Novac

Svjetska banka poziva na zaštitu siromašnih


Globalna gospodarska kriza unazadila je impresivan gospodarski rast zabilježen posljednjih godina u novim gospodarstvima Evrope i središnje Azije, naudivši obiteljima pogođenim visokom nezaposlenošću i gubitkom plaća, kazali su stručnjaci Svjetske banke na brifingu na godišnjem sastanku međunarodnih financijskih institucija - Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) i Svjetske banke u Istanbulu.

Financijski oslabljene vlade trebat će zaštititi siromašne građane, jačajući institucije i infrastrukturu kako bi privukle ulagače, kazali su stručnjaci na skupu održanom u subotu.

"Globalna financijska i gospodarska kriza je pogodila domove u mnogim dijelovima novih gospodarstava Evrope i središnje Azije", rekao je Philippe Le Houerou, potpredsjednik Svjetske banke za Evropu i središnju Aziju.

"Ono što je počelo kao financijska kriza postalo je socijalna i humana kriza. Globalna kriza došla je nakon kriza s hranom i gorivom, koje su već oslabile ljude u regiji smanjujući im kupovnu moć. Danas, rastuće siromaštvo i nezaposlenost guraju kućanstva u siromaštvo i otežavaju stanje onima koji su već siromašni", rekao je Le Houérou.

Zadaća vlada u regiji, po njegovim je riječima, da ubrzaju reforme, a uloga međunarodne zajednice ja da im pomogne da se vrate snažnom gospodarskom rastu.

Kazao je da za Svjetsku banku to znači potporu vladama u naporima da očiste svoje bankovne sektore, kako bi banke mogle financirati poduzeća, poboljšati poslovnu klimu i privući strani kapital.

Le Houérou je pozvao vlade na ekonomičniju javnu potrošnju, u korist zaposlenih obitelji, te na nastavak financiranja ključnih javnih ulaganja i infrastrukture.

Globalna kriza pogodila je neke zemlje teže od ostalih, no opasnost s kojom se suočava cijela regija je slab oporavak s visokom nezaposlenošću.

Broj nazaposlenih u regiji je narastao s 8,3 milijuna 2008., na 11,4 milijuna 2009. Nezaposlenost je udvostručena u baltičkim zemljama, u Turskoj je narasla za 60 posto, a u drugim zemljama regije za trećinu.

Glavni ekonomist Svjetske banke za regiju Indijac Indermit Gill kazao je da je u regiji već 145 milijuna siromašnih, ili gotovo jedna trećina stanovništva, te da se predviđa da će kriza njihov broj povećati za 15 milijuna.

On se založio za povećanje djelotvornosti vladinih ulaganja u prosvjetu, zdravstvo i socijalnu skrb. Također je pozvao vlade da nastave unapređivati poslovno okruženje kako bi privukle strane ulagače.

(Fena)

Kako izgubiti novac na berzi

Najlakši i najbrži način da izgubite novac na berzi je da slijedite masu i kupujete dionice kada je njihova cijena već višestruko porasla, i da ih prodate kada panika dovede do masovne rasprodaje u bescjenje.

Domaća sirotinja, željna para na brzinu, berze se sjeti uglavnom kada je ulagačka euforija već dostigla vrhunac a cijene većine dionica u roku od par mjeseci, ili čak sedmica, porasle za dva ili tri puta. Zaslijepljeni potencijalnom brzom zaradom postaju lak plijen iskusnih mešetara koji su dionice kupovali onda kada im je cijena bila na dnu.

Jednostavna trgovačka logika “kupuj kad je jeftino, prodaj kad je skupo” izgleda je teško shvatljiva domaćim malim ulagačima.Kao što je nagli uzlet cijena dionica prije dvije i po godine naveo masu naših sugrađana, od frizerki do inžinjera, da se preko noći upuste u kupovinu dionica, na isti način je pad dionica koji je ubrzo uslijedio rezultirao masovnom rasprodajom tek kupljenih dionica, ali po znatno nižim cijenama. Rezultat je bio da su nesuđeni berzanski maheri izgubili dobar dio uloženog novca.

Domaći ulagači gube, strani zarađuju

Ovaj ciklus “vruće-hladno”, po drugi put se ponavlja u zadnjih sedam godina i svaki put rezultat je isti, domaći neiskusni ulagači gube novac, a profitiraju iskusni strani investitori.

Odmah nakon što je sarajevska berza počela sa radom 2002. godine, stotine hiljada novopečenih dioničara u BiH pohrlilo je da se za šaku maraka što brže riješi “papira” u vidu dionica privatizacijskih investicijskih fondova i domaćih kompanija.

Gotovo dvije godine cijena dionica fondova kretala se oko dvije i po marke i domaći vlasnici dionica su uredno prodavali te, “ionako bezvrijedne papire”. Kupci su u isto vrijeme, bili “naivni i neupućeni” strani investitori, mahom iz Slovenije.

Kada je prvi val rasprodaje dionica okončan, njihova cijena se preko noći udesetostručila a uloge su se promijenile. Domaći kupci fascinirani činjenicom da se “na brzaka” moglo zaraditi više nego na kladionici, pohrlili su u kupovinu.

Jedino što nikome nije palo na pamet, je da postavi sasvim logično pitanje, ako je cijena već porasla 10 puta da li je realno da će nastaviti da raste i dalje.

Potraga za većom budalom

Računalo se na princip “veće budale”, da će se uvijek naći neko ko je spreman da kupi vašu dionicu po cijeni većoj od one koju ste vi platili.

S druge strane tezge, kao prodavci, našli su se oni isti strani investitori koji su dionice kupovali kada im je cijena bila deset puta manja i koji su odlično znali da rast cijena ne može trajati vječno.

