Izbori2010

DNEVNIK KAMPANJE: Izvinjenje banditima

Kao što vidite u vrhu Žurnala, uz pomoć podataka Centra civilnih inicijativa sačinili smo top listu od deset najvećih neradnika među parlamentarcima koje smo, za tu priliku, prozvali banditima. Baner se nije čestito ni zavrtio a već sam dobio, navodno dobronamjeran, komentar da riječ bandit nije najsretnije izabrana, da je to preteška riječ čije se značenje, uostalom, ne može precizno primjeniti na našu desetoricu.

...

Mada imamo preča posla dugo smo vagali koju riječ da upotrijebimo. Bilo je izuzetno maštovitih prijedloga, ali niti jedan od njih nije uspijevao na pravi način dočarati svu raskoš bezobrazluka koja odlikuje deset izabranih.

Tokom svog mandata ti parlamentarci su, nadljudskom koncentracijom u uzdržavanju na kojoj bi im pozavidjeli majstori tantričkog seksa, uspjeli da ne postave niti jedno pitanje, predlože kakvu inicijativu ili amandman! A to im je bio jedini posao za koji su primili 48 plata, u prosjeku od 150 hiljada maraka! I tu nije kraj nezemaljskom bezobrazluku. Bez ikakvog osjećaja krivnje ili stida, isti ti parlamentarci ponovo su se kandidirali za ista ta mjesta!

Kako ispravno nazvati opisani soj ljudi?

...

Znate već kako to biva, kada predugo razmišljate o nekom problemu, rješenje počinje sve više da izmiče. Ponesen naknadnom pameti, pomislio sam da smo zaista pogriješili.

Jer, leksikografske enciklopedije bandite definiraju kao otpadnike od zakona, a zadaća naših junaka je da donose zakone. Ne nalaze se van zakona, nego mogu da ih prilagođavaju svojim potrebama. Također, a to mi je najviše zasmetalo, zahvaljujući šund romanima, banditi su odavno stekli romantičnu auru. Krvavi pohodi šećereni su ljubavnim pričama, a banditi su imali prihvatljiv moralni kodeks.

...

Mnogi ozbiljni pisci bili su fascinirani tim legendama, a u ovom uskom prostoru podsjetiću samo na Michaela Ondaatjea i njegovu knjigu Sabrana djela Billyja Kida. Prevoditeljica Ljiljanka Lovrinčević ovako je objasnila pjesnikovu namjeru: Povijesne osobe i legende postaju znaci jednog iskrivljenog podsvijeta, simboli neke zaostale romantične nostalgije, nečeg perifernog i potisnutog, nagonskog, prirodnog, divljeg, infantilnog, iskrivljenog.

U knjizi je štampan i intervju sa banditom koji je u martu 1881. godine napravio novinar The Texas Stara. Evo prigodnog odlomka.

- Pamtit će me dok je svijeta.

- Ali, kao što će vas pamtiti? Zar ne mislite da već sada mnogi osjećaju da ste moralno vulgarni? Mislim na sve te uredničke komentare o vama...

- Da, ti komentari. Garrettov prijatelj, g. Cassavates, rekao je jednu stvar o komentarima. Rekao je da komentari ne služe ničemu osim da kod ljudi izazovu osjećaj krivnje.

- To je dosta dobro rečeno.

- Da. Je.

...

Što se mene tiče, taj osjećaj krivnje o kojem govori Billy Kid je ono što odvaja izabrane parlamentarce od pravih bandita. Sve ostalo se može opravdati.

...

U svakom slučaju otvoreni smo za vaše sugestije. Dakle, kako precizno nazvati junake naše top liste? Unaprijed hvala.

(zurnal.info)

 

DNEVNIK KAMPANJE: LAKO JE TUĐIM...: ...parama glasove kupovat'

Otkako je počela predizborna kampanja, stranke na vlasti u prosjeku dnevno troše deset miliona maraka BUDŽETSKIH PARA za kupovinu glasova na izborima, zakazanim za 3. oktobar ove godine. Ovu grubu računicu, koja samo može biti mnogo manja od stvarne a nikako veća, napravio sam brzim pregledom agencijskih vijesti.

Tako, na primjer, agencije izvještavaju da je ministrica obrazovanja i nauke u Vladi Federacije Bosne i Hercegovine Meliha Alić (Stranka za BiH) potpisala u sjedištvu Vlade u Sarajevu zajedno s rektorima javnih univerziteta u Federaciji sporazum o Vladinom sufinansiranju projekata iz oblasti visokog obrazovanja i nauke. Za te namjene izdvojeno je 1,62 miliona KM.

Ista ministrica, koja nije bila u stanju da u planiranju budžeta obezbijedi sredstva za razvoj nauke i obrazovanja, uoči izbora zavlači ruku u NAŠ džep i troši NAŠE pare, k'o svoje, kako bi kupila glasove. Pri tom se, naravno, pare usmjeravaju vlastitim kadrovima i firmama direktno nakačenim na Stranku.

