Novac

PROROCI IZ VIJEĆA MINISTARA: Očekuje nas neviđeni prosperitet

Idiličnu sliku BiH u ovoj godini, koju ima Vijeće ministara BiH, kvare samo procjene drugih ekonomskih analitičara. Tako je prema procjenama analitičara Unicredit Bank, BiH u ovoj godini može očekivati rast od 1,8 posto, dok su analitičari Hypo Alpe Adria Bank malo optimističniji predviđajući rast od 2,5 posto.

Dokument koji je zvanično usvojilo Vijeće ministara BiH, mada se čini da se ministri nisu zamarali čitanjem njegovog sadražaja, pripremljen je u Direkciji za ekonomsko planiranje, koja bi trebala predstavljati domaći “trust mozgova”.

Na žalost, umjesto ozbiljne analize dokument je više spisak lijepih želja bez puno veze sa surovom stvarnošću koja nas okružuje.

Posebno je zanimljivo na osnovu čega su analitičari iz Direkcije za ekonomsko planiranje došli do svojih bajkovitih očekivanja za ovu godinu.

Ključna pretpostavka koju u DEP-u uzimaju kao gotovu činjenicu je da nas u 2011. godini očekuje pojeftinjenje hrane i manje povećanje cijena nafte u odnosu na 2010. godinu

Koliko su predviđanja o jeftinijoj hrani tačna, znaju najbolje građani koje trgovci svakodnevno obraduju novim, većim cijenama, osnovnih životnih namirnica, hljeba, ulja, šećera, koje su u poslednjih mjesec i pol porasle i za tridesetak posto, dok cijene ovih proizvoda na svjetskom tržištu bilježe rekordne vrijednosti i zabrinjavajući trend daljeg rasta.

Slična je situacija i sa naftom čija se cijena takođe nalazi na uzlaznoj putanji, pa je više nego upitno koliko je realna procjena da će ovogodišnja inflacija u BiH iznositi samo 2,4 posto.

Puno važnije pitanje od samo statističke stope inflacije je posljedice koje će na životni standard građana, pogotovu onih najugroženijih, penzionera i nezaposlenih, imati ovo divljanje cijena hrane i nafte.

Šta zna dijete gdje je Kazahstan

Neviđen optimizam Vijeće ministara BiH i njegovi ekonomski stručnjaci pokazuju i kada je riječ o prilivu direktnih stranih investicija, računajući prije svega na ulaganja u energetski sektor.

Izuzimajuću termo elektranu “Stanari” koju na bazi koncesije već gradi kompanija EFT u vlasništvu srbijanskog biznismena Vuka Hamovića, većina ostalih projekata u ovoj oblasti još uvijek je “na dugom štapu”.

Poebno je zanimljiv slučaj termoelektrane u Zenicu za koju se u dokumentu kaže da će “ KaztransGas“ iz Kazahstana kao strani partner (75% ulaganja) sa Opštinom Zenica (35% ulaganja) trebao uložiti oko 500 miliona KM u roku od 5 godina. Time bi u prosjeku godišnja direktna strana ulaganja, u zavisnosti prema dinamici gradnje) u TE Zenica bila oko 100 mil. KM “.

Da elementarna matematika nije jača strana ni ministrima ni njihovim ekonomskim ekspertima vidi se već na prvi pogled.

Kada se sabere navedenih 75 posto vlasništva stranog partnera i 35 posto vlasništva opštine, zbir je 110 posto, što je zanimljivo matematičko otkriće.

Ako se ovaj nelogičan omjer ulaganja možda može objasniti štamparskom greškom, nije jasno kako su autori dokumenta zaključili da je riječ o kazahstanskom ulaganju.

Kao partner zeničkoj opštini u ovom projektu naizmjenično su se pojavljivale firme “Kaztansgas” i KTG, koje osim imena nemaju nikakve veze sa Kaztransgasom iz Kazahstana, pošto je riječ o firmama iz Švajcarske gdje se kao vlasnik pojavljuje Branko Montenegro (rođen kao Branko Crnogorac) te njegova uža rodbina i prijatelji.

Ako Vijeće ministara i njegovi stručnjaci ne znaju elementarnu stvar, ko stoji iza investicije koja bi trebala donijeti pola milijarde maraka, postavlja se pitanje realnosti i ostatka njihovih ekonomskih procjena.

Veći porezi i doprinosi trebaju privući investitore

Sve ove “sitnice” nisu pokolebale proroke iz Vijeća ministara BiH niti uzdrmale njihovu euforiju kada se radi o prilivu stranih investicija u BiH u ovoj godini.

Finansiranje iz direktnih stranih ulaganja će se povećavati ne samo zbog kupovine preduzeća kroz proces privatizacije, nego i uslijed poboljšanja poslovne klime sve više će se pojavljivati i greenfield ulaganja”, navodi se u dokumentu.

Zahvaljući paranoralnim i vizionarskim sposobnostima nedostupnim običnim smrtnicima, ministri u Vijeću ministara BiH očigledno vide nešto, ali neće da nam kažu, poput jednostavne stvari, u čemu se to ogleda poboljšanje poslovne klime u BiH u ovoj godini.

Novogodišnja “čestitka” koju je Vlada RS uputila domaćim i stranim investitorima u vidu povećanja poreza na dohodak te većim stopama doprinosa za zdravstveno i penziono osiguranje teško da spada u poboljšanje poslovne klime.

Biće više zaposlenih, ali u administraciji

Da se armija nezaposlenih radnika u BiH ne bi previše obradovala najavom povećanja brojka zaposlenih u ovoj godini za 1,2 posto, ovaj scenatij podrazumjeva da ponovo dođe do procvata u građevinarstvu zasnovanog na prilivu neizvjesnih stranih investicija, pokretanju velikih projekata i rastu izvoza domaćih proizvoda.

Ipak, nisu sva očekivana nova radna mjesta potpuno neizvjesna, jer se predviđa da broj zaposlenih u javnim službama u ovoj godini poraste za jedan posto u odnosu na postojeći broj. U ovom slučaju procjene Vijeća ministara treba uzeti ozbiljno, jer kako se do sada pokazalo, strane investicije, privatizacija, rast kredita su nešto što može biti ali i ne mora, dok je povećanje broja zapolenih u administraciji konstanta sa kojom se može sigurno računati svake godine, bez obzira bila kriza ili ne.

(zurnal.info)

SASE u 2010: Debakl dionica Hidrogradnje, Energoinvesta i HT Mostar

Treću godinu zaredom Sarajevska berza (SASE) završila je u minusu. Svi indeksi na SASE na kraju 2010. godine bili su niži nego na početku godine kao i cijene dionica vodećih kompanija.

U prosjeku u 2010. godini cijene vodećih dionica na SASE pale su za 10 posto, koliko je oiznosio pad indeksa SASX-10 kojeg čini deset najlikvidnijih dionica, dok je indekst SASX-30 zabilježio još veći pad, 15,6 posto.

Ukupan godišnji saldo na SASE u cjelini je bio nešto bolji zahvaljujući decembarskim rezultatima kada su nakon višemjesečnog mrtvila cijene dionica počele rasti, smnajujući tako ukupne gubitke investitora.

Hidrogradnja najveći gubitnik

Najveći gubitnici u prošloj godini su bili dioničari Hidrogradnje, jer je tržišna vrijednost dionica ove kompanije pala za 46 posto, tako da je vrijednost ovih dionica praktično prepolovljenja.

Gubitak iznad prosjeka tržišta uknjižili su i dioničari Sarajevo osiguranja pošto je tržišna cijena ovih dionica na kraju godine bila manja za 28 posto. Za treće mjesto na top listi gubitnika u prošloj godini grčevito se bore dionice HT Mostar i Energoinvesta, pošto su ove obje dionice zabilježile pad od 23 posto, znatno veći od prosjeka tržišta.