Kada se prašina slegla, novac je završio u džepovima stranih i domaćih berzanskih mešetara dok su novi domaći dioničari iznenada otkrili da cijena svježe kupljenih dionica ne samo da više ne raste, nego zbog nedostatka kupaca, počinje da pada te da im se umjesto očekivane zarade smješi gubitak dijela uloženog novca.

Panika je zarazna, pa je želja domaćih investitora da se što prije riješe kupljenih dionica vodila direktno u finansijsku katastrofu. Svi se utrkivali da što prije prodaju dionice što je dovelo do ogromne ponude i nikakve potražnje i rezultat je mogao biti samo jedan, sunovrat cijena dionica.

Prodaj skupo, kupuj jeftino

U sveopštoj rasprodaji skupo plaćenih dionica, nakon što je njihova cijena pala i za više od 70 posto, ponovo se pojavljuju kupci, isti oni strani investitori koji su prethodno prodavali te dionice kada im je cijena bila na vrhuncu. Ovog puta su bili u još povoljnijoj situaciji jer su za male pare mogli birati dionice najkvalitetnijih firmi i čekati do sledećeg ciklusa njihovog rasta.

Učenje na vlastitim greškama je najteži nacin sticanja znanja, a Bosancima i Hercegovcima to izgleda i ne ide baš od ruke, barem kada je riječ o berzi.

Iz prethodnog iskustva izgleda da ništa nismo naučili jer upravo ponavljamo istu grešku.

Početkom godine cijene i najkvalitetnijih dionica pale su na rekordne niske grane, ali ovu šansu za bagatelnu kupovinu koriste uglavnom strani investitori, dok mali domaći ulagači ili nijemo posmatraju ili prodaju svoje preostale dionice, što je potez očajnika.

Kriza na domaćim kao i na svjetskim berzama, potrajat će još neko vrijeme a onda opet slijedi novi ciklus rasta. Sudeći po dosadašnjem ponašanju i načinu razmišljanja domaćih malih investitora opet će profit pokupiti neko drugi.

Čekajući novu berzansku groznicu

Nije teško predvidjeti šta će se dešavati. Tek kada cijene dionica na domaćim berzama ponovo značajno porastu, berza će ponovo postati glavna tema i u medijima i u kafanama.

A onda će opet proraditi kockarski instikt i želja za brzom zaradom te krenuti masovna ulagačka euforija. Jedini problem je što će u tom trenutku cijene najkvalitetnijih dionica biti puno veće nego što su to sada, pa će garantovanu zaradu imati samo oni koji su proteklih mjeseci strpljivo kupovali dionice čekajući njihov rast.

Novopristigli domaći kupci ponovo će kupovati ne pitajući šta košta, naivno vjerujući da ako je cijena već skočila za 50 ili 100 posto da će se tako i nastaviti, barem dok i oni ne preprodaju dionice nekom drugom i ostavre svoj san o bogaćenju na brzaka.

Bolno otrežnjenje uslijedi obično u trenutku kada shvate da su dionice realno preplatili, te da ih mogu u najboljem slučaju mogu prodati samo  uz neminovan gubitak uloženih para. A onda sve ispočetka, na radost iskusnih berzanskih mešetara.

(zurnal.info)

 



 

Svjetska banka: BiH ponovo poslednja u regiji

 

Bosna i Hercegovina našla se na 116. mjestu od 183 zemlje u svijetu, obuhvaćene najnovijim istraživanjem Svjetske banke “Poslovanje 2010”, kojim je rangirano ukupno poslovno okruženje u svakoj pojedinačnoj zemlji.

Dobra vijest je, da je u odnosu na prošlu godinu, kada se BiH našla na 119. mjestu, ove godine poboljšala svoju poziciju na rang listi za tri mjesta. Loša vijest je da su sve ostale zemlje iz regije daleko ispred BiH na ovoj rang listi Svjetske banke, dok smo mi u društvu sa Svazilendom, Nikaragvom, Bangladešom.

Prilikom rangiranja zemalja ocjenjivalo se lakoća i brzina kod osnivanje nove firme, dobijanja građevinskih dozvola, zapošljavanja i otpuštanja radnika, upisa nekretnina u zemljišne knjige, nogućnostr dobijanja kredita, zakonska zaštita investitora, porezna politika, vanjska trgovina, trajanje i troškovi privrednih sporova na sudovima te mogućnost gašenja firme.

Za proteklu godinu dana BiH je evidentirala napredak samo u jednoj oblasti, dobijanja građevinskih dozvola. Tako se sada u prosjeku za prikupljanje svih neophodnih papira za gradnju novog objekta u BiH treba 255 dana, po čemu je BiH na 136 mjestu u svijetu.

Osnivanje preduzeća kao noćna mora

Ubjedljivo najgore stanje u BiH je kod pokretanja novog preduzeća. Iako se u BiH svi zaklinju u mala i srednja preduzeća kao garanciju naše svijetle budućnosti, te u pokretanje vlastitog biznisa kao najboljeg načina za preuzimanja sopstvene budućnosti u vlastite ruke, potencijalnim poduzetnicma iz BiH izgleda bi bilo bolje da sa pokretanjem vlastitog preduzeća pokušaju u nekoj drugoj zemlji.

Kako pokazuje istraživanje Svjetske banke, u oblasti pokretanja novog biznisa čak u 159 zemalja u svijetu situacija je bolja nego kod nas, a samo u tridesetak zemalja u svijetu stanje je gore nego kod nas.. U prosjeku u BiH za registraciju firme treba ukupno 60 dana i 12 različitih papira. Dovoljno dugo, komplikovano i skupo, da obeshrabi gotovo svakog potencijalnog poduzetnika i učini puno primamljivijom alternativu u vidu naknade za nezaposlene na zavodu za zapošljavanje.

