Liga prvaka

Liga prvaka
Dobri momci na tronu
Liga prvaka
Filozofska borba ratnika i čarobnjaka
Liga prvaka
O junacima i golovima
Liga prvaka
Posljednji romantičari u turobnom svijetu

 

Nije se dogodilo ništa neočekivano. Real, Barcelona, Schalke i Manchester United rutinski su potvrdili prolaz u polufinale Lige prvaka. U poluzavršnici očekuje nas El Clasico između Barce i Reala i jedan meč, koji, na prvu, nudi puno manje neizvjesnosti, a radi se o ogledu njemačkog Schalkea i Manchester Uniteda. Schalke je prvoklasno iznenađenje. Apsolutno nitko na početku ove sezone nije ih vidio u polufinalu Lige prvaka. Posebno zbog toga što u njemačkom prvenstvu guraju izrazito loše. No, na stranu sve prognoze, ako se mene pita najljepše priče četvrtfinala ispisala su dva veterana, dvije legende europskog nogometa, koje na terenu još uvijek nude najbolje od sebe i u stanju su zasjeniti puno mlađe kolege. Riječ je, naravno, o Ryanu Giggsu i Raulu Gonzalezu. Moramo priznati i da polufinalni ogled ove dvojice nogometnih „staraca“ možemo nazvati malim privatnim El Clasicom europskog nogometa, jer će upravo njih dvojica htjeti još jednom u životu dosegnuti zvijezde u nekoj drugoj galaksiji. U ovoj našoj Giggs i Raul odavno su među zvijezdama i, čini se, nemaju namjeru ugasnuti.

RAUL

Ono što je posebno zanimljivo jeste to da u svojoj igračkoj karijeri nema niti jednu mrlju. Za njega se nikad nisu vezale apsolutno nikakve afere. Privatno i profesionalno Raul je do dana današnjeg potpuno čist čovjek. A nema uopće potrebe opisivati kakoje paklen igrač. Za nepunu sezonu u Schalkeu postao je ikona kluba. Svojom karizmom vuče cijelu ekipu naprijed. Navijači ga obožavaju. Legenda Reala postala je kult u Schalkeu. U novinskim izjavama proteklih par dana Raul tvrdi da sanja finale Lige prvaka protiv svog bivšeg kluba. Možda su Schalkeovi izgledi u duelu s Manchesterom minimalni, ali upravo ta Raulova želja, njegov san i strast koju ima, može polufinalni ogled Schalkea i Manchestera pretegnuti u korist Njemaca. Pogledajte samo snimku nakon utakmice protiv Intera. Onu snimku kad Raul prelazi ogradu i pobjedu svog kluba slavi zajedno sa navijačima. To je Raul, zvijezda koju možete dodirnuti, čovjek koji nikad nije zaboravio zbog koga se nogomet igra.

GIGGS

Još daleke 1996. godine jedan moj drugar iz Engleske je dobio jednu bijelu majicu. Na prednjoj strani majice bila je otisnuta fotografija Ryana Giggsa, a ispod slike je pisalo: RYAN GIGGS – THE LIVING LEGEND. Ej, bilo je to prije ravno 15 godina, a dan današnji Giggs igra jednako dobar nogomet kao i onda. Danas je još zreliji i svojim nenametljivim autoritetom ima još veću težinu i utjecaj na igru Manchester Uniteda. Giggs je stroj koji se ne kvari. Otkad znam za njega igra na istom nivou. Rijetko je upadao u krize, koje su u njegovom slučaju uvijek bile tek krizice. Posebno je dojmljivo da nije izgubio strast i motivaciju nakon svega što je prošao u karijeri. Ovaj skromni velški vilenjak neupitnog nogometnog znanja apsolutna je legenda kluba i europskog nogometa. Čovjek je to kojem se morate diviti. Jednako kao i Raulov, njegov privatni i profesionalni dosije je besprijekorno čist. A što sve Giggs može u poznim igračkim godinama pokazuje ona briljantna asistencija, kojom je izbacio cijelu odbranu Chelsea i gurnuo Ji Sung Parka u šansu, koju je ovaj pretvorio u gol za potvrdu prolaska ManU-a u polufinale.

Barcelona protiv Reala. Raul protiv Giggsa. Nogomet piše predivne priče i često zabljesne romantikom za koju nam se čini da je davno napustila ovaj turobni sivi svijet.

(zurnal.info)

Liga prvaka
Magija Čovjeka amajlije
Liga prvaka
Psihopat na travnjaku
Barcelona, Šahtar, Totenhem i Šalke u ¼ - finalu
Rudari rudarski, Barcelona barcelonski a Englezi talijanski
Veliki Sir Alex i mali Jose
Mourinhovo kastriranje Kraljeva
Osmina finala, prvi dio
Nešto se kuha u Donjecku
LIGA PRVAKA: Čekajući susret zvijeri i ljepotice Romantika je u nogometu postala pluskvamperfekt

EDUARDO

Dudu se polako, ali sigurno vraća formu nogometnog ubojice. U Šahtaru lagano dolazi sebi. A već u prošlom kolu je nagovijestio da ima još puno toga za reći na europskim nogometnim terenima. U ovom je u dvadesetak minuta, koliko je igrao, ponovno uspio zabiti. Uvijek je tamo gdje napadač treba biti. Sjajno prati igru. A čini se da ga je konačno napustio i strah od ozljede, koji ga je do sada sputavao u potpunom povratku vrhunskom nogometu. Njegova je životna priča svima dobro poznata. I ta priča je ono što ga čini posebnim. Lijepo ga je opet vidjeti na vrhu.

