Novac

BiH: Nakon četiri godine trgovinski deficit veći za 600 miliona maraka

Smanjenje ekstremno visokog minusa BiH u trgovini sa svijetom tokom poslednje dvije godine, nije rezultat nagle izvozne ekspanzije domaćih proizvoda na svjetskom tržištu, već je posljedica drastičnog pada uvoza.

Tako je na kraju prošle godine u trgovini sa svijetom BiH zabilježila “minus” od 6,8 milijardi maraka što je gotovo za 600 miliona maraka više nego u 2006. godini.

Iako zvanična statistika pokazuje da je za prvih sedam mjeseci ove godine izvoz zabilježio rast od impresivnih 30,7 posto, podaci Agencije za statistiku BiH, takođe pokazuju da je u prošloj godini, u odnosu na 2008. godinu, izvoz pao za 17,6 posto a uvoz za 24,2 posto.

Deficit povećan za 593 miliona maraka

Iza poigravanja sa procentima je jednostavna činjenica da je izvoz BiH u prošloj godini bio tek za 366 miliona maraka veći nego u 2006. godini, dok je u istom periodu uvoz porastao za 959 miliona maraka, a spoljnotrgovinski deficit povećan za 593 miliona maraka.


{fusionchart id="8" SPOLJNA TRGOVINA 2006:2010}

Ovakav rezultat je logična posljedica odsustva bilo kakve suvisle koncepcije za pomoć domaćim izvoznicima koji su se našli pod udarom globalne ekonomske krize.

Baviti se proizvodnjom za izvoz u BiH je prije kazna nego prednost, jer je državi od očuvanja radnih mjesta u proizvodnji puno važnije iscijediti svaku paru iz privrede kako bi se namakao novac u budžetu za danas, a šta će biti sutra, nikoga u vlasti pretjerano ne zanima.

Kriza zakočila uvoz

Pad uvoza u prošloj godini takođe nije rezultat osmišljene politike zamjene uvoznih domaćim proizvodima, već je prije svega posljedica činjenice da su domaće investicije, nakon što je kriza pogodila BiH, praktično zamrznute pa je zaustavljena i nabavka novih mašina i opreme, što nije nikako dobra vijest.

Prvi znaci ekonomskog oporavka u BiH u vidu blagog rasta bruto društvenog proizvoda u ovoj godini najavljuju takođe ponovni rast uvoza, prije svega mašina i opreme , dok istovremeno nije sigurno da će domaći proizvođači uspjeti drastično povećati prodaju svojih proizvoda u inostranstvu.

U tom slučaju može se očekivati dalji rast spoljnotrgovinskog deficita BiH koji je i do sada bio jedan od ključnih ekonomskih problema i za koji je jedino rješenje snažan i stabilan rast domaćeg izvoza što sami izvoznici neće moći napraviti samostalno bez podrške države.

Ogroman spoljnotrgovinski deficit koji BiH u trgovini sa svijetom uredno knjiži iz godine u godinu, nije tek statistička kategorija već jednostavan pokazatelj da vlastitim izvozom ne zaradimo dovoljno da bi mogli uvesti ono što nam zaista treba.

Doznakama dijaspore i kreditima ovaj minus se godinama nekako krpi ,ali ni to neće moći beskrajno da traje.

Izvoznici političare ne zanimaju

Rast izvoza i smanjenje vanjskotrgovinskog deficita tako ostaje još jedno neispunjeno obećanje aktuelne vlasti koja je na početku svog mandata slavodobitno najavljivala doba ekonomskog prosperiteta, beskrajan priliv stranih investicija, koje su navodno, trebale kreirati desetine hiljada novih radnih mjesta, povećati izvoz i smanjiti vanjskotrgovionski deficit.

Ono što zvanične brojke neumitno pokazuju, da je rezultat nerada i nezainteresovanosti vlasti u protekle četiri godine za bilo kakvu proizvodnju, izvoz i nova radna mjesta, još veći uvoz i spoljnitrgovinski deficit.

Kako promijeniti ovaj trend, i to što je brže moguće, tek je jedno od niza pitanja na koje ovih dana u finišu predizborne kampanje nećemo dobiti suvisli i logičan odgovor od pretendenata na vlast tokom naredne četiri godine.

(zurnal.info)

 

 

 

KAKO SU NAS ZADUŽILI: Za dvije godine dug povećan 1,6 milijardi maraka Na kraju juna ove godine BiH je dugovala inostranim povjeriocima 5,65 milijardi maraka. U odnosu na kraj 2006. godine spoljni dug BiH porastao je za 1,86 milijardi maraka, a naglo povećanje zaduženosti BiH uslijedilo je tokom poslednje dvije godine jer se BiH samo u tom periodu zadužila za dodatnih 1,69 milijardi maraka.

Aktuelna vlast tako je tokom svoje četvorogodišnje vladavine raspoloživi novac u budžetima trošila poput pijanog milionera, a kad je uslijedilo otrežnjenje i suočavanje sa praznom kasom, jedino čega su se dosjetili je 2,4 milijarde maraka kredita od Međunarodnog monetarnog fonda, kako bi se do oktobarskih izbora očuvao kakav-takav socijalni mir.

To što je zaduženost BiH povećana za gotovo dvije milijarde maraka u poslednje dvije godine i nije toliko problematično, već kako je taj novac utrošen.

Novac potrošen, investicija nema

Druge zemlje u regiji zadužene su puno više od BiH, poput Hrvatske, ali barem je rezultat tog zaduživanja vidljiv građanima, prije svega mreža autoputeva kroz Hrvatsku, od čega je direktne i indirektne koristi imala čitava privreda.

U BiH su novi krediti iskorišteni za krpljenje starih budžetskih rupa, čijem je nastajanju nemjerljiv doprinos dala javna administracija, što kroz svoje plate, što kroz davanje nerealnih obećanja o naknadama demobilisanim borcima i ratnim vojnim invalidima.

Da su novi krediti iskorišteni za investicije u BiH i zapošljavanje domaćih radnika i kompanija, aktuelna vlast bi povećani ino dug mogla uknjižiti i kao svoj uspjeh. Ovako, jedini efekat dodatnog zaduživanja biće ogromno breme otplate kredita MMF-u koji niti teoretski ne može biti vraćen za tri godine.

Jedina šansa je da BiH, iako nam je MMF odobrio 2,4 milijarde maraka kredita, prestane povlačiti ova sredstva, ali do kraja juna ove godine već je potrošeno 717 miliona maraka i nema vidljivih znakova da bi se vlast mogla odreći preostalih 1,5 milijardi maraka.

Svaki građanin dužan 1.543 marke

Trenutno, svaki građanin BiH u prosjeku dužan je 1.543 marke ino povjeriocima, sa dobrim izgledima da se u narednu godinu-dvije ovaj dug dodatno uveća. Iako nisu svi podjednako osjetili blagodeti ovog pozajmljenog novca, svi ćemo ga vraćati.

Prema podacima Centralne banke BiH, ove godine će BiH na ime otplate ranije uzetih kredita morati platiti 325 miliona maraka, od čega su 96 miliona maraka kamate, a ovaj iznos godišnje rate će u narednim godinama dodatno porasti.