Zajednička karekteristika ove četiri kompanije je da im je još uvijek većinski vlasnik država, koja se sudeći po ostvarenim finansijskim rezultatima ovih kompanija nije pokazala kao naročito dobar gazda.

Nisu se usrećili ni dioničari Bosnalijeka i BH Telecoma, kompanija koje se smatraju “porodičnim srebrom” i koje su i dalje profitabilne, jer je tržišna cijena ovih dionica na kraju decembra takođe bila manja nego na početku godine, i to čak za 13 posto u slučaju Bosnalijeka i pet posto kod BH Telecoma.

Očigledno je da je trakavica sa privatizacijom državnog kapitala u Bosnalijeku, gdje je Vlada FBiH demostrirala svoju tradicionalnu principijelnost i odlučno “možda ću prodam, a možda i neću” , uzela svoj danak i potopila tržišnu cijenu ovih dionica.

{fusionchart id="75" SASE_2010}

Promet prepolovljen

Promet na SASE kao logična posljedica pada interesa investitora drastično tone, pa je tokom čitave prošle godine ukupan promet iznosio tek 108,5 miliona maraka, što je tek polovina prometa ostvarenog u 2009. godini.

Promet u 2009. godini opet, bio je tek polovica prometa iz 2008. godine, što najbolje pokazuje brzinu pada na SASE.

Porediti prošlogodišnjih stotinak miliona maraka prometa sa 1,2 milijarde maraka, koliko se na SASE “obrnulo” u rekordnoj 2007. godini postaje bespredmetno i služi samo za dosipanje “soli na ranu” investitorima koji su se u kupnju dionica upustili početkom 2007. godine kada su cijene dionica bile na vrhuncu i višestruko veće od današnjih.

{fusionchart id="76" SASE Promet 20101}

Svijetlo na kraju tunela

Dobra vijest je da se možda ipak ukazuje svijetlo na kraju tunela. Rast dionica koji je zabilježen tokom decembra, na rast investitora nastavljen je i početkom januara što je blagotvorno djelovalo na tržišne cijene dionica BH Telecoma, Bosnalijeka, HT Mostar a izrazito snažan uzlet zabilježile su dionice Hidrogradnje, Energoinvesta, Elektroprivrede HZ HB.

Među razlozima za neočekivani rast prije svega Hidrogradnje i Energoinvesta , svakako je najava privatizacije ovih kompanija, ali sudeći po dosadašnjem iskustvu svaku najavu privatizacije treba primiti sa dozom rezerve.

Ne bi bilo prvi put da Vlada FBiH u “minut do 12” ponovo promijeni mišljenje i odustane od prodaje državnog kapitala u ovim kompanijama što bi kao direktnu posljedicu imal ponovni pad cijene njihovih dionica.

Za sada investitori očigledno se nadaju da je Vlada FBiH ovog puta ozbiljna u svojim namjerama te da bi najavljena prodaja državnog kapitala u strateškim preduzećima osim oživljanja ovih kompanija mogla udahnuti život i zamrloj berzi.

Nakon tri i po godine kontinuiranog pada cijena dionica na SASE investitori sada iščekuju da vide da li je pozitivan trend poslednjih mjesec dana samo “lažna uzbuna” , nakon koje slijedi ponovo povratak u stanje kliničke smrti ili je konačno došlo do dugo očekivane promjene trenda i da nakon što je dodirnuto dno cijene mogu samo ići na više.

(zurnal.info)

BiH: Plate izgubile bitku sa cijenama

Kako pokazuju zvanični podaci Agencije za statistiku BiH, od januara pa do kraja oktobra prošđle broj prijavljenih na spiskovima zavoda za zapošljavanje u BiH povećao se za 13.224 imena, dok je istovremeno izgubljeno 4.712 radnih mjesta.

Tako je na kraju oktobra u BiH zvanično bilo zaposleno 681.332 radnika dok je istovremeno na posao čekalo više od pola miliona građana, njih 517.20 .

Raste samo administracija

Zvanična statistika prikazuje samo djelimičnu sliku, a stvarna situacija je puno lošija. Brojkama o nezaposlenosti nisu obuhvaćeni oni koji su odavno digli ruke od prijavljivanja na zavode za zapošljavanje, kao i hiljade radnika koji su prinuđeni raditi “na crno” a koji su među prvima gubili posao kada su se poslodavci našli na udaru krize.

I dok se broj zaposlenih u proizvodnji, od industrije do građevinarstva smanjivao tokom ove godine, prosjek su “spašavali” zaposleni u javnoj upravi, čiji se broj povećao.

Ni oni koji su zadržali radnja mjesta u prošloj godini nisu osjetili neki napredak jer su prosječne plate u BiH, sa 802 KM ,koliko su iznosile na početku godine, pale na 795 maraka u oktobru dok su istovremeno cijene u prosjeku porasle za 2,2 posto.

Naravno ovih 2,2 posto povećanja je statistički prosjek a u praksi svakodnevni troškovi života, od hrane do režija, porasli su znatno više nego što to pokazuje računica statističara.

Kriza ka elementarna nepogoda

Očekivani izgovor aktuelne vlasti za katastrofalnu 2010. godinu je “globalna kriza”. Kriza jeste pogodila i BiH ali suštinska razlika između BiH i normalnih država je što su vlade u ostatku svijeta tokom protekle dvije godine pokušavale sve što je u njihovoj moći da posljedice krize ublaže i omoguće svojim ekonomijama što brži oporavak, koristeći sva raspoloživa sredstva kako bi zadržali postojeća radna mjesta, pokrenuli proizvodnju i izvoz.

Vlade u BiH su za to vrijeme nijemo posmatrale kako se gasi na hiljade radnih mjesta, investicije zamiru a strani investitori, kojih ionako u BiH nije bilo previše, u širokom luku zaobilaze BiH.

Za dosadašnju vlast u BiH ekonomska kriza bila je poput elementarne nepogode, nešto što je posljedica “više sile”, nepredvidivo i na koju obični smrtnici ne mogu uticati.

Tek kada je bankrot budžeta ugrozio i njihove plate, vlastodršci su posegnuli se za “spasonosnom” mjerom, kreditom od MMF-a za koji se ne zna ni da li će u cjelosti biti iskorišten, za šta, a pogotovu se ne zna ko će, kada i kako vratiti taj novac.

Na papiru jedina svijetla točka je rast izvoza koji je u periodu od januara do novembra povećan za 28,2 posto u odnosu na isti period prošle godine, dok je istovremeno uvoz porastao za 9,7 posto.

Jeftina nafta i hrana smanjili uvoz

Međutim kada se pogledaju apsolutni iznosi, vidi se da je izvoz porastao za 1,4 milijarde maraka ali je istovremeno uvoz porastao tek nešto manje, 1,09 milijardi maraka, tako da se čist “plus” tako sveo na nekih 300 miliona maraka za 11 mjeseci.

Sporiji rast uvoza na žalost nije rezultat pojačane domaće proizvodnje koja je svojim proizvodima zamijenila uvozne u prodavnicama u BiH.

Manje novca potrošenog na uvoz je rezultat prije svega činjenice da su početkom godine cijene nafte, koja čini značajnu stavku u ukupnom bh. uvozu, bile znatno niže nego u periodu prije početka krize, kao i cijene hrane koju i dalje uvozimo. Smanjenom uvozu doprinijelo je i zamiranje domaćih investicija pa je smanjen i uvoz opreme.

Loša vijest je da je jeftina nafta prošlost i njena cijena raste iz dana u dan a stručnjaci najavljuju i rast cijena hrane na svjetskom tržištu, tako da se u ovoj godini može očekivati dodatan rast vrijednosti uvoza, što je najava ponovnog rasta spoljnotrgovinskog deficita BiH.