Ministrica, koja je od CCI-a dobila katastrofalne ocjene za četverogodišnji mandat, u predizbornoj kampanji se ponaša, blago rečeno, euforično. Na iole ozbiljnoj doping kontroli njeni rezultati bi sigurno bili pozitivni. Razletila se ministrica okolo i dijeli šakom i kapom. Više je preletila, pardon uradila u ovoj predizbornoj kampanji nego kompletno ministarstvo za četiri godine.

U predizbornoj eri, eliksir života je konačno pronašao i Alićkin stranački kolega Safet Halilović. Godinama se mislilo da je ministar za ljudska prava i izbjeglice samozatajni Safet Halilović zapravo mitski lik - nit ga je iko vidio, niti se čulo da on bilo šta radi, osim što ga prati legenda da može šetati po minskim poljima, bez posljedica. A onda, kao preporođen, u stilu Dine Konakovića krene u urnebesnu turneju širom BiH pod nazivom “Ja imam ključ”.

Agencije ne mogu upratiti kolikom brzinom ministar Halilović obilazi povratnike i sretnim dobitnicima uručuje ključeve. Pa tako agencije javljaju kako je ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH Safet Halilović uručio ključeve za 20 obnovljenih stambenih objekata povratničkim porodicama u sela Đakovići, Ruda i Donje Pećine, te za 14 obnovljenih stambenih jedinica u Bosanskom Novom, “za čiju je obnovu resorno ministarstvo izdvojilo 250.000 KM”, stoji u izvještaju. U istoj turi, ministar je u zvorničkom naselju Kučić Kula prisustvovao završetku radova na elektrifikaciji ovog i još 18 povratničkih naselja, odnosno priključenju na elektro-mrežu 130 korisnika... Naprasno agilni Halilović je u ovaj projekat uložio 78.000 KM, te dodatnih 44.000 KM za elektrifikaciju još tri povratnička naselja na području opštine Zvornik.
Agencije javljaju i kako je “ministar Halilović tokom boravka u ovoj opštini posjetio i izvođače radova na asfaltiranju lokalnog puta Snagovo-Crni Vrh. Za ovaj projekat, koji je u završnoj fazi, Ministartsvo je izdvojilo 250.000 KM.” Naravno, Ministarstvo je izdvojilo naše pare kako bi dojučerašnji mejt Halilović dokazao da nije mitsko stvorenje, nego član Stranke za BiH, u punom formatu i da je to razlog zašto treba glasati za “Našeg Safeta”, pardon Harisa.

Ministar Halilović, prema istraživanju CCI-a, u svom mandatu je tek sa 5 posto učestvovao u realizaciji mjera Vijeća ministara. No, to ga ne sprječava da zloupotrebljava muku povratnika za vlastitu političku promociju.

Ništa nije bolji ni njegov mlađi stranački kadar, generalni direktor Elektroprivrede BiH (EPBiH) Amer Jerlagić. Nakon što je ministar Vahid Hećo potrošio budžetska sredstva za kupovinu medija, zadatak da razbacuje naše pare dobio je direktor EPBiH. A, on to zaista galantno radi. Pod krinkom Programa prijateljskog okruženja za izgradnju bloka 8 u TE Kakanj dao je tri miliona maraka za tri mjesne zajednice u općini Kakanj...

I ovakvih prmjera ima napretek, a svi se odvijaju po zacrtanom modelu: Oboliti od amnezije, poželjno je. Za sve ostalo tu je budžetski novac.

Ili što bi naš narod rekao: Lako je tuđim...

(zurnal.info)

VIDEO: Petorica gladnih na izborima

Novi video uradak kućne radinosti korisnika youtubea MrNetfllax pojavio se sinoć na internetu. Magazin Žurnal već je objavljivao video sa pjesmom Dubioze kolektiv u kojoj sviraju animirani likovi domaćih političara. U novom videu instrumenti su zamijenjeni pohlepom.

(zurnal.info)

DNEVNIK KAMPANJE: Nazovi Arnauta u slučaju hapšenja

Iako nisam političar, nervira me kad ljudi uopštavaju i govore da svi političari lažu. To jednostavno nije tačno. Ima među njima čestitog svijeta, pametnih ljudi, brižnih roditelja... Kao i među nama, uostalom. Zaista, ne razlikuju se oni mnogo od nas, to vas photo shop na plakatima zavarava.

Slijedi par primjera za moju tvrdnju.

...

Na javnoj tribini u Banjoj Luci govorio je Silajdžićev savjetnik Damir Arnaut i postavio zanimljivo test pitanje: Koga biste vi nazvali da vam se desi isto što i Ejupu Ganiću? Prije nego što su prisutni mogli ponuditi odgovore, Arnaut je dodao da bi kadrovi Stranke za BiH sve ono što su uradili za Ganića mogli uraditi i za bilo kojeg drugog građanina u BiH.

Istinu kaže čovjek, naravno da bi mogao. Čemu lažna skromnost, Arnaut je ekspert za ustavnopravna pitanja, obrazovan, pametan, elokventan, elegantan. Siguran sam da bi on mogao efikasno i pravovremeno pomoći svakom ko bi se našao u sličnim problemima kao Ganić, ali pravo pitanje jeste da li bi htio?

...