BiH do sada nije imala većih problema sa vraćanjem prispjelih rata ino kredita, ali isto tako BiH do prije dvije godine nije imala problema niti sa punjenjem budžeta.

Čak iako bi BiH, nakon povlačenja poslednje ovogodišnje tranše, odustala daljeg korištenja kredita MMF-a, ipak bi tokom tri godine trebalo vratiti oko 750 miliona maraka što bi ukupan teret godišnje otplate duga povećalo na gotovo 600 miliona maraka, kojih jednostavno nema u budžetima.

Neiskorišteno 1,7 milijardi maraka

I dok se najnepovoljniji mogući kredit sa rokom vraćanja od tri godine nemilosrdno troši, zvuči nevjerovatno da u isto vrijeme BiH ne koristi 1,7 milijardi maraka odavno odobrenih kredita za infrastrukturne projekte poput autoputa.

Najveći dio neiskorištenog novca odnosi ne kredit Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD) na čijim računima 665 miliona maraka čeka da se vlast u BiH smiluje i isjkoristi ovaj novac. U Evropskoj investicijskoj banci (EIB) na čekanju je tek nešto malo manje novca, 665 miliona maraka, dok 217 miliona maraka čeka u Svjetskoj banci.

Rješenje misterije zašto zemlja kojoj je na raspolaganju 1,7 milijardi maraka ovaj novac ne koristi, ali se zato ekspresno zadužuje za 2,4 milijarde maraka kod MMF-a, je jednostavno.

Novac od MMF-a stiže direktno u budžet dok bi pare namjenjene za infrastrukturene projekte direktno išle kompanijama koje bi na tenderu dobile posao izgradnje ovih objekata. A logika domaćih vlasti je jasna, ako pare ne dolaze direktno njima u ruke onda ih i ne zanimaju.

(zurnal.info)

 

 

 

KONKURENTNOST : BiH poslednja u Evropi

 Na svjetskom prvenstvu u konkurenciji 139 reprezentacija BiH je zauzela odlično 102 mjesto. Ovako bi sportskim rječnikom izgledao rezultat koji je BiH zabilježila na najnovijoj rang listi konkurentnosti koju je objavio Svjetski ekonomski forum (WEF).

Dobra vijest je da smo prošle godine bili još gori, na 109. mjestu, pa je ovogodišnji rezultat ipak neki napredak, ali tu je dobrim vijestima kraj.

Sve zemlje iz našeg bližeg i daljeg okruženja, kao i sa čitavog kontinenta su ispred nas, a mi se grčevito nadmećemo sa ekonomskim velesilama i prosperitetnim državama poput Senegala, Bangladeša ili Zimbabvea.

Bolji smo od Zimbabvea

Da ne ne bude zabune, većina afričkih i azijskih zemalja je na listi konkurentnosti ispred BiH tako da nema mjesta samozavaravanju “kako smo mi ipak Evropa, a ne divlja Afrika”.

Od zemalja iz našpeg okruženja, očekivano, najbolje je plasirana Slovenija, koja je na 45. mjestu i koja je u odnosu na prethodnu godinu pala za osam mjesta.

Ako najbolji plasman Slovenije od zemalja u regiji nije iznenađenje, svakako jeste da se na 49. mjestu našla Crna Gora koaj je za godinu dana napravila skok od osam mjesta pa ne bi bilo preveliko iznenađenje ukoliko naredne godine pretekne i Sloveniju.

Visok plasman Crne Gore negira stereotip o “lijenim Crnogorcima”, barem kada je riječ o naporima države da kreira poslovno okruženje privlačno za strana ulaganja, dok o drugom stereotipu, “glupim Bosancima”, izgleda se može raspravljati.

Hrvatska, koja je na pragu EU, našla se na 77. mjestu i takođe je zabilježila pad u odnosu na prethodnu godinu kada je bila na 72. mjestu globalne rang liste.

Makedonija je također napredovala u odnosu na prošlu godinu, za pet mjesta, i ove godine zauzela je 79. poziciju na rang listi.

Albanija se našla na 88. mjestu i u odnosu na prošlu godinu napredovala je za osam mjesta, dok je Srbija na 96. mjestu, što je pad od tri mjesta u odnosu na rangiranje iz prošle godine.

Odlično 102. mjesto

Već je na prvi pogled jasno da BiH i pored simboličnog napretka tone ka dnu ljestvice, jer ostale zemlje napreduju puno brže. U uslovima globalne ekonomske krize, čije će se posljedice još osjećati, imati ekonomiju konkurentniju od ostalih, još je bitnije nego u doba sveopšteg blagostanja, jer je raspoloživog novca za investicije manje pa investitori mogu birati.

Konkurentnost je ujedno i indikator privlačnost za strane investicije, a sam plasman BiH na ovogodišnjoj ljestvici konkurentnosti govori dovoljno, svaki potencijalni investitor ima najmanje 101 zemlju prije BiH za ulaganje svog novca, a kada BiH dođe na red, para obično nestane.

Kod ocjenjivanja konkurentnosti svake pojedine zemlje u obzir se uzimalo više kriterija, pravni okvir, izgrađenost i efikasnost institucija, uticaj vlada na poslovanje kompanija, infrastruktura, zdravstvena zaštita, kvalitet visokog obrazovanja, efikasnost tržišta rada, tehnološka spremnost, razvijenost finansijskog tržišta.

Kako sustići Albaniju

U slučaju BiH čak i na prvi pogled jasno je da BiH zaista pripada tamo gdje se i našla na listi, pri samom dnu. Poslove vrijedne milijarde eura vlade pokušavaju dodijelitzi ne najboljim kompanijama nego podobnim.

Rješavanje privrenih sporova na sudovima traje dovoljno dugo da na kraju svi zaborave i ko koga i zbog čega tuži a efikasnost državne adminsitracije kod izdavanja različitih odobrenja i saglasnosti je takva da je u poređenju sa njima sovjetska birokratija u doba Staljina pojam efikasnosti i konstruktivan partner privatnom biznisu.

O saobraćajnoj infrastrukturi u BiH postaje besmisleno raspravljati. Tridesetak kilometara autoputa, za čiju je izgradnju trebalo 10 godina, služi samo za ubiranje političkih poena, ali na izborima u Albaniji, kako bi tamošnji političari imali sa kime da se porede u svoju korist.

Željeznice u BiH su materijalni dokaz da je putovanje u prošlost moguće, ma šta o tome mislio Einstein. Jednostavno, istu dionicu prije 30 godina vozovi kroz BiH su prelazili duplo brže nego danas a brzina na željeznicama u doba Kraljevine Jugoslavije još uvijek izgleda je nedostižan cilj.

Ništa nam bolje nije niti u avio sabraćaju, gdje od četiri aerodroma, u Sarajevu, Tuzli, Mostaru i Banja Luci, redovno radi samo onaj sarajevski, Preostala tri aerodroma uživo vide avion svake četiri godine, tokom predizborne kampanje, a u međuvremenu su se pokazali kao odlična lokacija za ispašu stoke.

