.

Govor ministrice Kopacz: Zašto je vakcina i dalje tajna

 

- Željela bih istaći da mi je prioritet u proteklih dvadeset godina prakse u zdravstvu bio prije svega ne činiti štetu. Ponijela sam to pravilo sa sobom u kabinet ministra zdravstva. U situaciji kada bih trebala preporučiti lijek bilo kome,kao i svaki drugi zdravstveni radnik, razmišljala bih - da li bih taj lijek dala mojoj staroj majci ili djetetu? I upravo takvo razmišljanje me navodi da budem opreznija pri provjeri informacija o lijekovima koje bi Ministarstvo zdravstva trebalo da preporuči svakom Poljaku. Milionima Poljaka koji nemaju medicinsko obrazovanje koje ima ministar, koje ima profesor Brydak istražujući gripu već četrdeset godina. On radi u jednom od 189 centara za istraživanje u svijetu, od kojih je jedan u Poljskoj. Može li neko dovesti u pitanje znanje profesora koji već 40 godina radi u oblasti koja se bavi gripom, svim tipovima gripe, i koji je objavio stotine članaka o toj temi? Imam samo jedno suštinsko pitanje: Da li se moramo boriti protiv pandemije gripe? Danas imamo saznanje o ugovorima koje su druge, brojne vlade jačih država potpisale sa proizvođačima vakcina. Također znamo šta je predloženo Poljskoj. S obzirom da su pregovori u toku ne mogu reći sve, ali mogu reći jedno: naš pravni odjel je pronašao najmanje dvadeset spornih tačaka u ugovoru. Prema tome, šta je obaveza ministra zdravstva? Da potpiše ugovore koji su od najboljeg interesa za poljski narod ili da potpiše ugovore koji su od najboljeg interesa za farmaceutske kompanije?

Poznato mi je da su tri vrste vakcina dostupne danas na tržištu, od 3 različita proizvođača. Svaka ima različit udio aktivne supstance i čudno je da se ipak tretiraju kao iste? Zbog toga smatram da je normalno i fer da Ministarstvo zdravstva i stručnjaci imaju sumnje. Možda je ona sa tragom aktivne supstance samo “Sveta voda” za koju smo smatrali da može izliječiti gripu? Da li trebo platiti za to? Imamo primjer Njemačke koja je kupila 50 miliona vakcina, od kojih je samo 10% iskorišteno do sada. Danas 13% Njemaca želi da uzme ovaj “čudesni lijek”. To je zanimljivo iz razloga da Njemci inače imaju visok procenat stanovništva koje se vakciniše, toliki da kada bi se od hiljadu Poljaka njih 52 odlučilo da uzme vakcinu protiv sezonske gripe, u Njemačkoj bi to bilo dvijestotridesetosmero od hiljadu građana. Dakle šta se dešava pa samo 13 posto Nijemaca želi primiti vakcinu protiv svinjske gripe, a ne 23 posto kao i obično u slučaju sezonske gripe? Njihova vlada je kupila vakcine i ponudila im ih besplatno, a oni ih ne žele? Šta se dešava?

Da li nas ove činjenice mogu navesti da se predomislimo po pitanju kupovine vakcina ili ne? Da se predomislimo po pitanju upoznavanja sa lijekom koji je na neki način tajna? Postoje web stranice na kojima proizvođači vakcina imaju obavezu da objave takozvane neželjene posljedice uzimanja lijeka. Vakcinisanje je u Evropi počelo 1. oktobra 2009. godine. Željela bih da posjetite bilo koju od ovih stranica i pronađete barem jednu neželjenu posljedicu vakcinisanja. Bilo koju malu stvar, barem jednu, kao alergijski osip kože. To se može desiti konzumirajući i najsigurnije lijekove. Nema niti jedne na ovim stranicama! „Savršen” lijek. I s obzirom da je toliko čudesan, zašto kompanije koje ga proizvode ne žele da ga predstave slobodnom tržištu i preuzmu odgovornost za njega? Zašto ne bi rekli: “ divno, siguran lijek i zbog toga ćemo preuzeti odgovornost, predstaviti ga tržištu i sve će biti čisto i transparentno”, umjesto što prebacuju odgovornost na nas – kupce.

Nemamo kliničke rezultate testa, detaljne informacije o sastojcima i informacije o neželjenim efektima. Vakcine su trenutno u četvrtoj fazi testiranja, vrlo kratkih testiranja, i još uvijek nemamo te inforacije. Također, uzorak je bio veoma mali, jedna vrsta vakcine je testirana na samo stotinušezdeset volontera starosti od dvadeset do šezdese godina, od kojih su svi bili zdravi, nezaraženi. Druga vrsta vakcine je testirana na 600 volontera starosti od osamnaest do šezdeset godina, od kojih su svi bili zdravi. Je li to dovoljno dobro, posebno za nas doktore koji smo prisutni u ovoj prostoriji? To nije dovoljno dobro za mene. Želim biti dovoljno sigurna da bih preporučila taj lijek nekome. Nismo ispali iz utrke za vakcinu, ali u toku pregovora želimo iskoristiti to vrijeme da otkrijemo što više i koliko možemo o tom lijeku. Onda, ako komitet za pandemiju prihvati ovaj lijek, mi ćemo ga kupiti. Također, postoji oko milijardu ljudi sa sezonskom gripom širom svijeta svake godine. I to se ne dešava samo godinu ili dvije nego već duže vrijeme. Da li je iko igdje proglasio pandemiju zbog sezonske gripe? A sezonska gripa je mnogo opasnija od svinjske, uzrok je i smrti i mnogobrojnih komplikacija. Da li je ikakva pandemija proglašena zbog toga? One koji vrše pritisak na mene da kupim vakcine, pitam: „zašto niste bili glasniji prošle godine, prije dvije godine i 2003 godine. U 2003. godini imali smo milion i dvjesto hiljada Poljaka koji su bili oboljeli od sezonske gripe!”. Da li je u ovoj prostoriji iko urgirao: „Hajde da kupimo vakcine za sve!”? Ja se ne sjećam takve stvari. I konačno, želim samo reći sljedeće: Poljska nacija je veoma mudra, Poljaci znaju razlikovati laži od istine sasvim sigurno; oni znaju također znaju šta je objektivna situacija, a šta samo igra.

 

 


(zurnal.info)
RODITELJSKA PAŽNJA: Inzko pederu! Nismo prošli jer momci kojima je Ćiro dao povjerenje nisu ostvarili naše želje: ustavne promjene, hapšenje Dodika, ukidanje entitetskog glasanja, ispitivanje porijekla imovine...

Zašto Bosna i Hercegovina nije otišla u Južnu Afriku? Dosadnim, ohaerovskim birokratskim rječnikom kazano: zato što nisu ispunili uslov 5+1 – pet golova i jedna stativa/prečka. Ćirini sinovi su uspjeli samo da pogode dvije prečke i jednu stativu, gol niti jednom. (Za neupućene, Srbija je već ranije ispunila sve uvjete za odlazak. I oni idu. Besmisleno je analizirati kako je to Srbija ispunila sve uslove, ali navikli smo, naša je povijest, historija nepravde.)

No, uslovi su jedno, a surova bosanska realnost nešto sasvim deseto. Mi nismo prošli jer momci kojima je Ćiro dao povjerenje nisu ostvarili naše želje: ustavne promjene, hapšenje Dodika, ukidanje entitetskog glasanja, ispitivanje porijekla imovine Fahrudina Radončića, ignorisanje reisa Cerića, usvajanje seta zakona za evropske integracije, nabavka vakcina protiv H1N1, podjela državne imovine, imenovanje federalnog ministra saobraćaja, hapšenje ubica Milana Vukelića, imenovanje gradonačelnika u Mostaru, hapšenje Dodika (uh, to smo već rekli)... Sve to, morali su uraditi u dva puta po devedeset minuta.

I dok su Portugalci igrali fudbal, bh. reprezentativci su morali pisati domaću zadaću, pa tek onda mogu napolje. I, ko je za to kriv? Ćiro je kriv! Sam se prihvatio uloge visokog predstavnika. Nije koristio bonske ovlasti, podlegao je pritiscima bošnjačkih predstavnika, a i više je vjerovao Raffijevim shemama nego Fahri i svojim očima.

A iskreno, kada se pogleda s ove distance, Ćiro i nije taj kalibar. Zamislite samo sastanak u OHR-u gdje Ćiro bilateralno “jebe majke” bosanskim političarima.