U oblasti upisivanja novoizgrađene nekretnine u zemljišne knjige i dojianje svih neophodnih odobrenja za početak rada, , tek je malo bolja situacija nego kod pokretanja firme. Da bi se sagrađeni objekat na koncu i zvanično uveo u zemljišne knjige te dobio odobrenje od države da se u njemu može raditi, potrebno je proći sedam različitih procedura i potrošiti 84 dana . Po ovom kriteriju BiH je na 139 mjestu u svijetu, što znači da se u 138 zemalja ovaj posao završava i brže i jednostavnije.

Pravda je spora, ali skupa

Od svih ocjenjivanih oblasti, BiH je najbolje prošla kada se radi o dobijanju kredita, po čemu je svrstana na 61. mjesto od 183 zemlje. Jedan od najajčih aduta BiH je postojanje i privatnog kreditnog biroa čiji podaci o kreditnoj sposobnosti obuhvataju 64,3 posto odraslih stanovnika BiH, dok službeni kreditni registar pri Centralnoj banci BiH, u svojim računarima ima pohranjene podatke o kreditima 23,2 posto punoljetnih stanovnika BiH.

Relativno dobro BiH je prošla i kada je riječ o mogućnosti gašenja firme, gdje se našla na 63. mjestu u svijetu. Iako kod nas čitava procedura gašenja firme u prosjeku traje 3,3 godine, to samo pokazuje da u većem dijelu svijetu prekidanje poslovanja nije ništa brže niti jednostavnije nego u BiH.

Istjerivanje pravde na sudu, kada je riječ o privrednim sporovima u BiH, još je jedan zaludan posao. U prosjeku takvi sporovi traju 595 dana, dakle gotovo dvije godine, a na kraju se dolazi u situaciju da je “pita skuplja od tepsije”, jer troškovi u prosjeku iznose 38,4 posto od vrijednosti čitavog spora, pa je sasvim logično pitanje koliko je ovakav način rješavanja problema među poslovnim partnerima uopšte isplativ.

I dok se BiH čvrsto drži donjeg dijela tabela kada je riječ o kvalitetu poslovnog okruženja, ostale zemlje iz okruženja odavno su nas pretekle. Najbolje rangirana zemlja iz regije je Makedonija koja se našla na 32. mjestu i koja je napravila ogroman napredak jer je samo godinu dana ranije bila na 69. mjestu od 183 države.

Ispred BiH i Kosovo

Slijedi Slovenija, koja se našla na 53. mjestu, te Crna Gora koja je na 71. mjestu na globalnoj listi. Albanija je na 82. mjestu i ova zemlja je takođe popravila svoj plasman u odnosu na prethodnu godinu, dok je Srbija na 88. mjestu. Hrvatska koja je nadomak članstva u EU je na 103. mjestu, a ispred BiH je i Kosovo koje se našlo na 113. mjestu.

Na vrhu liste stanje je godinama nepromjenjeno. Najbolje poslovno okruženje po istraživanju Svjetske banke ima Singapur, koji je na prvom mjestu rang liste. Na drugom mjestu je Novi Zeland, koga slijedi Hong Kong, dok su na četvrtom mjestu SAD iza kojih je Velika Britanija.

Nije teško uočiti da vrh liste zauzimaju najbogatije zemlje sa najvišim đivotnim standardom, ali poslovno okruženje u ovim zemljama nije stimulativno zato što su bogate već su bogate zbog takvog poslovnog okruženja.

Ono što postaje očigledno je da bez obzira na simboličan napredak koji BiH uspjeva napraviti, ostale zemlje to rade puno brže pa u konačnici BiH tone sve dublje ubrzano se približavajući društvu najsiromašnijih zemalja centralne Afrike.

Sva priča o kvalitetu poslovnog okruženja na kraju se svodi na broj novih radnih mjesta i plate zaposlenih a a kakva je situacija u BiH to građani zanju i bez Svjetske banke. Dovoljno govore podaci o broju nezaposolenih i svakodnevni protesti radnika koji pokušavaju naplatiti ono što su već pošteno zaradili.

(zurnal.info)

Špekulanti zaradili prije države

 

 

Za brzu, i pri tome legalnu zaradu, potrebne su vam dvije stvari, nešto novca i pažljivo čitanje novina.

Na prve glasine o skoroj prodaji državnog kapitala u sarajevskim kompanijama Bosnalijek i Energoinvest, njihove dionice na Sarajevskoj berzi preko noći su postale tražena roba. Cijena im je nakon dvogodišnjeg pada iznenada počela ubrzano rasti, omogućivši i brzu zaradu spretnim ulagačima.

Zarada od dvadesetak posto za dvije sedmice nije loš posao, a ukoliko je riječ o ulagačima koji su dionicu Bosnalijeka kupovali početkom godine kada je njena cijena bila desetak maraka onda je ostavarena zarada puno veća, impresivnih 50 posto.

U avgustu dionica Bosnalijeka napravila je značajan skok jer joj je cijena u srijedu, 19. avgusta, bila čak za 15,9 posto veća nego na početku mjeseca. To što je u prvom polugodištu Bosnalijek iskazao 3,6 miliona maraka profita , što je gotovo za trećinu manje nego u istom periodu prošle godine, investitorima nije ni malo smetalo.

Dionice Energoinvesta tokom avgusta skočile su za 6,6 posto, iako je kompanija, po tek objavljenom polugodišnjem izvještaju, iskazala rekordan gubitak od 16 miliona maraka u prvih šest mjeseci ove godine. Time se samo potvrdila teza da kupaca ima, i pored sveopšte krize, ali da nedostaje kvalitene “robe” na berzama u BiH.