Nije sve u malim platama i niskim porezima

I dok se na dnu tabele vodi grčevita borba, na vrhu liste situacija je nepromjenjena. I ove godine, kao i prošle, na vrhu liste najkonkurentnijih država svijeta je Švajcarska. Na drugom mjestu je Švedska a na trećem Singapur. Prošlogodišnji nosilac “srebrene medalje”, SAD, ove godine su se našle na četvrtom mjestu.

Vrhom liste dominiraju skandinavske zemlje, što je ključni dokaz da konkurentnost jedne države ne čini samo jeftina radna snaga i niski porezi. Skandinavske zemlje imaju najviše prosječne plate i visoke poreze, ali isto tako imaju kvalitetno zdravstvo, odličnu infrastrukturu, prvoklasnu zdravstvenu zaštitu i obrazovanje, efikasno sudstvo i administraciju.

To ih u očima potencijalnih investitora čini puno poželjnijim odredištima za ulaganje od BiH ili dijela afričkih zemalja, gdje je radna snaga gotovo pa besplatna a porezi skoro nepostojeći.

Pobjednici na izborima 3. oktobra, za početak bi mogli uzeti nekoliko časova o podizanju konkurentnosti od kolega iz Crne Gore. Nije daleko, ne treba vam prevodilac a izgleda da ljudi znaju kako se to radi.

(zurnal.info)

 

 

BiH: Strani investitori povlače novac

Obećanja domaćih političara tokom protekle četiri godine, o milijardama maraka novih direktnih stranih investicija, u teškom su sukobu sa stvarnošću. U prošloj godini BiH je zabilježila simboličnih 382 miliona maraka direktnih stranih investicija, pokazuju podaci Centralne banke BiH. U odnosu na 2008. godinu kada su strani investitori u BiH uložili 1,4 milijarde maraka, to je pad od 73 posto.

Od 2006. do kraja 2009. godine BiH je privukla stranih investicija u ukupnoj vrijednosti od 5,9 milijardi maraka, pri čemu je rekordna bila 2007. godina kada su strani investitori u BiH uložili 2,9 milijardi maraka.

Ovo je prije svega bio rezultat privatizacije Telekoma Srpske čiji je većinski vlasnički paket prodat za 1,2 milijarde maraka, te prodaje Rafinerije nafte u Bosasnkom Brodu. Od tada, strane investicije u BiH rapidno padaju.


Puno obećanja, nigdje para

Gromoglasne najave o 1,4 milijarde eura investicija u termoelektranu Gacko, mrežu autoputeva u Republici Srpskoj, aerodrom u Trebinju, autoput kroz Federaciju BiH, izgradnja novih hidro i termo elektrana, što je prema najavama političara na vlasti, trebalo donijeti desetine milijardi maraka investicija i otvoriti na desetine hiljada novih radnih mjesta, na kraju su se pokazali samo kao spisak želja.

Odnosno, neuspjeli pokušaji da se na brzinu poslovi vrijedni stotine miliona maraka dodijele podobnim firmama koje za eventualnu realizaciju ovih projekata imaju, eventualno, samo dobru volju ali ne i neophodan novac.

Podaci Centralne banke BiH pokazuju da je u prošloj godini do zabrinjavajućeg trenda, ne samo da su strane investicije smanjene nego i da su vodeći investitori tokom 2009. godine iz BiH više povukli novca nego što su uložili.

Austrijanci i Švajcarci povlače novac

Tako su investitori iz Austrije, zemlje čiji su investitori do sada uložili najviše novca u BiH, u prošloj godini izvukli 123 miliona maraka više nego što su tokom godine uložili.

Identična je situacija i sa investitorima iz Švajcarske koji su iz BiH u prošloj godini iz BiH povukli 58 miliona maraka više nego što su uložili u BiH.

Simboličan iznos prošlogodišnjih stranih direktnih investicija u BiH nije samo rezultat globalne ekonomske krize, već jednostavne činjenice da BiH malo toga može ponuditi streanim investitorima. Zbog krize svi oni sa novcem su puno oprezniji kod donošenja odluke o ulaganja a kada se i odluče na investicije na raspolaganju su im i puno bolje prilike od BiH kakva je sada jer je konkurencija među državama za privlačenje investitora postala puno žešća nego ranije.

Entitetske vlade koje su protekle četiri godine demonstrirale zavidan nivo nesposobnosti i bezobrazluka, pokušavajući da “na mišiće”, bez obzira na zakone i procedure milijarde maraka vrijedne investicije u energetskom sektoru namjestiti svojim pulenima, samo su uvjerile potencijalne ozbiljne investitore da se sa takvim partnerima ne vrijedi upuštati u ozbiljne poslove.

Kako otjerati investitore

Investitore sigurno nije privukla ni zapaljiva nacionalistička retorika koja je za posljedicu imala da se o BiH ponovo piše u svjetskim medijima, ali ovoga puta kao o potencijalnom žarištu gdje bi unutrašnji politički sukobi mogli eskalirati i u novi rat.

Pri tome je nebitno koliko je ova bojazan realna, već na samu pomen mogućeg sukoba ozbiljni investitori dižu ruke i okreću se stabilnijim i prosperitetnijim tržištima.

BiH investitorima nije mogla ponuditi niti “mamac” u vidu ulaska u EU u doglednoj budućnosti, što bi potencijalnim investitorima omogućilo ulazak na mala vrata na tržište EU.

Dok je u plaćenim oglasima na CNN-u makedonska vlada kao glavni adut navodila da je riječ o zemlji kandidatu za članstvo u EU, što znači nesmetan pristup tržištu EU od pola milijarde ljudi, BiH se reklamirala prirodnim ljepotama i folklorom.

Investicije, kako to lijepo zvuči

Dok su se suočene sa krizom sve zemlje odreda trudile da spasu domaću proizvodnju, upumpavajući i svjež novac ako je trebalo, vlast u BiH je prepustila domaće kompanije da se samo snalaze kako znaju i umiju, bez bilo kakve konkretne pomoći njihovom preživljavanju od strane države.

Sve ovo ne smata domaćim političarima da ponovo svojim potencijalnim biračima obećavaju kako će se, već od 4. oktobra, na sarajevskom aerodromu formirati red stranih investitora, nestrpljivih da ulože novac u BiH i koji će u torbama donijeti tih davno obećanih nekoliko desetina milijardi maraka koje će nas, najdalje do novogodišnjih praznika, sve odreda napraviti bogatim, zapsolenim. sretnim i zadovoljnim.

Jedini problem je zašto im vjerovati a da će ovog puta biti drugačije.

Ako za prethodnih 10 godina, koliko se najavljuje izgradnja autoputa ili za protekle četiri godine, kada su navljena neviđena ulaganja u energetski sektor, nisu uspjeli napraviti niti autoputeve, niti aerodrom, niti nove hidro centrale i termo elektrane, teško da će to biti u stanju i za naredne četiri godine.

Ne zato što je to malo vremena, već zato što to očigledno ne znaju niti ih istinski zanima.