-Suljo, Suljo, (Suljo se pravi da ga ne čuje, razgovara s nekim, pokrio uhom mobitel da drugi ne čuju s kim je u vezi)..., pička ti materina, ili ćeš da učestvuješ u ovim Ustavnim promjenama ili ćeš da ideš u pičku moje lijepe matere. Jesi me čuo, šta ti kažem?

-Ha, jel' me neko tražio? Izvolite visoki predstavniče...

-Nemoj ti meni, pička ti materina, da zabušavaš. Lijepo se sredi, obuci se fino, i idi u..., šta ja znam, idi u..., ma idi u pički materinu, samo se dogovori sa onim međedom oko ustavnih promjena.

-Kako ću, kad on neće sa mnom da priča?

-Ma, boli me kurac, vidi sa Čovom...

-Ne znam, nešto me i Dragan izbjegava.

-Jebem ti sunce žarko, daj mi taj telefon.

Ćiro galami na telefon:

-Halo, Čova, Čova..., reci Mići da se ne zajebava.

-Ko je to, jesi ti Baka?

-Jebo ti Baka..., Ćiro ovdje. Što ti nećeš da se vidiš sa Suljom?

-On me stalno zajebava, uzeo je sebi BH Telecom, a sada hoće da mi otme Eronet...

-Ma, jebaću vam ja sve, ili se lijepo igrajte ili ću vam uzeti igračke. Ćuj, zovi onog Miću i dogovori s njim sastanak oko ovih ustavnih promjena.

-Ne znam mu ja broj...

-O, jebem li vam... Mrš, mrš obojica u pičku materinu...

Suljo odlazi, a Ćiro uzima mobitel:

-Mićo sine, da ti Ćiro nešto kaže, moramo donijeti ove ustavne promjene. Moli te Ćiro tvoj ko Boga da zovneš onu dvojicu i da se dogovorite. Nemojte više da me zajebavate, nemoj da te ja moram mijenjati...

-Ma, možeš da me povućeš za...- tu se veza prekida.

Ne ide brate, nije Ćiro dorastao svim tim zadacima. Ali, eto on barem zna izabrati koga će pozvati u reprezentaciju. Koja bi noćna mora bila da mora igrati sa onim što mu narod izabere.

-Harise, Harise, pička ti materina, ne sam, dodaj malo, dodaj Sulji... Bez faula Mićo, bez faula sine..., jebem ti sve, hajde što sam rekao bez faula, al' što svog igrača? Mijenjaću te ako tako nastaviš... Je'l se on ono uhvatio za...? Ma, jebaću mu... Ljubiću vraćaj se na go, gdje ćeš u pičku materinu... Vidi onog, šta onaj radi? Halo, Čova, ostavi te zastavice, pička ti moje matere, trebaće nam opet...

S ovim timom mi ne bismo ušli ni u kvalifikacije.

Lako je Queirozu, njegovo je da postavi taktiku, ostalo je nogomet. Ćiro prvo mora da ispita koliko je Džeko ispunio uslova iz Mape puta, zašto Spahić nije uhapsio Dodika, koji kurac Hasagić nije na vrijeme obezbijedio vakcine i do kada Salihović misli da se zajebava s tim mostarskim gradonačelnikom. A, Pepe, Carvalho, Nani..., o tome ćemo kada Ćirini izabranici riješe sve ove probleme koje je nacija postavila pred njih. Jer oni koje je narod birao, hodaju po utakmicama, troše naš novac i pojma nemaju šta im je zadaća. S tim nek se zajebava visoki predstavnik, njemu će svakako na izlasku skandirati: Inzko pederu!

 

 

Bijeg od pravde: Niko kao Lozančić Nikola Lozančić ironično insistira da mu se sud obraća preko diplomatskih kanala jer je zastupnik, a prisilno privođenje naziva neprimjerenim

 

Draga sutkinjo, vrlo rado bih se odazvao Vašem pozivu, ali to ne bi bilo primjereno - tako započinje pismo upućeno sutkinji Općinskog kaznenog suda Nikola Lozančić (52), kojeg se tereti da je u zadnjih devet godina primio više od 600.000 kuna invalidske mirovine u Hrvatskoj, iako je u BiH zastupnik Parlamentarne skupštine.

Sutkinja je Lozančiću poslala poziv na kućnu adresu u Kaknju što je zastupnika gotovo uvrijedilo.

- Sudovi drugih država poput vašeg mi se mogu obraćati samo preko nadležnih tijela Bosne i Hercegovine. Ovako je to neprimjereno. Obnašam dužnost dopredsjednika Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH i to me dodatno obvezuje - najzanimljiviji su dijelovi Lozančićeva pisma.

Također navodi da ovo nije njegova obrana od bilo kakvih optužbi, već samo podsjećanje na elementarna pravila uvažavanja “suvereniteta između dvije prijateljske države”.

- Na vaše pozive koje mi budete dostavljali običnom poštom više neću odgovarati, a na ovaj sada neću se odazvati. I nemojte mi prijetiti prisilnim dovođenjem. U ovom slučaju to je neprimjereno - objašnjava parlamentarac.

Lozančića se tereti da je od 2. veljače 2000. do 14. rujna 2009. primio više od 600.000 eura invalidske mirovine, iako je znao da na nju nema pravo. On je 3. svibnja 1999. godine kao vojni osiguranik stekao pravo na invalidsku mirovinu od 5250 kuna mjesečno, ali kada je postao zastupnik u Parlamentarnoj skupštini BiH stekao je osiguranje kao zastupnik pa je izgubio pravo na isplatu mirovine. Također, tereti ga se da je znao da o toj promjeni mora obavijestiti nadležne institucije u Hrvatskoj.

Kao parlamentarac u BiH Lozančić prima mjesečnu plaću od oko pet tisuća konvertibilnih maraka, što iznosi oko 20 tisuća kuna. Uz to, parlamentarci u susjednoj državi naplaćuju mjesečni paušal, rad u raznim komisijama, dnevnice i topli obrok.

Prema nedavnom pisanju medija, ovaj predratni policjac je ranjen te mu je amputirana potkoljenica. Navodno je ranjen kao pripadnik teritorijalne obrane Kakanj, što nikad nije službeno demantirao, i to u sukobu s vojnicima HVO-a.

U rujnu prošle godine parlamentarci BiH odlučili su si povećati plaće za sto posto, a u objašnjenju je upravo Lozančić ustvrdio kako “zastupnike nitko ne pita imaju li novca za kravatu”.

No, on ima drukčije mišljenje. Kaže da su on i drugi prihvaćali mirovine kako bi preživjeli. Priznaje da nije imao ni dana radnog staža u Hrvatskoj.

- Nikog nismo varali. Mi smo samo objekti neizmjerne ljubavi, brige i skrbi Hrvatske. Da sam prije posumnjao, ne bih se sad s Vama dopisivao. Ovako, što je tu je - ironičan je Lozančić.

Sutkinja je na pismo hladnokrvno ‘odgovorila’ sa zahtjevom Kaznenom vijeću radi određivanja pritvora. Nikola Lozančić ima dvojno državljanstvo.


Pismo sutkinji

Draga sutkinjo,

vrlo rado bih se odazvao vašem pozivu, ali to ne bi bilo primjereno. Ja jesam državljanin Republike Hrvatske, ali sam puno prije toga i puno više državljanin BiH. Obnašam dužnost dopredsjednika Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH i to me dodatno obvezuje...

Sudovi drugih država poput vašeg mi se mogu obraćati samo preko nadležnih tijela BiH. Ovako, na kućnu adresu je to neprimjereno. Ovo nije obrana od bilo kakvih optužbi. Ovo je podsjećanje na elementarna pravila uvažavanja suvereniteta između dviju prijateljskih država. Na vaše pozive koje mi budete dostavljali običnom poštom neću više odgovarati, a na ovaj sada se neću odazvati. I nemojte mi prijetiti prisilnim dovođenjem. U ovom slučaju je to neprimjereno...

Meni i drugim Hrvatima iz BiH u posljednjih 20 godina i pod nama nejasnim okolnostima šakom i kapom su dodjelivana različita prava. To je predstavljano kao izraz skrbi o Hrvatima izvan Hrvatske. Davne su nam i prazne srpske kuće u Korenici, Gračacu, Udbini i mnogim drugim živopisnim krajevima tako da nismo morali razmišljati o odlasku u nedođije BiH...

Velika hvala svima za pruženu pomoć. Mi smo je prihvaćali kako bismo preživjeli. Tako smo doživjeli i dane mirovine iako nikada nismo imali nijedan dan staža. Nismo nikoga varali. Mi smo samo objekti neizmjerne ljubavi, brige i skrbi Republike Hrvatske. Da sam ranije posumnjao u sve to, ne bih se sada s vama dopisivao. Ovako - što je tu je. Ja sam tu gdje jesam i što jesam. Netko me se sjetio i odlučio me staviti na stup srama... Iskreni pozdravi, Niko Lozančić, 11. 11. 2009.

