Romske priče

ROMI NIKOG NE INTERESUJU: Lažu me, dakle postojim

Političari u Bosni i Hercegovini problem romske populacije namjeravaju riješiti tako što će se praviti da Romi ne postoje. Kao što ne postoje u njihovim planovima, projektima, pa čak ni u predizobornim obećanjima

Političari lažu! U Bosni i Hercegovini to je već aksiom. Kao što je i fakat da kradu. Bosanskohercegovačko društvo bazirano je na ova dva principa već dvadeset godina. Niko pouzdano ne zna kako ali sistem funkcioniše. Političari lažu i kradu, narod šuti i trpi. Problem nastaju ako se nešto poremeti u toj bizarnoj ravnoteži. Šta se dešava ako vas političari u BiH prestanu, recimo, lagati? Tu onda nešto nije kako treba. Ili ste zaboravljeni ili, jednostavno, ne postojite.

To se upravo dešava Romima u Bosni i Hercegovini. Roma nema ni u predizbornim lažima.

BIT ĆE PROBLEMA

Najnovije istraživanje UG “Budi moj prijatelj” i UR “Euro Rom” pokazalo je da čak 87 posto Roma koji poseduju važeće dokumente žele glasati na Opštimim izborima 3. oktobra.

Prema njihovim rečima glasat će za one opcije koje im ponude najbrže rešavanje njihovih problema. Sada je red da politčke partije do 3. oktobra ipak ponude nešto konkretno romskoj populaciji, jer više niko ne može reći da Romi nisu zainteresovani za izbore.

Ključno pitanje u celoj ovoj predizbornoj ujdurmi, a vezana za Rome, jeste da li postoji zloupotreba u svrhu dobijanja romskih glasova? Ako znamo da su u politici sva sredstva dozvoljena i uzmemo u obzir da ova garnitura političkih subjekata ima iskustva u “uzimanju” romskih glasova, realno je za očekivati da se ponovi scenario od prethodnih izbora.

Muradif Biberović, romski aktivista iz Živinica svedoči o načinu koji političari vešto koriste kako bi “odneli” što veći broj glasova.

-Postoji zloupotreba, ali indirektna. Političari svoju “kampanju” provode preko Roma koji su jako uticajni u svojim naseljima. Njima se nešto obeća, da im se neki novac, a oni odrade ostatak posla-kaže Biberović.

Ti Romi su uticajni, ali na jedan drugačiji način. Oni uživaju strahopoštovanje i “njihova volja” se mora poštovati. Pod lažnim obećanjima njihovih sunarodnika, ali i iz straha, Romi godinama poklanjaju glasove na izborima, a za uzvrat dobiju šikaniranje, diskriminaciju, a ponekad nešto brašna i ulja.

-Ne znam kako, ali ti Romi imaju jake veze u policiji, opštini, a neki su i članovi stranaka. Dođu u naselje, zaprete da niko neće dobiti socijalnu pomoć i da neće moći ostvariti dodatna prava, dobiju brojeve koje će zaokružiti na listiću i posao je završen-govori Muradif.

U razgovoru sa Muradifom, saznali smo da je već bilo poseta nekih političara romskim naseljima. Pojedini Romi se javno hvale “partijskom knjižicom” a i krenuli su u kampanju po romskim naseljima obećavajući “bolju budućnost”.

-Rekao bih ja vama koji je političar u pitanju i ko radi za njega, ali bojim se da ću imati problem zbog toga-kaže Muradif.

Dakle, nisu samo političari krivi, krivi su i sami Romi. Za “šačicu dolara” godinama trguju sa glasovima svojih sunarodnika čiji se život godinama ne menja, jer i dalje žive u bedi i čekaju da se nešto desi.

Zapravo, ovo je preslikan sistem državne politike BiH. Jedna šačica odabranih ljudi uživa u životu, dok drugi nemaju šta da jedu.

NAKON TREĆEG DOLAZI ČETVRTI OKTOBAR

Dok većina građana u BiH vjeruje da nakon trećeg oktobra dolazi bolji život, Muradif očekuje četvrti oktobar, a potom jesen, zimu...

-Sve dok se stvari ovako razvijaju, teško da će Romi ugledati bolji život. Mi ne postojimo, nikoga ne zanimamo. Dođu možda neki ljudi, potapšu te po ramenu, a znamo šta to ovde znači. Mora da se nešto promeni, odmah-govori Muradif.

Ideja o osnivanju političke stranke Roma je ovde stara ideja. Postojala je nekad, ali je bila vođena na pogrešan način. Bio je to dobar pokušaj i znak pozitivne inicijative, no to nije bilo održivo.

S druge strane, ono što je možda manje poznato, postoji jedan broj visoko obrazovanih Roma koji su članovi većinskih stranaka, ali “mimikrija” je učinila svoje. Oni su sve, samo nisu Romi. Imaju dobar posao, ali nemju identitet. Izgubljeni su, a možda se samo prave ludi. Što bi sada oni učinili nešto za svoj narod, ako je njima dobro.

-Ima inžinjera, profesora... Znam neke u Lukavcu koji su članovi recimo stranke SDA ili SDP, ali nemaju oni nikakvu moć. Oni tamo predstavljaju interese stranke, a nikako interese Roma. Ono što je najgore, vremenom ti ljudi zaborave da su Romi-kazao nam je Muradif.

Romi su sami, na cedilu, nevidljivi, čak i nepoželjni. U programima stranaka ne postoje, a od ono malo obrazovanih Roma koji mogu nešto učiniti odbačeni. Oni Romi koji se “zalažu” za njih su “ovlašteni stranački aparati” koji rade na štetu svojih sunarodnika.

Da budemo ironični do kraja: političke stranke u BiH imaju rješenja za probleme Roma u Bosni i Hercegovini. Za njih Romi jednostavno ne postoje. Dakle, nema Roma nema ni romskih problema. Samo se moramo upitati, ako ova vlast nastavi ovako rješavati probleme društva i ako danas nema Roma, ko će sutra faliti: penzioneri, bolesni, djeca...?

 

PODMAZIVANJE IZBORA: Litar ulja - jedan glas

U.G. „Budi moj prijatelj“ iz Sarajeva, zajedno sa U.R. „Euro Rom“ iz Tuzle je od 27. augusta pokrenulo kampanju obilaska romskih zajednica, te su od tada obišli romske zajednice u Zavidovićima, Kozarskoj Dubici, Prijedoru, Novom Sarajevu i Visokom.

Tokom obilaska zajednica romska populacija je informirana da niti jedna politička partija u BiH, registrovana za izbore, nema u svojim programima i/ili platformama niti jedan segment koji se tiče romske problematike u BiH, iako su te iste partije u protekle četiri godine usvojile Akcione planove za rješavanje problema Roma u oblasti stambenog zbrinjavanja, zdravstvene zaštite i zapošljavanja, te su time prepoznale romsku populaciju kao ugroženu prema navedenim oblastima.

Također, Romi su upoznati sa dosadašnjom praksom političkih partija da za litar ulja i kilogram brašna kupuju romske glasove, te su informirani da sve takve slučajeve prijavljuju organizacijama koje se bave pravima Roma, a udruženja Roma su se obavezala da će takve slučajeve fotografirati i fotografije dostaviti medijima.

Iako političke partije još uvijek nisu ništa konkretno ponudili romskoj populaciji, istraživanja u zajednicama pokazuju da čak 87 posto Roma koji posjeduju važeće dokumente želi glasati na Općim izborima 3. oktobra. Prema njihovim riječima glasati će za one opcije koje im ponude najbrže rješavanje njihovih problema. Sada je red da politčke partije do 3. oktobra ipak ponude nešto konkretno romskoj populaciji, jer više niko ne može reći da Romi nisu zainteresirani za izbore.


(zurnal.info)

 

ROMI U SRBIJANSKOJ ŠTAMPI: Evo teksta Cigane moj

U napisima „Večernjih novosti“ i „Pressa“ reč je o flagrantnom kršenju uzusa profesije i nekakvih elementarnih standarda ljudskosti, što duže vreme Rome stavlja van zakona, u skupinu poželjnu za odstrel. A poremećenoj i vaspitno zapuštenoj mladunčadi ludog naroda ne treba puno da se maše štangle, noža, ili čega god

Prošlo je nedelju dana i niko se nije oglasio povodom rasističkih napisa „Večernjih novosti“ i „Pressa“ koji su, izveštavajući o napadu na vozača autobusa 32E GSP- a 25. avgusta u 15.30 u Bulevaru despota Stefana istakli da je napadač bio romske nacionalnosti. „Bahati mladić romske nacionalnosti juče u centru grada pretukao vozača i putnika u autobusu GSP“ nadnaslov je u „Novostima“ od četvrtka 26. abgusta, a „Press“ nije propustio da ustvrdi kako su „dva muškarca romske nacionalnosti uletela u autobus“.

Brutalni napad dogodio se nakon što je vozač „opela“, kažu očevici, iako nije imao prednost, 'uleteo' ispred autobusa.

Tu se nastavlja svojevrsna filmska storija, dok su dva nasilnika pokušavala i na kraju uspela da otvore vrata autobusa i nasrnu na vozača, putnici su zapomagali i tražili da im on otvori vrata, ne bi li pobegli iz čitave drame, što je i učinio. Ustao je da ga brani osamdesetogodišnji Dragiša Okanović koji je, kao i vozač, dobio batine koje nisu za potcenjivanje. Obojica su završila na Vojnomedicinskoj akademiji.

U ova dva napisa tiražnih beogradskih dnevnika suština je u sintagmi „romska nacionalnost“, odnosno flagrantnom kršenju uzusa profesije i nekakvih elementarnih standarda ljudskosti, što duže vreme Rome stavlja van zakona, u skupinu poželjnu za odstrel. A poremećenoj i vaspitno zapuštenoj mladunčadi ludog naroda ne treba puno da se maše štangle, noža, ili čega god.

Evo dokaza za rasizam, nadnaslov u „Novostima“ smo videli, tu su „bahati mladići romske nacionalnosti“, a u antrflileu u kojem se podseća na četiri poslednja napada na vozače GSP-a stoji: „mladić M. S“ („bez povoda napao vozača na liniji 35 u Višnjičkoj ulici); 14. april, na okretnici linije 29 (...)vozača su napala dva mladića jer nije hteo da otvori vrata van stanice; 8. jun, nepoznati sugrađanin (...) nasrnuo na vozača na liniji 59 i naneo mu lakše povrede;12. avgust, vozač(...)povređen kada ga je ciglom gađao putnik koji nije želeo da plati kartu“.