Dr Edin Kulenović se za svoj predizborni plakat fotografirao sa sinom. Radi se o grubom kršenju Konvencije o pravima djece, ali ne treba biti nakraj srca pa Kulenovićev napor posmatrati samo na taj način. Mene je privukao inventivni slogan Zbog njega, kojim doktor poručuje da se kandidira zarad dobrobiti svoga sina.

E tu, Kulenović, bez obzira na kojekakve konvencije, pokazuje da se radi o etičnom ljekaru, koji poštuje izgovorenu Hipokritovu zakletvu. Za razliku od svojih kolega, on je odlučio da ne krije svoje političke namjere, da ne laže ljudima da će se u okviru svojih političkih napora boriti za jedinstvenu BiH. Gledajući nas u oči, sa osmijehom na licu, priznao je da će se boriti isključivo za dobrobit svoje i samo svoje uže porodice, tako mu Veliki Doktor pomogao.

Takvu dirljivu iskrenost moramo cijeniti.

...

Možda vam se čini da nisam uspio prikupiti dovoljno dokaza za svoju tvrdnju. To je zbog toga što nisam upornije i duže istraživao u tom, pozitivnom, smjeru. Kao i mnogi, upao sam u zamku opozicije pa oko sebe primjećujem samo negativne stvari. U pravu je Tihić, ne treba se fokusirati samo na loše strane, treba pokazati i pozitivnu stranu života u Bosni i Hercegovini. Ne treba sumnjati da je atraktivniji jedan dan ratnog profitera od monotone svakodnevnice najamnog radnika sa petlje u Ljubuškom.

(zurnal.info)

DNEVNIK KAMPANJE: Ziđamo, ali pojma nemamo

PREDIZBORNO ZIĐANJE

Posljednjih nekoliko dana Mostar se pretvorio u veliko gradilište. Krpe se ceste, postavljaju vodovodne cijevi, ruši se i gradi na sve strane, točnije na obje strane Mostara. Prosto čovjek da ne povjeruje vlastitim očima. Nikako da se naviknem da se u Mostaru gradnja odvija sporo, točnije, intezivira se isključivo pred izbore. Stvar je prosta, intenzivna izgradna pozitivno djeluje na ljude. Čovjek postaje optimističniji, dobija privid prosperiteta te se lagano uljuljka u tu građevinsku iluziju, misleći kako živi u gradu koji cvjeta, raste i razvija se.

Najradikalniji primjer predizborne građevinske opsjene je muzička škola na Musali. Svaki dan prolazim preko Musale i mogu potvrditi da je škola u potpunosti obnovljena još prije nekoliko mjeseci, ali sa skidanjem skela i zaštitne ograde sa zgrade se čekalo sve do pred izbore, točnije do prije pet dana i predizbornog skupa SBiH(rečeni skup sam pominjao u prošlom dnevniku kampanje). Mislim, ok, jesmo budale, ali baš tolike!? E, to mi nikako ne ide u glavu.

GOS'N NEPRIRODNI

Ogromni dlanovi te povelik trup na koji je nasađena sićušna glava. Poznavatelji američkog underground stripa u ovom bi opisu odmah prepoznali stil Roberta Crumba. Upravo tako izgleda jedan od najpoznatijih Crumbovih likova, gos'n Prirodni. Da sam na mjestu Sefera Halilovića tužio bih ljude koji su mi dizajnirali predizborni plakat. Sefer, pogotovu na jumbo plakatima, izgleda upravo kao jedna od kreacija Roberta Crumba. Kad bi mu obrijali glavu te dodali djedmrazovsku bradu, Sefer bi mogao proći kao brat blizanac Gos'n Prirodnog. Ipak, za jednog ozbiljnog čovjeka, i ovakav plakat je već previše.

JOŠ GRAĐENJA

Volio bih da mi netko javi koju je to državu, u prošlosti, izgradio SDP Zlatka Lagumdžije. Tražio sam je u povijesnim leksikonima i udžbenicima, ali ta se država nigdje ne spominje. Ostaje nejasno što to SDP ima namjeru ponovno izgraditi. Ako je riječ o Jugoslaviji, što mi zvuči kao jedino logično rješenje ove SDPovske zagonetke, mišljenja sam da pate od ozbiljnog oblika državotvorne retardacije. Ako pak nije riječ o Jugoslaviji, onda naprosto nemaju pojma što pričaju. Prost čovjek bi rekao da bulazne. Doduše, to nije samo njihov problem.

(zurnal.info)

DNEVNIK KAMPANJE: Majstori, majstori

Što su bliže izbori, sve je više ljudi oko mene koji su “odlučili da ne glasaju”. Užasava me to i stalno imam potrebu da zaustavljam jezivu lavinu defetizma i tjera me da tražim vakcinu protiv epidemije predizborne depresije. Seruma u vidu argumenata sve je manje. Ljudi su postali otporni na ubjeđivanja kako je glasanje vrhovna civilizacijska tekovina. Više i ne reaguju na ubjeđivanja po principu “ako ne glasaš to je kao da si dao glas ONIMA KOJI SU NAM UNIŠTILI PRETHODNE ČETIRI GODINE”. Kriminalna vlast je dovela relativiziranje do savršenstva. Nevladine organizacije, kao nikada do sada, na dnevnoj osnovi izbacuju podatke o nemjerljivim količinama nerada, javašluka, laži i korupcije. Pokvarena vlast ima samo jedan odgovor: Nije to baš tako, to mediji šire negativnu energiju. I gotovo! Narod sluđen, a kakav bi bio, ne zna kome da vjeruje. Ljudi se gube u masi informacija s jedne i šarenilu imaginacija s druge strane. U šizofreničnoj atmosferi mnogi smatraju kako im je jedini izbor da ne izađu na Izbore.