Proteklu, 2010. godinu, građani BiH su nekako preživjeli ali su šanse da će im u ovoj godini biti znatno bolje praktično minimalne.

 Fotelje važnije od standarda građana

U proteklih stotinak dana, koliko je prošlo od oktobarskih izbora, od pretendenata na vlast u naredne četiri godine čuli smo sve šta misle o trećem entitetu, budućnosti OHR-a, daytonskim nadležnostima BiH i entiteta, Ustavu BiH.

Jedino što nismo čuli su konkretni prijedlozi, kako, kada, gdje i koliko će novih radnih mjesta biti otvoreno, hoće li i koliko porasti plate zaposlenih izvan administracije, koliko će iznositi najniža penzija, hoće li biti smanjenja broja zaposlenih u javnoj administraciji i koliko, šta će se dešavati sa našim izvozom i proizvodnjom hrane, šta će biti sa cijenama osnovnih životnih namirnica, za godinu, dvije ili četiri.

Fantomske “platforme” nude fraze o povećanju proizvodnje, investicijama bez konkretnih i mjerljivih rezultata, ali se zato zadnji atomi snage ulažu u borbu za svako ministarsko i premijersko mjesto, poziciju u nadzornim odborima javnih preduzeća i ostatak kadrovske križaljke.

Fraze ne otvaraju nova radna mjesta

Čekajući da se problemi nezaposlenosti, prekomjernog uvoza i neodrživih budžetskih troškova riješe sami od sebe neće imati nikakvog efekta. Podjednak rezultat postiže se i praznim frazama kako “treba otvarati nova radna mjesta i pokrenuti investicije, smanjiti javnu potrošnju i povećati izvoz”.

Protekle četiri godine u BiH protekle su u tapkanju u mjestu, ali “globalna kriza”, iz koje se ostatak svijeta brže ili sporije izvlači, za novu vlast više neće moći biti izgovor za dalje ekonomsko tonjenje BiH i pad životnog standarda njenih građana.

Jednostavno, vremena da se negativni trendovi preokrenu je sve manje a promjena na bolje neće se desiti sama od sebe, bez bolnih i nepopularnih reformi. Jedina nepoznanica je hoće li nove vlade biti spremne i sposobne za takve rezove.

(zurnal.info)

SASE: Propala prodaja srušila dionice Bosnalijeka

Propala prodaja paketa od 8,3 posto dionica Bosnalijeka u vlasništvu International Finance Corporation (IFC) , koje su bile ponuđene po cijeni od 20 maraka za dionicu, ali za koje niko nije bio zainteresovan, dodatno su potopile dionice ove kompanije čija je cijena na kraju novembra pala na 13,6 maraka.

Nije pomoglo ni što je prodavac nudio i mogućnost da se 655.729 dionica kupuje i “na komad” odnosno u paketima od 10.000 dionica. Prije samo tri i pol godine za svaku dionicu Bosnalijeka na berzi je vladala prava otimačina pri čemu su kupci spremno plaćali i po šezdeset maraka.

U odnosu na kraj oktobra, cijena dionica Bosnalijeka pala je za devet posto, čime se svrstala na vrh liste gubitnika u novembru.

Dionice Bosnalijeka niko neće

Za potencijalne kupce, od kojih je za sada jedino izvjestan američki Alvogen, ponuđena količina dionica bila je suviše mala da bi se njenom kupovinom postigao bilo kakav značajniji uticaj na upravljanje Bosnalijekom. Eventualno, tek u kombinaciji sa državnim paketom od 19,2 posto dionica, paket dionca IFC mogao bi biti privlačan Alvogenu, ali Vlada FBiH i dalje niti zna šta hoće, niti šta može, da uradi sa svojim dionicama u Bosnalijeku.

Propala prodaja Bosnalijekovih dionica u vlasništvu IFC praktično dodatno otežava poziciju Vlade FBiH kod cjenkanja u eventualnoj prodaji, jer postaje očigledno da će biti vrlo teško prodati ove dionice po cijeni od 22 marke po dionici, koliko je Vlada FBiH poslednji put bezuspješno pokušavala dobiti.

U takvoj situaciji svaki normalni prodavac bi razmislio da li uopšte prodavati u ovom trenutku ili sačekati neka bolja vremena. Naravno, zakoni zdrave logike nikada nisu važili za Vladu FBiH koja je u svojim odlukama nepredvidljivija od Kim Jong Ila.

Sunovrat Hidrogradnje

Neslavnu titulu najvećeg gubitnika u novembru ubjedljivo je osvojila dionica sarajevske Hidrogradnje, koja je samo za mjesec dana pala za dodatnih 22,8 posto. Dionice Hidrogradnje tako su doživjele totalni sunovrat sa cijenom koaj se srozala na simboličnih 3,6 maraka, pri čemu ne bi bilo iznenađenje da njihova cijena padne još niže. Utoliko prije što se ova kompanija koju je Vlada FBiH proglasila “strateškom” nalazi u stanju kliničke smrti.

Ova dionica drži i titulu najvećeg gubitnika na godišnjem nivou jer je od početka godine do kraja novembra njihova tržišna vrijednost na SASE pala za 41 posto.

U minusu je završila i dionica BH Telecoma, čija je cijena na SASE tokom novembra pala za 6,1 posto čime je izbrisan simboličan oktobarski rast od 1,1 posto.

Iako je riječ o najprofitabilnijoj domaćoj kompaniji investitori baš ne pokazuju previše entuzijazma i interesa za kupnju, pa je cijena dionice na kraju novembra pala na 18 maraka. U odnosu na početak godine cijena dionice BH Telecoma je manja za 9,7 posto što znači da se investitori nisu baš usrećili ni sa ovom dionicom.

{fusionchart id="69" SASE 1110}

Čekajući dno

Jedina svijetla tačka u novembru bila je dionica HT Mostar koja je uknjižila simboličan rast od 1,8 posto, ali time je samo nadoknađen pad iz oktobra pa cijena ove dionice praktično samo vraćena na nivo sa kraja septembra, dok je u odnosu na početak godine dionica HT Mostar izgubila čak 26 posto svoje vrijednosti.

Novembar je označio i kraj prikrivenog optimizma na SASE, jer su nakon tri mjeseca uzastopnog simboličnog rasta indeksa SASX-10, koji čine najlikvidnije dionice kompanija, ovaj indeks ponovo završio u minusu zabilježivši novembarski pad od 2,96 posto, dok je pad indeksa SASX-30 bio još veći, 3,6 posto.

Iako su do kraja godine ostale još tri sedmice, ne treba biti obdaren posebnim proročkim sposobnostima da se već sad zaključi kako će ovo biti četvrta godina u nizu kako cijene dionica na SASE kontunirano padaju sve niže.

Investitori se samo mogu nadati da je dno dosegnuto i da cijene dionica niže ne mogu ići. Iako su prethodne četiri godine pokazale da svaki put kad se vjerovalo da “gore ne može”, naredna godfina je potvrdilada i od lošeg ima gore.

(zurnal.info)

 

 

BH Telecom: Profit lažan, troškovi stvarni
Knjigovodstvo je čudo, pa se tako jednostavnim potezom pera neto profit BH Telecoma u 2009. godini vještački povećao za 17,5 miliona maraka, na 144 miliona maraka, utvrdili su revizori iz Ureda za revizuju institucija u Federaciji BiH.

U želji da prikriju surovu činjenicu da je i u 2009. godini nastavljen pad dobiti najprofitabilnije bh. kompanije, uprava je došla na genijalnu ideju da problem riješi poigravanjem sa knjiženjem.