Vlada FBiH, dok joj je na čelu bio Nedžad Branković, neočekivano odustala od privatizacije državnog kapitala u strateškim preduzećima, poništivši već raspisani tender za prodaju Energoinvesta. Isto tako neočekivano, novi federalni premijer, Mustafa Mujezinović, je počeo sa pripremama za ekspresnu privatizaciju Energoinvesta i Bosnalijeka.

Kako zvanična odluka o privatizaciji ove dvije kompanije još uvijek nije donešena, neslužbeno je najavljeno da će vrlo brzo biti raspisan međunarodni tender, uz jasno definisanu minimalnu cijenu ispod koje država ne bi pristala na prodaju svog kapitala u ovim prduzećima. Jedina nepoznanica je koja je to minimalna cijena ispod koje država kao prodavac nije spremna ići.

U slučaju Energoinvesta, država je još uvijek većinski vlasnik jer je u njenim rukama 67 posto kapitala nominalno vrijednog 147,8 miliona maraka.

U vlasničkoj strukturi Bosnalijeka stvari stoje drugačije jer državama u svojim rukama drži još 19,25 posto temeljnog kapitala, nominalno vrijednog 13,8 miliona maraka.

Zahvaljujući činjenici da je ostatak kapitala razbijen na više malih dioničara, gdje je nakon države najveći dioničar libijski Ekonomski i socijalni razvojni fond, sa vlasničkim udjelom od 8,7 posto, država iako drži manje od petine kapitala je još uvijek pojedinačno najveći dioničar.

Upravo zbog ovakve vlasničke strukture dionice Bosnalijeka su investitorima privlačnije nego dionice Energoinvesta. Prije ili kasnije neminovno je okrupnjavanje vlasništva u Bosnalijeku. A to znači da kada na scenu stupi strateški partner, bilo iz reda postojećih dioničara ili neko sa strane, voljan da preuzme kontrolu nad Bosnalijekom, jedini način da to postigne je otkup dionica od postojećih manjih dioničara. I tada manji dioničari mogu računati na pravu zaradu.

Sa Energoinvestom je situacija nešto drugačija, jer državni paket od 67 posto dionica omogućuje potpunu kontrolu nad kompanijom. Ukoliko FBiH ostane pri namjeri da proda ssvoj kapital u Energoinvestu, novi vlasnik državnog paketa dionica neće morati po svaku cijenu da ide na otkup dionica od malih dioničara, jer mu je 67 posto vlasništva i više nego dovoljno.

Ovu računicu bi mogla pokvariti jedino eventualna odluka Vlade FBiH da ipak zadrži u svojim rukama dio vlasništva te da na prodaju ponudi maksimalno 51 posto kapitala. Novi kupac bi tada morao krenuti u kupovinu od malih dioničara, jer za potpunu kontrolu na d dioničarskim društvom treba barem 67 posto vlasništva. A kada kupac nema alternative onda je prodavac taj koji diktira cijenu.

Sudeći po dosadašnjim iskustvima, čak i eventualno zvanično raspisivanje tendera za prodaju državnog kapitala u Bosnalijeku i Energoinvestu, ne mora značiti da će na kraju do prodaje i doći. I dok se za državu još ne zna da li će, kada i koliko zaraditi na ovom poslu, berzanski špekulanti su već zaradili.

(zurnal.info)

 

Presuda: Banke su krive

Bankari u BiH imaju ozbiljan razlog za zabrinutost. Opštinski sud u Sarajevu proglasio je u utorak Intesa Sanpaolo banku Sarajevo, članicu italijanske bankarske grupacije Intesa Sanpaolo, krivom zbog "neosnovanog i jednostranog" povećanja kamata na ranije odobrene kredite.

Radi se o prvoj presudi kojom je praksa jednostranog podizanja kamata od strane banaka proglašena nezakonitom.

Banka je nepravomoćnom presudom kažnjena sa 8.000 maraka a direktor banke sa 1.000 maraka.

Iako je sama kazna za banku relativno beznačajan iznos, ovdje se radi samo o kazni za jedan konkretan ugovor o kreditu.

Ukoliko presuda Opštinskog suda u Sarajevu bude potvrđena i na Kantonalnom sudu, onda se otvara prostor desetinama hiljada građana koji su podizali potrošačke kredite da tuže i dobiju na sudu banku. U tom slučaju dosadašnje povećanje kamata skupo bi koštalo banke jer bi se ukupan iznos kazni mogao mjeriti milionima maraka.

Iz banke najavljuju žalbu na sudsku presudu, tvrdeći da je u ugovorima bila ugovorena promjenljiva kamatna stopa.

- Sve ugovorne klauzule bile su jasno definisane i u skladu sa zakonom. Mi ćemo uložiti žalbu jer smatramo da je tokom sudskog postupka učinjen niz formalnih i suštinskih pravnih propusta od strane suda, kaže za Žurnal Suzana Ćerimagić, direktorica marketinga Intesa Sanpaolo banke u Sarajevu.

U Intesa Sanpaolo banci tvrde da su sudski proces oni sami inicirali, insistirajući nakon prekršajnog naloga tržišnih inspektora, da sudski vještaci utvrde činjenično stanje, te da to sigurno ne bi radili da nisu potpuno ubjeđeni da su u pravu

Sarajevska Intesa Sanpaolo banka nije jedina koja je zbog podizanja kamata na ranije odobrene kredite “zaradila” kaznu od tržišne inspekcije, jer se za sada tu nalazi još devet banaka.

Uprava za inspekcijske poslove FBiH izdala je do sada 192 prekršajna naloga protiv 10 banaka zbog podizanja kamata na ranije odobrene kredite, djelujući na osnovu prijava građana kojima su banke podigle kamatu. Ove prijave inspekcije sada očekuju sudski epilog.