Šta treba da učine Romi pa da im se u srbijanskoj štampi tepa, kakvu god bedastoću učinili, da budu, eto, „dva mladića“, „nepoznati sugrađani“, „putnici koji neće da plate kartu“, da ne budu „obesni mladići romske nacionalnosti“.

Novinar mora da bude svestan opasnosti od diskriminacije koju mogu da šire mediji i učiniće sve da izbegne diskriminaciju zasnovanu, između ostalog, na rasi, polu, starosti, seksualnom opredeljenju, jeziku, veri, političkom i drugom mišljenju, nacionalnom ili društvenom poreklu“, podučava Kodeks novinara Srbije. A u uputstvu za upotrebu, naglašavaju dva najveća strukovna udruženja, „etnička pripadnost žrtve takođe se pominje samo ukoliko je taj podatak presudan za ono što je žrtva doživela, ukoliko je, na primer, pripadnik 'skinhedsa' ubio ili napao pripadnika romske nacionalnosti, mediji su dužni da objave i podatak o ideološkoj pripadnosti osumnjičenog, i podatak o nacionalnoj pripadnosti žrtve, budući da je to u neposrednoj vezi s krivičnim delom“. Nije baš spretno sročeno, ali je, za onog ko ima savesti, dovoljno. Preciznije, nepotrebno.

Da ne zaboravimo, sezona lova na Rome po ulicama, parkovima, haustorima, stadionima, poodavno je otvorena, kao žrtve rasizma stradali desetogodišnji Dragan Jovanović (linčovan 1997.), usred Beograda, u Beogradskoj ulici, čiji je greh bio to što je izašao iz kuće da kupi koka - kolu, i vrhunski glumac Dragan Maksimović (umro od posledica predbijanja 2000.) čiji je greh bio to što je ličio na Roma. Ubice Dragana Jovanovića već su na slobodi (ako u zatvoru nisu još nekog ubili), ubice Dragana Maksimovića nisu pronađene, a njegov je tragični kraj života u 52. godini, kako je gradskim vlastima pisao reditelj Goran Marković, „zataškan“.

Sve se danas, nekako, uklapa u mentalni sklop čitalaca „Večernjih novosti“ i tiskovina slične provenijencije; zaključak je jednostavan: „Evo šta rade po Beogradu, a ovi iz Evropske unije napadaju Sarkozija što 'oće da ih protera, a mi 'oćemo u Evropsku uniju“.

Koliko li bi taj bašibozluk bio srećan da je Brisa Tatona ubio Rom. Kad smo već kod tog zločina, nije objavljeno da ga je ubio obesni mladić srpske nacionalnosti.

Još nešto nije objavljeno iz poslednjeg slučaja sa linije 32E, to koje su nacionalnosti bili nebahati mirni građani sa uredno plaćenim kartama koji su iz autobusa pobegli glavom bez obzira. Tu su, ipak, „Novosti“ u pravu, bilo bi to ozbiljno ugrožavanje privatnosti.



(preneseno sa e-novine.com)

 

BORBA ZA ROMSKE GLASAČE: Litar ulja i kila brašna

Postoji bojazan da će jedan broj Roma bojkotovati izbore, jer su očekivali krajnje pozitivan ishod odluke Međunarodnog suda pravde u slučaju “Sejdić i Finci”. Sa druge strane, postoje političari koji uveliko vrbuju Rome obećavajući avione i kamione, a jedan deo populacije tvrdi da će se kandidovati na izborima i da će Romi glasati za njih

 

Odnos prema manjinama, pre svega prema Romima, predstavlja ispit demokratičnosti jedne države, a kako trenutno stoje stvari BiH mora još mnogo toga da nauči iz ove lekcije. U najvećoj meri država, ali dobrim delom i sama romska zajednica, zaslužni su što nema pozitivnih pomaka u standardu života Roma. Neke stvari od prethodnih izbora treba da posluže kao “primer loše prakse”. Država mora promeniti odnos prema Romima, dok sami Romi moraju preuzeti više odgovornosti.

Obaranje projekta

Kada govorimo o Romima u BiH i njihovoj aktivnoj političkoj participaciji u društvenim promenama, možemo slobodno reći da je ona sporadična, gotovo neprimetna, jednom u četiri godine. Sve počinje i završava se s litrom ulja i kilogramom brašna što predstavlja cenu romskog glasa na izbornom tržištu.

Kada je 2006. godine udruženje Budi moj prijatelj po prvi put krenulo aktivno da uvodi Rome u političke tokove, krenulo se od najnižeg stepena.

Boris Pupić iz ovog udruženja govori da se tada išlo na podizanje stepena odgovornosti vlasti, ali i samih Roma i da im je bilo sugerirano da moraju preuzeti više odgovornosti.

- Mi smo išli u romske zajednice. Morali smo da im objasnimo prije svega kakvi su to izbori, šta se glasa, za koga se glasa. Objasnili smo šta mogu time da dobiju - kazao je Pupić.

Te 2006. godine izrađen je dokument koji je objedinjavao najvažnije potrebe Roma. Rađene su ankete, a na osnovu toga sastavljena neka vrsta platforme najvećih potreba u romskim zajednicama.

- Putem ovog dokumenta Romi su bili uključeni u izborne tokove. Ovaj dokument je bio predat strankama i bio je prihvaćen od osamdeset odsto njih - govori Pupić.

Projekt je pao zato što su poslanici SNSD-a odbacili platformu i nisu željeli da učestvuju u ovom poduhvatu.

Zamjena za glasove

Prema podacima do kojih su došli u Udruženju “Budi moj prijatelj”, do 2008. godine, odnos političkih partija prema Romima se zasnivao na podeli humanitarne pomoći (šećer, brašno, ulje i sl.) neposredno pred izbore u zamenu za njihove glasove.

Od lokalnih izbora 2008. gde je po prvi put dozvoljeno da nacionalne manjine imaju svoje posebne liste za zakonodavna tela lokalne samouprave, političke subjekti su promenili taktiku i počele uključivati Rome u svoje partije i na taj način obezbedili glasove iz romskih zajednica. Ispostavilo se da je to bio jedini cilj, a ne rešavanje aktuelnih problema Roma.

Projekat koji trenutno sprovodi “Budi moj prijatelj” nosi naziv “Podrška uključenju Roma u izborne procese 2010. godine.”

Ovaj projekat pre svega ima cilj da otvori romske zajednice i natera Rome da izađu na izbore.

- Naišli smo na problem. Romi ponovo očekuju svoje predstavnike. Nekima nije jasno da ovo nisu lokalni izbori. Sada ponovo treba objašnjavati neke stvari. Međutim sada je lakše, jer postoje Romi koji su obučeni i koji će nesmetano ulaziti u romska naselja i preneti ono što je bitno - govori Pupić.

Postoji bojazan da će jedan broj Roma bojkotovati izbore, jer su očekivali krajnje pozitivan ishod odluke Međunarodnog suda pravde u slučaju “Sejdić i Finci”. Sa druge strane, postoje političari koji uveliko vrbuju Rome obećavajući avione i kamione, a jedan deo populacije tvrdi da će se kandidovati na izborima i da će Romi glasati za njih.

- Neki to tvrde jer im je tako rečeno. Oni su članovi partija i govore po naseljima da Romi trebaju glasati za njih, jer će biti kandidati - kaže Pupić.

Kada se ovo pogleda, litra ulja i kila brašna će ponovo odigrati značajnu ulogu za prikupljanje romskih glasova.

Da se ovo ne bi dogodilo, ili ne u većini slučajeva, početkom septembra, pokrenuće se veliki karavan koji će obilaziti romska naselja u BiH s ciljem otvaranja očiju potencijalnim davaocima beskorisnih glasova u romskim zajednicama.


Dokument “Procjena voljnosti političkih subjekata da odgovore na zahtjeve Roma” nastao je u sklopu projekta “Podrška uključenju Roma u izborne procese 2010. godine.” udruženja “Budi moj prijatelj”. Rezultati ove procjene potvrdili su da niti jedan od 27 političkih subjekata u BiH niti jedan segment svojih političkih platformi za Opće izbore 2010. godine nije usmerio prema romskoj populaciji i njihovim potrebama, iako je BiH krajem 2009. proglašena krivom za diskriminaciju nacionalnih manjina zbog nemogućnosti njihove participacije u institucijama vlasti od strane Evropskog suda pravde u slučaju Sejdić i Finci protiv BiH. Ovo je jasan znak da politički subjekti u BiH ne posvećuju nikakvu pažnju najbrojnijoj nacionalnoj manjini, zatim da ignorišu katastrofalne uslove života velikog broja Roma, te da ne provode aktivnosti iz strateških dokumenata za rešavanje problema Roma koje su sami usvojili i obavezali se da će ih država provoditi.

 

(zurnal.info)



BRIGA ZA GLASAČE: Zar Romi žive u BiH?!

Početkom 2005. godine devet zemalja u regionu, uključujući Bosnu i Hercegovinu, pristupile su projektu “Dekada inkluzije Roma-2005-2015.” Vlade zemalja koje su bile potpisnice ovog projekta, obavezale su se da će kroz aktivno učešće i sprovođenje četiri Akciona plana, poboljšati životni standard Roma

Šta se zapravo dešava?

Ove godine se u BiH sprovode izbori na svim nivoima. Naravno, ni ove godine među kandidatima nema Roma, bez obzira na presudu Međunarodnog suda pravde, a nema ni pomena da se izborni zakon promeni (sada je već kasno), a o Ustavu da i ne govorimo.

Oprostite, da li ste upoznati sa činjenicom da Romi žive u BiH

Udruženje “Budi moj prijatelj” iz Sarajeva, nedavno je uputilo svim političkim partijama jednostavan upitnik sa ciljem da se sakupe podaci o tome koliko je zastupljeno “pitanje Roma” u programima stranaka.

Crno na belo

Poznato je da su stranke u BiH izuzetno “otvorene “ za saradnju i da su voljne da učine sve za “dobrobit” svih svojih građana i građanki (makar se to sada vidi u toku predizborne kampanje), svih izuzev Roma.

Udruženje “Budi moj prijatelj” upitnik je poslalo svim političkim strankama, a odgovor je došao od samo jedne - Stranke za BiH. Pitanja su bila izuzetno teška i prosto je bilo nemoguće odgovoriti na njih.

Evo jednog, od svega četiri:

Da li u okviru programa Vaše stranke/partije postoje konkretni planovi i programi koji se tiču rješavanja problematike romske nacionalne manjine u bilo kojem segmentu koje je država BiH prepoznala kao ključni segment u rješavanju romske problematike (obrazovanje, zapošljavanje, stambeno zbrinjavanje i zdravstvena zaštita)?

Odgovorite sa DA ili NE.

Strankama je verovatno bilo lakše da ne odgovore na upitnik, nego da uzvrate upitnik u kome bi odgovori na svako pitanje bili NE.

