







DOM
sto
dva fildžana
jednostavan osmijeh
nadnesen nad spokoj bakrene džezve
pepeljara sa nekoliko čikova
poredanih kao kamenje Stonehengea,
slika u pozadini: otac u JNA.
u najlonskim oknima dršće misao -
naš dom nikada do kraja nije obasjalo sunce
uvijek je bilo kutova u kojim se mreškala tama.
( Iz neobjavljene knjige Zvijer iz hotelske sobe )


Simpathy for the Amfilohije
(Amfilohije Radović, sa debi-albuma It’s Only Money & Power, But I Like It)
Dozvolite da se predstavim
Radović, Amfilohije Radović
Ali to nije moje pravo ime
Ja sam čovek bogatstva i moći
Ja sam Božji gnev na zemlji
Agire je za mene malo dete
Već dugo sam ovde, u dolini plača
Koju natapam tuđim suzama
Uvukao sam se u mnoge duše
Ispunio sam mnoga srca mržnjom
Neka kucaju u ritmu koračnice
Ali moja misija još nije završena
Bio sam tu i kada je Sloba
Imao svojih pet minuta
Stavio sam kamu u desnicu Izabranog
Od Boga i od naroda serbskog, najstarijeg
Blagoslovljeno sečivo, poškropljeno svetom vodicom
Paralo je neverničke utrobe
U novom krstaškom pohodu
Osveta je moja, ali On će je izvršiti
Pleased to meet you
Hope you guess my name, oh yeah
But what’s puzzling you
Is the nature of my game, oh yeah (woo woo, woo woo)
Vukao sam se kao prebijeni pas
Kada je došlo vreme za promene
Čamio sam u keliji sa 5 zvezdica
Zagledan u pupak prebirao
Brojanicu sa mrtvačkim glavama
Birao sigurnu ruku za snajper
Čekao sam svoj čas
Najzad, suknuo je otrov iz Zmijinog zuba
Pravo u srce promena, precizan kao Božja promisao
Tekućina spravljena u mojim retortama
Tokom nadgrobija, dok sam bljuvao
Mržnju po strvini, nešto se u meni smejalo
Možda Kezilo, možda neki drugi podstanar
Grohot se orio u moždanim vijugama
Plavio svaku ćeliju trošnog tela
Smeh je izbijao kroz pore poput znoja
Talasi slanog smeha zapljuskivali su hram
Na lađi spasenja davljenici su disali na škrge
Kamere ništa nisu zabeležile
Pleased to meet you
Hope you guess my name, oh yeah
But what’s puzzling you
Is the nature of my game, oh yeah (woo woo, woo woo)
Vikao sam: „Ko je ubio Zorana?“
Mada smo to učinili vi i ja
Igrao sam kazačok na svežim humkama
Izvodio striptiz uvijajući se oko krstače
Pokazivao pukovničke epolete istetovirane na ramenima
Molim vas, dozvolite da se predstavim
Ja sam čovek bogatstva i moći
Postavio sam zamke za naivne i nevoljne
Neka ostave svaku nadu i dođu u moju jazbinu
Pleased to meet you
Hope you guess my name, oh yeah
But what’s puzzling you
Is the nature of my game, oh yeah (woo woo, woo woo)
Svaki pandur je lopov
A svaki ratnik svetac
Par – nepar, crno - belo
Zovi me prosto Nepomenik
Ali ne izgovaraj moje ime ni u snu
Jer dolazim sigurno kao Fredi Kruger
Surfujući na talasu žileta
Ako me sretneš na ulici
Videćeš dva voda vojske, čitavu legiju
Upravo pristiglu iz Gadarinskog jezera
Tamo je pokušao da me udavi onaj ludak
Ali sam mu brzo došao glave
Kad me sretneš, celivaj mi ruku
Pokloni se Božjem izaslaniku
Daću ti kap crne blagodati
Urezaću ti se britvom u sećanje
Pamtićeš me po zlu
Pleased to meet you
Hope you guess my name, oh yeah
But what’s puzzling you
Is the nature of my game, oh yeah (woo woo, woo woo)
A sada mi reci kako se zovem
Da li pogađaš moje pravo ime
Reci mi brzo kako se zovem
Ili ćeš ćutati zauvek
(Pjesma se nalazi u knjizi Vreme smrti i razonode koja će uskoro biti objavljena u beogradskom ogranku V.B.Z-a.)