No, prije nego što se definitivno odlučite na demokratsko samoubistvo zamislite situaciju da živite u trošnoj kući koja prkosi svim zakonima statike. Svako malo vam dolazi inspekcija i traži da uradite potrebne popravke ili će vam se krov sručiti na glavu. Skrušeno obećavate kako ćete sve popraviti do njihovog narednog dolaska. Šta više, vjerujete vlastitim obećanjima. Vaš jedini problem su majstori. Iz sezone u sezonu birate majstore a kuća je sve trošnija i trošnija. Zadnji put ste odlučili da vam pola kuće odradi onaj majstor iz Laktaša. Sve je govorilo u njegovu korist. Zlatne ruke, preporuke iz inostranstva, idealan izbor. Sve super dok meštar nije uzeo stvar u svoje ruke. Svako malo nešto fali: nema materijala, nestala bušilica, jedan dan dođe, drugi ne dođe... Cijena rada se nekoliko puta povećavala sa izraženom tendencijom rasta. Kvadrat vaše devastirane kuće već je dostigao vrijednost kvadrata poslovnog prostora na Menhetnu. Mjeru je prevršilo kada je rekao da bi bilo najbolje ako bi kuću podijelili popola. I dok se bavite dokazivanjem vlasništva vaš kredit se topi. Najrađe bi ga zatjerali u 101... ali kasno, čovjek se odomaćio dok se vaša kuća raspada, ciglu po ciglu.

Ni u drugom, većem dijelu gradilišta nije bolja situacija. Istina, jedni te isti majstori se motaju okolo već dva'est godina, ali zato ste sami krivi. Neodlučni ste. Svaki put kada namjeravate da nešto promijenite oni vam slože priču: Vidiš kako oni tamo majstori hoće da vam podijele kuću, da vam ukradu vaše stoljetno ognjište, al ne brinite, mi smo tu – držimo ih na oku. Drugi, opet, svako malo dođe s pričom kako morate izmijeniti elektro instalacije, kao ima on jarana koji to vrlo dobro radi, on će to najbolje napraviti, neće vas ništa koštati njegov materijal, njegove ruke... Treći nešto vrte nasitno, kradu vam eksere, do sada ste potrošili materijala za dva nebodera, duplo naplaćuju radne sate... Četvrti nemaju pojma o svom poslu, tu su samo da uzmu dnevnice... I tako vrijeme prolazi, kuća vam se urušava i svakim danom ste sve više na ulici bez šanse da osjetite davno zaboravljenu toplinu vlastitog doma.

No, vi ste odlučili, nećete više majstora, dosta vam je prevara, neće vas više niko praviti magarcem... Ovaj puta ste definitivno odlučili da vam majstore bira neko drugi.

Ili možda niste?

(zurnal.info)

DNEVNIK KAMPANJE: 3 SVI

Već sam rekao da ću tokom ove predizborne kampanje pokušati da primjenim jednu novu tehniku praćenja iste. Pokušaću da se uopšte ne osvrćem na poruke koje kravataši svakodnevno šalju kroz podobne i nepodobne medije. Naravno da je nemoguće ostati imun i ne primjetiti ko ga kome kako medijski spušća, ali bar mogu sve to zajedno ne širiti dalje, ne prepričavati te vrhunske gluposti na dnevnoj bazi u formi „Vjerovali ili ne„. Nekako me to sve podsjeća na onu dosadnu varijantu : dođem na posao u kancelariju, upalim računar, čekiram fejzbuk i prvo što mi privuče pažnju je neki ju tjub klip anonimne narodnjakuše koja se strašno odranja i to je kao provala koju pun entuzijazma sidam dalje raji, kao, da im web šalom uljepšam dan.

Kako kampanja odmiče sve je teže oduprijeti se izazovima koji se svaki dan pojavljuju na naslovnicama, u emisijama i slično. Niski udarci, papanski vicevi koji imaju za cilj da provale suparnika, razni nadrealni pozivi na ovo i ono. Kako kampanja odmiče, nastupi i istupi postaju sve sočniji i sve me više pozivaju da se pustim i posustanem, ali ne dam se ja. Već sam stekao neku kondiciju koja mi je sa druge strane pomogla da primjetim još jednu bizarniju pojavu koja postoji od kada postoje parlamentarni izbori u dragoj nam domovini. Otkrio sam famozno 3 - SVI.

Vjerovatno ste i vi primjetili ovu pojavu koja se manifestuje otprilike dva do tri mjeseca prije izbora. Postoje i fizički i psihički simptomi.

Fizički simptomi se manifestuju kroz povećano nerviranje – ispred TV prijemnika, pojačano znojenje - ispred TV prijemnika i još čitav niz neugodnih osjećaja - ispred TV prijemnika.