(jutarnji list)


Dvije države punile kućni budžet

Prije godinu i po magazin Slobodna Bosna je također pisala o “jadima” Nike Lozančića. On se požalio da “zastupnik ima velike dužnosti, radi se dvanaest sati dnevno, i niko ne pita koliko odijelo ili kravata koštaju.” Kako dalje navodi Slobodna Bosna, Niko Lozančić je skrivao kako je pravo na vojnu mirovinu stekao još dok je bio predsjedavajući Doma naroda Federalnog parlamenta, te da se izdašne novčane pomoći nije odrekao ni dok je obavljao dužnost predsjednika Federacije i, od 2006., dopredsjednika Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH nije, međutim, uvjetovana samo političkim razlozima. U ovom je slučaju posrijedi i ozbiljno kršenje Zakona o mirovinskom osiguranju Republike Hrvatske, i to po najmanje dva osnova.

- Pored toga, a prema istom Zakonu o mirovinskom osiguranju, osobe koje ostvaruju pravo na mirovinu kao invalidi, ne mogu u isto vrijeme raditi ni u Hrvatskoj, niti u drugim državama. Stoga su, nakon što odu u mirovinu, dužni priložiti svoju radnu knjižicu, ili, ukoliko se odluče za radni angažman, privremeno “zamrznuti” status umirovljenika. Ako je, međutim, suditi prema Niki Lozančiću, čini se kako je taj prijeratni kakanjski policajac i poratni priučeni pravnik ipak našao “rupu u zakonu”, jer njegov kućni proračun, gotovo punih osam godina, istodobno (su)financiraju dvije države, navodi ovaj magazin.

(zurnal.info)

REVIZOR U DODIKLANDU: Sačekuša za Čeku Niz negativnih izvještaja revizije poslovanja institucija u RS, netjerao je Dodika da uvede kontrolu rada revizora. Tako sada u Dodiklandu, kao nigdje drugo na svijetu, oni koji su predmet revizije provjeravaju revizore

Možete li zamisliti situaciju u kojoj se našao revizor u autobusu, kojeg, tek što je provjerio putnicima karte i namjerio da izađe na prvom autobuskom stajalištu, zaustavlja jedan od putnika kako bi provjerio njegov učinak? U takvoj situaciji uskoro bi se mogao naći glavni revizor RS Boško Čeko, koji po zaključku entitetskog parlamenta, od sada podliježe kontroli eksternih revizorskih kuća. Sve to da bi vlast provjerila rad revizije koja kontroliše zakonitost njenog rada.

NEKONTROLIRANO KONTROLIRANJE KONTROLE

Gogoljev "Revizor” počinje čuvenom scenom u kojoj se gradonačelnik obraća svojim saradnicima: "Gospodo, pozvao sam vas da vam saopštim veoma neprijatnu vijest. Dolazi nam revizor". Posle kraćeg šoka svi gradski funkcioneri preduzimaju mjere kako bi što bolje zataškali nepravilnosti u svom poslu. Gogolj je tako otkrio da caruju javašluk, primitivizam i korupcija i pokazao da političari vrlo dobro znaju šta je opšti interes, ali da o njemu brinu samo onda kada moraju.

Slične reakcije u Banjoj Luci uslijedile su nakon objavljivanja Izvještaj Glavne službe za reviziju javnog sektora RS o reviziji Konsolidovanog izvještaja Vlade RS i reviziji finansijskih izvještaja budžetskih korisnika RS za 2008. godinu, koji je na svjetlo dana iznio niz nezakonitosti u radu kontrolisanih institucija. Pod lupom Čekinih revizora posebno se našla Investiciono-razvojna banka RS i fondovi kojima ona upravlja. Kako vlast ne trpi kritike, a one su uslijedile nakon objavljivanja izvještaja, glavnom revizoru uzvraćeno je istom mjerom.

Na posljednoj sjednici Narodne skupštine RS poslanici su usvojili revidirane izvještaje o reviziji izvještaja Vlade i budžetskih korisnika, a odbacili Izvještaj Glavne službe za reviziju javnog sektora RS o radu i poslovanju ove institucije za 2008. godinu. Time je najviši zakonodavni organ entiteta ispunio zahtjev izvršne vlasti i poslao jasnu poruku glavnom revizoru Bošku Čeki da je bio isuviše revnostan o obavljanju svog posla.

POD PRITISKOM

Naime, skupštinska većina nije usvojila izvještaj o radu revizora, ali je usvojila zaključke SNSD-a, kojima se zahtijeva da se u skladu sa Zakonom o reviziji javnog sektora RS osigura profesionalna ocjena rada Glavne službe za reviziju, odnosno eksterna kontrola kvaliteta revizorskog rada i revizorskih izvještaja, koju će izvršiti izabrane revizorske institucije. Pojednostavljeno rečeno, da bi izvještaj o reviziji neke institucije bio validan, on sada treba da prođe kontrolu, odnosno reviziju još jedne revizorske kuće.

Istim zaključkom SNSD-a Narodna skupština zahtijeva da se u skladu sa INTOSAI standardima revizije osigura efikasna komunikacija između skupštinskog Odbora za reviziju i Glavne službe za reviziju, po pitanju planiranja revizije i zahtjeva za izvještavanjem.

Parlament RS zahtijeva i da se u skladu sa INTOSAI standardima osigura neophodna komunikacija između Glavne službe za reviziju i Ministarstva finansija kada je riječ o određivanju obima, ciljeva i kriterija revizije, a u skladu sa procesom reforme javne uprave u RS i procesom integracija BiH u EU.

Iza floskule o reformskim procesima i euro-integracijama krije se jedna potpuno antievropska i antireformska namjera, koja vladajućoj političkoj opciji treba da omogući kontrolu nad radom Glavne službe za reviziju. Bolje rečeno, uspostavljanja kontrolnih mehanizama nad kontrolorima rada javnih institucija koje troše budžetski novac.

Prvi čovjek Glavne službe za reviziju, Boško Čeko, koji je na čelu ove institucije punih devet godina, više je nego iznenađen što Parlament nije usvojio njegov izvještaj o radu.

Nemam komentara na činjenicu da je u parlamentu RS usvojen izvještaj Glavne službe za reviziju javnog sektora RS o reviziji Konsolidovanog izvještaja Vlade RS i reviziji finansijskih izvještaja budžetskih korisnika RS za 2008. godinu, ali ne i izvještaj o radu i poslovanju Glavne službe za reviziju", rekao je Čeko nakon sjednice Parlamenta.

Glavni revizor je poručio narodnim poslanicima, ali i javnosti, da se iz same skupštinske rasprave vidjelo da ima pritisaka na rad njegove službe.

"Kako god da uradimo, mi smo nekome krivi. Ali, ja ne tražim da me neko voli, već da me poštuje jer radim svoj posao. Ne idem da vršim istragu da bi neko bio smijenjen, nego je cilj da se greške ne ponavljaju i da se unaprijedi finansijska disciplina", rekao je Čeko u završnoj riječi nakon rasprave o revizorskim izvještajima.

On je pojasnio da Služba radi po INTOSAI međunarodnim standardima za vrhovne revizorske institucije javnog sektora, koje su prihvatile sve zemlje svijeta, a naglasak imaju na nezavisnosti- finansijskoj, organizacionoj i funkcionalnoj.

REVIZOROV STRAH OD PRIJAVE

Oštro zamjerajući Parlamentu od kojeg je očekivao podršku za svoj rad, Čeko je konstatovao da Službu nema ko da zaštiti i da je dva dana slušao diskusije poslanika koji su ga do juče podržavali, pa se okrenuli protiv njega, kao i onih koji su ranije kritikovali njegov rad, a sada ga podržavaju.

"Ko će stati iza mene sada kada imam suđenje iz 2002. godine zbog nanošenja duševne boli ministru koji od mene traži odštetu od 50.000 KM. Možete misliti kakav sam ja revizor kad strepim od krivičnih prijava", rekao je Čeko poslanicima, navodeći da odavno trpi pritiske koji se ogledaju i kroz prijetnje njemu i njegovoj porodici da će im "revizija doći glave".

