Novac

BiH: ZEMLJA BOGATIH SIROMAHA U statističkim izvještajima i govorima politčara, građani BiH žive odlično. Na kraju aprila građani BiH su na svojim računima u domaćim bankama imali impresivnih 5,9 milijardi maraka, pokazuju podaci Centralne banke BiH. Ukupan iznos novca koji građani drže na štednim knjižicama kontinuirano raste već mjesecima, pa se nameće zaključak da krize u BiH nema niti je bilo proteklih godina.

Jednostavna računica kaže da tako u prosjeku svaki građanim BiH, od novorođene bebe do onih najstarijih u prosjeku na knjižici u banci ima 1.537 maraka što odgovara iznosu od dvije prosječne mjesečne neto plate u BiH.

Ima li svaka porodica na knjižici 6.000 maraka

Dalje poigravanje sa matematikom tako navodi na zaključak da prosječna četvoročlana porodica u BiH, tako draga statističarima, u banci drži ušteđevinu u iznosu 6.148 maraka što je nešto više od sedam prosječnih mjesečnih plata u BiH.

Na žalost, ova prosječna bh. porodica postoji samo u statističkim izvještajima. U stvarnom životu prosječna porodica u BiH uglavnom nikada nije ni vidjela na gomili šest hiljada maraka a pogotovu nema taj iznos na štednoj knjižici.

Kako ni Centralna banka BiH ni poslovne banke nemaju razloga da lažu, ostaje činjenica da je gotovo šest milijardi maraka pohranjenih u domaćim bankama u vlasništvu domaćih građana. Jedina nepoznanica je koliko je građana koji zajedno posjeduju šest milijardi maraka viška.

Od ukupne sume novca koju građani BiH drže u domaćim bankama više od polovice, tačnije 3,7 milijardi maraka čine oročena sredstva što znači da je ovo definitivno novac koji njegovim vlasnicima nije neophodan za golo preživljavanje od plate do plate.

Građani dužni bankama 6,2 milijarde maraka

Sa druge strane, građani su se u domaćim bankama zadužili za 6,2 milijarde maraka, pa tako u prosjeku svaki građanin BiH je dužan u prosjeku 1.600 maraka a statistička prosječna četvoročlana porodica duguje banci 6.400 maraka.

Kada se zanemari varljivi statistički prosjek, realnost je da je većina građana zadužena do guše i odavno je već u dužničkom ropstvu dok manjima očigledno ima drugih problema, kako sačuvati novac kojim raspolažu.

Suma novca koju građani drže u bankama približno je jednaka iznosu ukupnih kredita koje su banke dale građanima ali na ovom posredovanju u obrtanju tuđeg novca najbolje prolaze banke.

Kada banka treba platiti građanima za novac koji joj je povjeren, novac i nije neka roba pa je tako prosječna kamata na oročene štedne uloge u devizama 3,8 posto.

Ali kada taj isti novac banka pozajmljuje građanima onda je to izuzetno vrijedna i skupa roba, pa banke na dugoročne kredite u prosjeku naplaćuju 9,2 posto kamate godišnje. Ako se radi o kreditiranju preko kreditnih kartica onda je ova kamata veća od 11 posto godišnje, pokazuju podaci Centralne banke BiH.

To što bankari na obrtanju tuđeg novca više nego pristojno zarađuju nije nikakva novost ali je čudno da domaća vlast nije pokušala da iskoristi barem dio novca kojim raspolažu njeni građani.

Kada je voda došla do grla jedino čega su se sjetile vlade u BiH je da zakucaju na vrata MMF-a i da na suze izmole trogodišnji kredit od 2,4 milijarde maraka, koji bi se također trebao vratiti u roku od tri godine.

Nešto pametnije vlasti od naših prije zaduživanja kod MMF-a pokušale su barem dio nedostajućeg novca obezbjediti na drugi način, prije svega izdavanjem obveznica.

Može i bez MMF-a

Čak iako ne bi mogla ubjediti dovoljno postojećih štediša da umjesto na štednu knjižicu novac ulože u obveznioce države u kojoj živ,e čak i četvrtina od oko šest miliardi maraka raspoložive štednje omogućila bi vladama da namaknu većinu nedostajućeg novca.

Pri tome ulaganje novca u obveznice države nema nikakve veze sa patriotizmom već sa čistim interesom.

Kamata koju bi na novac uložen u obveznice ponudila država bile bi veće od kamata koje na oročenu štednju nude banke i tu je jasan interes postojećih štediša koji drže u rukama šest milijardi maraka.

Sa druge strane, i takva kamata bi za državu bila jeftinija od kamate koju će na kraju platiti za uzeti kredit od MMF-a dok bi najveća korist bila što bi pozajmljeni novac država mogla vraćati tokom pet ili deset godina što bi značilo mnogo manji pritisak na ionako ispražnjene budžete.

Na žalost građana ove zemlje jedina dobra stvar kod pozajmljivanja novca od MMF-a, umjesto njegovog obezbjeđivanja na neki drugi način, je činjenica da MMF ne da pare prije nego što vlade u BiH uvedu jednostavno pravilo, “može se trošiti samo onoliko koliko se stvarno ima”, što znači da postojeće trošenje novca mimo svake zdrave logike mora prestati.

Očigledno je da bez velike batine MMF-a iznad glave, domaće vlasti nisu bile u stanju savladati ovu jednostavnu lekciju, jer su nekako došli do pogrešnog zaključka da je uloga budžeta prvenstveno da prekobrojna adminstracija ima odakle primati nezaslužene plate, te da je uloga socijalnih davanja, čak i kada za njih realno nema pokrića, kupovina socijalnog mira i glasova na izborima.

MMF je jako skup učitelj a kolika će biti ukupna cijena koju će na kraju platiti građani, koji svojim novcem i pune budžete, tek će se vidjeti ali je izvjesno da će biti vrlo visoka.

(zurnal.info)