Šta kaže Stranka za BiH

Po svemu sudeći, ova stranka je išla logikom “bolje da odgovorimo, ali kako nama odgovara, nego da ne odgovaramo”.

Stranka za BiH je jedina koja je odgovorila na upitnik, ali postoji jedan mali problem. Na moguća četiri, ova politička partija odgovorila je na čak sedam pitanja.

Da napravimo paralelu. Udruženje “Budi moj prijatelj” poslalo je pitanje sledeće sadržine:

Da li u okviru programa Vaše stranke/partije postoje konkretni planovi i programi koji se tiču rješavanja problematike romske nacionalne manjine u bilo kojem segmentu koje je država BiH prepoznala kao ključni segment u rješavanju romske problematike (obrazovanje, zapošljavanje, stambeno zbrinjavanje i zdravstvena zaštita)?

Odgovora iz Stranke za BiH:

Odgovor: Stranka za BiH putem ministra za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine dr. Safeta Halilovića, koji je potpredsjednik Stranke za BiH, kao dio svog programa u potpunosti usvaja i prihvata Akcioni plan za rješavanje problema Roma u oblastima zapošljavanja, stambenog zbrinjavanja, zdravstvene zaštite i obrazovanja.

U ovom pitanju je gotovo hiruški precizirano pitanje koje se odnosi isključivo na stranku, a ne na Ministarstvo ili neku drugu instituciju. Nije potrebno puno da se zaključi da Stranka za BiH, a i sve ostale, nemaju konkretne planove koji se tiču rešavanja problema Roma.

Pored toga što je Stranka za BiH krajnje licemerno odgovorila na prvo pitanje, ona je odgovorila na još sedam pitanja koja uopšte nisu bila postavljena, ne bi li na taj način pokazala da je “izuzetan poznavalac” romske problematike u BiH. Blizu je treći oktobar, a svaki glas je značajan...

Na zvaničnoj web stranici Stranke za BiH postoje dve platforme, Ekonomska i Izborna. Ni u jednoj se ne pominju Romi.

 

 

Upitnik udruženja “Budi moj prijatelj”

1. Da li ste upoznati sa sadržajem strateških dokumenata koja je BiH usvojila i obavezala se da ih implementira do 2015., a koji se tiču rješavanja problema Roma u BiH (Strategija BiH za rješavanje Roma“ iz 2005.; Plan akcije o obrazovnim potrebama Roma i pripadnika ostalih nacionalnih manjina“ iz 2004.; „Akcioni plan BiH za rješavanje problema Roma iz oblasti stambenog zbrinjavanja, zapošljavanja i zdravstvene zaštite“ iz 2009. godine)?

Molimo Vas da boldirate odgovor:

DA NE

2. Da li u okviru programa Vaše stranke/partije postoje konkretni planovi i programi koji se tiču rješavanja problematike romske nacionalne manjine u bilo kojem segmentu koje je država BiH prepoznala kao ključni segment u rješavanju romske problematike (obrazovanje, zapošljavanje, stambeno zbrinjavanje i zdravstvena zaštita)?

Molimo Vas da boldirate odgovor (ako je Vaš odgovor DA, molimo Vas da navedete za koje segmente):

DA NE

3. Ukoliko u programu Vaše stranke/partije ne postoje konkretni planovi i programi za rješavanja problematike romske nacionalne manjine da li ste spremni da do augusta 2010. godine svoje programe uskladite i prema potrebama ove, najbrojnije, nacionalne manjine u BiH?

Molimo Vas da boldirate odgovor:

DA NE

4. Da li Vaša stranka/partija podržava izmjene Ustava BiH i Izbornog zakona BiH prema presudi Međunarodnog suda za ljudska prava u Strasbourgu?

Molimo Vas da boldirate odgovor:

DA NE

SBiH: Koliko vlasti, toliko Romima

1. U okviru programa Vaše stranke/partije postoje li konkretni planovi i programi koji se tiču rješavanja problematike romske nacionalne manjine u bilo kojem segmentu (zapošljavanje, stanovanje, zdravstvena i socijalna zaštita, itd.)?

Odgovor: Stranka za BiH putem ministra za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine dr. Safeta Halilovića, koji je potpredsjednik Stranke za BiH, kao dio svog programa u potpunosti usvaja i prihvata Akcioni plan za rješavanje problema Roma u oblastima zapošljavanja, stambenog zbrinjavanja, zdravstvene zaštite i obrazovanja.


2. Romi su i danas najnezaposlenija nacionalna zajednica u BiH. Na koji način ćete pristupiti sistemskom rješavanju nezaposlenosti Roma?

 Odgovor: U budžetu Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine, čiji je ministar dr. Safet Halilović, potpredsjednik Stranke za BiH, za 2009. i 2010. godinu izdvojeno je po tri miliona konvertibilnih maraka za rješavanje strateških problema Roma, od čega je u 2009. godini za zapošljavanje izdvojeno 702.000 KM, kojima je predviđeno zapošljavanje 135 osoba. Na ovaj način je animirana i finansijska podrška međunarodnih organizacija.

2.a Prilikom zapošljavanja građana na poslovima administracije, javnih servisa, preduzeća i drugih subjekata na koje država ima pravo raspolaganja, pristupiti načelu pozitivne diskriminacije u korist Roma i to najmanje proporcionalno broju stanovnika dotične općine (Strategija BH za rješavanje problema Roma, Dokument zahtjeva i preporuka građana Roma prema političkim subjektima u BiH). U kojoj mjeri će Vaša stranka/partija primjenjivati ovaj segment u svojim planovima?

Odgovor: Onoliko koliko Stranka za BiH bude učestvovala u vlasti, nastojaće da realizuje ovakav program u korist Roma sve do ispunjenja uslova, i to najmanje proporcionalno broju stanovnika dotične općine.

3. Romi su najmanje obrazovana grupacija stanovništva u BiH, a razlozi za to su višestruki (siromaštvo, nezaposlenost, nedostatak udžbenika, loši uslovi stanovanja, itd.). Za podsticanje obrazovanja pripadnika Romske nacionalne manjine, neophodna je dopuna reforme obrazovnog sistema BiH sa naglaskom na Rome. Kako Vaša stranka/partija misli rješavati ovaj problem?

Odgovor: Obrazovanje je ključ za prevazilaženje siromaštva i djelotvornu društvenu inkluziju u ostalim sektorima. Stranka za BiH u potpunosti podržava revidirani akcioni plan Bosne i Hercegovine o obrazovnim potrebama Roma i u svojim planovima će nastojati da ga realizuje u obimu u kome bude učestvovala u vlasti.

 

4. Romi su prema navodima Strategije BiH za rješavanje problema Roma, najugroženija i najsiromašnija nacionalna manjina u BiH (nezaposlenost, nizak nivo obrazovanja, loši uslovi stanovanja, itd.). Koji su vaši planovi ukidanja ekstremnog siromaštva, posebno siromaštva Roma u BiH?

Odgovor: Stranka za BiH prihvata planske aktivnosti kroz inkluziju Roma u Dekadi inkluzije Roma 2005-2015. u međunarodnom partnerstvu sa ciljem da se odgovori izazovima koji se postavljaju pred sve evropske zemlje, a posebno u odnosu na ekstremno siromaštvo.

 

5. Najviša stopa mortaliteta u BiH je među Romima, a Romi spadaju među najugroženiju kategoriju stanovništva u sferi socijalne zaštite u BiH. Konkretni programa zdravstvene i socijalne zaštite Roma bi trebali ponuditi rješenja problematike Roma. Koji su Vaši programi i planovi kada se govori o rješavanju pristupa Roma osnovnoj zdravstvenoj i socijalnoj zaštiti?

Odgovor: Odgovor Stranke za BiH je djelovanje kroz Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine i osiguravanje potrebnih godišnjih finansijskih sredstava za rješavanje strateških problema Roma u istom obimu i kvalitetu kao i za sve druge građane Bosne i Hercegovine.

6. Najveći dio romske populacije nema riješeno stambeno pitanje, čak ni privremeno. Neophodno je kreirati i realizirati takvu stambenu politiku prema Romima, omogučujući im lakšu integraciju u bh društvo na šta obavezuje Strategija BH za rješavanje problema Roma. Koje mjere, tj. planove i programe Vaša stranka/partija planira poduzeti kako bi se adekvatnim provođenjem i preciznim vremenskim okvirom osiguralo stambeno zbrinjavanje Roma u BiH, a pri tome izbjegla dodatna getoizacija i diskriminacija Roma?

Odgovor: Stranka za BiH je preko Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine u posljednjoj godini dana iz državnog budžeta i pomoći međunarodnih organizacija osigurala više od 5,200.000 KM za stambeno zbrinjavanje Roma u Bosni i Hercegovini putem otvorene i transparentne procedure konkursa, čime će biti izgrađeno 194 i rekonstruisano 30 stambenih objekata-kuća za Rome. Slična mjere poduzeće se i u narednoj godini, jer je u državnom budžetu za 2010. godinu za strateške potrebe Roma već osigurano novih tri miliona konvertibilnih maraka.

7. Romi kao najmnogobrojniji manjinski narod u BiH imaju svoju kulturu, tradiciju, romski jezik, običaje, obrede, pismo, umjetničko stvaralaštvo, itd. Sistemsko rješavanje navedenih specifičnosti je od velikog značaja, kako za Rome, tako i za ostale konstitutivne i manjinske narode u BiH. Na koji će način Vaša stranka/partija raditi na očuvanju identiteta Roma, razvoj afirmacije i integracije romskih običaja i kulture?

Odgovor: Stranka za BiH radi na punom uključenju romske djece u sve nivoe obrazovanja od obdaništa do univerziteta, kao i materijalnom potporom izdavaštvu, što je u funkciji očuvanja i afirmacije romskog identiteta.

 

 

 

(zurnal.info)

 

 

Posao: Romi gladuju a novac na računu

Dok su Romi na rubu egzistencije sredstva za njihovo zapošljavanje izdvojena od strane Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice stoje neutrošena na računima zavoda za zapošljavanje u BiH

Od ukupno 702 hiljade KM, koliko je u prošloj godini za podsticaj zapošljavanje Roma u BiH izdvojilo Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH, samo je Federalni zavod za zapošljavanje iskoristio novčana sredstva. Ovom zavodu dodijeljeno je 440 hiljada KM, Zavodu za zapošljavanje Republike Srpske odobreno je 220.000 a Zavodu za zapošljavanje Brčko Distrikta 42.000 KM.