Iako je zbog svog zdravstvenog stanja ranije najavljivao da će se povući s mjesta glavnog revizora, bijesan zbog namjera vladajuće koalicije da stavi pod kontrolu rad njegove službe, Boško Čeko je poručio da neće ustuknuti pred takvim namjerama.
"Ako mislite da ćete mene smijeniti tako što ćete mi poslati reviziju, varate se", rekao je Čeko osvrćući se na zaključke SNSD-a kojima je određeno da Glavnu službu za reviziju javnog sektora kontroliše revizorska institucija: „Neka neko proba i usudi se da mene i moj tim vrati kada dođem u reviziju, jer će ministar finansija RS i svi oni koji podliježu reviziji biti predmet revizije“, poručio je Čeko.

On je naglasio da u svom radu pokušava biti izvan politike i poručio da će nastaviti da radi profesionalno posao glavnog revizora, kao da se ništa nije desilo.

Vapaji opozicije da se usvojenim zaključcima SNSD-a zauzdava i ono malo profesionalizma što je ostalo u Glavnoj službi za reviziju javnog sektora RS, nisu pomogli. Zahvaljujući poziciji moći, vlast koja treba biti kontrolisana, uspostavila je kontrolu nad onima koji treba da kontrolišu njen rad.

DOSSIER Chuck Norris s ahmedijom

 

Sve može, sve mu je dozvoljeno, samouvjereno kao Chuck Norris, reis dominira političkom scenom u Bošnjaka, ali i ostalih. Nudimo vam skraćenu kompilaciju izjava reisu -l - uleme Mustafe ef. Cerića. Ne sumnjamo da će se ona vrlo brzo značajno proširiti.

Reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić je čovjek koji ima pravo svima suditi, politički vaziti koliko mu volja, proglašavati ljude psihijatrijskim slučajevima, udbašima, izdajnicima... Sve može, sve mu je dozvoljeno, samouvjereno kao Chuck Norris reis dominira političkom scenom u Bošnjaka, ali i ostalih. Kod njega političari smjerno dolaze po savjete, on sugerira da se napiše ustav BiH i poziva odgovarajućeg autora za taj lahki zadatak, otvoreno govori za koga Bošnjaci trebaju glasati a koga ignorirati, procjenjuje ko može ulaziti u bosansko selo... S druge strane, svaku vrstu kritike prema sebi, Armani džubetu, kičastim Ray Ban naočarima ili imamima - pedofilima, reis proglašava islamofobijom.

Nudimo vam skraćenu kompilaciju izjava reisu -l - uleme Mustafe ef. Cerića. Ne sumnjamo da će se ona vrlo brzo značajno proširiti.

- Predsjednik SDA mora da bude lijep, mudar i da ima porodični background.

(Izjava pred Kongres Stranke demokratke akcije)

- Jesam, približio sam se uz SDA. Nadam se da ti sarajevski mediji sada mogu odahnuti.

(Dani, 01. 02. 1999.)

- Budite ponosni što se zovete Omer, Samir, Nedžad, Fatima, a ne Jovan, Marko, Mile...

(Dani, 01. 02. 1999.)

- Harise, imaš našu podršku da BiH bude bez entiteta. Napiši ustav.

(Oslobođenje, 08. 01. 2006.)

- Radovan Karadžić je više učinio za buđenje islama u BiH nego što sam ja postigao za 50 godina misionarskog rada. Mnogi su se zbog zločina bosanskih Srba podsjetili da su muslimani.

(austrijski magazin Zeitschrift)

- Oni nemaju obavezu, ako tako ne osjećaju. Mi u Sarajevu apsolutno poštujemo autonomnost u Srbiji. Ona donosi svoje odluke legalno i legitimno, bez našeg miješanja. Šta više, glavni muftija u Srbiji je član Rijaseta i ima glas koji može odlučiti ko će biti Reis-ul-ulema za BiH, Srbiju i Hrvatsku.

(Oslobođenje, 20. 05. 2009)

- Mi jesmo Turci, po našem povijesnom određenju, identitetu islama koji su nam Turci donijeli. Ali mi smo i Bošnjaci.

- Mi znamo vrlo dobro da se gospodin Gregorian oženio ovdje u Bosni i Hercegovini gospođom Olgom, mi mu želimo dobar i sretan brak, ali sve govori o tome da gospodin Gregorian nema pravo da nama čita moralne lekcije, da nas proziva nego ima obavezu da odgovori.

(politički magazin Crta BHT1, 04. 11. 2009)

- Imaju li Bošnjaci šansu na popravni ispit? Nije beznadno što se to dogodilo. Mislim da nije još kasno da se vrijednosti koje je Alija Izetbegović postavio, i zašto ne reći i kao političke i moralne standarde u politici kod Bošnjaka, nije kasno da se povrate. Politički i moralni standardi koje je Alija Izetbegović postavio su pogaženi.

(Dnevni Avaz, 23.05.2009.)

- Muslimani u Evropi trebaju jedan muslimanski autoritet iz dva ontološka i dva historijska razloga. Ontološki razlozi su: (1) Božansko porijeklo Kur'ana je razlog zbog kojeg je božanski poziv na ugovor s ljudima vječan, nepromjenljiv i neraskidiv; ljudi trebaju da nauče kako da održe svoje obećanje Bogu u svako vrijeme i na svakom mjestu. (2) Lično ispovijedanje vjere (šehadet) i kolektivna moralna predanost (Šerijat) moraju naći izraz u praktičnoj funkciji vođstva (imameta) kao ljudskog načina discipline i odanosti zajedničkoj dobrobiti civilnog društva.

(Izazovi jednog muslimanskog autoriteta u Evropi)

- Ja mislim da slijedom ove logike Evropa treba da potvrdi da je islam dio Evrope ne otežući ni odlažući primanje Turske u Evropsku uniju. Turska, vjerovatno, nije član EU jer Bosna nije član EU. Mislim da, kada Bosna postane članica EU, Turska će postati automatski.

(DANI, 16. 5. 2008.)

- Je li ti imam stavljao ruku na spolni organ, pitao je reis maloljetnu N. T.

- Jeste, odgovorila je.

- Jesi li ruku na njegov spolni organ stavila preko hlača ili ti je rekao da otkopčaš njegove hlače, nastavio je reis.

- Preko hlača, rekla je djevojčica.

- A, je li se imam uzbudio? , upitao je reis Cerić

(Oslobođenje, 16. 02. 2009.)

- Ja sam pristao da s Vama razgovaram samo zato što ste Vi Hrvat!

(uredniku političkog magazina Crta Amarildu Gutiću)

- Stoga, vjera je suviše važna da bi bila ostavljen samo teolozima, ali i politika je suviše ozbiljna stvar da bi bila ostavljena smo političarima.

(Dnevni avaz, 23.02.2008.)

- Bošnjaci su zabrinuti za trenutno stanje u državi, ali je to i dobar pokazatelj jer znači da su zainteresovani i traže odgovore na krucijalna pitanja svog opstanka i budućnosti.

(24 sata.info, 09. 09. 2009.)

- Mi svi vidimo šta Dodik radi posljednje dvije godine. Vidimo da prkosi cijelom svijetu. Svi Bošnjaci imaju jedan odnos prema Dodiku, odnosno da je to što radi nekorektno i da ruši BiH. Istovremeno, nije primjereno da se iz Sarajeva pokazuje junaštvo u Sarajevu, blateći ga kada treba i kada ne treba. Dodika treba kritikovati, ali argumentima. Ako je neko junak i hrabar, onda treba da ode u Banju Luku, TVRS, i tamo da kritikuje Dodika, a ne da se ovdje pravi junačina, onda to ide sve na račun Bosne i njene podjele. To je licemjerno. To ide na štetu Bošnjaka, zaključio je Cerić.

(politički magazin Crta, 04. 11. 2009.)

- Na djelu je apartheid koji nad muslimanima provodi hrvatska politika. On je očit. Odakle pravo jednoj političkoj opciji da u Bosni provodi apartheid poput onoga u Južnoj Africi. Međunarodna zajednica to mirno posmatra - kazao je reisu -l - ulema, pozivajući domaće i međunarodne autoritete da dignu glas protiv toga.

(superbosna.com, 12. 05. 2006.)

- Temelji Bosne su ahdnama, Kulin ban, Gazi Husrev beg i rahmetli Alija Izetbegović.

- Neka Srbija kaže: ovo su ovi koji su ubijali, mi ih osuđujemo. Ja sam gospodinu Borisu Tadiću u Beogradu rekao: Ja dolazim u ime Islamske zajednice muslimana - Bošnjaka i nudim vam da otvorimo srpsko - bošnjački dijalog, jer pitanje svih pitanja na Balkanu, koje treba riješiti, jeste odnos Bošnjaka i Srba, ne više Albanaca i Srba, sa Albancima ste riješili problem, sa Hrvatima ste riješili, oni su dobili svoju državu, vi ste pomogli da to urade, Srba više nema u Hrvatskoj da mogu ugroziti hrvatski integritet. Samo Bošnjaci i Srbi imaju te odnose koji nisu rastavljeni. Mi smo kazali - hajde da otvorimo jedan dijalog, koji će biti korektan, da vidimo kako ćemo našoj djeci objasniti šta je ko radio. Tadić je to shvatio neozbiljno. Ja sam mislio da je on političar od formata.