Tako su najprije produžili period amortizacije u odnosu na prethodnu godinu, što nije nezakonito , ali je konačan rezultat bio da je u 2009. godini trošak amortizacije zahvaljujući ovom potezu bio za 11,5 miliona maraka manji nego godinu prije čime je, vještački, profit u 2009. godini povećan za ovaj iznos.

Na žalost uprave BH Telecoma, i nakon vještački dodanih 11,5 miliona maraka, profit u 2009. godini je opet bio manji nego godinu ranije pa se moralo posegnuti za radikalnim mjerama.

Stvarni profit manji nego u 2008. godini

Spasonosno rješenje pronađeno je u 5,9 miliona maraka potraživanja koje su hladno uknjižili kao prihod iako, kako su utvrdili revizori, ovaj novac nije stvarno naplaćen.

Tako je u stvarnosti profit BH Telecoma u 2009. godini, ako se oduzme knjigovodstveno napuhavanje kroz poigravanje sa amortizacijom i knjiženje nepostojećeg prihoda, iznosio 126,7 miliona maraka, što znači da je za 10 miliona maraka bio manji od 136 miliona maraka neto profita u 2008. godini.

Revizija poslovanja sarajevskog BH Telecoma je čist gubitak vremena, jer bi puno jednostavnije bilo samo prepisati prethodni revizorski izvještaj, pošto se ništa bitno ne mijenja.

Ne bi bilo potrebe za vještačkim naduvavanjem profita da se Uprava BH Telecoma potrudila da smanji troškove umjesto dodavanje nepostojećih prihoda.

Bez tendera potrošeno 73 miliona maraka

Kako je pokazala revizija, BH Telecom i dalje uporno istrajava nabavkama kroz direktnu nagodbu sa odabranim kompanijama, umjesto tendera, na šta je u prošloj godini potrošeno 73,9 miliona maraka, što je polovina ukupne sume potrošene na nabavku roba i usluga u 2009. godini.

Na isti problem, ignorisanje zakona i nabavke bez tendera, revizori su ukazali i u svom prethodnom izvještaju o poslovanju BH Telecoma, u 2007. godini, ali to nije imalo nikakvog efekta jer i dalje kod nabavke mobitela BH telecom kupuje samo od “provjerenih” firmi, uz obrazloženje da je to “najbolje za Društvo”.

Tako je u 2009. godini BH Telecom između ostalih sklopio i ugovor sa sarajevskom firmom “Mobis Electronic” o nabavci mobitela “Nokia” vrijedan 24 miliona maraka.

Nabavka mobitela “Sony Ericsson”, u vrijednosti od 7,3 miliona maraka ugovorena je sa sarajevskom firmom “Teleoptic”, dok je ugovor o nabavci mobitela “Motorola” , u vrijednosti od 5,39 miliona maraka, zaključen sa firmom “Mibo komunikacije” iz Sarajeva.

Dobar posao sa BH Telecomom je napravio i “Stanić trade” iz Sarajeva, koji je zaključio ugovor o isporuci mobitela LG Electronics vrijednih pet miliona maraka.

Nema tendera ni za marketinške usluge

Iako je kao ključni argument za nabavku mobitela bez javnog tendera uprava BH Telecoma navela da javni tender nema svrhe, jer ionako u BiH svaki od ovih velikih proizvođača ima samo jednog distributera, revizori su utvrdili da to nije tačno.

Posjedujemo dokumentaciju vezano za nabavku mobilnih telefona marke “Sony Ericson” prema kojoj su u 2009. godini distributeri u BiH “Teloptic” Sarajevo, “Agramservis” d.o.o Mostar, “CT Computers BA” d.o.o Sarajevo”, navodi se u izvještaju Ureda za reviziju institucija u FBiH.

Direktnom pogodbom, bez raspisivanja javnog tendera, BH Telecom nije sklapao ugovore samo o nabavci mobitela već i ugovore o marketinškim uslugama, na šta je potrošeno 12,4 miliona maraka. Ako u BiH većina svjetskih proizvođača mobitela ima samo jednog distributera, barem nam ne manjka marketinških agencija.

Možda je ovakav vid poslovanja i nabavki bez javnog tendera “najbolji za Društvo” ali jedino ostaje nepoznanica za koje “društvo”.

Profit pada, naknade rastu

I pored efektivnog pada profita, trošak za naknade članovima “nadzornog i drugih odbora” u 2009. godini utrostručen je u odnosu na 2008. godinu, sa 324 hiljade maraka na milion maraka.

Vjerovatno je riječ o nagradi za inovativnost jer je neko ipak morao smisliti način kako da se realan pad dobiti elegantno pretvori u povećanje, barem na papiru, jer nije sigurno da je aktuelna uprava BH Telecoma mogla sama smisliti ovo “genijalno” rješenje.

Zanimljivo je i da je za razliku od 2007. godine, kada je godišnji finansijski izvještaj BH Telecoma ovjerila renomirana nezavisna revizorska kuća “Deloitte”, izvještaj za 2009. godinu potpisala je anonimna revizorska kuća “Confida” iz Sarajeva.

Koliko su dobro uradili posao najbolje se vidi iz činjenice da im je “promaklo” 5,9 miliona maraka nepostojećih prihoda koje su čak i kod djelimičnog pregleda uočili revizori iz Ureda za reviziju institucija u FBiH, koji se inače ne bave detaljnom provjerom svake stavke u poslovanju prilikom svojih kontrola.

BH Telecom tako već godinama ostaje najpoželjniji kupac i idealan poslovni partner, naravno, samo za uzak krug odabranih firmi, pri čemu dosadni zakoni o javnim nabavkama nisu nikakva smetnja, jer za najprofitabilniju firmu u kojoj je država vlasnik 90 posto kapitala, ovi zakoni ionako ne važe, niti se vlasnik uzbuđuje zbog toga.

A revizori mogu samo da pišu svoje izvještaje dok se novac iz ove javne kompanije, “nacionalnog bogatstva”, “porodičnog srebra”, nesmetano i nekontrolisano preliva u privatne džepove odabranih.

(zurnal.info)

Link: Izvještaj o reviziji poslovanja BH Telecoma u 2009. godini

 

 

Vlada FBiH i BOSNALIJEK: Hoću prodam, neću prodam U svojoj beskrajnoj mudrosti, Vlada FBiH je prije tri godine glatko odbila mogućnost da svoj udio u sarajevskom “Bosnalijeku” unovči za 87 miliona maraka, da bi danas očajnički pokušavala da ga proda za 30 miliona maraka.

Početkom 2007. godine dionice Bosnalijeka na Sarajevskoj berzi prodavale su “k'o alva”, za 60 maraka po dionici, što bi državi donijelo 87 miliona maraka da je svojih 19,25 posto dionica u ovoj kompaniji tada prodala . Danas, kada je tržišna vrijednost ovih dionica na SASE pala na 14,5 maraka po dionici, tržišna vrijednost državnog kapitala istopila se na 21 milion KM.

Koliko vrijedi “Bosnalijek”

Ministar finansija u Vladi FBiH, Vjekoslav Bevanda, u maju 2007. godine novinarima je “objasnio” kako dionice “Bosnalijeka” kojima se se trguje po cijeni od šezdesetak maraka , “imaju nerealno visoku vrijednost”, ili jednostavnije rečeno “ne vrijedi to toliko, već puno manje”.

Zašto je Vlada FBiH, kao prodavac, u tom trenutku obarala cijenu vlastite robe, ostaće jedna od nerazjašnjenih misterija u svemiru.

Da paradoks bude veći šezdesetak maraka za dionicu, bila je u tom trenutku cijena na tržištu, a ne neka procjenjena vrijednost “odokativnom metodom”. Svaki normalan trgovac, od prodavaca na pijačnim tezgama do šefova najvećih svjetskih multinacionalnih kompanija u takvoj situaciji bi hladno ustvrdio da njegova “roba” sigurno vrijedi više, naročito ako se sprema da je vrlo brzo proda.