Tek nakon raspisivanja trećeg javnog poziva, jer se na prva dva poziva nije javilo dovoljno zainteresovanih, Federalni zavod uspio je raspodijeliti novac pa uskoro počinje i nova faza ovog projekta, sa novim sredstvima. Međutim, ni nakon ponovljenog javnog poziva u Brčkom i RS-u sredstva nisu ni izbliza utrošena, iako se često govori o nedovoljnoj brizi kada je riječ o zapošljavanju Roma.

Brčko Distrikt: realizacija 0%

Iako je krajem prošle godine na evidenciji Zavoda za zapošljavanje RS-a evidentirano 309 nezaposlenih Roma (tri osobe sa srednjom školom i 276 bez ikakvih kvalifikacija), od 220 hiljada KM utrošeno je samo 39, što je tek 17 posto od ukupnih doznačenih sredstava. U Brčko Distriktu stanje je poražavajuće – realizovano je 0% plana.

Spor utrošak planiranih sredstava ali i visoka stopa odustajanja korisnika programske pomoći imaju više uzroka. Muhamed Jusić iz udruženja Euro Rom iz Tuzle kaže kako je problem u nepovoljnim kriterijima, ali i malim poticajnim sredstvima za poslodavce:

- Većina korisnika do sada je već zatvorila ta svoja mala preduzeća, jer su tih pet hiljada KM početnog poticaja shvatili kao grant. Kada je došao red na plaćanje nekih obaveza jednostavno to nisu imali odakle učiniti, a nisu se smjeli u tom trenutku vratiti na biro, i napravljeni su još veći socijalni slučajevi. Dakle, u ovim slučajevima odgovornost za neuspjeh je obostrana, i korisnika, ali i zavoda, jer su zavodi, ne vodeći računa da je riječ o romskoj populaciji, primjenjivali neodgovarajuće kriterije, nisu ni gledali kako raspoređuju novac, i načinjena je velika greška.

U Istraživanju o efikasnosti utrošenih sredstava za provođenje Akcionog plana za zapošljavanje Roma u 2009. (BOSPO, Euro Rom Tuzla, Eur Romalen Kakanj) akcentira se da ni u jednom od triju zavoda nije izrađen program za zapošljavanje Roma sa kriterijima koji su prilagođene ciljnoj romskoj populaciji. Romi u BiH, navodi se, nisu dovoljno informisani o procesu zapošljavanja i samozapošljavanja jer nisu dovoljno dobro razumjeli javne pozive:

Na birima za zapošljavanje nije uposlena nijedna osoba romske nacionalnosti, čiji bi zadatak bio u vezi s Akcionim planom za zapošljavanje Roma... Da je ovaj uslov bio ispunjen, odnosno da je bio zaposlen barem jedan Rom, neupitno je da bi bila bolja saradnja između romske zajednice i sva tri zavoda za zapošljavanje.

Također, logično bio bilo da su zavodi nakon uviđenog neuspjelog javnog poziva samostalno inicirali neke očekivane korake kao što su poboljšavanje ili prilagođavanje kriterija ciljnoj populaciji, ostvarivanje direktnog kontakta sa poslodavcima za koje procjenjuju da mogu uposliti nove radnike, ostvarivanje kontakata radi zajedničkog upošljavanja Roma, sa načelnicima općina, organizacijama i poslodavcima... Međutim, navodi se u izvještaju, indolentnost zavoda je prouzrokovala situaciju kakvu i imamo u rezultatima istraživanja.

Zapanjujući je i podatak da predstavnik romske populacije koji je odabran da bude član komisije za izbor prijavljenih kandidata u Zavodu za zapošljavanje RS-a nije ni pozvan da prisustvuje sastanku na kojem se odabir vršio, već je telefonski obaviješten o rezultatima od strane komsije nakon obavljenog posla.

Četiri mjeseca za raspisivanje poziva

 Dok su Romi na rubu egzistencije i dok doznačena sredstva od strane Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice stoje neutrošena na računima Zavoda za zapošljavanje, zavodima treba po nekoliko mjeseci da pokrenu cijeli postupak, a pogotovo da dovedu cijeli proces do kraja, odnosno da doznače sredstva “rijetkim sretnim” korisnicima Programa.

U zavodu za zapošljavanje Brčko Distrikta kažu kako se prilikom provođenja ovog projekta rukovode internim aktima koje nisu posebno prilagođavali za romsku populaciju. Iako je Brčko ocijenjeno kao najkatastrofalnije kada je riječ o provođenju ovog programa, u zavodu Distrikta nisu čak ni znali za negativnu ocjenu koju su dobili u izvještaju. Na pitanje kako komentariše kritiku da su bila potrebna čak četiri mjeseca za raspisivanje novog javnog poziva, Admir Galijatović, šef sektora posredovanja pri zapošljavanju, neodređeno odgovara da ne treba biti isključiv u kritikama.

Zavodi nisu dovoljno radili ni na oglašavanju programa za zapošljavanje. Federalni zavod posljednji javni poziv nije objavio čak ni u sredstvima javnog informisanja već samo na svojoj tabli i biroima. Ipak, jedini je koji je uspio utrošti planirana sredstva. Cvijeta Vuković iz Zavoda kaže kako su, u razgovoru sa romskim udruženjima i relevantnim izvorima, ipak odlučili promijeniti neke kriterije, te povećati novčani iznos za poslodavce namijenjen zapošljavanju radnika na duži period te pokušati kvalitetnije realizovati utrošak planiranih sredstava.

(zurnal.info)


Romi 1.000 godina evropski građani drugog reda

Romi iz Slovačke; Foto: DWPrvi svjetski kongres Roma je održan 8.4.1971. u Londonu, kad je verifikovan naziv “Romi”. 8. april se od tada obilježava kao Međunarodni dan Roma. U Evropi ih živi 12 miliona, ali su još uvijek diskriminirani.

Neđo Osman, Rom iz Skoplja, je diplomirao glumu na novosadskoj Akademiji umjetnosti. Kao član Pralipea i Subotičkog pozorišta gostovao je na mnogim pozorišnim festivalima od Atine do Meksiko Sitija. Posljednjih dvadeset godina živi i radi u Kelnu. Iako je veoma uspješan u svojoj profesiji, sa predrasudama se i dalje bori.

Djevojčica Romkinja ispred istrošene kućeBildunterschrift: Großansicht des Bildes mit der Bildunterschrift: Do juče su živjeli u kućama od kartona, ali i danas žive u neadekvatnim uslovima“Mislio sam da ja moram promijeniti tu sliku, kako 'Ne-romi' misle da mi nemamo talenat za obrazovanje i školu. Sve sam napravio da promijenim tu sliku. Svejedno što nisam Rom koji prosi na ulici i što se krećem u intelektualnom krugu među umjetničkim svijetom, opet osjećam tu diskriminaciju”, kaže ovaj glumac.

“Ne možemo se promijeniti za 24 časa!”

Zbog svog izgleda, često u pozorištu dobija uloge razbojnika ili ubice. To je, kaže Neđo, prikriveni vid rasizma i diskriminacije, i mnogo je opasnije od javnih napada, progona i šikaniranja kojima su Romi izloženi širom Evrope. Većina romske populacije teško se privikava na uređene uslove života, i zato postoje opravdani razlozi, smatra Neđo.

“Mi smo godinama bili negdje na kraju civilizacije. Do juče smo živjeli u kućama od kartona. Kada uzmeš jednu romsku familiju i daš im normalnu prostoriju za život, naravno da se on ne može snaći, jer je do juče živio u kolibici. Normalno da je u šoku i mora im se dati vrijeme. Ne možemo mi sebe promijeniti za 24 časa, nakon 1.000 godina kako smo tako živjeli.”

Sporazumi ostaju mrtvo slovo na papiru

Prije pet godina utemeljena je “prva dekada” Roma (2005.-2015.) koju je iniciralo osam država jugoistočne Evrope. „Dekada Roma“ predstavlja političku obavezu zemalja učesnica da na nacionalnom nivou sprovode programe i reforme u cilju unapređenja položaja Roma. Prioritetne oblasti su obrazovanje, zdravlje, zapošljavanje i stanovanje. U 16 zemalja centralne i istočne Evrope osnovan je Fond za obrazovanje Roma, a sredstvima Fonda finansirano je 30.000 romske djece i studenata.

Direktor Fonda Tobias Linden komentariše da su vidne velike promjene u odnosu nacionalnih vlada prema Romima. „Do prije pet godina Rome niko nije spominjao, a danas se o njima mnogo više govori. Problem je, međutim, taj što vlade zemalja sa velikom romskom populacijom nisu učinile dovoljno da promijene same sebe. Donijeli su niz zaključaka i potpisali mnogo sporazuma, ali ih većinom ne primjenjuju u praksi”, kritikuje direktor Fonda za obrazovanje Roma Tobias Linden.

(Preneseno sa www.dw-world.de.)

ROMI U ŽIVINICAMA: Da ste barem s Marsa pali!

A čiji su onda Romi u BiH? I zašto otvoreno ne reći: živiničkim Romima čije su kuće izgorjela niko ne pomaže upravo zbog toga jer su Romi. Živimo u društvu u kojem je diskriminacija itekako prisutna, nije nikakvo otkriće, ali je nevjerovatno da to ovako otvoreno, i bez ikakvog stida, manifestujemo

Ni sedmicu dana nakon što je u živiničkom naselju Ciljuge – Stara pruga izgorjela deseta (!) romska kuća vlasti živiničke opštine i Tuzlanskog kantona nisu se udostojile pružiti moralnu, ako ne već finansijsku podršku ljudima koji su ostali bez svojih domova. Provjerili smo: u naselje niko od nadležnih ne svraća, osim kratke posjete Derve Sejdića i dvoje delegata iz Ministarstva pravde, a to što je desetak porodica ostalo bez krova nad glavom, a ostatak naselja živi u strahu, na drugoj strani izaziva samo – muk. Novca za obnovu njihovih kuća nema i neće biti. U gradu u kojem žive nailaze samo na prezir, kako od sugrađana, tako i od gradskih i policijskih struktura.

Pretpostavimo, a ne prizivajmo, da je u sličnom naselju ili gradiću koje nije romsko deset porodica ostalo na ulici. Da li bi i tada izostala reakcija? Da li bi, ako ni zbog čega a ono zato što je godina predizborna, barem pokoji političar ili načelnik prošetao Ciljugama? Sigurno da bi. I založio se za prava svog naroda jer je za to, navodno, i plaćen. A nesretna žena Romkinja koja je smrtno stradala u jednom od požara, do sada bi već bila žrtva čijim bi imenom ispirali usta svi lažni zaštitnici “naših prava”.