Psihički simptomi su mnogo zanimljiviji i oni najbolje opisuju 3 SVI.

Prvi simptom je takozvani „Marković simptom“. Jeste li i vi primjetili da kada dođe vrijeme izbora svi kriju za koga će glasati. Nema šanse da ti se jaran povjeri i kaže ti, onako šapatom, koga će zaokružiti na magičnom listiću. Lakše ćeš izvući da ti jaro voli dečke ili da ima neku spolnu bolest koju je zaradio dok je bio na „poslovnom putu“. To nije zbog toga što se ljudi stide ili misle da će biti u opasnosti ili pogrešno shvaćeni. Tvoj jaro ne želi da ti kaže za koga će glasati, jer tako gubi mogućnost da i poslije ovih izbora opet može reći : „Jebem im mater seljačku, ja sam i 90-et glasao za Markovića ali ne možeš ti protiv stoke“!

Ma SVI smo glasali za Markovića te 90- te!

Drugi je „SVI su isti“ simptom. O tom simptomu ne bih puno palamudio jer o njemu već sve znate i u stvari najlakše ga je objasniti kroz treći simptom koji se zove „SVI smo mi to već čuli“.

(zurnal.info)

KAMPANJA U MAGLAJU I JELAHU: Jesu li SDP i Komšić isto?

Naš reporter putovao je u autobusu SDP-a na izborne skupove u Maglaju i Jelahu

Komšić: Svi ste vi moji (foto: Nino Maričić)

Na izbornom skupu SDP-a u Jelahu Željko Komšić, kandidat ove stranke za ponovni izbor u Predsjedništvo, i sam je bio naizgled iznenađen kada mu je na krcatoj bini prišao dečko u crveno-bijelom dresu hrvatske reprezentacije, zagrlio ga, nasmijao se za fotografiju i onda ga iznenada i poljubio. Za izborni štab SDP-a bilo je vrijeme da se ukrcaju u crveni autobus i završe još jedan predizborni dan i vrate se odakle su krenuli toga dana oko tri sata.

Na okupljanje pred polazak sdpeovci sa visokih državnih funkcija dolaze u luksuznim službenim automobilima. Oni koji su vlasništvo stranke na sebi imaju crvenu naljepnicu sa natpisom BiH. Od tog trenutka, iznajmljeni autobus postaje kancelarija i sjedište izbornog štaba ove stranke. Odatle se šalju demanti, pišu saopštenja a u zadnjem dijelu autobusa sjednica štaba traje koliko i sama vožnja. Prvo je odredište Maglaj a nakon toga Jelah. Za većinu je ovo već treća sedmica u autobusu. Pauzirali su samo prvi dan Bajrama i jedan od članova izbornog tima se žali da počinje sanjati kako se vozi.

Spavanje otvorenih očiju

U sali koja sa svakom jačom kišom prokisne, je zagušljivo. Kino u ovom gradu radi samo petkom i subotom a Maglajlije za tri do pet maraka gledaju hitove nakon Sarajlija i Tuzlaka. Domaćini kažu da je sala posljednji put bila puna prije nekoliko sedmica na humorističnoj predstavi Osmana Džihe.
- Gdje god odemo ovako je. U Čapljini je isto bila puna sala – komentira jedan od članova izbornog štaba dok znatiželjnici koji su došli vidjeti i čuti SDP-ove kandidate komentarišu vanrednu sjednicu Predsjedništva na kojoj se nije pojavio Nebojša Radmanović.

Protokol skupa je, čini se, već stvar rutine: čitaju se kandidati za sve nivoe vlasti iz Zeničko-dobojskog kantona, nosioci lista drže govor poredani od najnižeg do najvišeg nivoa vlasti. Govornici se redaju pored logoa gradskog odbora stranke na kojem je i grb sa maglajskom tvrđavom i postaje sve jasnije koga je većina ljudi došla vidjeti: svaka rečenica u kojoj se spominje Željko Komšić prekida se aplauzom.

Govor kandidata o standardu života u ovom kantonu na trenutak smanjuje euforiju. Zeničko-dobojski kanton je jedan od najsiromašnijih u BiH; zbog rada na crno gubi se oko 60 miliona maraka jer se u budžet ne uplaćuju porezi; lokalno šumarsko društvo je za šest godina postojanja napravilo dug od 21 milion a zbog finansijske krize samo u ovom kantonu je, prema riječima kandidata iz Maglaja, 710 firmi otišlo u stečaj.

Halilović i Bašić: Prvi put na izbore (foto: zurnal.info)Osamnaestogodišni Mahdi Halilović i godinu dana stariji Hasan Bašić iz obližnjih Klopica odlučili su preskočiti izlaganje o crnoj statistici i nadaju se da će od Komšića čuti priču o optimističnoj budućnosti. Kažu da će na izbore prvi put. Halilović za nekoliko dana uzima svoju prvu ličnu kartu. Članovi su stranke i kažu da su nešto “ušićarili” lijepljenjem plakata SDP-a i da ih je na skup najviše privukao slogan “posao za čovjeka” koga tumače na svoj način i nadaju se da će im stranka pomoći da se zaposle.
- Trebali bi pomoći – kaže Halilović i objašnjava da je sada, dok su mladi, lako: Sad se sredimo, izađemo, muzika kafići... Ali treba se ženit još malo. Kad te dijete povuče za nogu i nemaš para da mu kupiš šta treba ti spavaj otvorenih očiju.