Osnov za prijave protiv banaka nađen je u zakonu o zaštiti potrošača, po kome su izmjene ugovora moguće samo uz saglasnost obje strane, u ovom slučaju i banke i korisnika kredita. U praksi, korisnici kredita bili bi samo obavješteni da im je dosadašnja kamatna stopa povećana a njihova saglasnost nije ni tražena.

Iako je u ugovorima o kreditima bila predviđena promjenljiva kamatna stopa, stav inspekcije je da banke nisu imale jasne i unaprijed definisane kriterije na osnovu kojih se utvrđuje visina kamatne stope, pa tako nije bilo ni osnova za povećanje kamata.

(zurnal.info)

Paul Krugman: Izbjegli smo Veliku depresiju

Po njegovim riječima najgora globalna kriza je završila, a gospodarski i rast izvoza pokazuju znakove stabilizacije. Ipak, oporavak će vjerojatno biti "razočaravajući" jer državna potrošnja nije održiva u dugome roku a i stope nezaposlenosti i dalje rastu, izjavio je Krugman na dvodnevnoj konferenciji o svjetskim tržištima kapitala u Kuala Lumpuru.

Krugman je uvjeren da neće biti oporavka "u stilu Feniksa", poput onog koji je nastupio nakon azijske finansijske krize u razdoblju od 1997. i 1998. godine. Tada su gospodarstva dramatično porasla zahvaljujući snažnom oporavku izvoza.

"Uspjeli smo izbjeći drugu
Veliku depresiju, ali do potpunog oporavka još je barem dvije ili više godina", kaže Krugman.

Azija će najvjerojatnije iskusiti brži oporavak, zatim SAD i Evropa, i to djelomično potaknut oporavkom izvoza industrijskih proizvođača, smatra taj ugledni ekonomist.

Najočitiji znak da recesija vjerojatno završava jest podatak američkog ministarstva rada objavljen u petak o prvom padu stope nezaposlenosti u najvećem svjetskom gospodarstvu u zadnjih 15 mjeseci. Stopa nezaposlenosti u julu u SAD-u neočekivano je smanjena za 0,1-postotni bod u odnosu na juni, na 9,4 posto.

Ipak, tržište rada i dalje je pod pritiskom. Gubitak gotovo četvrtine miliona radnih mjesta u julu daleko je od rasta zaposlenosti koji je potreban da bi američko gospodarstvo stalo na čvrste noge. 

Krugman također smatra kako je potrebno restrukturirati globalni finansijski sustav i nametnuti strožu regulativu da bi se izbjeglo ponavljanje ekonomske krize. No, izražava zabrinutost da reformski zamah popušta.

"Mi još nemamo političku volju da se to učini. Mislim da će bistri ljudi i dalje moći puno zaraditi iz finansijskog sustava u idućih nekoliko godina", upozorava Krugman.

A sada kada su podaci o tržištu nekretnina u SAD-u, pa čak i o nezaposlenosti pokazali poboljšanje, Wall Street želi vidjeti da i potrošači daju svoj doprinos ozdravljenju najvećeg svjetskog gospodarstva.

Usprkos znacima da recesija popušta, ulagače i dalje zabrinjava da bi potrošači, čija potrošnja čini 70 posto svih aktivnosti u američkom gospodarstvu, mogli naštetiti šansama za snažnim oporavkom američkog gospodarstva nastave li i dalje ograničavati svoje kupovine.

Ove sedmice imat će prilike dobiti uvid u to kako dišu potrošači u SAD-u. U četvrtak se očekuje objava službenog vladinog izvještaja o prometu u američkoj maloprodaji tokom jula.

Po procjenama ekonomista, promet u maloprodaji prošlog mjeseca porastao je 0,7 posto na mjesečnoj razini, nakon junskog rasta od 0,6 posto.

Ove sedmice očekuje se i objava poslovnih rezultata
Wall-Marta i Macy's Inca za drugo ovogodišnje tromjesečje, prenijela je Hina.

Analitičari ističu da investitori žele vidjeti dokaze rasta osobne potrošnje prije nego se nastavi ljetni izlet cijena na Wall Streetu.

(Fena)

BiH: 270 miliona maraka manje od dijaspore

 

Prema najnovijim procjenama Svjetske banke, BiH u ovoj godini može očekivati sedam posto manje novca od dijaspore, nego ranijih godina. Kako je prošle godine na ovaj način u BiH stiglo više od 3,9 milijardi maraka smanjenje od sedam posto iznosilo bi oko 270 miliona maraka.

Dobra vijest je da je najavljeni pad manji nego što se očekivalo, jer se strahovalo da će masovna otpuštanja u SAD i Zapadnoj Evropi, odakle u BiH stiže najviše novca, značajnije smanjiti porodične budžete naših iseljenika.

Sadaka” od četiri milijarde maraka

U Bosnu i Hercegovinu svake godine stigne oko četiri milijarde milijardi maraka, “onako”. Radi se o doznakama koje rodbini i prijateljima u BiH šalje dijaspora raspršena od Australije do Norveške. Novac koji dijaspora šalje rodbini u BiH čini više od petine ukupnog godišnjeg bruto proizvoda BiH (BDP). Po visini godišnje “zarade” od dijaspore u odnosu na ukupan BDP, BiH je na drugom jestu u Evropi, odmah iza Moldavije.

O kojem iznosu se tačno radi, niko sa sigurnošću ne zna. Procjena Svjetske banke za prošlu godinu je 3,9 milijardi maraka dok je Centralna banka BiH u svojim procjenama bila nešto skromnija, baratajući sa sumom od 3,6 milijardi maraka. Na ovu sumu treba dodati i novac od dijaspore koji u BiH stiže neformalnim kanalima i koji iseljenici potroše u BiH tokom svojih redovnih godišnjih posjeta, a koji se ne evidentira u zvaničnim statistikama.