A čiji su onda Romi u BiH? I zašto otvoreno ne reći: živiničkim Romima čije su kuće izgorjela niko ne pomaže upravo zbog toga jer su Romi. Živimo u društvu u kojem je diskriminacija itekako prisutna, nije nikakvo otkriće, ali je nevjerovatno da to ovako otvoreno, i bez ikakvog stida, manifestujemo.

Jedan od policajaca sa kojim smo pokušali razgovarati prilikom boravka u Živinicama, zavjerenički (pa ipak mi pripadamo istoj grupi, a Romi su Oni), je odmahnuo rukom i rekao: Ma nemojte vi to puno, ima tu svašta, znate kakvi su ONI. Ciganska posla!

A kad je gorjela već peta ili šesta kuća, kaže jedan od Ciljužana, vatrogasci su putem telefona odbrusili: Ne zovite, šta nas više svaku večer zovete! Baš bezobrazno – od Roma, naravno.

Nije ipak ni neočekivano od domaćih vlasti da šute, na to smo već i navikli. Bolna je činjenica da se nijedna, osim poneke romske, nevladina organizacija nije udostojila oglasiti povodom svega što se dešava u Živinicama. O novcu da i ne govorimo. Ali će zato glatko u džep staviti novac za projekat o pomoći romskoj populaciji i, kako reće jedan od sagovornika iz Ciljuga, negdje u Švedskoj ili Norveškoj, prodati priču kako pomažu bosanske Rome.

Jedan od sagovornika u tekstu o požarima u živiničkom naselju postavlja, svjestan je i sam, retoričko pitanje:

Kad bi se samo vidjelo koliko se novca na račun Roma pere po BiH... kad Evropska komisija odobri 50 miliona za te namjene zar tu nema nas Roma? Nigdje? Pa mi smo građani ove zemlje, nismo sa Marsa pali!
Gospodine Muradife, i da jeste baš s Marsa pali barem bi vaša nevolja više interesovanja izazvala.

(zurnal.info)

ŽIVINICE: Ko je zapalio devet romskih kuća

U romskom naselju Ciljuge u Živinicama unazad nekoliko mjeseci izgorjelo je devet kuća. U posljednjem požaru izgorjela je starica, pa u naselju vlada opsadno stanje: djeca ne idu u školu, odrasli na posao, a ni noć ne donosi smiraj jer mještani dežuraju u strahu od novih požara

U romskom naselju Ciljuge u Živinicama u proteklih nekoliko mjeseci izgorjelo je čak devet kuća. Posljednja od njih zapalila se noć prije naše posjete, pa se u vazduhu još uvijek osjećao snažan miris paljevine. Mještani, već navikli na požare, više i ne obraćaju pažnju na taj miris: Nama je to sad sasvim normalno, kaže jedan od njih.

Iz kuće u kojoj je noć ranije izbio požar još uvijek se dimi. Pocrnjele grede i pepeo svuda su unaokolo, a petogodišnjak iz susjedne kuće, na nagovor komšinice objašnjava mi:
- Fadila je izgorila! Na banderi je bila vatra a ja sam bjež'o u brda.


BOJIM SE SVOJE SJENKE

Fadila je starica koja je izgorjela u kući, prva ljudska žrtva u seriji požara koji su zahvatili romske kuće u Ciljugama. U policiji kažu kako je Fadilin suprug najvjerovatnije iz nehata izazvao požar. Mještani Ciljuga to jutro do u detalje su analizirali dešavanja tokom prethodnih mjeseci. U zraku se jasno osjećaju strah i panika.
- Moja kuća nije zapaljena ali očekujem svaku noć. Svako se sebi plaši da neće njegova kuća krenut', ne spavamo cijelu noć, a i kad legnem, legnem obučena. Mi stanovnici smo više poludjeli ovdje, ne znamo šta da radimo, ne znamo ni šta je ozbiljno a šta cirkus. Uđemo u kuću da jedemo i odmah skačemo, ko u ratu - kad sirena zasvira bježi gdje znaš - ne znam više ni kako iz kuće izlijećem. A znaš li kako se ponašamo? Svi uzdignute glave hodamo da vidimo čija će kuća sad planut', ne smijemo više glave oboriti
, u panici je mještanka Medina Čobić.

Osjećaj straha s njom dijeli većina mještana. Ispred jedne kuće za okruglim stolom razgovaraju nekolicina odraslih muškaraca. Niko nije otišao na posao, djecu nisu poslali u školu, vlada vanredno stanje:
- Bojim se svoje sjenke, strah me je nje, a kamoli čega drugog,
počinje priču Asim Mehić, tumačeći kako je, prema njegovoj procjeni, izgorjelo čak 11 kuća:
- Po svim pravilima ta životinja bi se trebala uhvatiti, bez obzira koje je nacionalnosti. Za nas je to čudovište. Ljudi su cijeli život radili u rudnicima i napravili kuću i onda za dva sata sve izgubiš: ujutro ustaneš i nemaš ništa. Žene se zavuku u kuću i stalno plaču, svaka i jedna žena je ne uplašena nego preplašena. Po cijelu noć dežuramo, ovo nije normalno. Taj čovjek je psihopata, ama to i nije čovjek, to je neka vrsta životinje. Treba ga strpati u zatvor ili u ludnicu, gdje mu je već i mjesto
.

I Asim i Hajrudin Beganović, koji također sjedi za stolom, misle kako nema sumnje da su požari podmetnuti. Ne vjeruju u tvrdnje kako su se kuće zapalile zbog neispravnih električnih instalacija:
- Ama, ako je od struje, što ne gori muslimanska kuća, nemoj me džaba živcirat'!
, ljut je Hajrudin:

Svi prema nama imaju neko zastarjelo mišljenje, a da uđu u naše kuće vidjeli bi da smo 200, 500 godina ispred njih, ko Njemačka i Bosna! Neki kažu da su Romi sami sebi palili kuće, a gdje bi to bilo da sam sebi palim!?

Mještani tvrde kako nakon poziva zna proći i po pola sata prije nego što vatrogasci stignu. Nekoliko dana prije naše posjete gorjela je jedna od kuća, a stanari su sa komšijama sami pokušavali ugasiti vatru. Vatrogasci su stigli nakon 35 minuta, ali je bilo prekasno - kuća je izgorjela. Zbog zastarjele opreme vodu prevoze u kombijima a mlaz najčešće nije dovoljno jak da ugasi vatru.


KADIJA TE TUŽI KADIJA TI SUDI

Ono što posebno ljuti stanovnike Ciljuga sveprisutna je diskriminacija. Smatraju da zbog njihove pripadnosti ni policija ni nadležni ne shvataju ozbiljno ono što se dešava u naselju. Pomoći nemaju, o obnovi kuća i donacijama za njih nema ni govora:
Muradif Biberović- Kad se zapalila jedna od kuća zvao sam našu lokalnu televiziju da dođu, a oni mi kažu: Manite se svega, vi to sami sebi palite. Molim te, ko je radio 40 godina da bi sam sebi zapalio kuću?, pita se Muradif Biberović iz udruženja Roma Romano Drom iz Živinica. Muradif kaže da je prisustvovao i sceni kada je gorjela jedna od kuća, a kada je policajac na uviđaju pokušao lomiti ruku jednom od prisutnih Roma iako je bio udaljen 30 metara od mjesta požara:
- Prišao sam i rekao: Gospodine, nemoj ga lomiti, nije ti ništa uradio, samo je dobacio, i to ne vama. Ali, ne možeš ti - kadija te tuži, kadija ti sudi, još nam dođe da platimo mi kaznu. Zakona ima samo za nas, i to 200 posto, za ostale nema, oni mogu raditi šta hoće. Poslije pritužbi, Rome se samo još više kažnjava, slijede sankcije, policiji se daju odriješene ruke i slijedi osveta.

I ostali mještani često odnos policije i, generalno, vlasti u živiničkoj općini prema njima, sažimaju u narodne mudrosti. Tako će Hajrudin i Asim, ogorčeni i bijesni, govoreći o svojim pravima i tretmanu lokalnih vlasti i policije, slikovito objasniti:

Policija nas da čuva? Gdje ćeš se ti s rogatim bosti? Vrana vrani oko ne vadi. Prijavi i pojeo vuk magarca, ovdje ti je ko dobije - dobije, ko izgubi - izgubi. Mi kad zovemo vatrogasce, oni na nas galame: Nemojte nas zvati svaku veče!

Tvrde kako policija milion posto zna uzroke i one koji su požar podmetnuli, ali da često znaju reći: De vi između sebe raspravite ko je koga uvrijedio i ko je kome šta dužan, pa kad se sjetite dođite da date izjavu. Uopšte nije ineteresantno kome si i šta dužan, ali ne možeš ti nekome paliti kuću, ti njega tako ubijaš iz temelja, kaže Asim.

Dok razgovaramo, u posjetu Ciljugama stižu dva predstavnika OSCE-a. Nakon razgovora sa mještanima, obećavaju da će učiniti sve što mogu kako bi pomogli, ali naši sagovornici, gledajući ih dok odlaze, rezignirano kažu:
- Vidi ovih! Dođu, nešto pitaju, slikaju se s nama i onda to odnesu u inostranstvo i pokazuju pa na osnovu nas dobiju velike novce. Daju djeci koju čokoladu i onda u Švedskoj i Norveškoj kažu kako kobajagi pružaju pomoć bosanskim Romima
, kažu i izvode i precizniju računicu:
- Ako dobiju deset miliona na račun nas, oni slatkiši ih ne koštaju ni hiljadu eura, i tako na osnovu nas zarade
.

Romi čije su kuće izgorjele sada borave kod komšija i rodbine u naselju. Izvještaje o rješenju slučajeva nikada nisu dobili, a od Općine su dobili tek jednokratnu pomoć od 20 KM, što je za porodice sa po šest, sedam ili više članova, skoro pa beskorisna suma. Diskriminaciju ovi ljudi osjete svaki dan, čim kroče izvan naselja:
- Borimo se na razne načine iako smo maltretirani na svakom koraku. To je borba za život ako neko iznese robu na pijacu da proda, ali maltretiran je, ne može ostati živ. Građani ne daju pijaci a policija ne da na ulicu. Bolje za nas da nas nema, da nas pobiju, ali nikada se nijedan narod neće moći istrijebiti, pa neće ni Romi
, kaže Muradif Biberović. Pita se zar u svim akcionim planovima i Dekadi Roma nema praktične pomoći za njih:
- Kad bi se samo vidjelo koliko se novca na račun Roma pere po BiH... kad Evropska komisija odobri 50 miliona za te namjene zar tu nema nas Roma? Nigdje? Pa mi smo građani ove zemlje, nismo sa Marsa pali!

