Praktična žena

Očajnički tražeći G tačku

dženana alađuz

Više cipela, manje godina, veće grudi, manji guzovi, deblji novčanik, kraći jezik, zar tražim previše? I zašto to ne mogu ostvariti k vragu? Nije kao da tražim od Djeda Mraza da mi podari još jednog muža, evo hipotetski da kažem, ne odnosi se na nikog posebno, od 21 godine, atletske građe, gigantskog uma (hihihi), željnog da me zadovoljava na sve moguće načine.

ZAR JE KAROLINA BOLJA

Nije da tražim da doživim lično ja imenom i prezimenom a ne neka Karolina S. iz Texasa taj mitski višestruki orgazam. Tražili smo mi tu G tačku predano i duboko, ponekad sam se, iskreno, znala zapitati da li da zovem kapetana Nemu u pomoć. Ali rekao mi je najdraži onu narodnu „strpljen-spašen“ jer kaže recesija je, mnoge stvari fale u društvu pa eto nekako se živi i talja, ali doći će doba zlatnih kašika, biće i nama bolje. Nisam baš sigurna otkud zlatna kašika u ovoj priči osim ako neće pomoću nje da otvori sebi vidike, ali nekako ne vjerujem, izmišljen je spekulum davno..nego skrećem s teme.

Čim sam poželjela više cipela, manje godina i tako dalje neki mi je glas rekao ma zaboravi, nema šanse. Nije baš tim riječima, više kao Draga Dženana, nema ti druge nego da Goran na brzinu završi za plastičnog hirurga i sve gore navedene želje će ti se ispuniti. Ali poenta je ista - nema šanse!

Zašto? Jer su manje vrijedne nego želje mama i tata – bože zdravlja a sve ostalo će doći samo? Znate onu samo nek je živa glava na ramenima...

Mislim ne želim ja sad ispasti nezahvalna i gluplja no što jesam te reći da zdravlje nije važno. Naprotiv, otkad imam El Ninu k`o djetlić sam, je l vidim drvo kucam. Ali meni je ta vrsta želja uvijek bila rezervisana za roditelje, nane i slično a ne za mlade, za mene na primjer!

Zašto ne mogu imati cool želje i u svojoj 36toj? Gdje su ta mitska stvorenja spremna da ti uzmu dušu ali - što je važnije - ISPUNE želje? Majku mu što je Faust bolji od mene?

ZAR JE VRABAC BOLJI

Možda je rješenje ne željeti ništa. Ne vidjeti ništa što te može uznemiriti ili navesti na unutrašnji dijalog. Evo sigurna sam da bih bila mirnija da nikad nisam vidjela kako u trikou izgleda tamo jedna žena iz Žurnala koja mi isplaćuje honorar. Posve je lako laskati joj dok brojim novac da je baš fina i lijepa djevojka. Ali kad sam je vidjela na sportu, kako se njoj ništa ne ljulja, pa nema onaj tako tipični ženski stomačić, a sa nadlaktica joj ništa ne visi...uostalom, taj sport je uvijek bio jedna svinjarija.

Evo dok ovo pišem shvatam da pišem budalaštine. Naravno da jesam izgubila pravo na promjene, tačnije nisam ih nikad ni imala. Jer sam proizvod, jer živim u okruženju, dišem, jedem, pijem razmišljanja: samo nek je živa glava na ramenima, strpljen spašen, ko žurio vrat slomio. Sa majčinim mlijekom sam usisala da nije blago ni srebro ni zlato,već je blago što je srcu drago. Do juče sam vjerovala da je bolji vrabac u ruci a ne golub na grani. Dok nisam pogledala, ali zaista pogledala u tog vrapca i vidjela ga onakvog kakav jeste – sladak, ali mal, nekakav mršavucan i potpuno, apsolutno, dosadno smeđ. Misliš ja sam na strani žena ali to je isto kao da se neko loži na ovogodišnju Patti Smith pored Verene.

Ali džaba ovaj moj novi uvid. Onog trenutka kad sam rekla želim veće cice odmah me ošamarila Griža Savjest i rekla fuj srami se a mir u svijetu? Na manje guzove i deblji novčanik pljunula me je u lice jer nisam poželjela ništa dobro svojim roditeljima, najdražem, medenoj, već čisto i jedino sebično sebi.

Da li je to rezultat odrastanja? Tome treba da služi moje akumulirano iskustvo i stečene vještine? Sposobnost svađanja sa samom sobom i gađenja nad aspiracijama je kao neka komparativna prednost, šta li?

(zurnal.info)