SENZACIJA KOLA: BRAGA

U prethodnim utakmicama nisu izgledali kao ekipa koja bi mogla naškoditi Arsenalu. Tim sa portuglaskog sjeverozapada ipak je iznenadio veliki londonski klub. I to, može se reći, sa stilom. Bilo je čupavo, ali ne koliko se moglo očekivati. Proteklih dana se govorkalo da će Brazilac Matheus, napadač Brage, na zimu preći u zagrebački Dinamo. No, nakon predstave kakvu je pružio protiv Arsenala u to je teško povjerovati. Junak Brage istrčao je dvije sjajne kontre, a kod postizanja drugog gola hladnokrvno je izvagao tri arsenalova odrbambena igrača.

Inače, Braga igra na zanimljivom stadionu, koji podsjeća na riječku Kantridu. I baš kao i u slučaju Kantride stadion je izgrađen u negdašnjem kamenolomu.

WHEN THE SPURS GO MARCHIN' IN

Klub iz sjevernog Londona uspio je, kolo prije kraja, osigurati KO fazu Lige prvaka. Moram priznati da mi je to poprilično iznenađenje. Na početku natjecanja nikad se ne bih kladio na tu opciju. No, čini se da su Spursi tim, koji može jako mnogo. Doduše, još uvijek djeluju kao da mogu izgubiti od bilo koga, ali isto tako mogu i pobjediti bilo koga. Koliko god pobjeđivali, još uvijek ne djeluju sigurno i prepoznatljivo, sve mi to djeluje više kao plod slučaja nego nekakvog razrađenog sustava, unatoč tome što posjeduju evidentnu igračku snagu. No, koliko sam u pravu pokazat će nastavak Premiershipa i Lige prvaka. Svakako, lijepo je čuti tipičnu englesku stadionsku buku s još jednom legendarnom navijačkom himnom.

ČEKAJUĆI EL CLASICO

Barca i Real odlično guraju i u prvenstvu i u Ligi prvaka. U ovom kolu, i jedni i drugi se ostvarili rutinske pobjede. Lakoća kojom pobjeđuju je zastrašujuća. Real je životinjski moćan, mlad, frca od ludila, koje im je ubrizgao Mourinho. Barca, s druge strane, djeluje kao fini, precizni stroj. Automatizam po kojem već godinama igraju je zadivljujući.

Naredni ponedjeljak slijedi sudar Barce i Reala. To je vjerovatno najočekivaniji El Clasico u proteklih deset godina. Oči cijelog svijeta čekaju da vide da li je zvijer zvana Real konačno sposobna skinuti s trona zanosnu Barcelonu.

AJAX

Primjer Ajaxa je možda najbolji indikator koliko se nogomet promjenio u posljednjih 15ak godina. Kultni amsterdamski kopljanici nisu više što su nekad bili. To govori da više nije dovoljno imati sjajnu omladinsku školu već je potrebna i velika kupovna moć, koja će drugima ispred nosa otimati najveće talente svjetskog nogometa.

Skoro sve škole najbogatijih euro klubova napravljene su po uzoru na onu Ajaxovu. Po istom modelu su organizirane i skautske službe. No, za razliku od Ajaxa, engleski i španjolski klubovi, prije svega, imaju puno više novca, tako da know how više nije dovoljan za najveće uspjehe. Već godinama Ajax nema ekipu, koja se može nositi s najvećim europskim klubovima. Jednostavno, imaju isti problem kao i ostatak siromašnijeg nogometnog svijeta, sve najbolje mlade igrače pokupuju im puno bogatiji europski klubovi. Bilo mi je pomalo žalosno vidjeti koliko su nemoćni bili protiv Reala. Romantika je u nogometu postala pluskvamperfekt. Jebiga.

REBEL, REBEL

No, još ima ljudi, koji nas podsjećaju na romantična vremena. Pobunjenik u kopačkama nije promjenio ćud. Legendarni Eric Cantona ne spada u priču o ovogodišnjoj Ligi prvaka. Ono zbog čega ga se mora pomenuti jeste njegov posljednji javni istup u kojem poziva na rušenje sustava u Francuskoj. Ideja je pomalo sumanuta, iako na prvu zanimljiva. No, tko zna kakav bi kaos izazvalo povlačenje privatnog novca francuskih građana iz banaka.

Cantona je uvijek bio drugačiji. U stavu s kojim je igrao, načinu na koji se ponašao na terenu i izvan njega, bilo je nešto od revolucionara starog kova. Eric je bio i ostat će nogometna partizančina. Njegov utjecaj na francusku i englesku javnost i danas je ogroman. Ideja, koju je iznio, nije izazvala samo puke novinske komentare već i komentare nekih od vodećih francuskih ekonomista. Dakle, njegovim su se prijedlogom pozabavili i neki jako ozbiljni ljudi užasnuti mišlju da bi puk mogao slijediti King Erica. A Eric je i dalje rebeliozan. I dalje njegovi javni istupi imaju sve komponente zbog kojih je bio obožavan kao igrač. Cantona je naprosto legenda u svakom smislu. I nikad ne zaboravite: You play to fight the idea of losing!

(zurnal.info)