KO JE SLJEDEĆI

Iz Policijske uprave Živinice kažu kako je za jedan od požara utvrđeno da su ga uzrokovale neispravne elektroinstalacije. Među mještanima Ciljuga mišljenja su podijeljena. Ima onih koji tvrde kako su svi požari uzrokovani takvim kvarovima, ali se, smatraju, to krije kako odgovorni ne bi morali platiti odštetu. Drugi tvrde kako je ipak u pitanju ljudski faktor. Jedan od onih koji su uvjereni da su neispravne instalacije uzrok požara je i Miralem Biberović. Dok nas vodi do svoje kuće objašnjava kako je još prije godinu dana Elektrodistribuciji u Živinicama prijavio kvar na strujomjeru. Radnici su stigli, zamotali dva kabla crnom plastičnom trakom i - naplatili 500 KM:
- Evo pogledaj ti šta su oni uradili! A kad je za marku da naplate silom kapije otvaraju i ulaze.

Uvodi nas u kuću i pokazuje mjesto na kojem je večer prije pukla sijalica. Zbog toga su i on i njegovi ukućani u strahu da bi baš oni mogli biti nove žrtve požara:
- Kad sam zvao elektrodistribuciju da javim šta se dogodilo, da je sijalica eksplodirala i po nama su iskrice počele padati, rekli su mi: Što ste tražili, to ste i dobili. A znam ja šta je: elektroinstalacije su postavljene za monofaznu struju, a prije mjesec dana u rad je pušten trafo koji ih opskrbljuje trofaznom strujom. Mi svi sumnjamo da je to uzrok nesreće jer su požari u kućama i započeli kad je u rad pušten novi trafo
.

Mještani koji se priklanjaju teoriji da su instalacije uzrok kvara, kažu kako policija ne želi napraviti takav izvještaj kako bi zaštitili svoje kolege u elektru da ne plaćaju odštetu za izgorjele kuće.

Miralem je također bijesan i na odnos policije. Kaže kako je tog jutra njegova supruga upitala inspektora kud će sada ljudi kojima su kuće zapaljene, a on joj je odgovorio da će ih povesti kod sebe na imanje:
- On joj je rekao da se ne boji i da će je povesti kod sebe. A što on nije svoju suprugu doveo da ja nju povedem kod sebe? Odakle njemu takav izraz, samo vas pitam, kao policajcu?

Do objavljivanja ovog teksta u policijskoj upravi u Živinicama nije bilo novih informacija od toga da je jedna kuća izgorjela zbog kvara na instalacija a da su u dvije požari podmetnuti. Nije bilo ni istraga u vezi s ponašanjem policajaca na terenu jer nije podnesena zvanična prijava:
- Nakon intervencije na jednom od požara došlo je do negodovanja od strane građana, na šta ih je policija upozorila da se zbog njihove sigurnosti udalje od objekta. Došlo je do verbalnog delikta između policije i jednog dijela građana. Znamo mi za to njihovo obavještenje koje su oni negdje na internetu objavili, ali oni mogu unutrašnjoj kontroli uputiti sve pritužbe
, zaključuje Bego Gutić, komandir PU Živinice.

Za to vrijeme u naselju prava pobuna. Ljudi su bijesni i uplašeni, a policijska patrola zaustavila se na ulazu u ulicu. Čuje se galama, a jedna od žena čija je kuća izgorjela viče i kune. Pitamo je da li zna uzrok požara:
- Ja da znam ko je, ne bi mi policija trebala, ja bih njemu pleme zapalila. Iš'o je taj na sve moje, da zapali i mene i moju djecu, sad nemam krpice, nemam gdje leći, prosim
, prolama se Ciljugama. Stanje je opsadno, mještani kažu kako se boje naredne noći jer više nije pitanje da li će požara biti. Uznemireno upozoravaju: Pitanje je samo ko je na redu.

Zapaljena još jedna kuća

Samo nekoliko trenutaka prije objavljivanja teksta primili smo informaciju da je u Ciljugama zapaljena još jedna romska kuća. Informajicu iz Udruženja Romano Drom prenosimo u cjelosti::

Sinoć je izgorjela još jedna porodična kuća Hasnije Hrustić. Ne znamo u koje vrijeme, kako i šta je uzrok požara ali, počelo je počelo!

Ovaj požar je izbio malo dalje od ovih požara u Ulici Stara Pruga a ova kuća se nalazi nekih 300 metara udaljena od ovih požara. Nasreću, Romkinja koja zivi sa sinom i kćerkom nisu imali nikakvih posljedica osim što je načinjena materijalna šteta na porodičnoj kući.

Nisam siguran da li se ta porodica nalazila u kući, ali po riječima njenog brata oni su se nalazili u Sarajevu. Sve ove informacije nisu provjerene, tako da ne znamo u koje vrijeme je izgorjela kuća ni da li su vlasnici bili u njoj.

Srdačan pozdrav iz piromanskog naselja Ciljuge -Živinice,

Muradif Biberović.

{slimbox images/Galerije/zivinice/1.jpg,images/Galerije/zivinice/1.jpg;images/Galerije/zivinice/2.jpg,images/Galerije/zivinice/2.jpg;images/Galerije/zivinice//3.jpg,images/Galerije/zivinice/3.jpg;images/Galerije/zivinice/4.jpg,images/Galerije/zivinice/4.jpg;images/Galerije/zivinice/5.jpg,images/Galerije/zivinice/5.jpg;images/Galerije/zivinice/6.jpg,images/Galerije/zivinice/6.jpg;images/Galerije/zivinice/7.jpg,images/Galerije/zivinice/7.jpg;images/Galerije/zivinice/8.jpg,images/Galerije/zivinice/8.jpg;images/Galerije/zivinice/9.jpg,images/Galerije/zivinice/9.jpg} 

(zurnal.info)

RASIZAM: Rom Ado ne može učiti našu djecu Rom Ado ne može učiti našu djecu i raditi u našoj firmi, nezvaničan je i često jedini odgovor koji nezaposleni nastavnik Admir Pindžić iz Gračanice dobije kada se pokuša zaposliti. Za Žurnal je ispričao svoje iskustvo u borbi sa diskriminacijom Roma. Žurnal će u narednih nekoliko mjeseci pratiti njegovu potragu za poslom.
Za visokoobrazovanog nastavnika tjelesnog odgoja Admira Pindžića iz Gračanice nema posla u ovoj sredini samo zato što je Rom! Ta činjenica čini ga nekvalificiranim za svaki iole ozbiljan posao. Mada je obrazovan da bude nastavnik, Admiru vlasti daju mogućnost da bude pčelar, zemljoradnik ili da poput većine ostalih Roma skuplja staro željezo.

Nekoliko je puta otpuštan i odbijan na konkursima bez ikakvog zvaničnog objašnjenja. Nezvanično objašnjenje, za koje je saznao od poznanika i prijatelja, najviše ga bole: Cigan Ado ne može učiti našu djecu i raditi u našoj firmi.
- Imam osjećaj da nam ne daju “bolje” poslove jer ih je strah da bismo to bolje radili od njih, da ne bi sebi skočili u stomak – kaže Admir i objašnjava kako on doživljava nepravdu: Znaš osjećaj kada misliš da bi poletio, razmahao se, samo da te puste da dokažeš da vrijediš, a oni te drže svezanog u lancima.

Magazin Žurnal pratit će Admira u njegovim pokušajima da se zaposli. U njegovo ime tražit ćemo zvanična objašnjenja odbijenica i prenositi njegova iskustva sa poslodavcima. Želja nam je iz prve ruke opisati i približiti diskriminaciju Roma te pomoći Admiru da napokon pronađe stalni posao. Pozivamo i Vas da sa nama podijelite slična iskustva ili pomognete Admiru u borbi protiv birokratske diskriminacije.

Koliko vrijede Romi?

Naš razgovor Admir je dočekao sa neskrivenom tremom. Umjesto desetak cigareta koje ispuši dnevno, čekajući nas i razgovarajući sa nama Admir je “smirio” gotovo cijelu kutiju. Nikada nije imao nikakvu odgovornost pa ne može imati “oraha u džepu”; njegova nervoza može dolaziti samo od njegove ljudskosti. Na trenutke se čini kao da na svojim ramenima nosi breme svih Roma mada to ničim nije zaslužio. On je jednostavan i jednostavno dobar čovjek. Kada je sa suprugom pričao o razgovoru za naš magazin ona se u trenutku trznula i pitala ga: Ado, da ti ljudi neće kakve kese donositi, pomoć neku, ne želeći da se to desi.

Admiru je “duša zbog obrazovanja puna”, ali su njegovi džepovi uglavnom prazni. Kada je prije pet godina završio fakultet za nastavnika tjelesnog u Mostaru Admir je mislio da je završio sa povremenim, nesigurnim i slabo plaćenim poslovima. Nije tada mogao ni naslutiti da će mu diploma donijeti još veća poniženja jer je sada imao sve potrebne kvalifikacije a i dalje je odbijan na konkursima.

Prijavio se za nastavnika u jednoj lokalnoj školi i saznao da ima velike izglede da bude izabran. Bio je drugi na spisku a ispred njega je bio nastavnik sa desetogodišnjim iskustvom rada u Tuzli.
- Pomirio sam se da je on bolji izbor od mene. Međutim, taj je čovjek odustao od posla nekoliko dana prije početka školske godine, a kako nije bilo vremena za novi konkurs oni su zaposlili novog nastavnika koji nije imao završen fakultet za to. Tada sam shvatio i saznao da je sve bilo namješteno kako bi taj čovjek umjesto mene dobio posao – ogorčeno priča Admir.

Sve bi možda izgledalo kao slučajnost da mu se još nekoliko puta nije ponovilo slično. U jednoj velikoj gračaničkoj firmi počeo je raditi kao zaštitar jer posao nastavnika nikako nije mogao dobiti. Čak je i položio ispit za odgovorno lice. Kada je kompanija za koju je do tada radio otkazala zaštitarske usluge, Admir se prijavio na konkurs u istoj firmi za poziciju odgovornog lica. Nekoliko sedmica poslije saznao je da se jedini on prijavio na tu poziciju. Radost i nada da bi uskoro mogao imati dobar posao istopile su se kada je objavljeno da je konkurs poništen. Zvanično objašnjenje nikada nije dobio ali je od prijatelja koji ima svoju zaštitarsku agenciju čuo poražavajuće objašnjenje: prijatelju, da ti budem iskren, konkurs je poništen jer si ti Rom!

Čak i kada bi uspijevao da pronađe posao i radio ga besprijekorno to nikada ne bi potrajalo.
- Radio sam u jednoj firmi i lokalni gazda je bio jako zadovoljan. Međutim, nekoliko mjeseci poslije samo mi je rekao da je direktor firme rekao da me otpusti. Taj me čovjek nikada nije upoznao i nikada mi nisu rekli zašto sam otpušten. Jedino što može biti razlog jeste da se raspitivao i saznao da sam ja Cigan. Ne vidim drugi razlog – kaže Admir.