Danas, kada je cijena ovih dionica pala na 14,6 maraka, što vrijednost državnog kapitala svodi na 21 milion maraka, za odlazeću Vladu FBiH i premijera Mustafu Mujezinovića, prodaja državnih dionica u Bosnalijeku postala je najbitnija stvar u životu.

 {fusionchart id="64" Bosnalijek dionicari}

Priča o ulasku strateškog partnera u Bosnalijek aktuelizirana je početkom ove godine kada se pojavila američka kompanija “Alvogen” koja bila zainteresovana da otkupi 19,25 dionica u vlasništvu države ali i 8,37 posto dionica u vlasništvu International Finance Coporation (IFC) koja je dio grupacije Svjetske banke.

Nakon višemjesečnih pregovora postignut je dogovor po kome bi Vlada FBiH svoj paket dionica u Bosnalijeku ponudila na prodaju preko Sarajevske berze (SASE) po minimalnoj cijeni od 20,5 maraka po dionici, što je ujedno bila i cijena koju je Alvogen bio spreman platiti.

U poslednji tren Vlada FBiH je odlučila da uprkos ranijem dogovoru, minimalnu cijenu podigne na 22 marke po dionici, na šta Alvogen nije htio pristati .

Tako je prodaja državnog paketa dionica Bosnalijeka preko SASE propala, jer nije bilo zainteresovanih kupaca voljnih da plate 22 marke po dionici, što je samo potvrdilo da u tom trenutku osim Alvogena drugog kupca nije bilo na vidiku.

Objašnjenje za neuspio pokušaj da se jedini kupac u zadnjem minutu “zavrne” za nešto više od dva miliona maraka, koliko je iznosila razlika između prodaje državnog paketa dionica po cijeni od 22 marke i 20,50 maraka, je da Vlada FBiH u stvari nikada nije ozbiljno ni mislila prodavati dionice u Bosnalijeku ili je na djelu bila pokazna vježba diletantizma i nesposobnosti vlasti.

Vlada u raspadu, prodaja na čekanju

Dok aktuelni saziv Vlade FBiH odbrojava poslednje dane svog mandata, premijer Mustafa Mujezinović ovih se dana dopisuje sa Agencijom za privatizaciju FBiH, tražeći ultimativno da Agencija ponudi ponovo na prodaju, i to što hitnije, državne dionice u Bosnalijeku.

U Agenciji baš nisu impresionirani ovim zahtjevom federalnog premijera Mujezinovića, tražeći da prije toga odluku o prodaji donese Vlada FBiH, koja je praktično u stanju raspada.

Ranija odluka Vlade FBiH podrazumjevala je da se sa novim kupcem potpiše i poseban ugovor koji bi ga obavezao na zadržavanje zaposlenih, sjedišta i djelatnosti preduzeća, što nije problem ako država direktno sklapa posao sa kupcem, ali je malo komplikovanije ukoliko se državni paket dionica prodaje preko berze.

Teretski, u momentu kada kada država ponudi svoj paket dionica na prodaju na berzi, moguće je da se pojavi neko sasvim treći, ponudi za fening veću cijenu po dionici i da posve legalno postane novi vlasnik državnog paketa dionica. Naknadno tjerati takvog kupca da preuzima neke druge obaveze, bilo bi vrlo teško izvodljivo.

Osim toga, prodaja dionica preko berze podrazumjeva da je jedini kriterij “ko daje više” a ukoliko se kupcu žele postaviti dodatni uslovi onda se državni udio ne prodaje preko berze već putem međunarodnog tendera.

SDA i Vlada FBiH kao guske u magli

U čitavoj priči oko prodaje državnih dionica u Bosnalijeku situacija se mijenja iz dana u dan, pa je tako Alvogen samo za par mjeseci od strateškog partnera koji će  omogućiti dugoročni razvoj, postao “sumnjiva firma sa nečasnim namjerama”.

Još je zanimljiviji stav menadžmenta Bosnalijaka, na čelu sa direktorom Edinom Arslanagićem, koji se u početku svesrdno zalagao za Alvogen kao strateškog partnera, da bi naknadno “promijenio ploču” i sada prodaju državnog kapitala u Bosnalijeku smatra pogubnim rješenjem.

Nezvanično, ovakva promjena stava uzrokovana je nespremnošću Alvogena da aktuelnoj upravi garantuje ostanak na funkcijama, što je njima dovoljan motiv da se žestoko opiru prodaji.

Podjednaku ozbiljnost pokazala je i vladajuća SDA, čije rukovodstvo do podne zagovara prodaju državnog kapitala u Bosnalijeku a poslijepodne da, ipak, ne bi trebalo prodavati.

Ono što je porazno je da odluka o prodaji ili zadržavanju državnog udjela u Bosnalijeku nije rezultat bilo kakve strategije, ozbiljne kalkulacije i jasnih ciljeva, već stvar trenutnog raspoloženja čelnih ljudi u Vladi FBiH i vladajućim strankama.

Trenutno, među 6.429 postojećih dioničara Bosnalijeka Vlada FBiH ima pojedinačno najveći udio, 19, 25 posto vlasništva ali taj procenat je nedovoljan za dugoročnu kontrolu nad kompanijom.

Prije ili kasnije pojaviće se strateški partner zainteresovan da preuzme kontrolu nad kompanijom, što može postići i zaobilaženjem države kao dioničara, kupovinom dionica od malih dioničara. Ovaj način sticanja kontrole jeste spor i komplikovan, ali nije neizvodljiv.

Čak i u slučaju da isti kupac, bio to Alvogen ili neko drugi, otkupi od Vlade FBiH njenih 19,25 posto dionica te 8,3 posto dionica koje drži IFC, to bi mu omogućilo kontrolu tek nad 28 posto kapitala, što je opet nedovoljno za potpunu kontrolu, pa bi kupovina dionica od nekoliko hiljada malih dioničara ponovo bila neminovna.

IFC prodaje svoje dionice po 20 KM

Kako god da se na kraju završi trakavica sa prodajom državnih dionica u Bosnalijeku, vlast u FBiH uspješno je demonstrirala svim potencijalnim investitorima da su apsolutni šampioni u neozbiljnosti, sa kojima se ne može praviti nikakav ozbiljan posao i da je pregovaranje sa takvim “poslovnim partnerima” samo gubitak vremena.

Da sa diletantima i samoproglašenim poslovnim genijima ne vrijedi gubiti vrijeme, na kraju su shvatili i u IFC, pa su odlučili svojih 8,37 posto dionica “Bosnalijeka” prodati preko SASE 29. novembra po minimalnoj cijeni od 20 maraka. A Vlada FBiH može nastaviti da se bavi meditiranjem na temu “da'l da prodam, il' da ne prodam”.

(zurnal.info)

 

ŠTEDNJA U BiH: U "prasici" imamo 3,8 milijardi maraka

Između štednje u bankama, ulaganja u dionice i otvorene fondove, građani BiH sa viškom novca ubjedljivu prednost daju oročenoj štednji. Na kraju avgusta u domaćim bankama građani su na oročenoj štednji imali impresivnih 3,79 milijardi maraka.

Hroničan manjak novca u novčaniku je patnja ali i višak novca predstavlja problem. Od početka ovih godine pa do kraja septembra zaradu je donio samo novac oročen u bankama, dok su ulaganja u dionice kao i u otvorene fondove u BiH rezultirale gubitkom za investitore.

Iako je ogromna većina građana BiH osuđena da svu svoju kreativnost, znanje i sposobnost usmjeri na preživljavanje od prvog do poslednjeg dana u mjesecu, ima i onih koji imaju savim drugačiji problem sa novcem.