BiH: Vlast zaboravila 1,3 milijarde maraka Više od 1,3 milijarde maraka odavno odobrenih kredita čeka da se vlast u BiH smiluje i počne koristiti ovaj novac. Radi se o kreditima koje su  Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD), Evropska investiciona banka (EIB) i Svjetska banka (WB) odobrili za različite projekte u BiH ali čija realizacija je zapela jer domaće vlasti nisu uradile svoj dio posla.
Najveći dio novca 936 miliona maraka (480 miliona eura) čine krediti EBRD i EIB namjenjeni za finansiranje gradnje autoputa kroz BiH.
 Nakon što je vlast u BiH deset godina kukala kako niko nema sluha za finansiranje takvog kapitalnog projekta za BiH, kada  se na kraju našao novac, zapelo je  na domaćim političkim prepucavanjiima i nesposobnosti vlasti.
Fotelje važnije od autoputa
Iznenada se otkrilo da je proteklih 10 godina izgubljeno o obećavanju gradnje 330 kilometara autoputa kroz BiH a da se niko nije sjetio da provjeri ima li uopšte Federacija BiH prostorni plan koji je preduslov za gradnju svih ostalih objekata. Naravno, FBiH ovaj prostorni plan nije usvojila.  
Kako je taksimetar na već odobrenim kreditima počeo otkucavati, jer se na odobreni a neiskorišteni novac plaća naknada,  Vlada FBiH se trgnula iz desetogodišnjeg zimskog sna, samo da bi otkrila da se bez potpisa ministra prostornog uređenja u entitetskoj vladi ovaj plan ne može donijeti.
A fotelja ministra prostornog uređenja u Vladi FBiH već je mjesecima prazna jer se koalicioni partneri, SDA i HDZ BiH, nikako ne mogu dogovoriti oko raspodjele upražnjenih fotelja u izvršnoj vlasti.
Osim novca za autoput još uvijek je neiskorišteno i 390 miliona maraka (248 miliona dolara) ranije odobrenih kredita Svjetske banke  za finansiranje različitih projekata.
Jedino objašnjenje za apslolutnu nezainteresovanost aktuelne vlasti u FBiH   za korištenje već raspoložive milijarde maraka svježeg novca je činjanica da ove pare ne bi završile u budžetu već su namjenjene za finansiranje konkretnih projekata, što znači da se ne bi mogle iskoristiti u "proritetne svrhe" poput krpljanja crnih rupa u budžetima kojima se kupuje socijalni mir.
Bez reformi nema ni 380 miliona maraka u budžetima  
To što bi aktiviranjem gradnje autoputa nekoliko hiljada zaposlenih, prije svega u građevinarstvu bilo u stanju da zaradi sebi platu i da istovremeno puni poluprazne penzione i zdravstvene fondove, domaćim političarima izgleda nije dovoljan dobar razlog.
Osim neiskorištenih gotovo milijardu maraka za finasiranje konkretnih projekata, na čekanju je i 380 miliona maraka od Svjetske banke i Evropske komisije namjenjenih za direktnu budžetsku podršku.
Vlasti u BiH će ovaj novac dobiti u ruke tek kada MMF potvrdi da su vlade u BiH ispunile svoja obećanja o reformama i kresanju budžetske potrošnje , što je preduslov za za četvrtu tranšu kredita MMF-a u iznosu od 78 miliona maraka (40 miliona eura).
Ovog puta, "nepremostiva prepreka" nisu prostorni i urbanistički planovi  već plate funkcionera i zaposlenih u administraciji u FBiH, oko čega se vodi bespoštedna borba do poslednjeg feninga u budžetu FBiH.
Aktuelna vlast bi vrlo rado žrtvovala 78 miliona maraka od MMF, barem do 4 oktobra, ako bi joj to pomoglo da odgodi nemonovna kresanja primanja zaposlenih u javnoj administraciji i izdvajanja za ratne vojne invalide. Jedini problem je što bez  ispunjavanja uslova za novac od MMF-a nema para ni od Svjestke banke i Evropske komisije, a bez tog novca nema šanse da se napuni ni postojeći budžet.
MMF ima još 1,2 milijarde maraka za BiH
Ako i kada vlasti u BiH ispune postavljene uslove MMF-a za četvrtu tranšu kredita, na raspolaganju im ostaje još 1,2 milijarde maraka od odobrenog kredita MMF-a, za koje će vjerovatno trebati ispuniti i dodatne uslove. Čak iako takvih uslova ne bude, nevjerovatna je lakoća kojom vlast poseže za kreditom MMF-a iako niko nema ni najblažu predstavu kako taj novac vratiti.
Ako je već zaduživanje BiH neminovno onda je u svakom slučaju bolje da se zadužujemo za izgradnju nečega konkretnog, što bi uposlilo domaće radnike nego da za kratkoročne isplate plata i socijalnih davanja iz budžeta.
Potencijalna lista neiskorištenih sredstava puno je duža i uključuje i fondove EU koji su dostupni i BiH iako zvanično nismo postali zemlja kandidat za članstvo.
Ima novca, nema projekata
BiH može konkurisati za sredstva namjenjena podršci u tranziciji i za projekte regionalne i prekogranične saradnje. Tu su još i specijalizovani  fondovi za finansiranje naučno istraživačkog rada, a koliko bi BiH mogla "ugrabiti" novca zavisi jedino od kvaliteta ponuđenih projekata, u čemu se BiH do sada nije proslavila.
Jedina svijetla tačka u čitavoj priči oko neiskorištenih stotina miliona maraka jeste da je ovo izborna godina. Ako je vjerovati najavama iz Vlade FBiH do kraja ljeta bi trebala početi izgradnja četiri dionice autoputa  čime bi konačno počelo i korištenje odobrenih kredita EBRD i EIB.
Da nije izbora i želje ministara za slikanjem pred kamerama  i polaganjima kamena temeljaca kao omiljenih  aduta u predizbornoj kampanji, vjerovatno bi još godinama čekali da se neko sjeti da novac odavno postoji, ali da ga bez gotovih planova i projekata niko neće dati u ruke domaćim vlastima samo na njihovu "časnu pionirsku riječ".
(zurnal.info)
Sarajevska berza: Ravno do dna

Domaći investitori nemaju nikakve koristi od praćenja vijesti sa svjetskih berzi. Dok se većina berzi od SAD do Kine u proteklih godinu dana i oporavila od sloma u oktobru 2008. godine, u BiH ne samo da nema oporavka već cijene dionica i dalje padaju.

Prije tri godine na Sarajevskoj berzi se od januara do kraja marta, obrnulo s gotovo pola milijarde maraka. Ove godine jedva 24 miliona maraka.

Zamrlo trgovanje na berzi samo je pokazatelj stanja čija je glavna karakteristika da kupaca nema a da cijene i najkvalitetnijih dionica već treću godinu nastavljaju padati.

Svaki put kada demoralisani investitori pomisle da gore ne može i da je dosegnuto dno, pokaže se da nisu bili u pravu te da cijene mogu pasti još niže.

Dionice fondova u slobodnom padu

Izuzetak koji povrđuje pravilo je dionica Bosnalijeka koja je tokom prva tri mjeseca ove godine porasli za 21 posto, pokazujući da se i u najgoroj krizi na berzi ipak može zaraditi.

Razlog za rast dionica Bosnalijeka je namjera američke kompanije Alvogen da uđe u vlasničku strukturu Bosnalijeka kroz kupovinu dionica od Vlade FBiH i IFC-a, pri čemu je još jedina nepoznanica cijena po kojoj će Vlada FBiH i IFC prodati svoje dionice. Ono što je gotovo sigurno je da ta cijena neće biti niža od 16,3 marke koilko je dionica Bosnalijeka vrijedila na početku godine.

I dok vlasnici dionica Bosnalijeka sada kalkulišu koliko bi mogli zaraditi većina investitora mogu samo na dosadašnje gubitke dodavati nove.

Od početka godine pa do kraja marta, ionako niska vrijednost indeksa SASX-10, koji obuhvata najlikvidnije dionice na SASE, pala je za dodatnih 2,9 posto dok je indeks investicijskih fondova BIFX, potonuo za 9,2 posto.

Najgore su prošli vlasnici dionica fondova, među kojima u prvom tromjesečju nadmetanje traje same u tome koja je dionica izgubila više. Među fondovima najveći gubitnik je Eurofond čija je dionica za tri mjeseca izgubila četvrtinu svoje tržišne cijene.

Među dionicama kompanije tračak optimizma investitorima donijele su dionice Hidrogradnje koje su nakon višemjesečnog sunovrata na kraju marta vrijedile 13,2 posto više nego na početku godine.

Cijena dionica BH Telecoma je u ovom periodu porasla za 7,9 posto, dok je cijena dionica Energoinvesta porasla u prvom tromjesečju ove godine za 7,3 posto.

Simboličan rast od 1,2 posto ostvarila je i dionica Sarajevo osiguranja, ali bilo kakav rast je u postojećim uslovima ogroman uspjeh. I time se praktično lista dobrih vijesti za investitore završava.

Loša vijest je da iako su po tromjesečnim rezultatima u plusu bile i dionice Bosnalijeka, Hidrogradnje, BH telecoma, Sarajevo osiguranja, radi se o čistom statističkom prosjeku.

Padaju i dionice elektroprivreda

Prosječan tromjesečni rast ovih dionica prije svega zasluga skoka cijena u prva dva mjeseca ove godine dok je pozitivna serija prekinuta u martu kada su minus zabilježili i BH telecom i Energoinvest što ne djeluje ohrabrujuće.

Bez obzira na sve priče i optimistična predviđanja domaćih zvaničnika kako je proizvodnja struje naša budućnost i kako nam predstoji neviđena zarada i uspjeh u ovom poslu, investitori izgleda i ne vjeruju baš previše u takav razvoj situacije.

Listu gubitnika u prvom kvartalu ove godine među dionicama kompanija predvodi dionica mostarske Elektroprivrede HZ HB, koja je prvi kvartal završila sa minusom od 26,2 posto, zahvaljujući prije svega drastičnom padu u martu kada je ova dionica izgubila 24,9 posto svoje tržišne vrijednosti.


U minusu se našla i dinica sarajevske Elektroprivrede BiH koja je za tri mjeseca pala za 2,1 posto pri čemu je u minusu završila i februar i mart.

Među gubitnicima u prvom kvartalu je i dionica sarajevskog Klasa, sa padom od 9,6 posto, mada je trgovanje ovom dionicom praktično zamrlo.

Tek nešto bolje je prošla dionica HT Mostar koja tromjesečje završila sa minusom od 8,7 posto, zahvaljujući prije svega snažnom padu u februaru koji je “pojeo” skromni rast koji je ova dionica zabilježila u januaru.