Iako se pripravnička godina plaća, posebno u Tuzlanskom kantonu, Admir je sam morao plaćati doprinose da bi imao obaveznih godinu dana pripravničkog. Škola u kojoj je radio plaćala je 100 maraka a on iz svog džepa svaki mjesec još 230 maraka.

Tada je još imao želje da upiše magistarski studij ali kada je vidio da ni od fakulteta neće imati posebne koristi njegove su ambicije splasnule.
- Jednostavno sam ohladio. Kada bih ovdje bio doktor nauka ne bi pilo vode – objašnjava Admir i dodaje da najviše žudi za šansom da se dokaže: Željan sam dokazivanja. Želim dokazati da gazda kaže: baš nisam pogriješio što sam te zaposlio.

Nakon silnih odbijenica, Admir skoro da je izgubio nadu da će pronaći posao. One ožive sa novim konkursima u januaru i septembru ali se svaki put iznova razočara. Boli ga to, ta nepravda, kaže, ali ona od njega nije napravila lošeg čovjeka. Objašnjava kako je od oca naučio da se ne zamjeri ljudima ali niti da im podilazi. Sam priznaje da to možda i nisu dobre osobine u vremenu i sredini u kojoj živi.
- Volio bih da sam drugačiji, da se mogu dodvoriti ali ne mogu – kaže Admir.

Nakupi mu se, iskreno priznaje, sve ružno što o sebi čuje samo zato što pripada manjinskom narodu i skoro da počne vjerovati u sve to pa se otvori i zaplače svom najboljem prijatelju na šta mu ovaj samo kratko odgovori: Znam ja ko si ti i koliko vrijediš.


Direktna državna diskriminacija

Čini se da je Admir baš onakav Rom kakav ne odgovara vlastima. Ne uklapa se u statistike hiljada neobrazovanih Roma koji “ne žele” da rade. Nijedan dosadašnji program domaćih vlasti nije bio namijenjen obrazovanim Romima, kaže Admir. Mogao se prijaviti na konkurs za dobijanje pet hiljada maraka za samozapošljavanje. Problem je u tome što je taj novac mogao iskoristiti samo za zemljoradnju ali on nema svoje zemljište; pčelarstvo a tim se nikada ranije nije bavio; i skupljanje starih sirovina za šta bi mu trebao vlastiti auto koga također nema.
- A i nisam se obrazovao da bih skupljao stare sirovine. Mogao sam to i bez fakulteta. Zar oni stvarno misle da smo mi toliki levati koji sa pet hiljada maraka možemo riješiti egzistenciju? Imamo iskustvo koje kaže da će nas opet liferovati – objašnjava Admir razočaran riječima političara koje ponavljaju kao papagaji da nema obrazovanih Roma: Evo mene ali ne žele da me vide. Čekaju da bude deset obrazovanih Roma da bi nešto uradili. Zašto ne krenu od jednog? Zašto ne naprave dobar primjer ostalima?

Kaže da je svjestan da posla u BiH nema mnogo ali bi bilo pravedno da umjesto manje od pet posto zaposlenih Roma njih bude zaposlen isti procenat kao i svih ostalih.


Dičim se i šta mi možeš

Admirov otac Salih došao je u Gračanicu iz Bosanskog Šamca. U Gračanici ga, osim kao nastavnika, poznaju i kao odličnog igrača i trenera lokalne fudbalske ekipe Bratsvo. Fudbalski talenat pomogao mu je da od kluba dobije posao i stan ali često i bude izigran a njegove zasluge pokupe drugi, prepričava naš sagovornik.
- To što je dobio od opštine dobio je jer im je trebao. Nas dvojicu obično zovu kad je kakva džabalama a kada se plaća onda kažu nemoj njih – priča Admir i kaže da ima osjećaj da ostali samo čekaj njegov kiks i rečenicu: jesam ti reko.

Njihova porodica nije živjela u romskim naseljima a Admir nikada nije naučio romski jezik. Sve što na njemu zna izgovoriti je nekoliko rečenica naučenih iz Nadrealista i filmova Emira Kusturice. Romsku tradiciju ne poznaje i sve što o običajima zna naučio je od sasvim slučajnog poznanika.
- Često odem tu blizu kuće popiti kafu. Tamo sam se vremenom sprijateljio sa jednim čovjekom koji voli istraživati romski jezik i tradiciju. On mi često priča o običajima poput Đurđevdana. Od njega sam saznao za riječ gurbet – kaže Admir.

Krivicu za nezaposlenost i odnos prema Romima, kaže Admir, snose dijelom i sami Romi. Mada su natjerani na prosjačenje i skupljanje sirovina, naš sagovornik zagovara obrazovanje Roma pa je njegovom zaslugom već nekoliko djece krenulo u prvi razred ove godine. Sa druge strane nikako mu se ne sviđa licemjerstvo ljudi koji dadnu prosjacima a nakon toga negoduju: ako ćeš mu dati a prigovoriti bolje nemoj ni davati.

Admir prehranjuje suprugu koja ne radi i sina koji ide u drugi razred. Pored tih razloga, on ima još jedan zbog kojeg je pod posebnim pritiskom.
- Volio bih da se zaposlim i zbog svog oca. On mi je rekao da bih volio vidjeti da sam se zaposlio pa da može umrijeti.

Admir preživljava od pomoći porodice i honorarnih poslova. U neznanju ga ljudi često nazovu Ciganinom pa se poslije toga izvinjavaju, što je za njega još gore nego prvobitna uvreda. Mada ga je to ranije pogađalo danas je, kaže, oguglao na to.
- Sad se dičim time što sam Cigan. Nemaš mi šta reći
– kaže Admir i nada se da neće morati čekati “vrijeme kada će obrazovanje biti bitno i kada će se pitati obrazovani”.

(zurnal.info)

ROMSKA KNJIŽEVNOST (4): Preostali čuvari tradicije

Književnica Hedina Tahirović Sijerčić piše o romskoj književnosti, o počecima kada su se nomadi sporazumijevali simbolima pa do današnjih dana. Žurnal će ovaj zanimljivi tekst objaviti u četiri dijela


Što se tiče bih književnika i književnosti, htjela ne htjela, ja moram i moja dužnost je da prvo spomenem romologa i lingvistu Rada Uhlika. Rade Uhlik nije bio Rom ali je 70 godina svog života posvetio Romima i izučavanju romskog jezika. Njegovom zaslugom je gurbetski dijalekat izašao u cijeli svijet i do današnjih dana, za pojam mnogih istaknutih Roma i za moj pojam, zadržao vrijednost najboljeg i najvjerodostojnijeg rječnika gurbetskih Roma. Ovdje kažem gurbetskih jer Romi starosjedioci u BiH pripadaju toj grupi romskih dijalekata. Gurbet značiudan/Stran/Nepoznat" iliudni posao/ nepoznati posao". Gurbeti se ubrajaju, kao i Kalderaši i Lovari u Vlašku grupu Roma, čiji jezik odn. dijalekti sadrže veliki broj riječi iz rumunskog jezika.

Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH sadrži 72 publikacije romskih pjesnika i književnika.

Pored pokojnog Rada Uhlika, koji je veći Rom i od samog Roma, spomenut ću bosanskohercegovačke romske pjesnike i književnike:

Rahmetli Rasim Sejdić iz Vlasenice koji je svoje pjesme objavio u Italiji na romsko-italijanskom jeziku. Poznat po čuvenoj pjesmi „Gazisardi Romengi violina“ / Zgažena romska violina. Šemso Avdić (rodjen 2.11.1950 godine u Banja Luci) koji je objavio četiri knjige poezije na romskom i bosanskom jeziku koje su prevedene i na njemački, engleski, francuski, španski i italijanski.
Zbirka poezije koja je 1986. god. u Messini na Festivalu pisaca na jezicima manjinskih naroda osvojila treće mjesto u Evropi je "Zingari"(Cigani). Osim ove zbirke objavio je i zbirke "Zingari Tra Passato e Presente" (Cigani između prošlosti i budućnosti), "Krvari cigansko srce","Romi od rođenja do smrti". Šemso Avdić trenutno živi u Švedskoj i radi u tamošnjem Kulturno- romskom centru. Marko Aladin Sejdić (rodjen 1970. godine u Sarajevu) sin rahmetli Rasima Sejdića, prvu knjigu objavio je 1998. godine u Kelnu, u Njemačkoj, u zajedničkoj zbirci pjesama pod nazivom „Kali chirikli“/“Crna ptica“ zajedno sa Stevom Stojkom, Hanci Biherom i Ruždijom Sejdovićem na romskom i njemačkom jeziku. 2000. godine objavljuje u Milanu, Italija, zbirku poezije „Me avav dural“/ „Ja dolazim izdaleka“ na romskom i italijanskom jeziku. 2004. godine kao co-autor objavljuje zajedno sa svojom suprugom Gordanom Sejdić, kao i sa italijanskim sociolozima, „Immagine non disponibile“ pri ISU Universita Cattolica na italijanskom i djelimično na romskom. Marko je veliki talenat i u crtanju a svoje radove je djelimično izlagao u Kelnu. Marko Aladin Sejdić živi u Italiji i u Njemačkoj. Ragib Seferović je co-autor uz Sandru Rajković, objavio je knjigu „Romani angluni alfabeta“ /“Prva romska početnica“ 2001.godine pri izdavačkoj kući Svjetlost Sarajevo. Muharem Serbezovski (rođen 2.05.1950. u Skoplju, Makedonija) koji je nedavno postao i bih državljanin sa svojim djelima koje je objavio u Bosni i Hercegovini (Šareni dijamanti, Cigani A kategorije, Rat ciganskih bogova, zbirka poezije Putevi vjetrova i cigana (1999), Cigani i ljudska prava (2000), Jasine (prijevod) 2001. godine, i prijevod Kur'ana na romski jezik (2005).

I naravno ovdje moram pomenuti i moju malenkost : Hedina Tahirović Sijerčić.

Objavljena djela:

- Like water (Sar o Paj), antologija pjesama na engleskom i romskom jeziku, urednik i co-autor, International Writers Asociation, Chandigarh, Indija, 2009.

- The European Constitution in Verse (co- autor) na engleskom jeziku, Passa Porte, Brisel, Belgija, 2009.

- Kako je Bog stvorio Rome ( ilustrovana priča za djecu) na engleskom, romskom, mađarskom i njemačkom jeziku, Magoria Books, Toronto, Kanada, 2009.

- Neobična familija (ilustrovana priča za djecu) na engleskom i romskom jeziku, Magoria Books Toronto, Kanada, 2009.

