Kultura

Odlazak Predraga Matvejevića
Ništa nismo naučili, jer nismo znali slušati profesora Nismo znali slušati profesora. Nikada ništa nismo naučili. Tko ne sluša razum, robovat će gluposti. Tko unakazi ljepotu, živjet će u ruglu
O Predragu Matvejeviću
Bio je pjesnik među ruševinama Preminuo je Predrag Matvejević, veliki pisac, neohumanistički tribun, pjesnik među ruševinama
Pisma iz Paname
Skice sa zimskog putovanja po Španiji Znam, grube su prve verzije crteža zimskih noći u Španiji. Na njima sam tek počeo da radim. Njihovim sjenama želim definisati ono što bih da gledam
IZBOR
Fotografije koje su obilježile prošlu godinu Žurnal je za vas izabrao nekoliko novinskih fotografija koje su obilježile protekllu godinu u Bosni i Hercegovini
Godina mrtvih
Stari svijet definitivno je nestao Popularna je kultura konačno dobila ranopravan status u odnosu na onu tzv. elitnu. Umjetnost se time vratila narodu, na neki način, ali napustili su nas oni koji su od sporta radili umjetnost i oni koji su popularnu kulturu učinli gospodstvenom
Soundtrack za zagrljaje
Dvije pjesme uz koje je ljepše voljeti Dvije obavezne pjesme za praznike preporučuje vam Marko Tomaš
Kakav je osjećaj
Teška kiša iznad Stockholma Nakon nastupa na dodjeli Nobelove nagrade Bobu Dylanu, Patti Smith je napisala esej u kojem je objasnila koliko joj znači Dylanov rad
Zapis o Leonardu Cohenu
Smrt je obavila sjajnu berbu ove godine Svaka je njegova riječ bila tako postavljena da nam se učini da je obučena u odijelo koje joj pristaje kao saliveno, toliko gospodstveno. I tako njegove beskrajno zgodne, u odijela obučene riječi kažu da učenje ne smije prestati
Leonard Cohen
Posljednji intervju U određenom trenutku, ako vam još rade klikeri i niste suočeni sa ozbiljnim finansijskim izazovima, imate šansu sa dovedete kuću u red. To je kliše, ali se podcjenjuje kao analgetik na svim nivoima. Pospremiti svoju kući, ako možete, je jedna od najutješnijih aktivnosti, a korist toga je nemjerljiva
Govorite li apsurdistanski
Odbrana i poslednji dani ćirilice Šta bi se desilo da sutra ovaj naš zajednički b/h/s/cg jezik dobije recimo zvaničan naziv apsurdistanski? Da li bi jezik kojim svi mi govorimo i prilično se dobro razumemo – iščezao? Da li bismo govorili bolje ili lošije? Da li bismo bili nepismeniji na apsurdistanskom nego što smo bili na srpskom ili bosanskom? Ništa se ne bi promenilo, osim što bi naš jezik dobio nešto adekvatnije ime, u skladu sa situacijom u kojoj smo se zaglibili zahvaljujući, između ostalih, i našim vrlim jezikoslovcima