Ista loših vijesti za investitore ovim nije okončana jer je cijena većine ovih dionica tokom aprila nastaviti padati prijeteći da izbriše skromne dobitke ostvarene u prva tri ovogodišnja mjeseca.

Kupci gledaju izdaleka

Sam pad cijena dionica na SASE nije najveći problem već činjenica da su se mjesečni prometi sustili na nivo malo bolje samoposluge što je direktna posljedica odsustva kupaca.
Od samog početka rada berzi u BiH na njima su kao kupci dominirali investitori iz inostranstva, mahom iz Slovenije i Hrvatske od kojih se većina po izbijanju globalne krize jednostavno pokupila iz BiH bez vidljivih naznaka skorog povreatka.
Time se stvara zatvoreni krug, investitori, pogotovu strani ne vole nelikvidna tržišta gdje je pitanje čiste sreće da li će moći pronaći kupca za svoje dionice u trenutku kada ih požele prodati. A tržište je nelikvidno jer nema investitora, prije svega stranih.

Ovaj zatvoreni krug može se prekinuti samo sa pojavom domaćih velikih investitora, poput privatnih penzionih fondoiva ili većih investicionih fondova koji ne ulažu radi kratkoročne špekulativne dobiti već dugoročne zarade i koji svakom tržištu daju neophodnu stabilnost i sigurnost.

U BiH takvih institucionalnih investitora nema iako se već godinama najavljuje reforma penzionog sistema koja bi trebala uvesti i privatne penzione fondove. I pored višegodišnjih najava od ove reforme još uvijek nema ništa akada će biti to ne znaju ni oni čiji je posao da pripreme i provedu ovu reformu, aktuelne entitetske vlade i parlamenti koji ovaj posao imaju uredno zacrtan u svojim planovima i to već godinama.

Političari rastjeruju investitore

Dio zasluga za tiho umiranje domaćeg finansijskog tržišta i odsustvo investitora imaju i domaći političari. Kako je pokazalo poslednje ispitivanje raspoloženja među poslodavcima u BiH koje je proveo MMF, kao najveći problem poslodavci ubjedljivo vide nestabilno političko okruženje.

Ako su domaći poslodavci koji dobro poznaju lokalne političare i njihove prediznorne i post izborne igre tako zabrinuti, onda nije teško zamisliti kako BiH izgledas u očima stranih investitora koji su daleko odavde.

Teško je očekivati da neko požuri sa ulaganjem vlastitog novca u dionice kompanija u zemlji iz koje se u svjetskim medijima svaki drugi dan mogu vidjeti samo vijesti kako jedni prijete da će se otcjepiti, ako ikako može mirnim putem, a drugi podjednako žarko upozoravaju da to može, ali samo poslije novog rata.

Priče o visokim potencijalnim zaradama na takvom tržištu ne pomažu previše kod uvjeravanja investitora. Pitanje koje sebi u takvoj situaciji postavljaju investitori nije koliko se može zaraditi, već kako biti siguran da se ne izgubi glavnica.

(zurnal.info)


 


 

Sarajevo Business Forum: Potraga za 11 milijardi eura

Kompanije iz BiH ponudile su potencijalnim investitorima na Sarajevo Business Forumu 157 projekata iz oblasti energetike, infrastrukture, poljoprivrede i turizma za čiju realizaciju bi trebalo ukupno 11 milijardi eura.
Dvodnevni međunarodni forum koji zajednički organizuju sarajevska BBI banka i Grupa Islamske razvojne banke i koji je počeo u utorak u Sarajevu, po najavama organizatora okupiće 590 učesnika, dok među potencijalnim investitorima dominiraju oni iz islamskih zemalja.

Forumu ne mnajka ni političke težine, jer tu su i turski premijer Erdogan kao i njegov ministar vanjskih poslova Davoutoglu, generalni sekretar Organizacije islamske konferencije (OIC) Ekmeleddin Ihsanoglu, predsjednik Islamske banke za razvoj Ahmad Mohamed Ali, kao i bivši premijer Malezije Mahatir Mohamed koji je i dalje nesumnjivi politički autoritet u Maleziji.

Nije sporno da su strani investitori koji su došli u Sarajevo ozbiljni igrači i da imaju novca. Uostalom, trenutno u svijetu svježeg novca za investiranje u izobilju imaju samo Kinezi i arapske zemlje kojima je glavni izvor prihoda nafta.

Koliko će domaći poduzetnici i menadžeri biti uspješni u pronalaženju finansijera za svoje projekte, već je druga priča.

Ovdje se ne radi o sadaki već o poslu, a tu emocije ne igraju nikakvu ulogu, već isključivo profitabilnost projekta i realna mogućnost za njegovu brzu realizaciju.

BiH se do sada nije proslavila u privlačenju investitora iz islamskih zemalja pogotovu kada se radi o ulaganjim u proizvodnju.

Pare nikada nisu bile problem, ali kvalitet ponuđenih projekata jeste, kao i ukupno poslovno okruženje odnosno (ne)efikasnost državnog aparata kada se radi o obezbjeđivanju svih neophodnih dozvola i saglasnosti.

Već godinama poduzetnici iz BiH igraju se gluvih telefona sa investitorima iz islamskih zemalja, poput Kuvajta čija je vlada odobrila stotinak miliona dolara za investiranje u BiH.

Kuvajtski investitori uporno traže da vide ne samo ideju nego kompletnu studiju sa jasnom računicom, detaljnim analizama i studijama izvodljivosti te riješenim administrativnim pitanjima, napominjući da ih zanima proitvodnja hrane i turizam.

Njihovi nesuđeni domaći partneri uglavnom se zadržavaju na ponavljanju da imaju “sjajan projekat” što se u principu svodi na “samo vi dajte pare, za ostalo ćemo lako”.

Lijepo je što će se na ovoj konferenciji pojaviti čelni ljudi BiH i FBiH, ali je problem što sudbini stranih investicija u BiH ne odlučuju oni već uglavnom činovnici u opštinama i kantonima, a još se nije rodio taj strani investitor koga oni ne bi bili u stanju da otjeraju iz BiH nakon što ga temeljito izmrcvare u labirintu domaćih međusobno kontradiktornih propisa i nedefinisanih nadležnosti.

Kakvi će biti konkretni rezultati ove konferencije, odnosno koliko su ponuđeni projekti privlačni investitorima, vidjet će se tek za par mjeseci kada investitori temeljito izanaliziraju oni što im se nudi i izvagaju da li im se to isplati.

Za sada jedini siguran posao je napravio Adil Kulenović, vlasnik sarajevske lokalne TV stanice “Studio 99” čije je preuzimanje najavila katarska TV “Al Jazeera” i čiji  generalni direktor Wadah Khanfar  bi trebao biti prisutan na konferenciji.

S obzirom da je u 2009, godini BiH, prema podacima Agencije za promociju stranih investicija BiH, uknjižila jedva 452 miliona eura direktnih stranih investicija, ukoliko bi od traženih 11 milijardi eura strani investitori uložili samo 10 posto bio bi to sjajan uspjeh.

(zurnal.info)

EKONOMIJA U BIH: Recesija prolazi ali nezaposlenost raste

BiH i u ovoj godini očekuje pad bruto društvenog proizvoda i rast nezaposlenosti, pokazuje najnovija analiza Bečkog instituta za za međunarodne ekonomske studije.

Najžešći udar ekonomske krize je prošao a cijena koju je platila BiH je pad brudo društvenog proizvoda (BDP) u prošloj godini od tri posto. U odnosu na prve komšije, ekonomija BiH je još i dobro prošla, imajući u vidu pad BDP od šest posto u Hrvatskoj, pet posto u Crnoj Gori i 2,9 posto u Srbiji.

Loša vijest je da bi pad mogao biti nastavljen i ove godine.

Dok u Centralnoj banci BiH barataju sa procjenom o simboličnom rastu BDP u ovoj godini od 0,5 posto, najnovija analiza Bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije (WIIW) i u ovoj godini predviđa pad BDP-a od jedan posto, kako u BiH tako i u Hrvatskoj i Crnoj Gori, dok bi jedino ekonomija Srbije mogla ovu godinu završiti na nuli, bez daljnjeg pada ali i bez rasta.

Ekonomski oporavak tek iduće godine

Prema analitičarima Bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije, ekonomija BiH bi mogla zabilježiti rast tek u 2011. godini, i to od skromnih jedan posto, dok bi oporavak kod naših susjeda tekao znatno brže uz godišnju stopu rasta od dva posto u Srbiji, Hrvatskoj i Crnoj Gori.