Samo je kamata sigurna

Prema podacima Centralne banke BiH, u domaćim bankama na kraju avgusta građani su držali na knjižicama oročenih 3,79 milijardi maraka, što samo potvrđuje da u BiH nisu baš svi siromašni.

Ove štediše mogu računati na sigurnu zaradu od 3,5 posto u ovoj godini, koliko su iznosile prosječne kamatne stope na oročenu štednju u domaćim bankama, ukoliko su novac oročili tokom januara.

Zarada i nije nešto impresivna ali kao i kod svakog drugog ulaganja zarada je obrnuto proporcionalna riziku, što veći rizik to i veća potencijalna zarada. Kako oročena štednja nosi i najmanji rizik logično je da i zarada bude minimalna.

Oni koji su višak novca na početku godine u uložili u dionice kompanija na sarajevskoj berzi (SASE) nakon devet mjeseci mogu samo zaključiti da su u prosjeku na svakih uloženih 100 maraka izgubili 15,8 maraka. Vrijednost indeksa SASX-10, koji obuhvata 10 najlikvidnijih dionica na SASE, na kraju septembra bila 15,8 posto manja nego na početku godine. Koliko je svaki pojedinačni investitor izgubio zavisi od konkretne dionice u koju je ulagao.

Gubitak na dionicama

Tako su najgore prošli kupci dionica HT Mostar čija se cijena tokom devet mjeseci srozala za 26 posto, dok su u puno boljoj situaciji kupci dionica BH Telecoma jer je njihov gubitak od početka godine do kraja septembra iznosio pet posto.

Naravno suštinska razlika između onih koji su na početku godine višak novca oročili u banci i onih koji su ga uložili u dionice na SASE je što su ovi drugi po pravilu skloniji većem riziku.

Osim toga, svaki investitor na SASE u ovoj godini i nije očekivao neku zaradu na brzinu, već se tu radi o dugoročnom ulaganju sa nadom, da će prije ili kasnije, i SASE ponovo oživjeti. Tako da je ovaj devetomjesečni gubitak uglavnom tek “na papiru” a pravi gubitak ili zarada biće poznati tek kada se dionice prodaju.

Kako je na SASE već mjesecima dnevni promet sveden na nivo osrednje samoposluge , time se ulaganje u dionice čini još manje privlačnim jer je uvijek pitanje da li će biti zainteresovanih kupaca ako trenutnom vlasniku dionica iznenada zatreba novac.

Sudeći po ostvarenom prometu na SASE od početka ove godine, zanemarljiv broj domaćih bogataša se odlučuje na dugoročno ulaganje u dionice domaćih kompanija.

U minusu i fondovi

Alternativno rješenje, koja garantuje brzu isplatu ulaganja u novcu u svakom trenutku, ulaganje u otvorene investicijske fondove, također u nije donijelo zaradu investitorima.

U prosjeku vrijednost udjela u otvorenim investicijskim fondovima, kojih u BiH ima ukupno osam, na kraju septembra bila je manja za 4,3 posto u odnosu na početak godine.

I dok je među otvorenim fondovima najlošiji rezultat imala Ilirika Global, sa padom od 8,9 posto, vrijednost udjela fonda Mikrofin Plus zabilježila je rast, istina skroman, od 0,4 posto.

I kod otvorenih fondova važi isto pravilo kao i za ulaganje u dionice kompanija, da je prvenstveno riječ o dugoročnom ulaganju.

Kako novac ulagača otvoreni fondovi najvećim dijelom plasiraju u dionice domaćih kompanija nije logično očekivati da vrijednost udjela bilježi značajniji rast dok vrijednost dionica pada. Onog trenutka kada počne oporavak na domaćim berzama na svoje će doći i ulagači u otvorene fondove.

Kamate padaju, štednja raste

Onim sumnjičavim i sa manjkom strpljenja, tako ostaje oročena štednja kao najsigurnije utočište za njihove viškove novca. Toga su svjesni i bankari pa su tako pale i kamate na oročenu štednju .

Za razliku od prosječnih 3,5 posto godišnje, koliko su namkari nudili u januaru, u avgustu su štedišama nudili u prosjeku tek 2,89 posto kamata na godišnjem nivou.

Ipak i minimalne kamate na oročenu štednju ne obeshrabruju domaće štediše. Iako od početka godine kamate koje bankari plaćaju štedišama padaju, oročena štednja raste. U odnosu na decembar prošle godine, na kraju avgusta ukupan iznos porastao za 280 miliona maraka, što samo potvrđuje da kriza ne pogađa svakoga podjednako, jer za neke krize nije ni bilo.

(zurnal.info)

 

VOZI MIŠKO: Kako je “Delta” ušla u Sarajevo

Srbijanska kompanija “Delta” u vlasništvu Miroslava Miškovića, i formalno je preuzela punu kontrolu nad sarajevskim proizvođačem namještaja, kompanijom “Standard”.

Nakon dvogodišnjeg natezanja sa Komisijom za vrijednosne papire FBiH, “Delta Real Estate” iz Beograda konačno je i formalno polovinom avgusta objavila tender za otkup dionica sarajevskog “Standarda”, i sada je vlasnički udio beogradske kompanije povećan sa 66 posto na 88,9 posto.

Formalni vlasnik beogradske kompanije “Delta Real Estate” je kiparska off shore kompanija “Hemslade trading” preko koje Miroslav Mišković, poznat i kao “vlasnik Srbije” kontroliše svoju čitavu poslovnu imperiju.

Svi putevi vode na Kipar

Hemslade Trading” se tako zvanično pojavljuje kao vlasnik svih ključnih kompanija u Miškovićevoj grupaciji “Delta”, što se pokazalo kao izuzetno praktično rješenje, jer prema potrebi omogućava Miškoviću da figurira kao najbogatiji biznismen u Srbiji ili kada zagusti, da hladno konstatuje da je vlasnik “Delte” kiparska firma a ne on.

Gotovo 90 postotno vlasništvo u “Standardu” sada omogućava “Delti” apsolutnu kontrolu nad ovom firmom i njenom budućnošću, koja je za 630 zaposlenih prilično neizvjesna.

Interes koji je imperija Miroslava Miškovića pokazala za Standard, nema puno veze sa proizvodnjom namještaja već više sa lokacijom i nekretninama sarajevskog preduzeća. Uostalom “Delta Real Estate” je zvanično registrovana kao kompanija čija je osnovna djelatnost “razrada građevinskih projekata” kao i spoljna trgovina.

Ambicije Delte u BiH nikada nisu uključivale proizvodnju namještaja već izgardnju trgovinskih centara, pa je najvjerovatniji scenarij da će fabričke hale biti zamjenjene luksuznim trgovinama. Kakva je sudbina u tom slučaju namjenjena radnicima “Standarda” nije teško zaključiti.

Mišković samostalno kupio “Standard”

Prvi pokušaj Delte da na velika vrata uđe na područje FBiH bio je u tandemu sa vlasnikom Avaza, Fahrudinom Radončićem, sa kojim je Mišković formirao i zajedničko preduzeće, “Prezident nekretnine” koje je zvanično registrovano u Sarajevu 20. avgusta 2007. godine.

U ovoj zajedničkoj firmi Miškovićeva firma “Delta M” iz Beograda imala je 50 posto vlasništva, “Avaz” Fahrudina Radončića 25 posto, koliko je imala i off shore kompanija sa Kariba, “Vanity International Corporation” čiji je pravi vlasnik ostao nepoznat.

Iako je bombastično najavljivana izgradnja trgovačkih centara širom BiH, pri čemu se kao lokacija za novi tržni centar u Sarajevu pominjao upravo prostor fabrike “Standard”, čitav posao je i prije početka izgradnje iznenada propao.