Odlučili su se vratiti u salu kada je spomenut Damir Hadžić, šef izbornog štaba. Neko iz zdanjih redova je na to dobacio: to care.

Govori članova lokalnih odbora SDP-a čine se nevještim ali za prisutne u isto vrijeme, čini se, i nadahnutim. Njihovo iznošenje problema stanovnika ovog industrijskog grada prisutni odobravaju klimanjem glava. Neko iz zadnjeg reda ljutito reaguje na opasku govornika da nam je sve teže otići do Hrvatske: još nas pretresaju.

Reakcija mase na izlazak Komšića pokazala je da se radi o omiljenom kandidatu. Svi su ustali kada je počeo svoj govor i zašutili...
- Iza nas su teške, ponižavajuće i čemerne godine. Narod to nije zaslužio. Ničim to niste zaslužili – rekao je Komšić objašnjavajući da on vlast doživljava kao odgovornost a ne privilegiju.

Za razliku od drugih govornika Komšić se nije bavio radom i sloganima političkih protivnika. U fokusu je držao pet SDP-ovih izbornih politika koje se odnose na obrazovanje, posao, sigurnost, zdravlje i jačanje države ali je nekoliko puta posebno naglasio da uz glas njemu treba dati glas i stranci.

Dvorana kao stadion

Tokom našeg razgovora u autubusu Hadžić nam je objasnio da je to strategija stranke: izjednačiti popularnost Komšića i SDP-a.
- Prošle godine taj odnos je bio jedan naprema dva i željeli smo iskoristiti Željkovu popularnost. Prema našim posljednjim istraživanjima taj se odnos smanjio i mi se nadamo da ćemo do izbora izjednačiti pozitivan stav prema Komšiću i stranci – objasnio je Hadžić.
- Nikad neću prihvatiti da Banja Luka nije moj grad i da to nisu svi ostali gradovi u BiH. Svi ste vi moji – rekao je Komšić i tako ponovo na noge podigao sve prisutne. Kada se aplauz smirio samo je kratko dodao prije nego što je sišao sa bine: Onda sam i ja valjda vaš.

Posljednji govor večeri Zlatka Lagumdžije bio je prilično drugačiji i energičniji od Komšićevog. Kako je odustao od napisanog govora u početku je Lagumdžija na simpatičan način podsjećao na čitanje poezije starijeg pjesnika. Objašnjavao je zašto je pričao o poslu za njega najvažnija.
Lagumdžija: Priča o poslu je najvažnija (foto: Nino Maričić)- Veliki narodi i carstva nisu propadali zbog ratova nego zbog ekonomske nemoći. Ideje o kojima vam pričamo su veće od SDP-a. Naš protivnik je stanje u zemlji a ne druge stranke – govorio je Lagumdžija sa sve većim zanosom što se prisutnima, očito svidjelo, pa je završnim riječima u sali napravio atmosferu sličnu onoj kada se na stadionu postigne gol.

Moramo priznati da je i sam Lagumdžija nakon skupa izgledao kao nogometaš poslije utakmice. Međutim, vremena do polaska za Jelah je ostalo taman toliko da se napravi nekoliko fotografija za album simpatizera.

Pogled iznutra

Kada je autobus sa policijskom pratnjom došao u Jelah, svi iz autobusa su prešli na jednu stranu i sa neskrivenim oduševljenjem gledali masu. Na jednom od transparenata je pisalo: dobrodošli u crveni Jelah.

Program skupa je bio sličan onome u Maglaju. Kandidat za Parlament Federacije, Sead Rožajac, govorio je o mogućim koalicijama SDP-a.
- Mi nikada nećemo biti u partnerstvu sa onima koji razvaljuju državu BiH. Prethodna vlast nas je uvela u mrak i bijedu. Ljudi više ne vjeruju u državu i vlast, moral i pravdu – rekao je Rožajac.

Članovi SDP-a i kandidati iz ove izborne jedinice iznosili su poražavajuće podatke o stanju u ovoj opštini. Jedna od onih koje nas je posebno iznenadila jeste da u Jelahu ne postoji multietničko groblje. Grupa ljudi srednjih godina naglas je komentarisala nedavni slučaj jedne pravoslavke čija je sahrana zbog toga morala biti u Tešnju.

Dobar dio vremena za predstavljanje ideja SDP-a je, slično kao i u Maglaju, potrošen na komentare izbornih slogana drugih stranaka. Mladić koji je stajao do nas je nakon jednog od takvih komentara samo kratko rekao prijatelju: hajmo se kladiti.

Ne znamo da li ih je najava da na binu izlazi “aktuelni i budući član predsjedništva” zadržala ali su na skupu ostali do kraja. Komšić je ponovo dobio najglasniji aplauz i govor nije mogao početi sve dok masa nije prestala skandirati njegovo ime. Kladionica se u međuvremenu zatvorila.
- Godi ovo. Niko nije kamen – rekao je Komšić i dodao da narod treba zamoliti a ne tražiti od njih glas.