Korak sa susjedima BiH bi mogla uhvatiti tek 2012 godine kada se očekuje rast BDP-a od tri posto, kao i u Srbiji, Hrvatskoj i Crnoj Gori.

- U BiH posljedice krize nisu više izražene nego u ostalim sličnim državama. Trenutno, trgovinski deficit i deficit platnog bilansa BiH su relativno niski, ali je još uvijek nepoznanica da li će se BiH ponovo suočiti sa visokim deficitima kao što je bio slučaj ranije. To znači da bi stanovništvo ponovo trošilo na nabavku roba i usluga više novca nego što se stvara u samoj zemlji, zahvaljujući pozajmicama, doznakama iz inostranstva i prilivu od direktnih stranih investicija, kaže za “Žurnal”, Josef Poeschl, analitičar Bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije.

Brzina kojom bi se ekonomija BiH mogla oporaviti dobrim dijelom zavisi od tempa oporavka u ostatku svijeta prije svega Evropskoj uniji.

Sa jedne strane, u EU su glavni kupci domaćih proizvoda prije svega čelika i aluminija, te naručioci lohn poslova od kojih žive domaći proizvođači tekstila i obuće. S druge strane, korist od ekonomskog oporavka EU, SAD i ostatka svijeta BiH bi direktno osjetila i kroz povećani priliv doznaka iz inostranstva od dijaspore, što je u slučaju BiH jedan od bitnijih izvora novca.

Koliko para, toliko administracije

Zasluga” za relativno blaže posljedice globalne krize u BiH nego u ostalim tranzicijskim zemljama, pripada izuzetno velikom udjelu javne potrošnje u BDP-u.

Velika javna potrošnja poslužila je kao "amortizer", ne zbog toga što su političari i brojna administracija preduzeli sve da domaći proizvođači i izvoznici lakše podnesu pad narudžbi i proizvodnje, već jednostavno zbog činjenice da u BiH lavovski dio, više od 40 posto BDP-a, proguta javna potrošnja koja ne zavisi direktno od stanja na svjetskom tržištu, pa samim im nema ni negativnog uticaja izazvanog padom narudžbi i potražnje za domaćim proizvodima.

Međutim, ono što je kratkoročno spasilo BiH od žešćih posljedica ekonomske krize, dugoročno može uništiti domaću ekonomiju. Vlade u BiH su te koje troše novac a ne stvaraju ga.

Domaći privrednici već upozoravaju da su na samoj ivici opstanka jer je smanjena potražnja njihovih proizvoda na svjetskom tržištu, a zbog manjka novca u džepovima domaćih građana prodaja unutar BiH ne može nadomjestiti gubitak prihoda od izvoza.

Banke su takođe zavrnule slavine i podigle kamate, a obećane javne investicije već godinama ostaju samo mrtvo slovo na papiru i dobar predizborni slogan.

S druge strane, državni aparat ne pokazuje ni najmanju želju i volju da smanji brojne namete privredi pa bi se ubrzo moglo desiti da poslodavci krenu sa još masovnijim otpuštanjima ili jednostavno stavljanjem ključa u bravu.

- BiH ima ogroman državni aparat i još uvijek veliki udio preduzeća u državnom vlasništvu. Ukoliko brzo ne dođe do oporavka ovaj bi se sektor mogao naći u problemima. Biće neophodno uskladiti troškove sa smanjenim prihodima, uključujući tu i penzione i zdravstvene fondove. S druge strane, BiH će trebati puno niže doprinose na plate, inače, broj zaposlenih teško da će se povećati. Ali isto tako BiH će trebati mnogo novca da bi pokrila troškove za penzije, nezaposlene i invalide tako da će se za ovaj problem morati naći kreativna rješenja i vidjeti kako su ovakve probleme rješavale druge zemlje, upozorava Josef Poeschl.

Buđenje proizvodnje

U svojoj analizi, analitičari Bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije ipak vide tragove optimizma kada je riječ o BiH, prije svega u rastu industrijske proizvodnje u decembru prošle godine u poređenju sa decembrom 2008. godine, naročito kada je riječ o tekstilnoj i drvnoj industriji, preradi kože, rastu proizvodnje u Rafienrtiji nafte u Bosanskom Brodu...

Razlog za zabrinutost je veliki pad u proizvodnji metala, ali se kao ohrabrujuća uzima najava iz mostarskog “Aluminija” o skorom povratku na rad punim kapacitetima usljed rasta potražnje za aluminjem na svjetskom tržištu.

Iako su statistički pokazatelji o rastu industrijske proizvodnje, te o kakvom takvom očekivanom rastu BDP-a BiH u 2011. godini dobra vijest, broj zaposlenih i nezaposlenih je ipak puno važniji jer od toga zavisi hoće li ljudi u BiH moći barem da prežive od novca koji sami zarade. A tu nema dobrih vijesti.

Otkazi tek dolaze

Prema analizama i procjenama ekonomista iz Bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije, u odnosu na zemlje regije, BiH je u najgoroj situaciji jer ima najmanji procenat zaposlenih od ukupno radno sposobnog stanovništa i jednu od najviših stopa nezaposlenosti. Prognoze za ovu i naredne godine još su sumornije.

BiH će za godinu - dvije izaći iz krize, barem kada je riječ i makroekonomskim pokazateljima ali tu blagodet neće osjetiti svi građani. U ovoj godini nezaposlenost će sa prošlogodišnjih 24 posto narasti na 27 posto i na tom nivou će ostati i u narednoj i u 2012. godini, smatraju analitičari iz Beča.

Ova zloslutna prognoza ne mora biti tačna, ukoliko se domaćim kompanijama prije svega proizvođačima i izvoznicima onogući da dođu do daha - kroz smanjenje nameta i olakšavanje ukupnih uslova poslovanja, što bi morala uraditi aktuelna vlast.

Naravno, uz istovremeno radikalno smanjenje broja zaposlenih u državnoj administraciji i drastičnom kresanju troškova za javnu administraciju u cjelini.

- Čak iako nakon predstojećih izbora u BiH na vlasti ostane postojeći establišment, to ne znači da se isti ljudi neće početi ponašati drugačije, ukoliko za tim uvide snažnu i neodložnu potrebu. U kontekstu postepene integracije BiH u EU za očekivati je uspostavu i povoljnijeg ukupnog poslovnog okruženja, a da li će unutar BiH političari iz Republike Srpske biti kooperativniji nego do sada zavisiće od buduće političke orijentacije Beograda, smatra Josef Poeschl.

Aktuelna vlast je za radikalne ekonomske reforme na raspolaganju imala prethodne tri godine i praktično nije uradila ništa.

Čak i sada, kada je suočena sa totalnim finansijskim kolapsom budžeta u BiH, na kresanju javne potrošnje radi samo onoliko, koliko ih uz žestoko zavrtanje ruku, natjera MMF, nastojeći da u budžetima obezbjedi dovoljno novca samo za plate administracije i lupovinu glasova na predstojećim izborima.

Za one ozbiljnije reforme, koje bi trebale pokrenuti proizvodnju, izvoz i otvoriti nova radna mjesta, vlast ne pokazuje previše interesa a još manje znanja i sposobnosti kako da to uradi.

(zurnal.info)


 


BERZA: Bosnalijek raste, HT Mostar pada

Rast cijena na Sarajevskoj berzi nije potrajao dugo, pa su u februaru ponovo svi indeksi zabilježili pad, dok je pojava američkog investitora podigla cijenu dionica Bosnalijeka.

Iako je promet ma Sarajevskoj berzi (SASE) u odnosu na januar procentualno povećan za 15 posto, ostvarenih 9,8 miliona maraka prometa u februaru tek je simbolična suma.

Tri godine ranije, u doba berzanske euforije, u istom mjesecu na SASE se obrnulo 164 miliona maraka, što dovoljno govori o trenutnom stanju na tržištu na kome ima svega, osim ozbiljnih kupaca.

Čak i u februaru prošle godine, kada je kriza žestoko pogodila berzu, investitori su na na kupovinu dionica na SASE potrošili 21 milion maraka.


Da globalna kriza nije baš jedini uzrok potonuća berzi u BiH dokaz su i dionica Bosnalijeka, koje su u februaru bile izuzetak koji potvrđuje pravilo i čija je cijena za mjesec dana porasla za 9,9 posto.