(NIN, 04. 06. 2009.)

- Kome, ba, mi da se prilagođavamo, nek se oni nama prilagođavaju. Dosta je bilo našeg prilagođavanja.

- Gospodin Tomić ne razumije bosansko selo.

( O advokatu Dušku Tomiću, nakon otkrivanja pedofilskog skandala u Gluhoj Bukovici.)

 (zurnal.info)



Kako se puni budžet: Pola meni, pola državi Svakog mjeseca prosječna četvoročlana porodica u BiH, kupujući osnovne životne namirnice, u budžete na različitim nivoima vlasti direktno uplati 254 marke, samo kroz poreze i carine uračunate u maloprodajnu cijenu proizvoda.

Pored toga, kroz obavezne uplate iz bruto plate zaposlenog za zdravstveno i penziono osiguranje, osiguranje za slučaj nezaposlenosti i porez na dohodak, u javne fondove svakog mjeseca zaposleni građanin uplati još 516 maraka, pokazuju rezultati istraživanja Fondacije “Centar za zastupanje građanskih interesa”.

Mjesečni troškovi veći od plate

-Ova kalkulacija izvedena je na bazi prosječne četvoročlane porodice u BiH u kojoj je zaposlen samo jedan član sa zvaničnom prosječnom platom od 792 marke i kojima mjesečno za potrošačku korpu osnovnih životnih namirnica treba 818 maraka. Naš osnovni cilje je da među građanima razvijemo osjećaj da se u javnim fondovima u BiH nalazi njihov novac, kaže Samir Mušović, predsjednik Upravnog odbora Fondacije “Centar za zastupanje građanskih interesa”.

Sabere li se iznos poreza i carina uračunat u maloprodajnu cijenu kupljenih osnovnih proizvoda, , sa iznosom doprinosa za zdravstveno i socijalno osiguranje, dolazi se do impresivnog iznosa od 770 maraka mjesečno sa koliko prosječna četvoročlana porodica u BiH sa samo jednim zaposlenim “potpomaže” budžete i javne fondove . Na godišnjem nivou to je čak 9.240 maraka za šta se poređenja radi, može kupiti pet kvadratnih metara stana ili deset računara.

Kako je prosječna neto plata u BiH 792 marke, ispada da svoju bruto zaradu građani bratski podjele sa državom, po principu “pola meni, pola državi”.

Četiri porodice rade za jednog birokratu

Naravno, ove kalkulacije se odnose na porodicu gdje je zaposlena samo jedna osoba, a ukoliko su zaposlene dvije osobe u tom slučaju mjesečan iznos koji uzima država postaje još i veći.

Sa druge strane, od ovog novca plaća se izrazito brojna i neefikasna administracija u BiH na svim nivoima vlasti, čije su prosječne plate veće od plata većine običnih smrtnika koji nemaju tu sreću da im je poslodavac država i da im plata stiže iz budžeta. U čitavoj BiH na svim nivoima vlasti u javnoj administraciji zaposleno je oko 120.000 ljudi, što je više od petine od ukupnog broja zvanično zaposlenih.

Prema podacima Agencije za statistiku BiH, u avgustu ove godine prosječna plata zaposlenih u javnoj upravi u BiH iznosila je 1.090 maraka dok je u isto vrijeme plata građevinara u prosjeku iznosila 523 marke.

Jednostavna računica pokazuje da jedna mjesečna neto plata činovnika u BiH proguta sav novac koji četiri porodice daju državi samo iz maloprodajne cijene mjesečne potrošačke korpe.

Puno novca za nikakvu uslugu

Najveći problem i nije suma koju građani izdvajaju za finansiranje državnog aparata, penzionog i zdravstvenog sistema, već ono što (ne)dobijaju zauzvrat.

Svaki kontakt sa birokratijom od opštinskog do državnog nivoa ravan je noćnoj mori, gdje se od građana očekuje da ćutke podnose sve hirove birokrata, koji su uvijek u pravu. A upravo ti građani pred šalterom, svakog mjeseca direktno daju novac za platu činovnika sa druge strane stakla.

Građani na žalost nisu svjesni osnovne činjenice da su oni poslodavci a birokrate njihovi zaposleni.

Kako pokazuju rezulati istraživanja agencije Prism research, dobijeni nakon anketiranja 1.000 punoljetnih građana širom BiH, čak 96,4 posto građana u BiH uopšte ne zna koliko im kroz direktne i indirektne poreze i doprinose država uzima svakog mjeseca.

U momentu kada građani shvate da se radi o polovici njihove bruto plate, vjerovatno će konačno početi postavljati pitanje političatrima za koje su glasali i koji ih sada ubjeđuju da para nema, “a gdje je završio moj novac”.

(zurnal.info)

EKSKLUZIVNO: Hećin strateški partner je firma u likvidaciji! Švajcarska kompanija Kaztransgas, favorit federalnog ministra industrije Vahida Heće za strateškog partnera Elektroprivrede BiH, od 1. oktobra ove godine je u procesu likvidacije, saznaje Žurnal.

Prema podacima iz švajcarskog poslovnog registra, kompanija KazTransGas AG, čiji je predsjednik Branko Montenegro i koja postoji manje od četiri godine, od 1. oktobra 2009. godine i zvanično je u procesu likvidacije.

Kompanija je registrovana pod imenom BMG Group AG, 17. januara 2006. godine, i to kao dioničko društvo sa sjedištem u Ruviglianu, sa temeljnim kapitalom od 100.000 franaka. Slučajno, u isto vrijeme kada se u Federaciji BiH počelo ozbiljno najavljivati pokretanje investicija u energetskom sektoru.

Da stvar bude zanimljivija, u registru je prilikom osnivanja kao sjedište ovog giganta upisana kućna adresa Radivoja Crnogorca u Luganu.

Prilikom osnivanja, kao predsjednik kompanije naveden je Branko Montenegro, direktor je gruzijac Gia Chavdia, dok su se u upravi našli još Manuele Wernli te Radivoje Crnogorac, dok kazahstanaca nema ni na vidiku.

Kompanija je, kako to švajcarski propisi nalažu, kao ovlaštenog revizora angažovala jednu od najvećih svjetskih revizorskih kuća, Ernst&Young.

Kako je BMG postao Kaztransgas

U junu 2006. godine Vlada FBiH objavljuje javni poziv kojim poziva sve zainteresovane investitore za ulaganje u energetski sektor da dostave neobavezujuće ponude.

Umjesto raspisivanja zvaničnog tendera, Vlada FBiH 28. septembra 2006. godine donosi odluku o izboru strateških partnera među kojima je i BMG Group.

Tri dana prije donošenja zvanične odluke Vlade FBiH, iz uprave BMG Group povlače se gruzijac Chavdia i švajcarac Wernli, a dan nakon odluke o izboru strateških partnera Radivoje Crnogorac mijenja ime u Radivoje Montenegro.

I dok u FBiH počinje da se problematizira pitanje izbora strateških partnera za energetski sektor na krajnje čudan i netransparentan način, u BMG Group dolazi do velikih promjena.

Iznenada, 20. decembra 2006. godine kompanija mijenja ime u KazTransgas BMG, i umjesto svjetski renomirane revizorske kuće Ernst&Young, novi revizor postaje anonimna revizorska kuća Consolida iz Švajcarske.

Istovremeno, na mjesto predsjednika kompanije dolazi kontraverzni albanski biznismen Behgjet Pacolli. Mijenja se i sjedište kompanije koje se iz Ruvigliana premješta u Paradiso.

Povećava se i temeljni kapital kompanije sa stotinu hiljada švajcarskih franaka na pola miliona franaka, ali je od ove sume efektivno uplaćeno tek 180.000 franaka.

Vrteška” u upravi Kaztransgasa

U naredne tri godine u upravi kompanije odigrava se prava vrteška gdje se na mjestima predsjednika, direktora i članova uprave naizmjenično smjenjuju Behgjet Pacolli, Branko i Radivoje Montenegro, kao i kazahstanci Rustem Yeshibayev, Daniyar Bashibayev, Yessenali Ussenov.