Skup u Jelahu (foto: Nino Maričić)

Njegov ali i govor Lagumdžije bili su slični onima iz Maglaja ali se predsjednik SDP-a posebno zahvalio stanovnicima Jelaha.
- Kada smo prije deset godina bili ovdje na transparentu je pisalo: dobrodošli u Jelah i sretno do pobjede. Danas piše: dobrodošli u crveni Jelah – rekao je Lagumdžija i objasnio da je uvjeren u pobjedu kao i prije deset godina.

Nešto kasnije na povratku u Sarajevu, dok je pregledao slike sa netom završenog skupa, objasnio nam je razloge svog ogromnog optimizma.
- Ljudi su u potrazi za promjenom. Osjećam da mnogo više ljudi ode sa skupa sa odlukom da glasaju za SDP. Došlo je do kraja. Ljudi hoće novi početak. Državu više ne vide kao apstraktnu kategoriju nego kao okvir za rješavanje najvažnijih pitanja.

Damir Hadžić nam iznosi optimistične ciljeve stranke. Na prošlim izborima osvojili su 193.000 glasova, ove godine smatraju da će dobiti 250.000 glasova i pobijediti. Smatra da SDP-u na ruku ide disperzija glasova bošnjačkih stranaka iako ima stav da ljudi trebaju glasati za velike stranke. Hadžić će sa svojom ekipom obići još desetak gradova i kampanju završiti skupom u Sarajevu prije nego što sazna koliko i za koga će glasati više od tri miliona registrovanih birača.

{slimbox images/Galerije/sdp/1.jpg,images/Galerije/sdp/1.jpg;images/Galerije/sdp/2.jpg,images/Galerije/sdp/2.jpg;images/Galerije/sdp/3.jpg,images/Galerije/sdp/3.jpg;images/Galerije/sdp/4.jpg,images/Galerije/sdp/4.jpg;images/Galerije/sdp/5.jpg,images/Galerije/sdp/5.jpg;images/Galerije/sdp/6.jpg,images/Galerije/sdp/6.jpg;images/Galerije/sdp/7.jpg,images/Galerije/sdp/7.jpg;images/Galerije/sdp/8.jpg,images/Galerije/sdp/8.jpg;images/Galerije/sdp/9.jpg,images/Galerije/sdp/9.jpg;images/Galerije/sdp/10.jpg,images/Galerije/sdp/10.jpg;images/Galerije/sdp/11.jpg,images/Galerije/sdp/11.jpg}

(zurnal.info)

DNEVNIK KAMPANJE: Haris među ženama

Smatram da su tri događaja odredila Zenicu i sva tri su povezana sa Željezarom.

Prvi se dogodio 1892. godine kada su Leon Bondy, vlasnik veletrgovine željeznom robom iz Praga, fabrikanti čelika iz Wilchelmsburga braća Moritz i Adolf Schmidt i štajerski fabrikant Hans Pengg von Anheim osnovali željezaru koju su nazvali Eisen und Stahlgewerkschaft Zenica.

Drugi se dogodio 1948. godine, kada je nova socijalistička vlast napravila prvi petogodišnji plan industrijalizacije Jugoslavije i u njemu predvidjela modernizaciju zeničke željezare.

Treći ključni događaj jeste onaj trenutak kada se u glavu doktora Harisa Silajdžića uselila ideja o spašavanju željezare. Ne mogu precizirati datum, jer nikada nisam bio intiman sa političarima pa da znam šta su u kojem momentu mislili.

...

Pokušaću ukratko objasniti kako sam izgradio ovaj istorijski dunđeraj.

Prvi događaj opravdavam činjenicom da je Zenica sve do izgradnje Željezare bila kasaba, sa mahalama, čaršijom u kojoj je bio mali zanatsko – poslovni sokak, a uz njega džamija, medresa, mekteb i groblje. Nakon izgradnje željezare Zenica je dobila vodovod, kanalizaciju, električnu rasvjetu, osnovne škole, biblioteke, pjevačke zborove, dnevne novine... Postala je gradić.

Drugi datum opravdavam tako što se broj stanovnika Zenice do kraja petogodišnjeg plana utrostručio, broj škola bio je deset puta veći (150), izgrađeni su institut, banke, hoteli, bolnica, kina, stadion, mostovi... Zenica se komotno mogla nazvati gradom.

A nakon trećeg datuma, ko god poželi može da se zajebava sa Zenicom. Nakon što je izdržala čitav rat, fabrika je konačno poklekla pred dolaskom doktora Silajdžića. Predstavljen kao spasilac, fabriku je za marku prodao Kuvajćanima, a ovi su je opet preprodali Indijcima. Indijci su pozatvarali sve pogone kojim im ne donose višestruk profit, radnike sveli na minimum i kao ostatke socijalističkog sistema, otpisali ekološku zaštitu i zaštitu na radu. Grad koji se više od vijeka oslanjao na svoju fabriku izgubio je svaki oslonac i počeo da se urušava u sebe.

...

Doktor Silajdžić je prije par dana, na javnoj tribini Žena u politici održanoj u Općini Stari Grad, hladno izjavio da je njegova stranka uspjela donijeti investicije koje su spasile Željezaru Zenica. Također je dodao da više niko ne može zaustaviti energetske projekte koji su stopirani prije dvije i po godine samo zbog straha od Stranke za BiH.