- Romski princ Phenga (ilustrovana priča za djecu) na engleskom i romskom jeziku, Magoria Books Toronto, Kanada, 2009.

- Romske narodne priče (za odrasle), na engleskom i romskom jeziku, Magoria Books Toronto, Kanada, 2009.

- Parno them, kotorvalo them (Bijeli svijet, šareni svijet Šime Ešića), prijevod sa bosanskog na romski jezik, Bosanska riječ, Tuzla, Bosna i Hercegovina, 2008.

- Hasanaginca Vahide Šeremet (drama u devet slika), prijevod sa bosanskog na romski jezik, Bosanska riječ, Tuzla, Bosna i Hercegovina, 2008.

- Ciknoro Princo (Mali princ), prijevod sa bosanskog na romski jezik, Bosanska riječ, Tuzla, Bosna i Hercegovina, 2008.

- Stare romske bajke i priče (Romane Paramicha) na bosanskom i romskom jeziku, Bosanska riječ, Tuzla, Bosna i Hercegovina, 2008.

- Dukh-Pain, (Bol), zbirka pjesama na romskom i engleskom jeziku, Magoria Books, Toronto, Kanada, 2008.

- Romany Legends, (Stare romske priče) na engleskom i njemačkom jeziku, Turnshare, London, Velika Britanija, 2004.

- Na dzanen aver, gova si amaro dzuvdipe“, (Nismo naučile, tako smo živjele) prijevod sa bosanskog na romski jezik, Medica Zenica, Bosna i Hercegovina, 2001.

- Romano Lil, glavni i odgovorni urednik i co-autor, magazin za Rome na engleskom i romskom jeziku, Roma Community and Advocacy Centre Toronto, Kanada, 1998-2000.

- Canadian Romani Pearls, (Kanadski romski biseri), urednik i co-autor na romskom i engleskom jeziku, Roma Community and Advocacy Centre, Toronto, Kanada, 1999.

- Ilmihal, početnica – islamska religija, prijevod sa srpskohrvatskog na romski jezik, El-Kalem, Sarajevo, Bosna i Hercegovina, 1995.

- Scenario – dva dokumentarna TV filma “Karankoči-Koči” i „Romi danas“

Nagrade:

Priznanje prvom autoru koji je na romskom jeziku objavio djela u Kanadi, 2008.

Plaketa “Mali Princ” za svesrdnu podršku manifestaciji “Vezeni most”, Tuzla 2008.

Nagrada za najbolju promociju djela na XXI Sajmu knjiga u Sarajevu 2009.

Priznanje za editorial, Like Water, Sar o paj, International Writers Association, Chandigarh, India 2009.

Priznanje prvoj ženi Romkinji koja je u Indiji objavila djelo, International Writers Association, Chandigarh, India 2009.

Moja neobjavljena djela:

Rječnici : Englesko-romsko i romsko –engleski

Bosansko-romski i romsko-bosanski

Autobiografske novele: Rom ko grom 1

Rom ko grom 2

Zbirka pjesama: Čuj-osjeti/ Bol

Zbirka Lekcija: Učimo romski jezik

Zbirka mojih pjesama koja je objavljena na romsko-engleskom jeziku našla je mjesto izdavanja u Torontu i kritike su više nego pozitivne, ohrabrujuće i nadahnjujuće. Međutim, zbirka pjesama, priče, autobiografska novela koji su našli mjesto u cijelom svijetu nisu našli mjesto u BiH - pitam se zašto? Pjesme su moje, nisu to pjesme prepisane ili prevedene sa nekih stranih muzičkih hitova, to su pjesme mog života, to su priče mog života, romskog života na bosanskom i romskom jeziku koje opisuju našu kulturnu baštinu.

Moji riječnici „Bosansko-romski i Romsko-bosanski rječnik: Bosnaki-Rromani thaj Rromani-Bosanaki alavari“ bi trebalo da slijede Uhlikove riječnike. Sudbina mojih rječnika je neizvjesna jer još nemam izdavača. Ista situacija je i sa lekcijama „Učimo romski jezik“.

U svakom slučaju pozivam sve izdavačke kuće i institucije koje su voljne i imaju finansije da objave moje rječnike da se jave na email adresu: [email protected] kako bi se mogli dogovoriti o daljem radu. Već sam kontaktirala par izdavačkih kuća. Bezuspješno. Izdavači, što je normalno, sve ovo gledaju sa strane zarade i prodaje. Odogovori su mi već poznati: Romi su siromašan narod i prodaja rječnika ili bilo koje druge knjige Romima je utopija. To je propast jer Romi će prije kupiti da jedu nego knjigu. Moram reći da tu ima istine. BiH je siromašna zemlja i siromaštvo nije samo romsko. Siromašni pripadnici drugih naroda će isto tako prije kupiti da jedu nego knjigu. A moram i postaviti pitanje: zašto država ili neke druge institucije ne uradi nešto da bi moj narod dobio takvu knjigu? Znam sa sigurnošću da naša romska djeca koja pohadjaju školu dobivaju besplatne školske knjige na bosanskom jeziku. To je divno i hvala na tome. A zašto naša djeca ne mogu isto tako dobiti knjigu ili knjige na svom maternjem romskom jeziku?

Zbirka pjesama, prva ženska antologija, pod nazivom „Sar o paj“/“Like water“/“Kao voda“, čiji sam ja uredinik i co-autor pored još sedam Romkinja pjesnikinja sa područja sjeverne i južne Amerike i Australije je odštampana, a njeno promovisanje će biti održano u Indiji- Čandigaru, 14. i 15. novembra na Internacionalnom festivalu pisaca. Javljeno mi je da su mi dodijelili i priznanja. Isto tako, do kraja ove godine, očekujem objavljivanje mog englesko-romskog i romsko-engleskog rječnika u Kanadi.

Na kraju jedna od mojih pjesama, na romskom i na bosanskom jeziku:

CV


Rođena sam u Rusiji.

U školu sam išla u Poljskoj.

Krenula sam na zanat u Rumuniji.

Udala sam se u Srbiji.


Zaposlila sam se u Bosni.


Prvo dijete sam rodila u Hrvatskoj.

Drugo dijete u Francuskoj, treće u Španiji, četvrto u Njemačkoj,

Peto dijete u Belgiji.


Vratila sam se u Srbiju.

Šesto dijete sam rodila u Srbiji.

Morala sam bježati za Italiju, nakon rodjenja mog sedmog djeteta.

Rodila sam dvojke.


Doživjela sam ogromnu tragediju. Dijete mi je nadjeno mrtvo i oni su rekli da se utopilo

u moru. Otjerali su me, spalili moj krov nad glavom, i htjeli su da mi uzmu

otiske prstiju. I djeci.

Bojim se. Oni su nam, ne tako skoro, već uzimali otiske prstiju. Bojim se.


Pobjegla sam u Holandiju.

Rodila sam deseto dijete.

Jedanaesto dijete sam dobila u Švedskoj.

Četrdeset mi je godina.

Govorim romski (moj maternji jezik), ruski, slovački, rumunski, srpski, bosanski,

hrvatski, talijanski, francuski, španski, njemački, holandski i malo engleski.


Šta moja porodica treba je pismenost i jednaka šansa za edukaciju.

Mi govorimo miješanim evropskim jezikom. Jednostavno, mi govorimo evropski jezik.

Moja porodica je tako „Evropa u malom“.

Ostarila sam.


Ako je moja kuća „Evropa u malom“ onda je Evropa „Evropa u velikom“.

Prva razlika između nas: Evropa u malom je nepismena

Evropa u velikom je pismena.

Druga razlika između nas:Evropa u malom nema para za život ali je složna.

Evropa u velikom ima više nego dovoljno para za život ali....

Treća razlika....



Već sam vam rekla da sam ostarila. Mijenjam temu. Moram se vratiti na moj CV.


Dobila sam šesto unuče.

Predložila sam „Evropi u malom“ da idemo za Kanadu.

Čula sam da tamo možemo ići u školu i učiti engleski, bez razlike koliko smo stari.

Obećala sam mojoj djeci i unucima budućnost.


Ostanite s Bogom!


CV


Me bijandilem ande Rusija.

Me djelem ande skola ande Poska.

Me cherdem buchi sar sikado ande Romania.

Me djelem Rromehte ande Serbija.

Me cherdem buchi ande Bosna.



Angluno chavo bijandem ande Kroacija.

Dujto chavo ande Francuska, trinto ande Spanija, shtarto ande Germanija,

Thaj pandzto ande Belgija.


Me boldinajvdem ande Serbija.

Me bijandem shovto chavo ande Serbija.

Musaj te nashavav ande Italija, thaj kote bijandem mrno eftato chavo.

Me bijandem kote dujorre chave jekhethane.



Seha-man bari tragedija: Mo chavo mula thaj von phende sar vov tasavda

ande pajeste. Von trade amen, von phabarde amen, thaj von mangen amare

najendar vurma. Thaj e chavorendar.

Me sem daravni. Von cherde gova jekhvaratar ando nakhlo vakto. Daravni sem.


Me peklem nashipe ande Holandija.

Me bijandem deshto chavo.

Me bijandem deshojekhtato chavo ande Shvedska.

Me sem saranda bersh phuri.

Me vacharav Rromani (mrni dejaki chib), Rusicki, Slovaciski, Rumunski, Serbski, Bosnaki, Hrvatski, Talijanski, Francuski, Spanski, Germanski, Holandski thaj cira Engleski.


Mrni familija mangel thaj trubuj shajipe pala lachi edukacija.

Amen phenas pe hamisardino Evropsko chib. Odolese, amen das vorba pe Evropsko chib.

Mo cher si jekh „ Evropa ande ciknipeste“.

Phurilem.

Ako si mrno cher „Evropa ande ciknipeste“ athoska si Evropa „ Evropa ande baripeste“.

Angluno uladipe mashkare amende: Evropa ande ciknipeste si bilivarni

Evropa ande baripeste si livarni.

Dujto uladipe mashkare amende: Evropa ande ciknipeste naj-la love pala dzuvdipe, numaj von san jekhethane.

Evropa ande baripeste hi-la but love pala dzuvdipe numaj...

Trito uladipe...

Phendem kaj phurilem. Me paruvdem mrni vorba. E vorbasa musaj te dzav ando mrno trajo.

Astardem shovto chavoresko chavo.

Cherdem jekh turvinjipe e „Evropese ande ciknipeste“ te dzas ande Kanada.

Kote si shajipe pala amen pala skola thaj shaj te sikavas Englecki chib, amen phure tu.

Me dijem alav e chavorende pala avindipe.


Achen Devleha!

 

(zurnal.info)