Dijaspora pokriva deficit

Ovaj redovan prihod od dijaspore objašnjava tajnu višegodišnjeg ekonomskog preživljavanja BiH, jer iz godine u godinu BiH uredno na uvoz potroši šest do osam milijardi maraka više nego što zaradi vlastitom izvozom. Poređenja radi, vrijednost “sadake” koja u BiH stiže iz dijaspore odgovara polovici našeg ukupnog godišnjeg izvoza, koji je u 2008. godini iznosio 6,8 milijardi maraka.

U ovom slučaju pokazalo se da u zakržljalom bh. izvozu ima i nešto dobro. Da je kojim slučajem BiH, poput recimo Češke, zemlja sa ekonomijom baziranom na izvozu, udar globalne krize drastično bi smanjio ukupan izvoz što bi imalo mnogo bolnije posljedice na čitavu ekonomiju. Ovako, BiH je još i dobro prošla, jer su se doznake dijaspore pokazale stabilnijim izvorom prihoda od klasičnog izvoza.

(zurnal.info)

SASE U JULU: Sunovrat dionica Elektroprivrede BiH

Nada da nakon dvogodišnjeg pada dionica na Sarajevskoj berzi dolazi vrijeme oporavka, kratko je trajala. Tropske vrućine u julu ne samo da su kupce dionica otjerale na morske obale već su dodatno otopile i cijene dionica gurnuvši ih ponovo na niže.

Najveći gubitnik u julu na SASE je ubjedljivo dionica sarajevske Elektroprivrede BiH, koja je izgubila gotovo trećinu svoje vrijednosti, uknjiživši pad od 30 posto.

Nisu pomogli ni najbolji finansijski rezultati do sada i rekordan prošlogodišnji profit Elektroprivrede BiH, kupaca je bilo daleko manje od onih koji su po svaku cijenu željeli prodati dionice ove kompanije. Rezultat je najveći mjesečni pad cijene dionica od septembra prošle godine, što sigurno nije obradovalo postojeće dioničare.

LOŠ START DIONICA HT MOSTAR

Neugodno iznenađenje investitorima priredila je i pridošlica, dionica HT Mostar kojom se, nakon višegodišnjeg natezanja oko preregistracije kompanije u dioničko društvo, konačno počelo trgovati u julu. Očekivanja investitora da će dionica ovog telekom operatera oživjeti trgovanje, nisu se ostvarila.

Nakon što je početkom jula startala sa cijenom od 17 maraka po dionici, kraj mjeseca dočekala je sa tržišnom cijenom od skromnih 12 maraka. Izraženo u procentima, svoj prvi mjesec na berzi dionica HT Mostar okončala je sa padom od 29,4 posto, što nije baš ohrabrujući početak.

Zajednička karakteristika oba gubitnika, dionica Elektroprivrede BiH i HT Mostar je da je njihov julski pad bio daleko iznad prosjeka tržišta. Indeks SASX-10, kojeg sačinjava 10 najlikvidnijih dionica na SASE, tokom jula pao je za 9,05 posto dok je indeks SASX-30 prošli mjesec završio sa blažim padom od 2,56 posto.



Među gubitnike u julu upisala se većina dionica, uključujući tu i BH Telecom, koji već treći mjesec zaredom bilježi pad. Tokom jula, dionica BH Telecoma pala je za novih 8,6 posto pri čemu je cijena dionice ponovo pala ispod 20 maraka, vrativši se time na nivo iz marta mjeseca.

Niti dionica sarajevskog Bosnalijeka, koja je jedna od tri dionice sa zvanične kotacije SASE, nije uspjela zadržati svoju cijenu u prošlom mjesecu. Na kraju juna njena tržišna cijena bila je za 8,4 posto niža nego na kraju juna.

ENERGOINVEST JEDINI U PLUSU

Jedino pozitivno iznenađenje u julu investitorima je priredila dionica sarajevskog Energoinvesta, koja je uknjižila rast od 1,38 posto, što se pokazalo kao izuzetak koji potvrđuje pravilo. Mjesečni rast tek nešto veći od jedan posto na prvi pogled i ne izgleda naročito spektakularan, ali u mjesecu kada su i dionice najvećih i najprofitabilnijih kompanija padale za tridesetak posto, svaki rast je dovoljan razlog za slavlje.

Po svemu sudeći, najave da bi Energoinvest do kraja godine ipak mogao biti privatizovan, uprkos ranijim odlukama Vlade FBiH koja je privatizaciju ove kompanije odložila na neodređeno vrijeme, najhrabrije investitore trgle su iz letargije. Ukoliko nezvanične najave o skoroj privatizaciji Energoinvesta budu i zvanično potvrđene, onda bi se dionice ove kompanije mogle vrlo brzo naći na vrhu liste želja investitora.

S obzirom na uobičajeno ljetno zatišje na berzama, malo je vjerovatno da će tokom avgusta doći do nekog značajnijeg preokreta i do iznenadne navale investitora na SASE. Tako bi trenutna depreesija mogla potrajati sve do jeseni, u očekivanju da će nakon ljetnog odmora investitori biti raspoloženiji za ulaganje i skloniji optimizmu.

(zurnal.info)

 

BiH može prikupiti tri milijarde KM svježeg novca

Izdavanjem obveznica Bosna i Hercegovina bi mogla vrlo lako doći do novca neophodnog za razvojne projekte, bez dodatnih i radikalno strogih procedura poput preduslova koje postavlja MMF.

Tek kad se našla suočena sa kolapsom budžeta, BiH je pokucala na vrata MMF-a preklinjući za novi kredit, slijedeći primjer ostalih tranzicijskih zemalja iz bližeg i daljeg okruženja.