Sudeći po daljem razvoju situacije, Mišković je izgleda zaključio da mu “Avaz” i Radončić nisu više neophodni kao posrednici u ulasku na tržište Federacije BiH, pa je iz daljih igara oko “Standarda” zajednička firma “Prezident nekretnine” izostavljena.
{fusionchart id="63" Standard dionicari}

Srbijanska “Delta” preko svoje firme “Delta Real Estate”, direktno je krenula u preuzimanje “Standarda” preuzevši najprije 66 posto dionica, nakon čega su po važećim zakonskim propisima bili obavezni raspisati tender za otkup preostalih dionica pa prosječnoj tržišnoj cijeni dionica “Standarda”na Sarajevskoj berzi.

Za “Deltu” zakoni ne važe

Komisija za vrijednosne papire FBiH svojim rješenjem još je 21. maja prošle godile naložila kompaniji “Delta Real Estate” da objavi tender i zabranila joj dalju kupovinu dionica “Standarda” bez raspisivanja tendera.

Istovremeno, bez obzira što je “Delta Real Estate” prethodno postala vlasnik 66 posto kapitala, KVP FBiH je odredila da kada se radi o glasačkim pravima u “Standardu”, “Delta Real Estate” ne može imati više od 30 posto glasova, sve dok ne raspiše tender.

Miškovića je zabrana Komisije za vrijednosne papire FBiH o daljoj kupovini dionica toliko uplašila da je tender za kupovinu preostalih dionica “Standarda” objavljen tek polovicom avgusta ove godine.

Zanimljivo, prije raspisivanja tendera u avgustu, u aprilu i maju ove godine kroz dvije transakcije na SASE, 32 posto dionica “Standarda” promijenilo je vlasnika, dok je nakon objave tendera u avgustu ove godine promet dionicama “Standarda” bio simboličan.

Zaključak koji se logično nameće je da je, uprkos zabrani,” Delta Real Estate” prvo preuzela najveći dio preostalih dionica a potom tek formalno objavila tender za kupovinu preostalih mrvica.

Trgovina umjesto proizvodnje

Kao novi vlasnik “Standarda” sa apsolutnom većinom dionica u svojim rukama, “Delta” može da radi šta hoće, uključujući i opciju da digne ruke od proizvodnje namještaja i da poravna fabričke hale koje bi bile zamjenjene trgovačkim centrom.

To što je “Standard” jedna od rijetkih domaćih uspješnih kompanija, koja je samo u prvoj polovini ove godine izvezla gotovo cjelokupnu proizvodnju u vrijednosti od 35 miliona maraka, pri čemu je ostvaren profit od 1,8 miliona maraka, trgovcima nikada nije predstavljalo problem. Uostalom, Mišković svoju imperiju niti u u Srbiji nije izgradio na proizvodnji već na trgovini i uvozu, koja se pokazalo puno unosnijom od bilo kakve proizvodnje.

(zurnal.info)

 

 

SASE: Političarima glasovi, investitorima gubici

Dok političari u BiH sabiraju glasove osvojene na izborima, investitori na Sarajevskoj berzi (SASE) sabiraju gubitke. Optimizam je odavno napustio investitore na SASE pa im pad dionica i nije neko iznenađenje jer se radi o trendu koji je uz male oscilacije prisutan od početka godine, bez vidljivih naznaka da bi se situacija mogla promijeniti do kraja godine.

Od početka januara pa do kraja septembra tržišne cijene dionica u prosjeku su pale za 15 posto, za koliko je niža vrijednost indeksa SASX-10 koji obuhvata 10 najlikvidnijih dionica na Sarajevskoj berzi.

Najveći pad zabilježila je dionica Energoinvesta čija je cijena na kraju septembra bila za 27 posto niža nego na početku godine, pa je očigledno da investitori gube povjerenje i nadu da bi se državni kapital u ovoj kompaniji u bližoj budućnosti mogao privatizovati.

Energoinvest i HT Mostar najveći gubitnici

Najozbiljni konkurent dionicama Energoinvesta za titulu najvećeg gubitnika u ovoj godini je dionica HT Mostar . Iako bi dionice telekoma trebale biti jedno od perspektivnijih ulaganja, HT Mostar je suprotan primjer.

Čudna poslovna politika ove kompanije u kojoj je država još uvijek većinski vlasnik, sapunica sa izborom nove uprave i debela upletenost politike u poslovanje ove kompanije, rezultirali se nevjerovatno malim iskazanim profitom u branši koja je generalno, izuzetno profitabilna.

Neizvjesnost oko buduće vlasničke strukture ove kompanije usljed mogućeg skorog preuzimanja Telekoma Srbije od strane Deutsche Telekoma , čime bi DT mogao biti prinuđen da bira da li će u BiH zadržati u svojim rukama banjalučki Telekom srpske ili mostarski HT, u kombinaciji sa poslovičnom konfuzijom u Vladi FBiH oko pitanja treba li ili ne treba prodavati državni kapital u telekomima, na kraju su doveli investitore do zaključka da je nabolje, za sada, dići ruke od dionica HT Mostar.

Potonuća nije pošteđena niti dionica Sarajevo osiguranja, iako je riječ o jednoj od tri dionice koje se nalaze na zvaničnoj kotaciji SASE, njena cijena od početka godine pala je gotovo četvrtinu, 24 posto.

Strateška kompanija” na rubu bankrota

Tek nešto manji pad, 21 posto, uknjižila je dionica sarajevske Hidrogradnje, ali ovaj pad teško da se može nazvati iznenađenjem. Nekadašnji građevinski gigant takođe je žrtva političara koji su najprije već raspisani tender za privatizaciju državnog kapitala u ovoj kompaniji poništili u “minut do dvanaest” uz obrazloženje da je riječ o “strateškoj kompaniji”, da bi potom ova kompanija bila prepuštena sama sebi čime je njen put ka bankrotu samo ubrzan.

Bez šanse za dobijanje velikih građevinskih poslova u samoj BiH, koje na volšeban način redovno dobijaju slovenačke i druge inostrane građevinske kompanije, budućnost ove kompanije je prilično mračna, što su zaključili i investitori.

{fusionchart id="62" SASE I-IX 2010}

Ni druge dvije “strateške kompanije”, sarajevska Elektrioprivreda BiH i mostarska Elektroprivreda HZ HB nisu usrećile svoje dioničare jer je cijena i njihovih dionica potonula od početka godine. Kod Elektroprivrede BiH taj pad je iznosio 15 posto a kod Elektroprivrede HZ HB još i više, 18 posto.

Višegodišnja “sapunica” sa izborom strateških partnera za gradnju novih hidro i termo elektrana, eufemistično nazivanih “poslom stoljeća u BiH”, pri čemu je krajnje nejasno kakav bi to bio konkretan aranžaman i kakvu bi finansijsku korist od toga imale elektroprivrede i njihovi dioničari, samo je dodatno obeshrabrila investitore koji su izgubili i strpljenje i nadu.

Na gubitku i dioničari BH telecoma

Gubitka nisu bili pošteđeni niti dioničari najprofitabilnije kompanije u BiH, sarajevskog BH telecoma čija se dionica na kraju septembra prodavala po cijeni koja je bila za pet posto manja nego na početku godine.

Na gubitku su i dioničari Bosnalijaka, koji su na kraju septembra za svoje dionice na tržištu mogli dobiti 8,8 posto manje novca nego na početku godine. I u ovom slučaju dobar dio “zasluga” za pad cijena ove dionice snosi Vlada FBiH sa svojim “igrama bez granica” oko prodaje svojih 19 posto kapitala u ovoj kompaniji.

