Pjesme

PJESMA: Marko Tomaš

 

 TIHI DANI


Tuga i riječi su virus kojim te darivam.

Majko, u tvojoj ruci mahovina je jestiva!

Držim se gordo dok pućkam kubansku cigaru,

to sam vidio od francuskih jazzera,

ali za tvojim stolom je nedopustivo

gaditi sindikate i ljevicu i trpati sve to

u isti lonac s fašistima i liberalima

koji bi da kupe i preoru čitavu tvoju mladost.

Shoping mall je budućnost, ona je već tu, kako ne vidiš!?

Zamisli jedan na mjestu naše kuće, nakon tristo godina.

Ljudi bi dolazili u kafane slušati vlakove,

ako ponovo nekad vlakovi krenu,

jer naša kuća leži na brdu kroz koje prolazi tunel.

Ali što bi se dogodilo bakinom cvijeću!?

Kuda bismo otišli sa svim tim saksijama i preplašenom mačkom!?

Kad smo posjekli smokvu iz bašte htio sam plakati,

ipak glumio sam da sam ljut i da ti neću oprostiti nikad.

Volio sam tu smokvu i sjene koje je za sunčanih dana

njezino lišće bacalo po zidovima moje sobe.

To je to, rublje se suši na terasi,

tihe dane odnosi vjetar

pun soli i Sahare.

(Pjesma je preuzeta iz još uvijek neobjavljene zbirke "Zbogom fašisti")


Pjesma: Vlatko Marinović


Izbezumljeni očevici svjedoče svoja trumatična iskustva
Kako narod pronalaze u svojim posljednjim hropcima

sklupčanih pokraj raspaljenih freza na njivama
Dok freze paranoidno sriču svoje zadnje kapi mješavine
Snažnije iz naroda nalaze u predsmrtnom živčanom grču
Koji zabacuje s lijeve nadesno i obratno

Gadno je za gledati
I sigurno neće na dobro
Jer je narod nemilice jamijo kopat ko budala!

Sunce cijedi sol iz tjela
Mozak sahne, preskače i bulazni
Neprirodno je toliko kopat

Ali, džaba...
Sve ukazuje na to da se narod ne zna držati pravila o pravilnom rukovanju dikelom i krasnom
Ne drži se liječničkih savjeta i ne postupa po dijagnozama

Toliko puta je dokazano da se narodu ne može kazat
Nama je kopat, ko vode se napit
Only God saves, kad narod jami kopat

Jamilo se kopat
I sve da hoćeš, sad više i ne može na dobro.

(Pjesma se nalazi u knjizi Usred grada tmurna nalaktih se da povratim, zajedničkoj zbirci pjesama mostarskih pjesnika Vlatka Marinovića, Ive Krešića i Gorana Karanovića)

Pjesma: Aleksandar Stojković St

 

Lift pada

U podrumu pacovi

Kolo vode

Svi pričaju

A sve je manje slobode

 

Kola jedu

Putnike i pešake

Bombe pucaju

Novinari i političari

Od sreće svetlucaju

Vetar dune

Podigne se voda

Dvesta hiljada ljudi ode

Eto prilike da se mrtvima pomogne

 

Ruševina sve više

Demokratija uspešno

Proces kontroliše

Na televiziji i dalje Lepa Brena

Niko se više ne seća

Dobrih vremena

 

Otvori se , zatvori se

Ako smeš na mene osloni se

 

Telefon zvoni

Poštar pljačka zgradu

Mušica probija zaštitnu ogradu

Avion iznad grada gori

Komarci bezglavo beže

Svi za sve razloge znaju

Ali nose to sa sobom

Kao dobro čuvanu tajnu

 

Klinac prdne

Uznemiri se zemlja

Osamdeset hiljada ljudi ode

Eto prilike da se mrtvima pomogne

 

Reakcija

Pravovremena kupovina akcija

Ko je na pravoj strani

Taj i ruši i gradi

Na televiziji i dalje jedan čovek

I jedna žena

Niko više ne veruje

Da je to moguće

Za sva vremena

 

Otvori se, zatvori se

Ako smeš na mene osloni se

 

Dobro je preživeti

Al' je bitnije uživati

Dobro je biti jak

Ali važno je ne biti bahat

Dobro je ne pušiti

Ali i ne gušiti

Bolje da malo manje serem

Jer ću posle sve to morati

Da pojedem  


Aleksandar Stojković St

PJESMA: Leonard Cohen

Što se mene tiče

draža mi je vladavina

naših domaćih ubica

i uvjeren sam

da će strani ubica

potamaniti više nas

nego stari

nama poznati ubica

Iskreno govoreći ne vjerujem

da iko od njih ima namjeru

rješavati naše društvene probleme

Svoj stav zasnivam na tome

šta mislim o svome prvom susjedu

i samo se nadam

da neće postati još gori

Zato sam ja patriot,

ne volim vidjeti

zapaljenu zastavu

zato što taj čin uzbuđuje

ubice na obje strane

sve do žalosnog pretjerivanja

koje nastavi da traje u veselju

uglavnom bez ikakvih zapreka

sve dok ne izginemo po posljednjeg.


(Antologija kanadske poezije, Tetovirana zemlja, priredili i preveli: Goran Simić, Višnja Brčić, Buybook, 2009)