Optimizam u pogledu dobijanja “posla stoljeća” u BiH raste, naročito nakon posjete ministra industrije u Vladi FBiH, Vahida Heće i ministra vanjskih poslova BiH, Svena Alkalaja, Kazahstanu u maju 2007. godine.

Na put u daleki Kazahstan ministri odlaze avionom Behgjeta Pacollija koji putuje sa njima da im se nađe pri ruci.

Čini se da je sa dolaskom svake nove godine u ovoj kompaniji promjena imena postala tradicija, pa je tako u decembru 2007. godine ime opet promjenjeno, ovog puta samo u Kaztransgas AG.

Iako se od početka BMG, koji je kasnije preimenovan u Kaztransgas, predstavljao kao firma kćerka kazahstanske državne kompanije Kaztransgas , na zvaničnoj web strani “pravog” Kaztransgasa, među firmama-kćerkama, nigdje se ne pominje švajcarski Kaztransgas ili BMG, već samo KTG AG, koji je posebna kompanija.

Propala firma strateški partner i zeničkom načelniku

U čitavoj priči oko švajcarskog Kaztransgasa zanimljivo je da se kazahstanci u upravi kompanije pojavljuju tek u martu 2007. godine, pola godine nakon što je Vlada FBiH odlučila da odabere tadašnji BMG Group za strateškog partnera u energetskom sektoru.

Kako je u FBiH izbor strateških partnera u energetskom sektoru postao prvorazredni skandal, topile su se i šanse švajcarskog Kaztransgasa da dobije koncesiju za gradnju novih hidro i termo elektrana u FBiH.

Poslednji pokušaj Kaztransgasovog ulaska u energetski biznis u BiH je sporazum sa opštinom Zenica o izgradnji termoelektrane na gas koja bi vodom zagrijavala Zenicu a struju izvozila.

Memorandum o razumjevanju između opštine Zenica i Katransgas AG sa sjedištem u Švajcarskoj potpisan je 19. marta 2009. godine , dok je ugovor o zajedničkom ulaganju potpisan tri mjeseca kasnije, 3. juna 2009. godine.

Švajcarski potpisnik memoranduma, strateški partner za izgradnju termoelektrane na gas, je isti onaj Kaztransgas koji je od 1. oktobra ove godine u likvidaciji.

Lažno predstavljanje švajcarskog Katransgasa

Memorandum o razumjevanju otkriva još jednu igru sa lažnim predstavljanjem švajcarskog Kaztransgasa.

U preambuli memoranduma uredno je naveden registarski broj Kaztransgasa u Švajcarskoj (CH-501.3.005.924-6) što odgovara identifikacijskom broju Kaztransgasa AG koji je od 1.oktobra ove godine u likvidaciji.

Ali u sledećeoj rečenici u tekstu memoranduma navodi se “KTG Švicarska je firma kćerka JSC kazTransGas, osnovana u skladu sa odlukom Vlade Republike Kazahstan broj 173 od 5. februara 2000. godine”, što daje kredibilitet zeničkom strateškom partneru.

Iako se na prvi pogled stiče utisak da se govori o istoj kompaniji, te da je samo radi uštede prostora drugoj rečenici puni naziv Kaztransgas AG zamjenjen skraćenicom KTG, radi se o dvije različite kompanije.

Da je riječ o različitim kompanijama vidljivo je, kako iz različitih identifikacijskih brojeva kompanije, tako i iz datuma osnivanja.

Kaztransgas AG osnovan je tek 2006. godine, dok je kompanija KTG sa registarskim brojem CH 350.3.001.636-5, osnovana 26 godina prije Kaztransgasa AG , 4. februara 1980. godine pod imenom Comapral SA, i nju kao svoju “ firmu-kćerku” zvanično priznaje i “originalni” Kaztransgas.

Kompanija za jednokratnu upotrebu

Ono što se nameće kao logičan zaključak je da kompanija, koja je izgleda i osnovana samo da odigra ulogu “strateškog partnera” Elektroprivredi BiH, u poslu čija se vrijednost mjeri milijardama eura, nakon što je postalo očigledno da od dobijanja koncesije za gradnju termo i hidroelektrana u BiH bez tendera nema ništa, svojim vlasnicima je postala nepotreban teret pa su odlučili da je i formalno ugase.

Gorljivi zagovornici Kaztransgasa AG kao strateškog partnera Elektroprivrede BiH, prije svega federalni ministar industrije Vahid Hećo i njegov stranački šef, Haris Silajdžić, koji su sve one koji su se suprotstavljali dodjeli koncesija bez tendera optuživali da uništavaju budućnost BiH, sprečavaju neviđeni ekonomski procvat i instantno rješenje problema nezaposlenosti, sada bi trebali da odgovore na par jednostavnih pitanja.

Kako je moguće da takav “gigant” , za koga se tvrdilo da obrće stotine miliona eura godišnje, preko noći završi sa ključem u bravi i šta bi se desilo da je Kaztransgas AG u međuvremenu stvarno dobio koncesije za gradnju termo i hidroelektrana u BiH i preuzeo obavezu investiranja nekoliko stotina miliona eura, koje očigledno nema niti ih je ikada imao.

(zurnal.info)

Nalogodavci iz BiH i bugarska mafija pripremaju atentat na Bakira Hadžiomerovića

Iako raspolažu informacijama o mogućem atentatu na Bakira Hadžiomerovića, urednika magazina 60 minuta, nadležna tužilaštva i drugi istražni organi ne poduzimaju ništa da spriječe napad niti da sankcioniraju osumnjičene

Bugarska mafija priprema ubistvo Bakira Hadžiomerovića, urednika političkog magazina FTV "60 minuta", objavljeno je večeras na Dnevniku 2, Federalne televizije. Prema tim informacijama, dvojica bugarskih kriminalaca i jedan Albanac već duže vrijeme planiraju ubojstvo Hadžiomerovića.

Urednik 60 minuta je više od godinu dana pod stalnom policijskom pratnjom nakon niza prijetnji koje su mu upućene zbog njegovog novinarskog angažmana. Policija je odlučila da pruži stalnu pratnju Hadžiomeroviću nakon što su mu bile upućene prijetnje kako će mu odsjeći glavu. Polcija je otkrila autora  tih prijetnji. Ipak, zbog težine prijetnje i nejasnih namjera naručilaca, policija je odlučila da Hadžiomerović i dalje ima stalnu policijsku pratnju. U međuvremenu, Hadžiomerovića su počeli javno optuživati i prozivati ljudi iz javnog i političkog života Bosne i Hercegovine. Premijer Republike Srpske Milorad Dodik je koristio svaku priliku da uputi javnu prijetnju uredniku 60 minuta. A u linč su se uključile i mnoge druge ličnosti iz kriminalnog miljea. Vrlo brzo su se u progon uključili neki od najuticajnijih ljudi iz Islamske zajednice u BiH, na čelu sa reisom Mustafom Cerićem. Njegov primjer su slijedili tajkuni sumnjivog poslovnog backgrounda, vlasnici medija, političari optuženi za korupciju i kriminal... Oni su svoje navode skrivali iza ugroženosti Bošnjaka i antibošnjačke zavjere, a Hadžiomerović i njegove kolege iz 60 minuta su optuživali za islamofobiju, mržnju prema Srbima/Bošnjacima/Hrvatima...

Kontaktirali smo Bakira Hadžiomerovića da nam prokomentariše ove navode ali je on zbog upozorenja koje je dobio od istražnih organa samo izjavio kako javnost zna da on i njegova porodica već godinu dana imaju stalnu policijsku pratnju ali da do sada ništa nije urađeno po tom pitanju, što dovoljno govori o ovom slučaju i njegovoj pozadini. 

Nakon posljednjih saznanja o unajmljenim ubicama koj su dobili zadatak da izvrše atentat na Bakira Hadžiomerovića, bilo je za očekivati da tužilaštvo i policija pokrenu istragu oko potencijalnih naručilaca. Prema informacijama koje je dobio Žurnal, sa velikom sigurnošću se može tvrditi da se među onima koji su javno napadali i prijetili Bakiru Hadžiomeroviću nalaze oni koji su unajmili plačenike iz Bugarske, Srbije i sa Kosova. No, jedan od najvećih problema predstavlja činjenica da ova saznanja imaju i organi koji su zaduženi da istraže i ispitaju sve ove navode. Međutim, oni do sada nisu poduzeli baš ništa kako bi se procesuirale osobe za koje se tvrdi da su dobili zadatak da ubiju Bakira Hadžiomerovića, niti da ispitaju potencijalne naručioce.

Magazin Žurnal došao je do određenih informacija koje zbog toka istrage ne možemo objaviti, ali ćemo nastaviti sa prikupljanjima relevantnih informacija o ovom slučaju.