(zurnal.info)

BiH: Radnicima 520 KM, činovnicima duplo više

Tokom protekle četiri godine više su rasle plate zaposlenih u javnoj administraciji nego zaposlenih u proizvodnji. Prosječna plata činovnika je sa 832 marke narasla je na 1.100 maraka, dok je građevincima sa 428 maraka povećana na 521 marku.

U poslednje četiri godine u BiH, plate onih koji imaju sreću da su zaposleni, porasle su u prosjeku za trećinu, sa 599 maraka, koliko je iznosila prosječna plata u BiH u oktobru 2006. godine, na 798 maraka u junu ove godine, pokazuju podaci Agencije za statistiku BiH.

Naravno, službena statistika daje samo djelimičnu sliku stvarnog stanja i mada je matematički računica statističara tačna, nisu svi podjednako osjetili blagodeti rasta plata.

Za četiri godine nije se suštinski puno promijenilo. Bez obzira na povećanje plata i dalje činovnici imaju u prosjeku duplo veće plate od radnika u proizvodnji, dakle od onih koji prvo moraju zaraditi novac da bi ga mogli potrošiti i koji svojim radom i pune budžete.

Daj administraciji, radnicima šta ostane

I u procentualnom i u apsolutnom iznosu tokom protekle četiri godine više su rasle plate zaposlenih u javnoj administraciji nego zaposlenih u proizvodnji, poput radnika u prerađivačkoj industriji ili građevinarstvu.

Od januara 2007. kada je prosječna plata u javnoj administraciji iznosila 832 marke, do juna ove godine nagurala je do pristojnih 1.100 maraka, što je povećanje od 33 posto.

U istom periodu prosječna plata zaposlenih u građevinarstvu porasla je tek za 22 posto, sa 428 maraka na 521 marku. Jednostavna računica tako pokazuje da bez obzira na procentualni rast plate, u prosjeku zaposleni u građevinarstvu sada zarađuje tek 93 marke više nego prije tri i po godine, dok su sretnici zaposleni u javnoj administraciji zarađuju 293 marke više.

Upravo rast plata činovnika je jedan od razloga zbog kojih statistika bilježi i značajan rast prosječnih plata u BiH, jer armija zaposlenih u javnoj administraciji jednostavno podiže ukupan prosjek plata, stvarajući pri tome lažnu sliku rasta životnog standarda.

Činovnici podižu prosjek

Stvarna situacija sa platama u proizvodnji još je mračnija nego što bi se moglo zaključiti iz statističkih prosjeka. Kod izračuna prosječnih plata stattistika uračunava samo stvarno isplaćene plate u mjesecu , dok one kojima plata uredno kasni i po nekoliko mjeseci, statističari ne računaju. U statističkim prosjecima nema ni desetina hiljada zaposlenih koji rade “na crno” i čije su plate niže i od prosjeka u branši.

Naravno, statističkim prosjekom plata nisu obuhvaćena i druga primanja administracije, od redovnih regresa za godišnji odmor, različitih “poklona” za vjerske i državne praznike i sličnih “vanrednih” isplata, o kojima zaposleni u proizvodnji mogu samo sanjati.

Pumpanje” plata javnoj administraciji je sa stanovišta aktuelne vlasti dobar potez, jer obezbjeđuje glasove na izborima, koji s obzirom na brojnost administracije nisu zanemarljivi. Koliko dugo je ovakva praksa održiva, da budžetski potrošači zarađuju duplo više od onih koji pune budžet, drugo je pitanje, ali svi planovi aktuelne vlasti ionako sežu samo do 3. oktobra, a poslije, šta bude.

Statistička idila

BiH tako dolazi u paradoksalnu situaciju da kako se smanjuje broj zaposolenih u proizvodnji i raste broj onih kojima isplata plata kasni, na papiru, nam je sve bolje i bolje jer prosječne plate nastavljaju da rastu zahvaljujući platama administracije koja nema problema ni sa kašnjenjem plata niti sa smanjenjem broja zaposlenih.

Jedini problem sa ovom idilom je što na kraju ipak nećemo svi moći da se zaposlimo u javnoj administraciji, jer budžete, iz kojih se činovnici finasiraju po principu “prvo nama a za ostalo šta ostane” neko ipak mora da napuni novcem koji prije toga treba zaraditi.

(zurnal.info)

 


KAKO SU NAS LAGALI: Nezaposlenih više nego prije četiri godine

Od desetina hiljada novih radnih mjesta koje su pobjednici na opštim izborima u BiH u oktobru 2006. godine obećavali svojim biračima, nije bilo ništa.

Četiri godine kasnije, prema podacima Agencije za statistiku BiH, u junu ove godine u BiH je bilo zvanično zaposleno 676.997 radnika, što je tek 14.516 radnika više nego u septembru 2006. godine.

Iako je broj zaposlenih simbolično povećan to nije smanjilo ukupan broj nezaposlenih, a upravo je rekordna nezaposlenost ključan problem za obične smrtnike.

Na spiskovima zavoda za zapošljavanje u BiH na kraju juna bilo je više od pola miliona ljudi, 516.172 osoba što je tek za 2.299 osoba manje nego u septembru 2006. godine.

U FBiH I RS više nezaposlenih nego prije četiri godine

Zasluga za ovo simbolično smanjenje broja nezaposlenih u BiH ne pripada ni Vladi FBiH niti Vladi RS, jer je prema statističkim podacima, pad u broju nezaposlenih u ovom periodu zabilježen samo u Distriktu Brčko, sa 17.946, koliko ih je bilo u septembru 2006. godine, na 11.209 osoba u junu ove godine.

Istovremeno, u oba entiteta u BiH broj nezaposlenih tokom vladavine aktuelne vlasti je, prema zvaničnim statističkim podacima, čak i povećan.

Tako je u FBiH u septembru 2006. godine zvanično bilo 359.177 osoba da bi na kraju jula ove godine taj broj bio još i veći, 361.654 osobe, što znači da se tokom poslednje četiri godine u FBiH broj nezaposlenih povećao za 2.477 osoba.

Slična situacija je i u Republici Srpskoj, samoproglašenom “boljem dijelu BiH”, gdje je broj nezaposlenih sa 141.438 na kraju septembra 2006. godine narastao na 143.309 u julu ove godine, što je 1.961 ime na spisku nezaposlenih više nego prije četiri godine.

Naravno, predizborna obećanja iz 2006. godine , gdje se licitiralo sa obećanjima o broju novih radnih mjesta po principu “ko daje više”, pa su se izbacivale cifre od 80, 100, 150 hiljada novih radnih mjesta, ni tada niko nije uzimao ozbiljno.

Jednostavno niko nije ponudio objašnjenje gdje i kako bi se otvorilo obećanih desetine hiljada novih radnih mjesta, koliko bi novca trebalo uložiti u njihovo otvaranje te najvažnije, odakle bi došao taj novac.