Međutim, sklapanjem stand by aranžmana sa MMF-om vrijednog 1,2 milijarde eura možda je izbjegnut bankrot prouzročen megalomanskim trošenjem na plate administracije i socijalna davanja, ali neće biti pokrenut investicijski ciklus koji će uposliti domaće kompanije i radnike. Parama MMF-a biće prvenstveno zakrpljene postojeće i nove rupe u entitetskim budžetima, ali na vidiku nema novca za ulaganje u velike infrastrukturne projekte.

-Bez obzira na globalnu finansijsku krizu, emisijom obveznica BiH bi mogla prikupiti dvije do tri milijarde maraka svježeg novca, i to prvenstveno iz domaćih izvora, kategorički tvrdi Zlatan Dedić, direktor Sarajevske berze, u razgovoru za Žurnal.

Po Dedićevom mišljenju, kupaca za ovakve obveznice bi se našlo, prije svega među bankama i osiguravajućim kućama, ali i među stanovništvom, barem onim dijelom u čijim rukama je glavnina štednje deponovane u domaćim bankama.

Iako su krajem prošle godine pojedine banke u paničnom strahu da će ostati bez novca na oročenu štednju građanima nudile i kamate od sedam posto godišnje, stabilizacijom stanja u bankama i kamate koje banke daju su spuštene, pa se na oročena sredstva u prosjeku dobija između četiri i pet posto godišnje.

Za one među nama sa viškom novca, koji sada drže novac oročen u bankama, obveznice bi mogle biti puno privlačnije s obzirom da bi godišnja kamata bila veća nego što je sada u bankama.

Država bi takođe prošla jeftinije nego da se, poput Federacije BiH, kratkoročno zadužuje kod domaćih poslovnih banaka. Kamata koju bi plaćala na izdate obveznice bila bi niža nego kada pozajmljuje novac od banaka, pogotovu ako je riječ o kratkoročnim pozajmicama.

OBVEZNICE ISPLATIVIJE OD ŠTEDNJE

Optimizam direktora berze i nije potpuno bez osnova. Najveće domaće državne kompanije poput telekoma i elektroprivreda u poslovnim bankama ionako drže oročenih oko 400 miliona maraka, ubirući godišnju kamatu od oko šest posto.

Upravo visina kamate na ove depozite bila je ključni adut bankara da Federaciji BiH, naplate sedam posto godišnje kamate na kredit od oko 150 miliona maraka. Argument bankara bio je “znate, kad mi državnim kompanijama moramo plaćati šest posto godišnje na njihove depozite, onda je sedam posto kamate na kredit državi minimum”.

Formalno, ovaj višak para državne kompanije i nisu mogle direktno pozajmiti državi, niti je njihov menadžement pokazivao bilo kakvu želju za takvim potezom. Ali kad već imaju višak novca, ne postoji zakonska prepreka da se on ne uloži u državne obveznice umjesto da se drži oročen u banci.

I STRANCI VOLE DRŽAVNE OBVEZNICE

Državne kompanije ne bi ništa izgubile, kamata bi im bila približno na istom nivou, a za razliku od oročenog depozita, koji se ne može tako lako u svakom trenutku povući, obveznice je puno lakše vrlo brzo pretvoriti ponovo u novac, ako se za tim ukaže potreba.

Svoj interes za ulaganje u obveznice našle bi i banke. Jednostavnije i sigurnije im je plasirati dio novca kojim raspolažu u obveznice, iza kojih stoji država, nego razmišljati da li će njihovi klijenti, prije svega kompanije koje se bore da prežive, biti u stanju da uredno vraćaju pozajmljeni novac.

Iako bi povlačenje depozita državnih kompanija iz banka značilo još manje novca za kreditiranje domaćih proizvodnih preduzeća, kompanije bi taj minus kompenzirale kroz dobijanje poslova koji bi se finansirali novcem prikupljenim izdavanjem obveznica.

-Potencijalni kupci su i strani investitori, koji u državnim obveznicama vide stabilno i profitabilno ulaganje, kaže Zlatan Dedić.

PARA IMA, NEMA PROJEKATA

Da kriza nije nepremostiva prepreka i da kupaca za obveznice država ipak ima, potvrđuje i primjer Hrvatske. Nedavno je novom emisijom obveznica Hrvatska, koja je već zadužena do grla, prikupila bez problema novih 900 miliona eura svježeg novca.

BiH je tu u povoljnijem položaju jer čak i sa novim zaduživanjem od 1,2 milijarde eura kod MMF-a, još uvijek nismo prezadužena zemlja kojoj bi otplata ino duga predstavljala preveliki problem, što potencijalni investitori svakako imaju u vidu.

Jedini problem je što bi se prije bilo kakve emisije obveznica moralo znati za šta će tačno tako prikupljen novac biti iskorišten, ali ne samo na riječima, nego bi morali postojati već gotovi konkretni projekti.

A nestašica kvalitetnih i gotovih projekata u BiH je i do sada bio veći problem od nedostatka novca.

(zurnal.info)

SASE: KRIZA “POJELA” MILIJARDU MARAKA Dnevni izvještaji sa trgovanja na berzama u BiH već mjesecima djeluju otužno, jer dnevni promet zna biti u u rangu veće samoposluge. Samo dvije godine ranije, desetak miliona maraka dnevnog prometa bila je uobičajena stvar.

Tokom prvih šest mjeseci ove godine na Sarajevskoj berzi (SASE) obrnulo se tek 101,7 miliona maraka, dok je samo dvije godine ranije u istom periodu promet iznosio sada nedostižnih 928 miliona maraka.

Iako je i protekla godina za berze u BiH bila katastrofalna, očekivanja da će 2009. godina donijeti preokret i oporavak, ostali su tek neispunjena želja investitora. Ionako niske cijene dionica na kraju juna u prosjeku su bile niže nego na početku godine.