DODIKOHULNO: Lažno prikazivanje raja

Novinare, sudije i tužioce koji su proteklih godina ukazivali na nesagledivi kriminal u Republici Srpskoj, Dodikova Vlada je u dokumentu “Lažno prikazivanje društvenih i ekonomskih prilika u RS” optužila za sataniziranje ovog bh. entiteta. Žurnal u cjelosti objavljuje ovaj dokument

Vlada Republike Srpske predstavila je dokument pod naslovom Lažno prikazivanje društvenih i ekonomskih prilika u RS, u kojem je ponudila navodne dokaze o navodno štetnom djelovanju više osoba i organizacija koje smatra odgovornim za “satanizaciju” RS.

U informaciji na 30 stranica Vlada RS podsjeća da je prije godinu dana podnijela krivičnu prijavu protiv devet osoba koje tereti za “udruživanje radi nanošenja štete i povredu prava RS, njenog predsjednika i premijera, kao i ministara”.

U RUKAMA RAFIJA

U tekstu se objašnjava da je grupa koju čine: glavni tužilac BiH Milorad Barašin, međunarodni tužilac Hari Furlan, prvi zamjenik visokog predstavnika Rafi Gregorijan, šef Odjeljenja za organizovani kriminal Tužilaštva BiH Dejvid Apčer, sudija Suda BiH Šefko Šahbegović, novinari Federalne televizije Bakir Hadžiomerović i Slobodan Vasković, predsjednik nevladine organizacije "Narodni front" Dragomir Babić i funkcioner Sipe Dragan Lukač, “stvorila cijeli sistem konstrukcija i laži koji je zasnovan na navodnim analizama i istragama koje je vodio OHR”.

Pri tom, Vlada tvrdi da Tužilaštvo BiH u ovom slučaju “nije ni pokušalo da ozbiljno odgovori svojoj ulozi”. “Većina njih je, ohrabrena odbijanjem Tužilaštva i Suda BiH da se upuste u istragu protivpravnog djelovanja nastavila još jače djelovanje u nanošenju što veće štete Republici Srpskoj. Evidentno je da se radi o organizovanoj grupi koja podstiče vršenje krivičnih djela i koja ima uticaj na pravosudne institucije i diplomatske krugove”, navedeno je u informaciji Vlade.

Oštrica Vladine kritike usmjerena je na Transparency international BiH, za kojeg je navedeno da je zloupotrebljavao svoj međunarodni status “stavljajući se u ruke Rafija Gregorijana”. Vlada smatra da je neprimjereno da joj Transparency izdaje zadatke, te ponovo navodi činjenice kojima dokazuje lažne optužbe za nezakonitu privatizaciju Rafinerije nafte u Bosanskom Brodu.

Na meti Vladinog analitičkog pera posebno se našao bivši direktor TI-a za BiH Boris Divjak, ali i ostalo osoblje, za koje se konstatuje da je “zloupotrebljavalo ovu međunarodnu organizaciju, baveći se pitanjima koja izlaze iz okvira proklamovanih ciljeva, insisitirajući na svom značaju koji je neutemeljen i za koji nemaju nikakav mandat”.

UREĐIVANJE MEDIJA

Vlada RS podsjeća i na takozvanu “crnu medijsku listu”, ističući da je postojanje medijskog mraka u Republici Srpskoj “potpuno neutemeljena kvalifikacija”. To je obrazlaženo činjenicom da su “svi štampani i elektronski mediji ne samo iz BiH, već i iz regiona, dostupni građanima Republike Srpske”, kao i internet! “Ako su mediji prostor neograničene slobode, onako kako ih im shvatamo i uređujemo, ko je onda taj ko u ovom trenutku pokušava da ugrozi tu slobodu?”, pitaju se u Vladi RS.

Prozvani u ovom tekstu pitaju se zašto se Vlada odlučila na takav korak i time, kako kažu, pokazala koliko drži do medijskih i građanskih sloboda, te koliko i sama vjeruje u pravnu državu.

Tanja Topić iz fondacije “Fridrih Ebert”, koja je u svojim političkim analizama ukazivala na neodgovorno ponašanje izvršne vlasti u RS i tako dospjela na listu nepoželjnih u medijima odanim Dodiku, kaže da nije iznenađena “činjenicama” koje su ponuđene u tekstu.

-Meni je drago da su politički i policijski komesari u vrijeme ekonomske krize potrošili toliko papira na nas marginalce, kako nas u vladajućim krugovima smatraju. Predlažem da se vrate verbalni delikt i Goli otok, kako bi ovo postalo mjesto sretnih ljudi - kazala je Topićeva, priznajući da je cinizam dobar način da se pokaže mišljenje o tih 30 stranica.

Bivša ministrica finansija u Vladi RS, Svetlana Cenić koja je također na “crnoj medijskoj listi”, grohotom se nasmijala na pomen Lažnog prikazivanja društvenih i ekonomskih prilika u RS.

-Takvu informaciju ne bi plasirala ni jedna ozbiljna vlada na svijetu, pa čak ni u našem okruženju. Hoće li sada da analiziraju i ono što kaže baba-Grozda na ulici, koja nema šta da jede? Ako im je parametar ono što piše jedan “San”, hoće li provjeriti da li je o ekonomskom stanju u RS nešto objavio i “Kozarski vjesnik”?- upitala je sarkastično Cenićeva.

U OHR-u su odbili da komentarišu navode iz informacije Vlade RS, ali su najavili da će se oglasiti naknadno, jer tekst tek treba da bude preveden.

SITNE PREVARE LAŽNOG DODIKA Pero Maljutka, alias Petar Cvijanović, bivši šofer Biljane Plavšić i Svetozara Mihajlovića, godinama je varao ljude u BiH i Srbiji lažno se predstavljajući kao Milorad Dodik. Koristeći sličnost sa premijerom RS, tražio je od svojih žrtava priloge za SNSD, ali i novac za pomoć teško oboljele djevojčice. Prevara je funkcionirala skoro savršeno. Lažni Dodik je pogriješio samo u jednom – tražio je premalo

 Samo što je sa stranica crne hronike sišla vijest o hapšenju Petra Cvijetinovića iz Bijeljine, zvanog Pero Maljutka, javnosti poznatog po tome što se po BiH, Srbiji, ali i Hrvatskoj, lažno predstavljao kao premijer Republike Srpske Milorad Dodik i tražio novčanu pomoć za liječenje teško bolesnog prijatelja ili siromašne djevojčice, u Republici Srpskoj otkriven je još jedan u nizu slučajeva iznuđivanja novca.

Dok je lažni Dodik molio naivne pojedince i preduzeća da uplate novac na određeni račun kako bi se platilo skupo liječenje, ne libeći se da uzme i gotovinu, najnoviji prevarant iz Prnjavora predstavlja se kao član nevladine organizacije koja prikuplja novac uz blagoslov mlađahnog načelnika opštine Darka Tomaša, inače člana SNSD-a.

POLICIJSKA ZAŠTITA

Tako je Zoran Žunić iz Bosanskog Broda uspio da prevari otpravnika Autobuske stanice u Prnjavoru, Vladeka Šikoru za 300 KM, kojem je za “donirani” novac obećao reklamne majice sa logom preduzeća. Slučaj je otišao toliko daleko da je reagovala i opštinska vlast, koja je u obraćanju javnosti navela da je zbog saznanja da su “neki od privrednika namjeravali da doniraju novac” lažnom aktivisti NVO, lopova prijavila policiji.

Ovo nije prvi, a ni posljednji slučaj da se dosjetljivi prevaranti kriju iza imena, lika, ili glasa neke javne osobe, najčešće političara, i tako lako i brzo dođu do novca. Istina, Žunić je, neka ne zamjeri, sitan lopov. Drugi, veći i opasniji, varaju za veće sume, prijete i ucjenjuju.

Proljetos je na svjetlo dana izašla afera iznuđivanja novca u opštinama banjalučke regije, gdje je samo u Čelincu, na prevaru, od nekoliko lokalnih biznismena uzeto oko milion i po konvertibilnih maraka. Lanac prevare prekinuo je privatni preduzetnik iz Čelinca i poslanik SNSD-a u Narodnoj skupštini RS, Ilija Vujičić, koji je policiji prijavio Vidosava Jungića iz Čelinca za pokušaj iznude 80.000 eura.

Jungić je danima pratio svoju žrtvu i pokušao da ga ucijeni prijetnjom njegovoj porodici, što je Vujičića i primoralo da zatraži zaštitu od policije.