Komova revizija:
Komunizam i kako ga se rešiti
Komunizam je pošast
slična otrovnoj peruti.
Komunisti dave naš rod
zato što su židovi masoni i pederi.
Uprkos pederastiji
uspevaju da ostave potomstvo.
Deca komunista
takođe su židovi masoni i pederi
i jedu kao vaške
zbog čega često oboljevaju od tifusa i gangrene
ali nažalost uvek prežive.
Komunisti ne daju ljudima
ljudsko pravo i slobodu
i vrckaju kad hodaju.
Komunisti su debele bradate izelice...
ili tako nešto.
Žive u pećinama
i bacaju bombe na nevine ljude i kulturne okupatore.
Nastali su u epruveti
kao sida.
Mrze slobodno tržište.
Jedini poznati lek protiv komunizma
jesu četnici.
Kada su laboratorijski ojačani
miropomazanim Mitom Ljotićem
i Svetim Nikolajem
onda su retard-četnici.
Miropomazani i Sveti
nikada nisu vrckali
ali umeli su sa židovima
koji su vazda bili debele bradate izelice...
ili tako nešto.
Postojbina četnika je Australija.
Tamo je s proleća moguće čuti
kako četnici nežno chatuju
u sezoni parenja
puštaju se u promet na slobodnom tržištu.
Četnici se tu bave fudbalom i tenisom
i obredno se hrvaju sa ustašama
iako prevashodno mrze komuniste
kao i ustaše uostalom.
Krleža je bio komunista
ali i ustaša.
Mrzeo je sam sebe.
On je vrckao kad hoda
i pravio je jame da lovi četnike
što Nikolaj nikada nije radio
on je pojao samo nad Mitinom rupom.
Krleža je bio debela bradata izelica...
ili tako nešto.
Četnički kauboji nose ekstravagantne frizure
kao i lenjingradski kauboji
samo što su ove kudrave
i stoje uspravno
što je simbol potencije
i zbog čega su u narodu poznati
kao jajoglavi ratnici podzemlja.
Treba znati da su četnici
podvrsta klokana
štoćereći da imaju dvostruki falus.
Jedan deo nazivaju kurcem prevelikim
a drugi ražnjem životinjskim.
Ponosni na ovo svojstvo sveto dvojstvo
na čelu nose svoje simbole klokarde.
Za razliku od klasičnih klokana
četnici su antipašisti.
Bore se protiv paše turčina
koji ljudima ne da ljudsko pravo i slobodu
mada prevashodno mrze komuniste
te su odličan melem.
Četnici se mahom dobro slažu
sa hrabrim disidentima.
Hrabri disident Dobrica
nikada nije vrckao
ali želeo je da jebe Tita.
Zbog te želje četnici mu oprostiše
što se vozio na Galebu.
Tito ga tada pogleda
i reče sebi u bradu
Mali Gedžo hrabri borče
i romana stvaraoče
lep si mi ko jednooka zmija
al vala me nećeš jebat!
Posle je Dobrica proteran na Dedinje
odakle već čitav vek
predvodi antipašizam i vodi pregovore.
Disidentu mlad majore
pogledaj me jednom nežno
ispod dugih trepavica
da ti viđu toke na mudima
disidentu predsedniče dekadentu
kolike ti toke izbušiše kuršumi
mučki čete komunista.
Tito je vrckao dok hoda
što će ostati zabeleženo
u narodnom gospel stihu
Walking spanish down the hall.
Tito je bio debela bradata izelica
ili tako nešto.
(Fragment poeme Opera za dinar iz knjige pjesama Lirika pasa koja uskoro treba biti objavljena u zagrebačkom Algoritmu.)