Obećanja bez pokrića

Tako da je jedna od većih misterija kako su pretendenti na vlast uopšte došli do brojki o novim radnim mjestima koje bi kreirali ako dođu na vlast, jer ako su “odokativnom metodom” zaključili da je to 30, 80 ili 100 hiljada ništa ih ne košta da obećaju i 300 ili 500 hiljada. Ne košta ništa a dobro zvuči.

Ovaj sitan “detalj , da se niko nije potrudio da objasni gdje bi se konkretno ta nova radna mjesta otvorila i kako, izgleda nije smetao ni onima koji su trebali biti najzainteresovaniji, stotinama hiljada tadašnjih nezaposlenih. Sudeći po broju osvojenih glasova na prošlim izborima, među glasačima pobjedničkih stranaka bio je i dobar dio nezaposlenih. I nakon četiri godine većina njih je i dalje nezaposlena, bez vidljivih izgleda da u bliskoj budućnosti dođe do posla.

Čak i među onima koje zvanična statistika ubraja u zaposlene, desetine hiljada radnika mjesecima ne prima platu niti su im uplaćeni doprinosi za zdravstveno i penziono osiguranje, što ih praktično čini nezaposlenim.

Naravno, nije teško pretpostaviti izgovor aktuelne vlasti za ovo neispunjeno obećanje - globalna kriza.

Kriza kao izgovor

Ista ona kriza za koju su nas prvo uvjeravali da nas neće ni pogoditi ili da će nas samo blago dotaći da bi potom postala bogomdani izgovor za sve što vlast nije htjela, mogla ili znala uraditi.

Za razliku od ostatka svijeta, gdje su vlade iskoristile sva raspoloživa sredstva i ideje kako bi očuvale barem postojeća radna mjesta, a otvaranja novih radnih mjesta postalo prioritetno pitanje. Domaće vlasti nisu se zamarale ovim problemom niti je to neko od njih ozbiljno tražio.

Ista priča se sada ponavlja. Ponovo se u žaru predizborne kampanje pominju desetine hiljada radnih mjesta “koje smo mogli imati” a nema sumnje da će se ponovo čuti obećanja o desetinama ili stotinama hiljada novih radnih mjesta koja će “sigurno” biti otvorena, samo ako “mi pobjedimo”. Naravno, tu je i neizbježna maglovita najava “stranih investicija” koje će donijeti radna mjesta, plate i svakojake blagodeti potencijalnim glasačima.

Ništa ne košta, a dobro zvuči

Apstraktna obećanja o desetinama hiljada novih radnih mjesta u naredne četiri godine , koje pretendenti na vlast obećavaju, samo su “šarena laža” sve dok ne budu potkrijepljena konkretnim projektima gdje bi se precizno vidjelo u kojim to oblastima (u tekstilnoj industrija, građevinarstvu, poljoprivredi ili proizvodnja dijelova za satelite) gdje ( na području Sarajeva, Bihaća, Višegrada ili Čitluka) i koliko će novca trebati za to kao i ko će dati taj novac. Bez ovih dosadnih “detalja” obećanja o novim radnim mjestima tek su puko zamazivanje očiju i jeftina predizborna demagogija.

(zurnal.info)

 


 

BiH: Kriza prolazi, nezaposlenost ostaje Ekonomija BiH nakon dvogodišnje krize počela je da daje znakove života . Industrijska proizvodnja, i izvoz rastu, što je dobra vijest. Loša vijest je da bez obzira na znakove oporavka broj nezaposlenih raste i dalje.

Od početka ove godine pa do kraja jula industrijska proizvodnje zabilježila je, istina simboličan, rast od 0,2 posto u odnosu na prvih sedam mjeseci prošle godine, pri čemu je rast proizvodnje u prerađivačkoj industriji iznosio 1,2 posto, pokazuju najnoviji podaci Agencije za statistiku BiH.

Raste i vrijednost izvoza iz BiH koji je za prvih sedam mjeseci ove godine veći gotovo za trećinu, 30,7 posto u odnosu na isti period prošle godine.

Kriza srezala uvoz

BiH je tako prodajom roba i usluga u inostranstvu od početka ove godine zaradila četiri milarde maraka dok je istovremeno na uvoz potrošeno 7,4 milijardi maraka, što je za 5,8 posto više nego u isto vrijeme prošle godine.

Veći rast izvoza od uvoza svakako je pozitivan jer se smanjuje minus u trgovini BiH sa svijetom, ali je pitanje da li će se sa buđenjem domaće ekonomije ovaj trend održati.

Smanjenje uvoza u protekle dvije godine dobrim dijelom je rezultat zaustavljanja investicija pa se tako nije ni nabavljala nova oprema i mašine iz inostranstva, što je značilo i manju vrijednost uvoza . Ali sa očekivanim pokretanjem investicija povećat će se i ove stavke u uvozu, što bi ponovo dovelo do rasta vanjskotrgovinskog deficita BiH.

Pokazatelj da se u BiH nazire svjetlo na kraju tunela je i povećano oglašavanje banaka u medijima sa ponudom kredita, istina prvenstveno namjenjenih građanima. Banke su očigledno shvatile da nakon godine dana zimskog sna od sjedenja na novcu nema nikakve koristi, niti zarad,e pa su oprezno počele popuštati slavine.

Građevincima 500, činovnicima 1.100 maraka

Iako proizvodnja bilježi mršav rast, prosječna neto plata u BiH u junu od 798 maraka bila je za 0,4 posto niža od prosječne plate na kraju prošle godine, dok je u odnosu na proječnu platu iz juna prošle godine ipak veća, za 0,7 posto. Naravno, ovdje je riječ o statističkom prosjeku, a u praksi postoje ogromne razlike u visini plata pa je tako prosječna plata građevinara, koji su i najviše pogođeni krizom, u junu bila tek 521 marku dok je istovremeno prosječna plata zaposlenih u javnoj administraciji bila duplo veća, 1.100 maraka.

Zanimljivo je da je plata činovnika u junu bila manja za 1,1 posto od plate u istom mjesecu prošle godine pa je nejasno šta se u stvari desilo sa silnim najavama o smanjenju plata u javnoj admionsitraciji za 10 posto, na čemu već godinu dana ultimativno insistira Međunarodni monetarni fond i zbog čega je doveden u pitanje i cjelokupan kredit od 1,2 milijarde eura koji je MMF odobrio BiH za krpljenje budžetskih rupa.

Izgubljeno devet hiljada radnih mjesta

Iako zvanična statistika kaže da se u domaćoj ekonomiji stvari sporo kreću na bolje, loša vijest je da to ne znači i nova radna mjesta.

Na kraju juna u BiH je zvanično bilo više od pola miliona nezaposlenih, 511.806 osoba što je za 1.272 osoba više nego što ih je bilo na kraju prošle godine.

Istovremeno u junu je u BiH zvanično bilo zaposleno 676.997 osoba dok ih je na kraju prošle godine 686.084, što znači da je za pola godine u BiH izgubljeno 9.047 radnih mjesta, što je alarmantan podatak. Stvaran broj ljudi koji je ostao bez posla u ovoj godini je sigurno većži jer statistika računa samo zvanično prijavljene radnike, dok hiljade onih koji su prinuđeni raditi “na crno” nema u zvaničnim brojkama a upravo su oni bili prvi na udaru kada su se poslodavci odlučivali na kresanje troškova i otpuštanja radnika.