Vidosav Jungić nije ucjenjivao samo Vujičića, već i pomoćnika ministra finansija u Vladi RS Jovu Radukića, desnu ruku ministra Aleksandra Džombića, takođe Čelinčanina. Naravno, nije bio usamljen u ovom poduhvatu. Na djelu je organizovana grupa koja se po Banjaluci i okolini odavno bavi kriminalnim poslovima, uglavnom iznuđivanjem, reketiranjem, ali i kamatarenjem zbog kojeg su neki ostali i bez krova nad glavom, a mnogi bez preduzeća i pozamašne imovine. Ovo posljednje dogodilo se braći Željku i Molovanu Noviću iz Kotor Varoši, koji su novac uzimali pod kamatu, uredno vraćali glavnicu s kamatom, a onda su uslijedile ucjene i prijetnje. Tako su braća Nović ostala bez tri šumska traktora, dva auta, motocikla... Kamatari su išli dotle da su im novac iznuđivali prijetnjom da će jednog od njih baciti s mosta ili da će “dovesti pedere da ih j...”

U ovom slučaju optužen je Goran Vrhovac iz Čelinca, dok je Damir Ostojić saslušan i oslobođen svake sumnje. Nezadovoljna braća Novići po advokata su otišli čak u Bijeljinu, jer sumnjaju u sprege policije, sudija i advokata u Banjoj Luci. Oni kažu da su im ucjenjivači rekli kako imaju policajce koji rade za njih i sve im dojavljuju, te da u šaci drže i neke visoke funkcionere, čija imena Novići ne pominju ni policiji ni novinarima.

PRIJETNJA DODIKU

Zanimljivo je da se Ilija Vujičić pokazao kao najtvrđi orah. On se obratio i svom stranačkom šefu, Miloradu Dodiku, ali i ministru unutrašnjih poslova Stanislavu Čađi i od njih zatražio da zaštite njega i njegovu porodicu, ali i da zaustave kriminalce koji su uzimali novac od privatnika pod kamatu, tvrdeći da tako skupljaju i peru pare za finansiranje SNSD-a. Naravno, sve dok iznos preuzetog novca ne bi dostigao značajniju cifru. Tada bi, po pravilu, isplata kamata prestajala, a “pošteni biznismeni” i “stranački aktivisti” netragom nestajali.

Vujičić je “priprijetio” Dodiku da će istupiti iz stranke ako se stvari ne istjeraju na čistac, a izašao je i u javnost, otvoreno govoreći u medijima o svemu što ga je snašlo. Banjalučka Alternativna televizija u više navrata objavila je ovu priču, dok se većina medija zadržala na prenošenju šturih policijskih saopštenja. Ministar unutrašnjih poslova Stanislav Čađo izbjegava da govori o ovom slučaju, najčešće tvrdeći da je istraga u toku i da je stvar osjetljiva. Kako i ne bi bila kada neki tvrde da su u sve bili uključeni i pojedini inspektori policije.

Svi ovi slučajevi imaju jednu zajedničku nit koja ih veže za vladajuću stranku u Republici Srpskoj. Iza autoriteta lidera SNSD-a Milorada Dodika krio se i “junak” s početka priče, Pero Maljutka, koji je svoju glumačko-prevarantsku karijeru započeo u Bijeljini. Kada je u svom gradu postao svima znan i kada mu priča o skupljanju novca za liječenje teško oboljelih nije prolazila, odlučio je da fizičku sličnost sa Dodikom unovči u Srbiji, gdje je i uhapšen nedavno. Ovom hohštapleru pošlo je za rukom da imitirajući Dodikov glas i pokrete prevari čak i velika imena srpskog biznisa, vlasnika “Comtrade-a” Veselina Jevrosimovića i “East pointa” Zorana Drakulića, koji su priznali da su bili mete lažnog Dodika. Vlasnik kompanije za proizvodnju vojne opreme, Mile Dragić, “primio” se na Maljutkinu priču o bolesnom djetetu i uplatio 2.000 eura.

Pero Maljutka, za kojim je MUP RS tragao od aprila 2007. godine zbog prevare je osuđen na godinu i po dana zatvora. U predizbornoj kampanji 2006. godine Petar Cvijetinović je od direktora preduzeća “Milinvest” iz Ugljevika, "Gumatekt" iz Bijeljine, "Elektro-Bijeljina", zatim vlasnika "Jovanović komerca", "Limar Rajka", prodavnice "Saša" i poznate bijeljinske poslastičarnice "San Marko", na ime priloga za SNSD uzeo više od 20.000 maraka.

ŽRTVE IZ DODIKOVOG DRUŠTVA

Cvijetinović je porijeklom iz Tuzle, a nadimak Maljutka stekao je tokom rata, nakon što je stradao od istoimenog projektila. Nakon ranjavanja bio je jedno vrijeme lični vozač Biljane Plavšić, a potom i Svetozara Mihajlovića, dok je ovaj bio u Vijeću ministara BiH, kada i započinje njegov uspon. Tu je Maljutka i došao do brojnih ličnih kontakata, brojeva telefona, što mu je uz poznavanje budućih žrtava i njihovih navika, omogućilo da se bez problema lažno predstavlja i bez većih teškoća ih prevari. Nerijetko se predstavljao i kao jedan od Dodikovih ministara, vjerovatno računajući da je njihov lik manje poznat, a time i manja šansa da bude razotkriven. Da bi se shvatilo koliko je umješnosti, ali i hrabrosti Maljutka pokazao, dovoljno je reći da je uspio prevariti i Matu Anđelića, direktora Parka prirode Blidinje, a da su se na njegovom udaru našli direktor Banje Vrućice Zdravko Ostojić, vlasnik lanca apoteka u Banjaluci Anđelko Kozomara, nekadašnji vlasnik Tropik centra Mirko Risović, bivši vlasnik “Milke” Laktaši Vukašin Vojinović, vlasnik “Ideal petrola” Nenad Luburić, gradonačelnik Banjaluke Dragoljub Davidović, zvornički biznismen Dragan Spasojević i mnogi drugi među kojima ima i Dodikovih saradnika i prijatelja.

Jedan od Maljutkinih poznanika ispričao je za novine da je ovaj još dok je bio na ratištu devedesetih godina govorio kako će otimati novac od bogatih i davati sirotinji, jer navodno nije bio zadovoljan kako narod živi u ratu, a i poslije njega. Neostvareni Robin Hud iz Bijeljine (nema dokaza da je novac davao sirotinji) ipak je dolijao, bez obzira što je dugo uspijevao da izmiče zakonu koristeći iskustva stečena u policiji.

Vodeći svoju “humanitarnu akciju”, na čijem spisku “donatora” su desetine direktora i vlasnika preduzeća, Maljutka je pokazao dokle seže ljudska naivnost, ali i servilnost ovdašnjih biznismena prema političarima, u čije ime je uspio da, prema nekim procjenama, sakupi gotovo 100 000 eura.

Onima koji poznaju ljude kojima se obraćao za “pomoć”, ali i one u čije ime ih je kontaktirao, jasno je da je Maljutka bio jako dobro informisan o njihovim poslovnim i prijateljskim relacijama. Mnogi od viđenijih biznismena od sramote nisu mogli da priznaju, niti da prijave policiji kako su i oni bili žrtve prevare, što je vjerovatno i otežalo istragu i usporilo Maljutkino hapšenje.

Dobro upućeni tvrde da je Maljutka svojevremeno bio u vrlo bliskim odnosima sa pojedincima iz Dodikovog užeg okruženja, što ga je u početku vjerovatno i štitilo, sve dok “Dara nije prevršila mjeru”.

Ako bi se poslije svega trebao izvući nekakav zaključak, on bi mogao biti sažet u formi konstatacije da veliki lopovi ne trpe miješanje u VLASTiti posao. Osim ako neko od “sitnih” nema valjane činjenice kojima ih može ucijeniti. Otud se Maljutka donedavno slobodno šetao po Bijeljini, Loznici, Beogradu, Novom Sadu... Otud se i dalje slobodno šetaju mnogi koji su, kako stvari stoje, po Banjaluci, Čelincu, Kotor Varoši... po ko zna kuda, najprije radili za nečiji (partijski, šefovski, policijski, rođački) a onda za svoj groš.

Mnogi od njih, radeći u službi kao vozači, lični ili stranački kuriri, policajci, imali su priliku da vide kako se “sakuplja” novac - “za partiju”, “za skrivanje Radovana”, “za srpsku stvar”, za razne vidove “pomoći”. Tako su i došli na ideju da razviju vlastiti biznis, obezbijeđen “ustima koja ćute kao zalivena”.