Razlog za ovaj rast cijena prilično je jednostavan, na sceni se pojavio potencijalni strateški investitor u liku američke farmaceutske kompanije Alvogen group.

Amerikanci čekaju odgovor Vlade FBiH

Amerikanci su još krajem prošle godine postigli načelan dogovor sa International Finance Corporation (IFC), članicom grupacije Svjetske banke, o kupovini njihovih dionica u Bosnalijeku.

IFC je sa 8,4 posto vlasništva u Bosnalijeku treći dioničar po veličini vlasničkog udjela, ali Alvogen ne zanima uloga malog dioničara pa su željeli kupiti veći vlasnički udio.

Tako se u igri našla i Vlada FBiH, s obzirom da je sa 19,6 posto vlasništva država još uvijek pojedinačno najveći dioničar u Bosnalijeku.

Čim su se predstavnici Alvogena sredinom februara pojavili u Sarajevu, naglo je porasla potražnja za Bosnalijekovim dionicama pa im je cijena sa 16 maraka, koliko je iznosila krajem januara, za par dana prešla 19 maraka po dionici, što je spretnim špekulantima moglo donijeti brzopoteznu zaradu od dvadesetak posto.


Investitori su se ipak vrlo brzo “povukli ručnu” jer se postavilo ključno pitanje, da li je Vlada FBiH ozbiljna, odnosno ima li uopšte namjeru da prodaje svojih 19,6 posto dionica, kada, kako i ono najvažnije, po kojoj cijeni.

Vlada FBiH je nepouzdan poslovni partner

Znajući sa kime imaju posla, investitori su sa razlogom postali oprezni. Ista ova Vlada FBiH uspješno je izgradila sebi imidž neozbiljnog i neodlučnog partnera kada je riječ o privatizaciji. Jedan dan se najvljuje prodaja strateških preduzeća, na čelu sa telekomima, da bi drugi dan, ipak, odlučili da ih neće prodavati. Što opet ne znači da sutra ponovo neće krenuti sa najavama prodaje ovih kompanija.

Več raspisani tender za prodaju državnog kapitala u Energoinvestu i Hidrogradnji je par dana prije isteka roka za podnošenje ponuda, jednostavno je poništen bez nekog suvislog objašnjenja i analize.

Podjednako Vlada FBiH je neodlučna i kad se radi o kompanijama u kojima već preovlađuje privatni kapital, poput Fabrike duhana Sarajevo, Sarajevo osiguranja, Bosnalijeka koji se svake godine redovito pojavljuju na listi kompanija u kojima će država privatizovati svoj kapital, ali nekako se ova priča redovno zaboravi da bi ponovo uskrsla u planovima za privatizaciju u narednoj godini.

U slučaju Bosnalijeka, Vlada FBiH još nije dala svoj konačan odgovor američkoj kompaniji Alvogen, što ostale investitore čini pomalo nervoznim. Posljedica je da se cijena dionica Bosnalijeka nakon uzleta lago spustila i kraj februara dočeka na nivou od 17,9 maraka, u očekivanju daljeg razvoja situacije.

Koliko vrijedi Bosnalijek

Drugi razlog za oprez investitora je cijena koju je američki Alvogen spreman da plati za dionice Bosnalijeka. Čak iako uspiju sklopiti posao sa Vladom FBiH i IFC-om, to opet ne bi bilo dovoljno Amerikancima za potpunu kontrolu nad kompanijom, što znači da bi morali nastaviti sa kupnjom dionica od postojećih malih dioničara kako bi skupili barem 51 posto vlasništva.

Kako sada stvari stoje, Alvogen jeste zainteresovan za Bosnalijek ali isto tako nije spreman debelo preplatiti dionice Bosnalijeka.

Sudeći po činjenici da se cijena dionica Bosnalijeka sredinom februara zaustavila pred pragom od 20 maraka, najvjerovatnije je tu negdje i maksimalan iznos koji je Alvogen spreman da plati po dionici Bosnalijeka.

Prema tržišnoj cijeni dionica Bosnalijeka na kraju februara Vlada FBiH bi mogla za svoj paket dionica u ovoj kompaniji dobiti 26,7 miliona maraka. Naravno, ukoliko se odluči na prodaju u dogledno vrijeme.

U protivnom i Alvogen bi kao i mnogi drugi investitori prije njih, mogao jednostavno izgubiti živce i potražiti neku drugu metu za preuzimanje, izvan BiH.

Bosnalijek između Libije i Amerike

Među poslednjim dešavanjima oko Bosnalijeka posebno zanimljivo je ono što se nije desilo, a to je oglašavanje Libije, čiji državni fond je sa 8,8 posto vlasništva drugi po veličini dioničar u Bosnalijeku.

Svojevremeno, Libijci su također najavljivali povećanje svog vlasničkog udjela u Bosnalijeku uz najave poslovnog širenja kompanije na tržištu Libije.

Ulaskom američkog Alvogena u igri situacija se drastično mijenja, pa ćutnja Libijaca znači ili da su odustali od svojih planova sa Bosnalijekom ili iza scene pokušavaju ubjediti Vladu FBiH da su oni ipak bolja opcija od Alvogena.

Potonuće HT Mostar

Zahvaljujući pojavi ozbiljnog investitora, dionice Bosnalijeka su, uz dionice BH Telecoma, Hidrogradnje i mostarske Elektroprivrede HZ HB, među favoritima na SASE bile jedine koje su u februaru uknjižile rast.


Dionice BH Telecoma svoj rast mogu dobrim dijelom zahvaliti približavanju ljeta, kada se dioničarima isplaćuje dividenda za prethodnu godinu. Uz trenutnu cijenu ovih dionica, dividenda bi investitorima za pola godine mogla donijeti nešto više nego da su godinu dana držali novac u banci.

Za razliku od dioničara Bosnalijeka, BH Telecoma i mostarske Elektroprivrede koji su tokom februara zaradili između 1,7 i 9,9 posto, dioničari Klasa, HT Mostar i Sarajevo osiguranja mogli su samo rezignirano konstatovati da njihove dionice vrijede manje nego mjesec dana ranije. Najveći gubitnik su dionice HT Mostar koje su u februara pale za 12,4 posto.

Profesionalni optimisti se tješe da kada jednom dodirnete dno onda možete ići samo na više. Jedini problem je što niko sa sigurnošću ne može reći da li je Sarajevska berza već dodirnula dno ili može biti i gore.

(zurnal.info)

 

 

 

 

AL SHIDIZACIJA SARAJEVA: Hotel po šerijatskim zakonima na Marijin dvoru

Četiri godine nakon što je obećala uložiti 105 miliona maraka u izgradnju poslovno-trgovinskog centra u najstrožem centru Sarajeva, saudijska kompanija Al Shiddi, konačno je našla finansijera za ovaj projekat, International Investment Bank, malo poznatu banku iz Bahreina.

Ostalo je još da se riješi samo jedan problem, pronaći hotelski lanac koji posluje na šerijatskim principima i kome bi se iznajmio hotel koji treba biti izgrađen.

Krajem 2005. godine saudijska kompanija Al Shiddi je neposrednom pogodbom kupila državni kapital u sarajevskim preduzećima “Magros export-import” i “Magros veletrgovina” za dva miliona maraka.

Naravno, saudijci nisu kupili nekada veliku trgovačku firmu, koja je poslije rata finansijski uništena, da bi se bavili trgovinom u BiH, već zbog nekretnina ove kompanije, posebno one pored zgrade Parlamenta BiH, dakle u najstrožem centru Sarajeva.

Bitka za ovu lokaciju bila je žestoka i nemilosrdna.

Prodaja direktnom pogodbom

Javni tenderi su dva puta poništavani iako se među ponudama nalazila i hrvatska kompanija Importane koja je nudila ukupnu investiciju od oko 150 miliona maraka.

Na koncu, Agencija za privatizaciju Kantona Sarajevo odlučila se za prodaju direktnom pogodbom gdje su se u finišu pored ponude saudijske kompanije Al Shiddi našle i ponude firme "Mellain" iz Sarajeva, ortačke grupe "Avaz" i ortačke grupe "Unioninvest".

Al-Shiddi ponudio je o 105 miliona KM investicija, dva miliona maraka za kupovinu većinskog državnog kapitala, vraćanje dugova firme, izmirenje obaveza prema radnicima i otvaranje 184 nova radna mjesta.