Administracija nastavlja da raste

Broj zaposlenih bio bi još manji da i ovdje administracija nije “spasila” situaciju jer je broj zaposlenih u javnoj administraciji u prvih šest mjeseci ove godine nagurao na 70.929 osoba što je za 1,8 posto više nego u prvom polugodištu prošle godine. Problem je jedino šta administracija ne stvara novac već samo troši pare koje neko drugi mora da zaradi što znači samo da se poveća pritisak na one koji rade i proizvode kako bi se obezbjkdio novac za troškove činovnika.

Sva priča o izlasku iz krize i ekonomskom oporavku BiH na kraju se svodi na broj zaposlenih jer BiH ionako drži neslavan rekord u regionu sa stopom nezaposlenosti. Od pozitivnih ekonomskih pokazatelja, poput rasta proizvodnje, izvoza, plata, mala je korist ukoliko to nije praćeno otvaranjem novih radnih mjesta.

Ovako, postoji realna bojazan da BiH, “na papiru” izađe iz krize ali da broj nezaposlenih ostane isti ili u najgorem slučaju da se nastavi povećavati.

U žaru predizborne kampanje i bespoštedne borbe za još četiri godine vlasti, domaći političari imaju stav i prijedloge o svemu i svačemu, osim o “beznačajnom” problemu kreiranja novih radnih mjesta.

Ako je političarima otvaranje novih radnih mjesta na dnu liste prioriteta, daleko iza ostalih pitanja od “vitalnog nacionalnog interesa”, za armiju od pola miliona nezaposlenih to je pitanje golog preživljavanja.

Političarima možda i uspije narednih mjesec dana, koliko je ostalo do izbora, nametnuti kao ključna neka druga pitanja, ali vrlo brzo moraće se suočiti sa pola miliona nezaposlenih, ukoliko namjeravaju izbjeći socijalnu eksploziju.

(zurnal.info)

 



SASE: Sunce topi i cijene dionica

Sarajevska berza u julu je postavila novi rekord, najmanji mjesečni promet u poslednjih nekoliko godina. Simboličnih 5,6 miliona maraka ukupnog julskog prometa samo je potvrda da i od lošeg ima gore a više nego simboličan promet dodatno će gurnuti postojeće brokerske kuće bliže bankrotu, jer novčane rezerve stvorene u "zlatno doba" tokom 2007. i početkom 2008. godine odavno su se istopile.

Koliko je promet ostvaren u julu mali najbolje se vidi poređenjem sa julom 2007. godine, kada se na SASE i pored ljeta i sezone godišnjih odmora obrnulo 64,8 miliona maraka.

Svjetske berze rastu, SASE pada

Mizeran promet samo je pokazatelj odsustva interesa investitora za dionice na SASE, iako su mnoge od njih samo prije dvije godine, išle "k'o alva" po višestruko većim cijenama. Vremena se mijenjaju, pa tako i potencijalni investitori na SASE izgleda više strahuju od onoga što može donijeti bliska budućnost nego što ih privlači mogućnost potencijalne zarade.


Dok na američkim i evropskim berzama indeksi i cijene dionica bilježe nejveći nivo u poslednja tri mjeseca, SASE se pokazala imunom na ovaj trend rasta, što je samo još jedna potvrda da trendovi na berzama u BiH nemaju puno veze sa globalnim trendovima.

U julu je vrijednost indeksa SASX-10, koji čini 10 najlikvidnijih dionica na SASE pala za šest posto dok je indeks investicijskih fondova, BIFX, izgubio tri posto od svoje vrijednosti. Ovo ne znači da su se dionice zatvorenih investicijskih fondova na SASE pokazale kao kao puno bolja investicija u odnosu na dionice preduzeća, već je jednostavno riječ o činjenici da su dionice fondova već toliko nisko pale da prostora za dalji pad i nema previše.

U julu izgubljeno 114 miliona maraka

Dalji sunovrat cijena dionica na SASE tokom jula logično je za posljedicu imao i pad tržišne kapitalizacije, tj. tržišne vrijednosti svih kompanija čijim se dionicama trguje na SASE, i to za 1,5 posto. Drugim riječima, tokom jula na SASE` se "istopilo" 114,6 miliona maraka, odnosno toliko su izgubili postojeći dioničari. Dobra vijest je da je ovo uglavnom "papirnati gubitak" jer na berzi niko nije ni zaradio niti izgubio sve dok svoje dionice ne proda, odnosno ne pretvori u novac.

Blagi rast cijene pojedinih dionica, poput Hidrogradnje, BH Telecoma, mostarske Elektroprivrede HZ HB koji je zabilježen u junu, vrlo brzo se istopio pod vrelim julskim suncem.

Dionica mostarske Elektroprivrede HZ HB, koja je u junu zabilježila rast od 3,8 posto, u julu se popela na vrh liste gubitnika sa mjesečnim padom tržišne cijene od 9,7 posto, čime je praktično izbrisan rast iz prethodnog mjeseca ana kraju juna cijena ove dionice bila je najniža od početka ove godine, tek 37,6 maraka.

Najniže cijene dionica od početka godine

Gotovo podjednak gubitak, 9,2 posto pretrpjela je i dionica HT Mostar, iako bi u teoriji dionice telekoma trebale biti gotovo imune na krizu. Ova je dionica i mjesec ranije takođe uknjižila značajan pad 5, 2 posto, pa se tako i njena cijena na kraju jula srozala na najniži nivo od početka godine, na 8,17 maraka.

Julski pad veći od prosjeka tržišta zabilježila je i dionica sarajevske Elektroprivrede BiH koja se na kraju jula prodavala po cijeni od 25,5 maraka, što je takođe najniža cijena od početka ove godine.

Od početka godine nije bila jeftinija ni dionica Bosnalijeka, kojom se na kraju jula trgovalo po cijeni od 15,2 marke a ova dionica je i u julu zabilježila pad, 3,25 posto, što je već četvrti mjesec u nizu kako cijena ove dionice pada.

Početkom godine trgovanje ovom dionicom je iznenada živnulo što je dovelo i do rasta njene cijene. Ali kada je postalo jasno da od najavljene prodaje državnog paketa dionica američkoj kompaniji Alvogen, neće biti ništa, ne samo da se istopio ostvareni rast već je ova dionica dodatno izgubila na svojoj tržišnoj vrijednosti, pa je na kraju jula vrijedila manje nego na početku godine.


Jedina dionica među liderima na SASE koja je u julu zabilježila rast bila je dionica BH Telecoma čija je tržišna cijena porasla za simboličnih 0,14 posto. U normalnim uslovima ovo bi se smatralo zanemarljivim, ali s obzirom na stanje na SASE sve što nije pad je nevjerovatan uspjeh.

Bez daljeg pada cijene u julu prošle su i dionice Energoinvesta, Hidrogradnje, Klasa, Sarajevo osiguranja, čija je cijena na kraju jula u odnosu na kraj juna ostala nepromjenjena. Razlog je što je trgovanje ovim dionicama ili u potpunosti zamrlo ili se radi o simboličnim količinama.