U svom poznatom maniru da “do podne prodaje, a poslije podne ne prodaje” preostali državni kapital u preduzećima, Vlada FBiH svojski se trudi unese što je moguće više konfuzije i neizvjesnosti na tržište kapitala.

A jedina stvar koju ozbiljni investitori mrze je neizvjesnost i nepredvidivost, što je za njih gore od bilo kakve loše vijesti.

Budisti na berzi

Jedina dobra vijest za investitore je da su ovo još uvijek “papirnati gubici”. Bez obzira na saldo na papiru, na berzi niko nije ni zaradio niti izgubio na dionicama sve dok ih ne proda, a trgovina na SASE je na simboličnom nivou, što je dokaz da većina investitora ćuti i sabira “papirnate gubitke”, nadajući se boljim vremenima i rastu cijena dionica.

Tokom prvih devet mjeseci ove godine ukupan promet na SASE iznosio je tek 73,4 miliona maraka. Poređenja radi, u istom periodu prošle godine ukupan promet bio je 139 miliona maraka a pretprošle, 2008.godine, 319 miliona maraka.
{fusionchart id="61" SASE_promet_I_IX_10}

Dolazak “boljih vremena” na SASE i ponovni rast cijena dionica, kao i na svakoj drugoj pijaci, uslijediće onog trenutka kada potražnja nadmaši ponudu robe, odnosno kada se pojave kupci sa svježim novcem. A velikih ozbiljnih investitora na SASE još uvijek nema na vidiku.

Institucionalnih domaćih investitora, koji bi dali stabilnost i likvidnost tržištu, poput investicionih i penzionih fondova, osiguravajućih kuća jednostavno nema ili raspolažu zanemarljivim novcem. Stranim investitorima, koji se još oporavljaju od finansijskog sloma, berze u BiH su na dnu liste prioriteta, u rangu sa Zimbabveom i Avganistanom.

Trenutnim vlasnicima dionica domaćih kompanija ostaje samo da aktivno prakticiraju zen budizam i da uporno ponavljaju da su napravili dobar izbor jer se tu radi o “dugoročnom ulaganju”.

Da li su bili u pravu ili ne, saznat će onog dana kada se konačno odluče da prodaju svoje dionice i kada iznos dobijenog novca uporede sa sumom koju su dali za kupovinu tih dionica.

(zurnal.info)

 

BiH: Za četiri godine vlast na sebe potrošila 11,8 milijardi maraka

Tokom vladavine aktuelne vlasti u BiH, od 2007. do 2010. godine u budžete u BiH, od državnog do kantonalnih, slilo se ukupno 24,7 milijardi maraka od čega je gotovo polovica, odnosno 11,8 milijardi maraka, otišla na plate i administrativne troškove zaposlenih u javnoj administraciji, pokazala je analiza budžetske potrošnje koju je napravila nevladina organizacija ALDI iz Goražda.

Tek kada je sabran ukupan iznos budžeta u BiH, državni, dva entitetska, deset kantonalnih budžeta, pokazalo se da BiH i nije tako siromašna zemlja, jer se su prosjeku svake godine u budžete ukupno slivalo više od šest milijardi maraka.

Pola budžeta proguta administracija

Ipak, od ove gomile novca najviše koristi je imao sam državni aparat jer je tokom protekle četiri na troškove plata zaposlenih u javnoj administraciji otišlo impresivnih 9,5 milijardi maraka dok su administrativni troškovi progutali 2,25 milijardi maraka, što zajedno čini 47,9 posto ukupnih budžeta u BiH.

Iako su pobjednici na opštiom izborima 2006. godine svečano obećavali smanjenje javne potrošnje, više novca za zapošljavanje, mlade, socijalna davanja, kada su se našli u foteljima zaboravili su na sve osim na vlastite plate.

U nezaustavljivom pohodu na budžetski novac nije ih omela ni globalna ekonomska kriza koja je žestoko pogodila i BiH. U budžetima u BiH za ovu godinu ukupno je za troškove plata i administrativne troškove predviđeno 3,19 milijardi maraka, što je za 1,5 milijardi maraka više nego u 2006. godini., navodi se u analizi ALDI-ja. Sami troškovi zaposlenih u javnim službama u BiH tako su sa 1,75 milijardi maraka u 2006. godini narasli na 2,58 milijardi u ovoj godini

Kako bi se obezbjedio novac za troškove činovnika na nečemu se moralo i štediti, pa je tako za poboljšanje položaja mladih tokom četiri godine izdvojeno čitavih 14 miliona maraka, što je jedva 0,05 posto ukupnih budžetskih sredstava. Pri tome je u ovoj godini za poboljšanje položaja mladih izdvojeno tek polovina sume koja je za ovu stavku u budžetima bila planirana u 2006. godini.

Uzmi siromašnim, daj činovnicima

Globalna ekonomska kriza, iako je sjajan izgovor za sve neurađeno, nema puno veze sa kolapsom budžeta i totalnom ignorancijom vlasti prema svemu drugom osim vlastitih plata i beneficija.

Pola godine prije nego što je globalna ekonomija doživjela slom, ministar finansija u Vladi FBiH, Vjekoslav Bevanda, vapio je da se troškovi stave pod kontrolu jer se FBiH suočava sa neminovnim bankrotom.

Svi u vlasti su znali da je ministar u pravu, ali zbog lokalnih izbora niko nije bio spreman da narušava idiličnu sliku blagostanja.

Izbori su prošli, uslijedilo je bolno suočavanje sa stvarnošću, koja se ogledala u ispražnjenim budžetima i kuknjava pred vratima Međunarodnog monetarnog fonda da nas spašava. Vlast je pristala na sve uslove, koji su se u suštini svodili na kresanje budžeta, osim na radikalno smanjenje troškova javne administracije.

To što je pola miliona građana BiH uoči izbora 2006. godine potpisalo dokument pod nazivom “Građanska platforma” u kome su vrlo jasno rekli da su njihovi prioriteti posao, zdravstvena zaštita, poboljšanje položaja mladih, nezaposlenih i penzionera i što su gotovo sve političke partije rekle da su “to upravo i njihovi prioriteti”, nije imalo nikakvog uticaja kada je došlo na red i finansiranje tih prioriteta.

Tačno je da u postojećim budžetima nema dovoljno novca za podsticanje zapošljavanja, poboljšanje položaja mladih, kapitalne investicije u zdravstvu, obrazovanju, naknade socijalno najugroženijim, ali ne zato što su budžeti mali već zato što pola budžeta administracija potroši na sebe.

Sa takvom politikom novca nikada neće ni biti jer kako se pokazalo prethodnih godina, koliko god da je rastao priliv novca u budžet uporedo su rasli i troškovi administracije koja je po automatizmu uzimala gotovo polovicu budžeta, a za ostalo, koliko ostane.

Nedodirljivi činovnici

Ispunjavanje zahtjeva MMF-a o smanjenju izdvajanja za plate javnih službenika od 10 psoto tek je puka kozmetika jer i smanjenje od 10 posto ne mijenja značajnije postojeću raspodjelu budžetskog novca.

Tokom predizborne kampanje političari su pokazali da se o svemu može pričati i obećavati, o otcjepljenju, formiranju trećeg entiteta, ukidanju entiteta, apstraktnom privlačenju stranih investicija i pokretanju javnih radova.

Jedina tabu tema je radikalno smanjenje administracije i njenih troškova bez čega BiH srlja u bankrot koji neće moći spriječiti ni novi krediti MMF-a.

Očigledno je za osvajanje vlasti i ostanak u foteljama puno bezbolnije srezati ionako minorna izdvajanja za mlade, zdravstvo, zapošljavanje, nezaposlene, penzije, nego radikalno smanjiti troškove administracije koja se do sada pokazala jačom od globalne krize i MMF.

(zurnal.info)