STRAH RUŠI BERZU

Vrijednost indeksa SASX-10, koji čini 10 najlikvidnijih dionica na Sarajevskoj berzi, i koji se uzima kao reprezentativni indikator “zdravstvenog stanja” berze, za pola godine pala je za 15,6 posto, što i nije tako loš rezultat, jer je pad ovog indeksa samo u februaru iznosio više od 20 posto.

Matematički prosjek su popravili april i maj, kada je nakon dugo vremena berza počela davati znake života a dionice najatraktivnijih kompanija konačno bilježiti rast.

-Glavni problem naše berze je globalna kriza i odsustvo investitora. Stranih investitora nema u onom broju koji je potreban da bi se berza oporavila, a domaći investitori ulažu sa velikim oprezom. Činjenica je da su trenutno na sceni psihološki faktori koji utiču na investitore, prije svega strah i oprez, kaže za Žurnal, Zlatan Dedić, direktor Sarajevske berze.


Manjak kupaca i gotovo zamrlo trgovanje rezultiralo je da je za prvih šest mjeseci “isparila” milijarda maraka, odnosno za toliko je smanjena ukupna tržišna vrijednost kompanija čijim se dionicama trguje na SASE.

Naravno, ovo smanjenje vrijednosti kompanija i njihovih dionica je tek na papiru, pod uslovom da niste bili takav baksuz da ste vlasnici dionica i da vam je očajnički trebao novac u ovom periodu pa ste morali dionice prodati po svaku cijenu.

PROFITI FIRMI RASTU, DIONICE PADAJU

Iako je teoretski vrijednost dionce direktno zavisna od finansijskog i poslovnog stanja kompanije, ovo pravilo u slučaju SASE ne važi.

Mimo svake logike su i dionice kompanija koje su i u prethodnoj godini zadržale isti nivo profita, poput BH Telecoma, Bosnalijeka , ili ga čak značajnije povećali, kao što je to bio slučaj sa Elektroprivredom BiH, podjednako padale kao i dionice kompanija koje su odavno u finansijskom minusu.

Očigledno radi se o standardnoj boljci a to je psihologija mase i zarazna, iracionalna, panika koja je uglavnom obilježje neiskusnih investitora.

Na listi najvećih gubitnika u prvoj polovici ove godine na vrhu je dionica Elektroprivrede BiH, čija je tržišna cijena u ovom periodu pala za 23,3 posto. Utrka za poziciju najvećeg gubitnika je okončana foto finišem, jer se na drugom mjestu našla dionica BH Telecoma sa padom od 21,9 posto, a na trećem mjestu je dionica sarajevskog Energoinvesta kod koje je pad iznosio 21,7 posto. Sve tri ove dionice uknjižile su pad daleko veći od prosjeka na berzi, što sigurno njihove investitore nečini pretjerano sretnim.

Daleko najbolje su prošli investitori koji su na početku godine izabrali dionicu mostarske Elektroprivrede HZ HB koja je tokom šest mjeseci izgubila samo 3,8 posto, što je u trenutnim uslovima izuzetno dobar rezultat.


KAKO SE OBOGATITI U KRIZI

 

Iako su statistički, u prvom polugodištu svi bili u minusu, u stvarnom životu bilo je i onih koji su jako dobro zaradili na berzi i u ova krizna vremena.

Jedan od primjera su i dionica BH Telecoma čija se cijena na kraju februara spustila na nezapamćeno niskih 17,36 maraka. Spretni investitori su na ovoj dionici napravili impresivnu zaradu. Dva mjeseca kasnije, na kraju aprila, dionicom BH Telecoma na sarajevskoj berzi trgovalo se po cijeni od 23,89 maraka.

Znači, svako ko je imao dovoljno hrabrosti, pameti i novca da ih uloži u kupovinu dionica najvećeg telekoma u BiH, u februaru, njihovom prodajom dva mjeseca kasnije mogao je zaraditi 37,6 posto ili 376 maraka čiste zarade na svaku hiljadu uloženih maraka. Za dva mjeseca čekanja i nije loš rezultat.

Čak iako su propustili kraj aprila i za prodaju se odlučili tek ovih dana, februarski kupci i dalje mogu računati na zaradu od pristojnih 18 posto.



Sasvim druga je priča ukoliko se sve posmatra iz ugla nesretnih investitora koji su u aprilu 2007. godine, ponešeni tadašnjom opštom euforijom i pomamom za “lakom i brzom zaradom” na berzi, istu tu dionicu BH telekoma plaćali i po 69 maraka.

Njihovih se 1.000 uloženih maraka tako u februaru ove godine pretvorilo u solidnih 250 maraka, naravno, ukoliko su u tom trenutku prodavali svoje skupo plaćene dionice.

Ako je rast cijena dionica tokom aprila i maja probudio nadu investitora da je ono najgore prošlo i da konačno dolaze bolji dani, nakon dvogodišnjeg kontinuiranog pada dionica, dolaskom ljeta optimizam je splasnuo.

OPTIMIZAM BEZ POKRIĆA

Očekivani nastavak rasta je izostao, pa se profesionalni optimisti tješe da je ljeto ionako mrtva sezona te da bi se nakon sezone odmora i investitori mogli vratiti puni elana i optimizma.

Pesimisti, kao i obično, utjehu nalaze u činjenici da u životu uvijek može biti gore a relativan uspjeh za njih bi bio ako cijene dionica ne nastave padati dalje, već se zadrže na sadašnjem nivou

Za utjehu investitorima, kako optimistima tako i pesimistima, ostaje temeljno pravilo “da nisi zaradio, niti izgubio, sve dok ne prodaš dionice”. Sve ostalo je tek “papirnati” dobitak ili gubitak.

(zurnal.info)