Investitori na dugom odmoru

Investitori se mogu tješiti da je julski pad rezultat činjenice da je u toku sezona godišnjih odmora te da su se investitori preselili na plaže.

Isti izgovor možda može pomoći i kod mogućeg daljeg pada dionica u avgustu, ali sudeći po dosadašnjim trendovima na SASE, čini se da su investitori na godišnji odmor otišli još u aprilu 2007. godine i zaboravili da se vrate.

Promućurnim berzanskim mešetarima koji su dionice na SASE kupovali od 2002. do 2005. godine a prodavali ih početkom 2007 godine , ostvarena zarada sigurno omogućuje da na godišnjem odmoru bezbrižno provedu barem još godinu ili dvije bez bojazni da će na tekućem računu ući u "crveno".

(zurnal.info)

 


 




BiH: Kako vratiti MMF-u 2,4 milijarde maraka

 

Za sad je samo izvjesno da će teret otplate kredita na jedan ili drugi način pasti na leđa poreznih obveznika koji su imali najmanje koristi od ovog novca

Premijeri i ministri finansija u BiH grozničavo smišljaju način kako da odobrovolje MMF da im isplati sledeću tranšu odobrenog kredita, a da se pri tome od njih baš i ne traži kompletno ispunjenje svih obećanja. Brigu o tome ko će i kako vratiti ovaj kredit MMF-u, aktuelna vlast sa radošću će prepustiti svojim nasljednicima koji će u fotelje sjesti nakon oktobarskih izbora.

Odgovor na prvo pitanje, ko će vratiti pare MMF-u poznat je još od prvog dana, vratiće ga naravno građani BiH koji svojim novcem pune budžete.

Inostrani povjerioci nisu pretjerano zabrinuti zbog vraćanja kredita, jer prvi prioritet kod izdvajanja novca iz budžeta nisu invalidnine, plate niti računi za struju i vodu federalnih institucija, već otplata inostranog duga.

Jedna od prvih stvari koju su odmah nakon rata međunarodne finansijske institucije, MMF i Svjetska banka, tražile i dobile od domaćih vlasti je usvajanje zakona o spoljnom dugu.

Po ovom zakonu, na početku svakog mjeseca prve pare koje uđu u budžet automatski se prebacuju na poseban račun, sve dok se ne sakupi suma koja odgovara jednoj dvanaestini ukupnog iznosa potrebnog za vraćanje ino dugova u toj godini. I tako svakog mjeseca,

Tek nakon što se izdvoji novac za vraćanje ino duga domaće vlasti ostatak para mogu ostatak raspoređivati u skladu sa vlastitim prioritetima.

Kredit MMF-a iskoristiti i za investicije

-Sa otplatom kredita MMF-u ne bi trebalo biti problema, jer BiH još uvijek nije prezadužena zemlja, jer se prihvatljivim smatra nivo duga do visine od 60 posto bruto društvenog proizvoda, a mi smo trenutno negdje na 34 posto. Međutim, ključno je pitanje u šta se ulaže novac pozajmljen MMF-a. Iako je prvenstveno novac uzet da bi se pokrio budžetski deficit, potrebno je barem dio tog iskoristiti za ulaganje u razvojne projekte. Tako da će pitanje vraćanje kredita MMF-u prvenstveno zavisiti od načina koji taj novac budemo utrošili, kaže u razgovoru za Žurnal Mirko Puljić, profesor na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu.

Do sada, aktuelne vlasti u BiH nisu pokazale bilo kakvu spremnost da novac MMF-a iskoriste za razvojne projekte koji bi omogućili domaćim kompanijama da zaposle svoje radnike. Umjesto toga, pare dobijene od MMF vlade u BiH iskoristile su jedino za krpljenje već postojećih rupa u budžetima, sa jedinim ciljem da ne iznerviraju previše svoje glasače prije oktobra.

Već je dobijeno i potrošeno 800 miliona maraka (400 miliona eura) od ukupno odobrenih 2,4 milijarde maraka (1,2 milijarde eura) kredita MMF-a, od čega domaća ekonomija nije osjetila neku vidljivu korist.

Ukupan kredit MMF-a neće biti iskorišten

Uostalom novac nikada nije ni bio stvarni problem BiH i njene ekonomije, a najbolji dokaz je da već godinama stotine miliona eura odobrenih kredita za finansiranje infrastrukturnih projekata stoje neiskorišteni, jer se vlast pokazala nesposobnom da uradi svoj dio posla, priprema neophodne dokumentacije i saglasnosti.
- BiH vjerovatno neće ni iskoristiti cjelokupan odobreni iznos kredita MMF-a od 1,2 milijarde eura što će i vraćanje uzetog novca učiniti lakšim. Ono na šta se računa da će do trenutka kada na red dođe vraćanje kredita MMF-u u BiH doći i do ekonomskog oporavka u BiH i do povećanja budžetskih prihoda u odnosu na sadašnje, čime bi se u budžetima obezbjedila dovoljna sredstava za vraćanje ino duga bez dodatnih problema, smatra guverner Centralne banke BiH Kemal Kozarić.

Procjena guvernera Kozarića da BiH vjerovatno neće iskoristiti cjelokupan iznos odobrenog kredita MMF-a je dobra vijest.

Vlast u BiH pokazala je do sada zavidno umijeće samo u trošenju raspoloživog budžetskog novca na troškove administracije i zvaničnika te kupovinu socijalnog mira.

Kako je očigledno da se radi o nesposobnosti da se novac iskoristi za pokretanje domaće ekonomije, onda je bolje i ne uzimati ga, barem će trebati manje novca za vraćanje.

Prvo rata, ostalima šta ostane

Ukoliko se optimizam guvernera Kozarića pokaže tačnim, da bi u narednih nekoliko godina, do momenta kada kredit MMF-a treba početi vraćati, domaća ekonomija trebala stati na svoje noge, a time porasti i budžetski prihodi.

To bi značilo da bi veći budžetski prihodi od trenutnih bili dovoljni da se obezbjedi nesmetano vraćanje kredita MMF-u. Ali bi istovremeno ostali budžetski izdaci trebali ostati na sadašnjem nivou, što sigurno ne raduje previše one koji se sada finansiraju iz budžeta.

Ukoliko se pokaže da je guverner Kozarić bio previše optimističan i da rast budžetskih prihoda bude nedovoljan da pokrije rate kredita MMF-u, BiH bi se onda našla u izuzetno teškoj situaciji, a posebno FBiH koja i koristi najveći dio tog novca.

Kako je vraćanje ino kredita apsolutni prioritet a ukupna godišnja suma potrebna za vraćanje dugova biće sigurno veća od sadašnje, logičan zaključak je da bi u tom slučaju za sve ostale potrebe koje se finansiraju iz budžeta bilo manje novca nego što je sada slučaj.