Mellai” je nudio 34 mil KM investicija i dva miliona maraka za kupovinu državnog udijela

Ponuda ortačka grupa "Avaz" obuhvatala je oko 30 mil KM za investicije, dva miliona maraka za većinski vlasnički udjel i otvaranje 30 novih radnih mjesta.

Ortačka grupa "Unioninvest", u kojoj su, uz ovu firmu bili i "Unipromet", "Dijamant", "Prevent", IGM, EGW, "Asa auto" i "Ans drive", nude dva miliona maraka za vlasnički udjel, četiri miliona maraka investicija i otvaranje novih šest radnih mjesta.

Kao konačan pobjednik izašla je kompanija Al Shidi koja je naknadno kupovinom dionica na berzi dodatno povećala svoj vclasnički udio u sarajevskim kompanijama “Magros export-import” i “Magros veletrgovina”.

Tako trenutno u “Magros veletrgovini” kompanija Al Shiddi Trading East iz Saudijske Arabije ima 84,6 posto vlasništva, a kompanija Al Shiddi Internatioinal, registrovana u Sarajevu, vlasnik je 8,6 posto dionica.

U vlasničkoj strukturu “Magros Export Import” Saudijci stoje nešto lošije jer je Al Shiddi Trading East vlasnik 63,6 posto dionica a Al Shiddi Internatioinal kontroliše 11,6 posto vlasništva.

Mala banka za veliki projekat

Iako je nakon kupovine državnog kapitala u “Magros export-import” i “Magros veletrgovini”, Al Shiddi predstavljan kao jedna od najvećih saudijskih kompanija koja obrće milijarde dolara godišnje, gradnja poslovnog centra na Marindvoru u Sarajevu godinama se nije pomakla sa mrtve tačke.

Tek krajem januara ove godine bahreinska International Investment Bank slavodobitno je najavila realizaciju projekta izgradnje poslovno-tržnog centra na Marindvoru, ukupne površine 105.410 kvadratnih metara. Zauzvrat, banka je dobila 28,3 posto vlasništva u projektu, a čitav posao sa Al Shiddi Group je dogovoren još u avgustu prošle godine.

Ono što je čudno u čitavoj priči je kako kompanija koja godišnje obrće mjilijarde dolara za četiri godine nije mogla sama skupiti “tričavih” osamdesetak miliona dolara za realizaciju najavljenog projekta u Sarajevu.

Podjednako je zanimljivo da je kao partner u realizaciji ovog projekta na koncu odabrana banka koja je osnovana tek 2003. godine sa početnim kapitalom od 43 miliona dolara da bi na kraju dogurala do kapitala od 110 miliona dolara, što je čak i poređenju sa domaći, bh. bankama ne čini naročito respektabilnom finansijskom institucijom.

Hotel, šoping centar, poslovni toranja

Prema najavama iz International Investment Bank, kompleks na Marindvoru sastojao bi se od tri objekta, trgovinskog centra, poslovnog tornja i hotela sa pet zvjezdica.

Bankari iz Bahreina tako tvrde da su do sada uspjeli dogovoriti nabavku građevinskog materijala po fiksnim cijenam, što trebaju zahvaliti posljedicama globalne ekonomske krize.

Sarajevska građevinska kompanija Ans Drive koja se kao dio ortzačke grupe 2005. nadmetala sa Al Shiddijem za kupovinu državnog kapitala u “Magros export-import” i “Magros veletrgovina” i na koncu izgubila, ipak je dobila utješnu nagradu jer je odobrana za izvođača radova.

Dok će se zakupci poslovnih prostora, kako kancelarija tako i trgovačkih radnji, tražiti kad objekat bude završen, potraga za zakupcem hotela sa pet zvijezdica već je počela.

Hotelsko poslovanje u skladu sa šerijatom

Izbor renomiranog hotelskog operatora koji posluje u skladu sa šerijatskim principima je u toku, najavio je Mohamed Hedi Mejai, izvršni direktor za direktne investicije i poslovni razvoj u International Investment Bank.

Za zaposlene u zajedničkim institucijama BiH ovo je loša vijest. Iako će odmah preko puta imati luksuzni hotel sa pet zvijezdica, od opuštanja nakon posla, uz čašicu pića, nema ništa, pošto poslovanje u skladu sa šerijatskim principima podrazumjeva i zabranu točenja alkohola. Isto razočarenje očekuje i buduće goste ovog hotela.

Kupi jeftino, prodaj skupo

Takođe, direktor Mohamed Hedi Mejai, je bio vrlo direktan u objašnjavanju šta je glavni cilj projekta.

Radi se o klasičnoj preprodaji gdje bi Al Shiddi i International Investment Bank, kada poslovni centar i hotel budu izgrađeni i izdati zakupcima, onda sve skupa prodali nekome trećem ko bi bio voljan da kupi ovaj poslovni kompleks a da mu se uloženi novac vraćaju kroz naplatu kirije.

Naša strategija u ovom poslu je da kada ga izgradimo i iznajmimo, u naredbe dvije-tri godine to prodamo kao generator prihoda”, najavio je Mohamed Hedi Mejai u zvaničnom saopštenju International Investment Bank.

(zurnal.info)



EKSKLUZIVNO: Vlada laže borce - sve su vec dogovorili sa MMF-om Za aktuelnu vlast u FBiH došao je trenutak odluke. Ili će smanjiti postojeće naknade za ratne vojne invalide i demobilisane borce ili će se prije kraja godine suočiti sa bankrotom FBiH.

 

Ako Parlament FBiH prihvati prijedloge Vlade FBiH o izmjenama boračkih zakona, ratni vojni invalidi i demobilisani borci ostaće bez dobrog dijela svojih primanja. Ukoliko Parlament FBiH odbije vladine prijedloge, za ratne vojne invalide i demobilisane borce ponovo neće biti novca, tako da u svakoj kombinaciji gube.

Vlada FBiH i Parlament FBiH prebacuju jedni na druge odgovornost za donošenje nepopularnih odluk,a nadajući se da će se nekako zakoni sami promijeniti, da bi se ispunili uslovi za dobijanje druge tranše novca od Međunarodnog monetarnog fonda (MMF). Ili da će se novac nekim čudom ukazati u federalnoj kasi.

Iako se federalni premijer i njegovi ministri sada polomiše pokušavajući, navodno postići dogovor sa predstavnicima boračkih udruženja oko smanjenja i ukidanja njihovih naknada, sa MMF-om je sve već dogovoreno još u junu prošle godine.

Svjesni smo da da su plate u javnom sektoru proteklih godina rasle veoma brzo i mi smo posvećeni da ograničimo plate na svim nivoima vlasti. Takođe federalna vlada prepoznaje potrebu smanjenja neusmjerenih transfera pojedincima” piše u Pismu o namjerama koje su u ime BiH još u junu prošle godine, potpisali tadašnji federalni premijer Nedžad Branković, predsjedavajući Vijeća ministara BiH Nikola Špirić, premijer RS Milorad Dodik, te državni i entitetski ministri finansija i guverner Centralne banke BiH.

Iako je naziv dokumenta prilično bezazlen, “Pismo o namjerama” , u suštini radi se o pismenom obećanju šta će BiH uraditi da bi dobila 1,2 milijarde eura od Međunarodnog monetarnog fonda.

MMF obećanjima ne vjeruje

Poučeni ranijim iskustvima sa bh. vlastima, koje su uvijek spremno obećavale i potpisivale sve što se od njih tražilo, samo da bi dobili novac, a potom preuzete obaveze jednostavno ignorisali, ovog puta MMF je postavio vrlo jednostavno pravilo, “prvo reforme, onda pare”.

Vlada FBiH je tako dala vrlo precizna pismena obećanja MMF-u kada se radi o kresanju budžeta.

Kao prvi korak do kraja 2009. godine namjeravamo :

- Eliminisati posebne naknade za nezaposlene demobilisane borce

-Uvesti cenzus za korištenje naknada civilima i veteranima

- Smanjiti sve naknade civilima i veteranima za 10 posto i ukinuti indeksaciju”

Iako je Vlada FBiH još u junu prošle godine vrlo jasno obećala šta će napraviti, proteklih osam mjeseci uporno se poigravala sa domaćom javnošću i ratnim vojnim invalidima i demobilisanim borcima.