Ne znam na kakav strah od Stranke za BiH je mislio Silajdžić, ali Zeničani imaju jake razloge za paranoju. Ko je željezaru izgubio, plaši se i za energetski sistem.

...

Teško je razumjeti kako Silajdžić nakon svega može mutnu rasprodaju zeničkog metalurškog kombinata nazvati spasavanjem. Jedino opravdanje koje mi može pasti na pamet jeste činjenica da je Silajdžić takvu stvar izrekao pred salom punom žena. Možda je poželio da bude naročito šarmantan pred prisutnim damama i u nedostatku inspiracije odlučio da pravi budalu od sebe. Čest je to slučaj kod muškaraca, naročito u adolescentskoj dobi.

(zurnal.info)


DNEVNIK KAMPANJE: MOSTAR - U petak popodne blokirana jedna od glavnih prometnica!

Ovaj senzacionallistički naslov ne odnosi se na neki masovni prosvjed ili štrajk razočaranog, u pojam ubijenog i u mozak izjebanog naroda. Naime, u petak popodne, negdje od 17 pa sve do 23 sata, trg Musala i Titov most bili su blokirani zbog predizbornog skupa Stranke za BiH. Ništa čudno, reći ćete. Pa i nije. Što se čudim i čemu? U Mostaru i BiH sve prolazi, naročito takva vrsta bahatosti i nepoštivanja onog istog naroda kojem se kao obraćate. Obzirom da su u starom, mahalskom, dijelu grada skoro sve ulice jednosmjerne, Titov most i Musala su jedino ishodište tih jednosmjernih ulica. Blokirati promet na nekoliko sati petkom popodne znači da ste napravili totalni prometni kaos u gradu te izjebali ionako nervozne mostarske vozače natjeravši ih da, faktički, kruže oko cijelog grada. Ni pješaku se ne mili provlačiti kroz gužvu. Musala je poprilično velik prostor i da se tu napraviti jednaka gungula, a da ne postavite binu na sred ceste. Postoji tu jedan cijeli pješački plato na kojem možeš do mile volje tamburati i lupetati pizdarije, a da ne paraliziraš grad. No, na ovaj način se privlači puno veća pažnja. Nema veze što ti vozači jebu majku kroz majku, bitno je da te pominju.

Negdje oko 19 i 30 sati na rečenom skupu zapjevao je Mostar Sevdah Reunion te raspametio, ionako raspamećene i razgaćene, Mostarce i Mostarke. Evo igara, a bez kruha se i može. Nekad respektabilan world music sastav pretvorio se u kafansku atrakciju te sviraju, ako želite, na školskim priredbama, sletovima za druga Harisa, svadbama, sahranama, vjerskim manifestacijama, bikijadama, ama gdje god ih zovnu. Ta nemaju valjda neki kriterij, njima je svejedno, napravili su puni krug od kafane, preko velikih svjetskih pozornica i natrag u kafanu.

A onda se na binu popeo on. Koji on, nemam pojma. Nisam bio i nisam se previše raspitivao. Znam zasigurno, jer mi je nekoliko svjedoka reklo istu stvar, da kad se On pojavio na bini prvo što je rekao bilo je: „Ovo je za naše Šehide!“ Zbun!? Mnogima je iznad glave iskočio upitnik. A meni je kad sam to čuo, kao i mnogo puta do sada, pao mrak na oči.

Čije Šehide, pizda vam materina!? Ovo pitam ja. A ljut sam zbog vrlo konkretnog razloga. Naime, svake godine u 6. mjesecu odajemo počast bliskom članu obitelji koji je poginuo 1992. godine. Majka, sestra i ja, baka već neko vrijeme ne može na noge, kupimo cvijeće i odemo pred negdašnji Razvitak gdje se skupi raja sa Carine i prisjeti se svojih drugova i suboraca. Među tom rajom nikad nema niti jednog predstavnika bilo koje političke partije. Neka nema i ne treba da ih bude, daleko im lijepa kuća. Ali silno se raspizdim kad po predizbornim skupovima ti isti političari, koji nikad ne dođu odati počast poginulim borcima, krenu koristiti mog rahmetli daidžu kao nekakvu valutu za potkupljivanje naroda. Šehida i branitelja, političari se sjete samo kad treba jadnom i izjebanom narodu udariti na sentiment. Tu naravno prednjače oni koji su zemlju i uvukli u prljavi rat. Ljudi poput Harisa Silajdžića, Dragana Čovića isl. kenjaju li kenjaju. Traje dijareja već dvadeset godina. Neka kenjaju, ko ih jebe, nek' se nose u tri krasna kurca, ali neka ne prljaju uspomene na ljude od časti, koji su branili svoju kuću, mahalu i grad, pominjući ih svojim poganim jezicima. U najmanju ruku, to je uvredljivo svima koji su u ratu izgubili nekog bliskog.

Uf, eto, ispuhao sam se malčice.

Uglavnom, Mostar je odblokiran. Do naredne parade laži. A njih je, ovih dana, koliko god hoćete i koliko god vam želudac može podnijeti.

(zurnal.info)