Jednostavno rečeno, nakon kresanja budžetske potrošnje koja je već u toku i koja ne ide baš jednostavno, bili bi neminovni novi rezovi, a nije teško zaključiti na čemu bi vlast pokušala dodatno uštedjeti. Sasvim sigurno prva stvar koja bi im pala na pamet ne bi bile njihove i plate poslanika i administracije.

Nađu li se u situaciji da ponovo nedostaje novca u budžetima za preuzete obaveze uz istovremenu redovnu otplatu povećanog inostranog duga, vlast bi ponovo mogla posegnuti za zaduživanjem.

Kredite će otplatiti građani

Time bi novim kreditom ponovo privremeno zakrpila postojeće rupe u budžetima odlažući što je duže moguće momenat kada će biti neminovno suočavanje sa bolnom i jednostavnom istinom da nakon perioda kada se troši više nego što se realno ima dolazi vrijeme kada će se morati trošiti manje nego što se stvarno ima, kako bi se vratio ranije pozajmljeni i potrošeni novac.

Najgora stvar koja bi se mogla desiti BiH nije da se dodatno zaduži u inostranstvu, već da se pozajmljeni novac spiska na pokrivanje starih budžetskih rupa i kupovinu socijalnog mira i glasova zaposlenih čija plata direktno ili indirektno dolazi iz budžeta, kao što je do sada bio slučaj svaki put kada se u budžetima pojavio svježi novac.

(zurnal.info)



Pola godine na SASE: USPON HIDROGRADNJE, POTONUĆE ELEKTROPRIVREDA

Kada podvuku crtu nakon prvog polugodišta, investitori na Sarajevskoj berzi (SASE) nemaju nikakvog razloga za zadovoljstvo, ostvareni promet je mizeran a ionako niske cijene dionica nastavile su padati još niže, pri čemu više niko nije siguran da je konačno dodirnuto dno.

Sva tri indeksa na SASE su minusu, tako je SASX-10 koji predstavlja 10 najlikvidnijih dionica na SASE tokom šest mjeseci pao za 11,4 posto indeks SASX-30 za 10,4 posto dok je najveći pad zabilježio indeks dionica fondova, BIFX, sa vrijednošću koja je pala za 14,6 posto.

Pad znatno veći od prosjeka tržišta uknjižile su dionice Elektroprivrede HZ HB, HT Mostar,Energoinvesta.

Nekadašnji favorit među investitorima, dionica mostarske Elektroprivrede HZ HB, drži neslavno prvo mjesto na listi gubitnika. Cijena ove dionice na kraju juna bila je za 31,5 posto niža nego na početku godine, pa investitori mogu samo konstatovati da je za pola godine njihova investicija izgubila trećinu vrijednosti. Kako su ulagači na SASE već tri godine u stanju duboke depresije i otupjelih čula ovaj dodatni pad vrijednosti ne bi trebao imati značajnijih posljedica na njihovo mentalno i fizičko zdravstveno stanje.

HT Mostar ne zanima investitore

Čak i u vremenu najžešće krize telekomi uspješno plivaju bilježeći zaradu, ali u BiH se to ne vidi po cijenama njihovih dionica, pa se tako na odličnom drugom mjestu na listi najvećih gubitnika našla i dionica HT Mostar koja je tokom prvih šest mjeseci izgubila 21 posto svoje vrijednosti.


Iako se na uvrštenje ove dionice na SASE čekalo godinama i predviđalo da će to biti hit među siromašnom ponudom dionica na SASE i magnet za investitore ova očekivanja su iznevjerena, što se direktno odrazilo na cijenu ove dionice.

Ništa bolje u prvom polugodištu nije prošla ni dionica sarajevskog Energoinvesta, čija je cijena pala za 19 posto. To što je Energoinvest jedna od rijetkih domaćih kompanija koja uspješno radi i uspjeva i dalje dobijati poslove na svjetskom tržištu nije imalo naročitog uticaja na tržišnu vrijednost dionica ove kompanije. A nije pomoglo ni stalno poigravanje Vlade FBiH oko buduće sudbine ove kompanije i njene privatizacije koje se odvija po principu "do podne prodajem, popodne odustajem od prodaje".

Na gubitku i vlasnici dionica elektroprivreda

Pri vrhu liste gubitnika u ovoj godini je i dionica Elektroprivrede BiH sa padom tržišne cijene od 10 posto. U odnosu na "sestrinsku" elektroprivredu iz Mostara, EP BiH je prošla malo bolje ali pad dionica obje elektroprivrede u FBiH samo pokazuje da investitori nemaju baš previše povjerenja u gromoglasne najave i obećanja domaćih političara o neviđenoj ekspanziji i prosperitetu koji očekuje energetski sektor u FBiH, "već od ponedeljka", pogotovu kada je riječ o proizvodnji električne energije.

Pad na SASE nije poštedio ni dionice Bosnalijeka koje su nakon uzleta uzrokovanog najavom prodaje državnog paketa dionica američkom investitoru, što je neslavno propalo, na kraju juna vrijedile četiri posto manje nego na početku godine.

Za vlasnike dionica Bosnalijeka ipak postoji jedna dobra vijest, a to je ponovna najava Vlade FBiH da bi polovinom jula ipak mogla prodati svoj udio u ovoj kompaniji, što bi sigurno djelovalo blagotvorno na tržišnu cijenu ovih dionica.

Hidrogradnja najveće iznenađenje

Jedna od rijetkih dionica koja je tokom prvih šest mjeseci ove godine donijela zaradu investitorima je i dionica BH Telecoma, čija je tržišna vrijednost zabilježila rast od gotovo devet posto.

Rast i nije spektakularan ali imajući u vidu kako je prošla većina ostalih dionica na SASE, sve što nije pad je odličan rezultat.

Najveće iznenađenje u prvom polugodištu na SASE priredila je već otpisana dionica sarajevske Hidrogradnje čija je tržišna cijena na kraju juna bila za pet posto veća nego na početku godine, što je u trenutnim uslovima na SASE ravno čudu.

Ono što je konstanta na SASE već više od dvije godine je odsustvo investitora i svježeg novca, a kontinuirani pad cijena dionica tek je posljedica.

Da su investitori negdje daleko, najbolje se vidi iz ostvarenog prometa tokom prvih šest mjeseci ove godine, koji je iznosio tek 51 ,8 miliona maraka.

U istom periodu prošle godine promet je bio duplo veći , 101 milion maraka a u samo tri godine ranije, u prvom polugodištu 2007. godine, ukupan promet na SASE iznosio je, iz današnje perspektive nevjerovatnih, 928 miliona maraka.

Od oporavka na SASE i ponovnog rasta dionica neće biti ništa dok se ne vrate investitori i ne pojavi svježi novac. Problem je što skori povratak stranih investitora, koji su u ranijem periodu dominirali na berzi, nije na vidiku a domaćih investitora nema, iako je na svakoj berzi kriza i pad dionica istovremeno i prilika, pogotovu za domaće investitore, da se za male novce kupi nešto što realno vrijedi puno više. Ovu lekciju građani BiH, koji imaju višak novca, a ima i takvih, tek treba da savladaju.

(zurnal.info)