Jedan dan im je obećavala da smanjenja naknada neće biti, da bi naredni dan opet tvrdila kako će biti “nekog” smanjenja ali da pojedinačne naknade neće biti smanjivane, te da bi na kraju elegantno oprala ruke od svega prebacujući vruć krompir u ruke poslanika Parlamenta FBiH.

Istovremeno u najboljoj maniri jeftinih holivudskih filmova, Vlada FBiH i federalni poslanici dodijelili su sebi uloge “dobrog i lošeg policajca”, gdje se stvara privid da Vlada FBiH, kao, hoće da borcima i invalidima smanji naknade, a parlamentarci, kao, ne daju.

Da paradoks bude kompletan, i federalni ministri i većina poslanika u federalnom parlamentu su članovi istih stranaka, pa je nejasno kako je moguće da o ovako bitnim pitanjima postoje tako različiti stavovi između vlade i parlamenta.

Vrijeme za poigravanje sa MMF-om i demobilisanim borcima i invalidima je konačno isteklo i postalo je jasno da MMF nema namjeru da federalne vlasti oslobodi njihovog dijela obaveza i da se sažali na težak položaj domaćih političara koje za pola godine očekuju izbori.

Vlada FBiH zaobišla parlament

Kako pokazuje stenogram sastanka delegacije Vlade FBiH i Misije Svjetske banke održan 10. septembra prošle godine u Sarajevu, federalni premijer Mustafa Mujezinović i njegovi ministri svjesni su da je manevarskog prostora sve manje.

Kada je bio aranžman sa MMF-om , svjesno ili nesvjesno i MMF i Vlada su prihvatili da se prave sporazumi bez zakonodavne vlasti. Da smo išli pravim putem to bi jako puno trajalo i nikad se ne bi usvojilo. isti slučaj može biti i sada, ako budemo imali krut pristup”, priznao je u razgovoru sa predstavnicima Svjetske banke federalni premijer Mustafa Mujezinović.

Ukoliko Parlament FBiH bude do kraja istrajan u igranju uloge zaštitnika demobilisanih boraca i ratnih vojnih invalida, vladajuća koalicija ubraće nekoliko pozitivnih poena kod svojih potencijalnih birača. Za ratne vojne invalide i demobilisane borce bila bi to Pirova pobjeda.

U federalnoj kasi bez druge tranše kredita od MMF-a jednostavno novca nema dovoljno za sve planirane troškove.

Poznajući aktuelnu vlast, ne bi bilo iznenađenje ukoliko bi u tom slučaju Vlada FBiH na sve moguće načine, a to znači uskraćujući novac za sva ostala budžetska izdvajanja, pokušala da održi postojeći nivo isplata nakanada za ratne vojne invalide i demobilisane borce do 3. oktobra.

Nakon toga, novca ne bi bilo ne samo za socijalna davanja, već i za ostale budžetske korisnike što bi praktično značilo finansijski kolaps federalnog budžeta i upitne dalje isplate svih naknada, uključujući i plate federalne administracije.

Žrtvovanje vlade

Ako Parlament FBiH proguta gorku pilulu i prihvati vladin prijedlog kojima se postojeća socijalna davanja smanjuju, već planirani novac od MMF-a će stići i omogućiti kakvo takvo preživljavanje budžeta FBiH do kraja ove godine.

Samo, u tom slučaju bi se mogli očekivati izlivi nezadovoljstva članova boračkih udruženja i ratnih vojnih invalida koji bi prvenstveno bili usmjereni prema Vladi FBiH.

Socijalni bunt i protesti nisu nikada naročito zabrinjavali aktuelnu vlast. Na kraju bi se sve završavalo nekim maglovitim obećanjima i pomirenjem nezadovoljnih građana i njihovih izabranih predstagvnika.

Ovog puta jedina nepoznanica je da li bi nezadovoljnici svoj bijes mogli iskaliti na izborima u oktobru, što bi za vlast bila veća katastrofa nego bilo kakvi masovni ulični protesti. Poznajući svoje birače, aktuelna vlast ipak računa da se uvijek može osloniti na njih i njihovo kratko pamćenje.

(zurnal.info)

BUDŽETI: Dok puk gladuje činovnici ponovo povećali plate

 

Na plate budžetskih korisnika u Federaciji BiH u ovoj godini iz budžeta će otići više novca nego u 2009. godini.

Kako je planirano u budžetu FBiH za 2010. godinu za plate i naknade zaposlenih trebaće izdvojiti 233,3 miliona maraka dok je taj trošak u 2009. godini bio za 6 miliona maraka manji.


Kako je ukupan budžet FBiH za ovu godinu skresan na 1,74 milijardi, maraka sa prošlogodišnjih 2,1 milijardu maraka, a ukupan trošak za plate budžetskih korisnika povećan, konačan rezultat je da će ove godine na plate federalnih službenika otići veći dio budžeta nego godinu ranije.

Umjesto 10,6 posto ukupnog budžeta, koliko su plate administracije progutale u 2009. godini, ove godine udio plata i nakanada u budžetu FBiH narastao je na 13,3 posto ukupnog budžeta FBiH.

Ovdje je riječ samo o federalnom budžetu i federalnim zaposlenicima, a ukupan trošak adminstracije u kantonima u FBiH je BiH puno veći.

Puno bolja situacija nije ni sa ostalim budžetima u BiH.

Za činovnike nema krize

Tako je u Republici Srpskoj, kada se radi o učešću troškova za plate u entitetskom budžetu, situacija praktično ostala nepromjenjena u odnosu na prethodnu godinu.

Budžet je ostao isti, 1,6 milijardi maraka a stavka za plate je smanjena za “impresivnih” 2,4 miliona maraka. Tako bi u ovoj godini na plate budžetskih korisnika u Republici Srpskoj trebalo biti potrošeno 627,3 miliona maraka umjesto prošlogodišnjih 629,8 miliona maraka. Kada se radi o procentualnom učešću plata u ukupnim budžetskim troškovima riječ je o simboličnom smanjenju, sa 39,36 posto na 39, 21 posto.


Najveće smanjenje, kada se radi o izdvajanjima za plate i naknade zaposlenih, napravljeno je u budžetu BiH gdje je za ovu godinu za ovaj trošak planirano 671,1 milion maraka, što je za 47,6 miliona manje u odnosu na 2009. godinu.

Ipak kako je i državni budžet za ovu godinu smanjen sa prošlogodišnjih 1,41 milijardi maraka na 1,36 milijardi, procentualno učešće plata u ukupnim budžetskim troškovima samo je neznatno smanjeno, sa 50,7 posto u 2009. godini na 49,1 posto u ovoj godini.

Za državne službenike očigledno krize nema, a čini se ni za poslanike u parlamentima u BiH, koji ne vide ništa sporno u činjenici da budžetski prihodi drastično opadaju dok se suma novca za plate ne smanjuje ili što je još gore, čak i povećava.

Plate gutaju budžet

Ono što je još zanimljivije je da su izdvajanja za plate u odnosu na 2008. godinu, koja iz današnje perspektive izgleda kao “zlatno doba”, u ovoj godini u apsolutnom iznosu znatno veća, po principu “ima se, može se”.

Rekorder u ovom povećanju je budžet RS gdje je u ovoj godini za plate i naknade izdvojeno impresivnih 131 milion maraka više nego u 2008. godini. Time se i značajno povečao udio plata u ukupnim troškovima budžeta RS, sa 33 posto u 2008. godini na 39,2 posto u ovoj godini.

U budžetu FBiH na plate u ovoj godini biće potrošeno 5,6 miliona maraka više nego u 2008. godini, što samo potvrđuje da nema te krize i besparice koja može smanjiti troškove plata.

I u državnom budžetu ovogodišnji trošak plata veći je čak za 88 miliona maraka nego što je bio u 2008. godini pri čemu je udio plata u upnom budžetu ostao nepromjenjen, 49 posto. Čini se da se na državnom nivou rukovode logikom da bez obzira na visinu budžeta polovica novca treba otići na plate.


Da sve bude još zanimljivije, potpuno je nejasno kako se ove sume za plate uklapaju u proklamovanu priču o kresanju javne potrošnje i rasterećenju budžeta, na čemu navodno insistira MMF a domaće vlasti to zvanično prihvataju.

Uz ovoliko učešće plata u ukupnim budžetima i nije nego iznenadjenje da novca za ostale potrebe jednostavno nema.

Plate u budžetu, pare još kod MMF-a

Rezultat ovakvog stanja je i da su u BiH, za razliku od ostatka normalnog svijeta, državni činovnici bolje plaćeni od svojih kolega sa istim kvalifikacijama, koji su bili toliki baksuzi da ih je zapalo da rade u privatnim kompanijama.

Pri tome, šansa da se izgubi radno mjesto u državnoj administraciji je jednaka onoj da BiH osvoji svjetsko prvenstvo u fudbalu ove godine, što je sigurnost o kojoj zaposleni u privatnom sektoru ne mogu sanjati ni u najluđim snovima.

Računicu kreatora budžeta mogla bi pokvariti samo jedna “sitnica”, da priliv novca u budžete bude manji od projektovanih želja, što je sasvim realna mogućnost.

U budžete su već uračunate pare od MMF-a za koje i nije baš sigurno da će doći ukoliko svi postavljeni uslovi ne budu ispunjeni. A ključni uslov MMF-a je upravo smanjenje javne potrošnje na svim nivoima vlasti u BiH.

Po svemu sudeći, ovo previše ne zabrinjava aktuelne vlasti jer njima je jedino bitno da budžet nekako izdrži do 3.oktobra, kada će biti održani opšti izbori, a nakon toga, šta bude.

(zurnal.info)


 



LEGALNO LIHVARENJE: Kamata na mikro kredite 30 posto godišnje Za razliku od banaka koje su tokom prošle godine kamate na kredite građanima podigle na gotovo deset posto godišnje, kamate koje mikrokreditne organizacije (MKO) naplaćuju ostale su na stabilnih 30 posto, što ih čini ozbiljnom konkurencijom “kamatarima” iz podzemlja.

Kako pokazuju podaci Agencije za bankarstvo Republike Srpske, klijentima na području ovog entiteta mikro kreditne organizacije sa sjedištem u FBiH naplaćivale su u prvom polugodštu 2009. godine u prosjeku 29,3 posto kamate godišnje.

Apetiti MKO sa sjedištem u RS bili su nešto manji pa su oni naplaćivali u prosjeku “samo” 22,1 posto kamate godišnje. Naravno ovdje se radi o prosjecima a na kratkoročne kredite kamate su bile više, i do 34 posto godišnje.

Izvorna ideja mikrokredita, da se onima najsiromašnijim, koji u bankama ne mogu dobiti redovan kredit, jer nemaju stalno zaposlenje ili redovna primanja, omogući pozajmica od par stotina maraka kako bi mogli kupiti neophodan alat i repromaterijal koji bi im omogućio da žive od svog rada, malog biznisa ili poljoprivrede, negdje uz put se izgubila.

Paradoksalno je da se tako došlo u situaciju da u BiH oni najsiromašniji plaćaju kamate daleko iznad postojećih prosječnih kamata u bankama, jer drugog izbora nemaju.

Izgovori bez pokrića

Naravno, mantra menadžera mikrokreditnih organizacija je da su njihovi krediti skupi jer su im “troškovi puno veći pošto zaposlenici idu klijentima na noge, gdje god da su oni, te da je i rizik povrata kredita puno veći”.

Ovo opravdanje je samo djelimičmo tačno, jer masa klijenata uglavnom dolazi na noge mikrokreditnim organizacijama, o čemu najbolje svjedoči ekspanzija poslovnica mikrokreditnih organizacija koje niču na svakom ćošku.

Priča da predstavnici mikrokreditnih organizacija redovno obilaze klijente, kako bi kontrolisali kako se potrošio novac te kako im napreduje posao, teško da je i fizički izvodiva.

Kako je na kraju 2008. godine u BiH poslovalo 27 mikrokreditnih organizacija, koje su obrtale 1,2 milijarde maraka, sa 2.203 zaposlenih, fizički je neizvodljivo da su mogli redovno obilaziti svakog korisnika kredita, jer se radi o desetinama hiljada odobrenih kredita, čiji je prosječni iznos oko 2.500 maraka 

Nezvanična procjena je da se u najboljem slučaju mogao kontrolisati tek svaki peti korisnik kredita, i to uz maksimalan angažman svih zaposlenih.

Niti drugo opravdanje, da “kamate jesu visoke na godišnjem nivou ali se radi o kratkoročnim pozajmicama na par mjeseci, pa je u apsolutnom iznosu kamata podnošljiva”, također nije zasnovano na stvarnoj situaciji. Dugoročni krediti čine više od 90 posto vrijednosti ukupno odobrenih kredita u mikrokreditnim organizacijama u BiH, pa je veliko pitanje koji biznis može podnijeti ovakve lihvarske kamate.

Preprodaja bankarskih kredita

Inicijalna sredstva za mikrokredite u BiH obezbjedili su poslije rata međunarodni donatori, prije svega Svjetska banka, američki USAID, britanski DFID.

Naknadno su se u igru uključile i komercijalne banke, namirisavši dobar posao. Bankari su takođe mudro zaključili da se više isplati pozajmiti novac uz pristojnu kamatu mikrokreditnoj organizaciji, koja bi te pare potom rasparčala na puno malih kredita i odgovarala za njihovu naplatu, nego da to učine same banke i da pri tome razmišljaju hoće li novac biti vraćen ili ne.

Tako je mikro kreditiranje postao veliki biznis gdje se u BiH okreće više od milijardu maraka.

Vlastiti kapital MKO, koji su na početku obezbjedili uglavnom Svjetska banka i USAID, na kraju 2008. godine iznosio je 192,8 miliona maraka, dok su 900 miliona maraka krediti koje su uzele mikrokreditne organizacije, od međunarodnih finansijskih institucija, poput Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD) ali i od poslovnih banaka u BiH, Unicredit banke, Raiffeisen banke, Hypo banke, koje su preko MKO plasirale 55 miliona maraka.

Krediti za trgovinu i stanove

Ipak, najzanimljivije u čitavoj priči je korištenje kredita koje odobravaju mikro kreditne organizacije.

Kako pokazuju zvanični podaci Agencije za bankarstvo FBiH za 2008. godinu, od ukupno plasiranih 814 miliona maraka kredita fizičkim licima za poljoprivredu i proizvodnju odobreno je 308 miliona maraka ili 38 posto od ukupne sume.

Sporno je što je 151 milion maraka, 19 posto od ukupno plasiranih kredita, otišao je u trgovinu a čak 99 miliona maraka za “stambene potrebe”, dok se pod stavkom “ostalo” vodi 72 miliona maraka.

U svakom slučaju trgovina, adaptacija i kupovina stanova i “ostalo” teško da se mogu uskladiti sa izvornom namjenom mikro kredita, omogućavanja najsiromašnijim da nabave neophodna sredstva kako bi mogli živjeti od svog rada.

Još je veća misterija koja to poljoprivredna djelatnost može podnijeti kamatu na kredit koja je redovno veća od dvadesetak posto godišnje kada se poljoprivrednici sa pravom bune da su im i postojeće bankarske kamate od osam do devet posto godišnje nepodnošljivo visoke.

Dužnici ne mogu vraćati kredite

Iako su se do sada u mikrokreditnim organizacijama mogli pohvaliti sa izuteno visokim stepenom naplate kredita, čak 98 posto, kriza i ovdje uzima danak pa se može očekivati povećanje broja dužnika koji neće moći vraćati kredite. Time će se kasa mikro kreditnih organizacija naći pod dodatnim opterećenjem.

Zvanični podaci o poslovanju MKO u FBiH u 2009. godini još nisu dostupni ali podaci za Republiku Srpsku pokazuju da je tokom 2009. godine čak 10 posto odobrenih kredita imalo problema sa urednim vraćanjem.

Koliko će taj udar biti žestok zavisit će od svake organizacije pojedinačno, odnosno koliko je bila širokogruda u odobravanju kredita bez pretjeranog zamaranja procjenom može li dužnik taj kredit vraćati.

Prema procjenama finansijskih stručnjaka, sektoru mikrokreditnih organizacija slijedi veliko čistilište, isto onakvo kakve su prošle banke u BiH prije desetak godina kada su desetine malih banaka nestale sa scene.

Konačan rezultat biće drastično smanjenje broja mikrokreditnih organizacija u BiH sa postojećih 27 na maksimalno desetak, koje će uspjeti opstati na tržištu.

(zurnal.info)