Praktična žena

Na motoru kroz Jugoslaviju, s pokojnim mužem

Dženana Alađuz

Poslije mnogo, mnogo, vremena imali smo spavaću sobu samo za nas dvoje. Bez djeteta na ruci i mačka na nozi. Samo naša dva tijela jedno na drugom, jedno po drugom, jedno pored drugog. Nisu mi smetale pidžame dubokog kroja i još debljeg pamuka. Ni jorgančina koja se poput garote omota baš gdje ne treba. Jutarnji zadah sam ispila kao limunadu. A kad me je zagrlio rekla sam čast mi je i gurnula nos u potpazuh, kao da je majčino krilo.

ZLOČESTA MISAO

Ne znam jesam li to već rekla ali poslije mnogo, mnogo vremena imali smo spavaću sobu samo za nas dvoje. Dugo nismo imali bolji seks. I to ne samo zbog te samoće, nego zato što je negdje, u roditeljskom dijelu mozga, stalno vrebala misao da radimo nešto zločesto. Zaboga, mi se zabavljamo a dijete je samo u krevetu, ko zna šta joj se dešava. Pobogu možda se i otkrila?!!! Šta kad moja mama sazna da smo je prebacili u drugu sobu, hej, a tek su joj dvije godine? Čovječe, osjećala sam se napeto kao da vodimo ljubav u roditeljskoj kući.

Definitivno smo pogrešno ustrojeno društvo. Toliko skrivamo i seks i sve u vezi tjelesnosti od djece dok ne uđu u srednje doba, a potpuno nam je normalno da dijelimo istu sobu pa čak i krevet do duboko u godine. Dok za stolom ili pred tv-om ni riječ ne govorimo o tome šta se može desiti sa tijelom dok odrasta, dok previđamo njihove strahove zbog polucija ili prve mjesečnice dotle kad ono zaspe u mraku poput lopova ukrademo nekoliko trenutka olakšanja, kao da su djeca osim što su djeca i luda i gluha...

Naravno da ne treba dijete čim se rodi šutnuti u ostavu, nek se čeliči. Niti uzeti milionski kredit za veći stan ako imamo samo jednosoban. Ali jedno je jasno - ne živimo svi u udžericama gdje je nas 12toro na 5 jogija pa se na majku sveže zvono da ne bi ograjisala. Kako to da nam je onda um ostao u kamenom dobu kad smo svi oko jednog ognjišta jeli i spavali skupa? Koliko vidim na horizontu, u skoro svakoj porodici dijete je obavezno da spava u roditeljskoj sobi, a najbolje u krevetu, do njegove/njene duboke zrelosti. Nije jedna majka ispratila dijete u vojsku iz roditeljskog kreveta. Dok mu tata maše iz trpezarije sa svog momačkog kauča.

NESLUĆENE SLOBODE

Znam o čemu se radi. Svaki vražiji dan se borim s porivom da idem linijom manjeg otpora samo da dobijem priliku da zaspem prije deset ne bih li nekako napunila baterije. Svi mi ustajemo haos rano, peremo, peglamo, usisavamo, trčimo po svjež hljeb, jednom rukom kuhamo, drugom se češljamo, da izađemo minimalno pristojni iz kuće...Na poslu se grizemo pola vremena jer provodimo 8 sati sa nakim kretenima umjesto s djetetom koje nas treba i koje nas tako rijetko viđa pa onda smućeni od griže savjesti u 6 naveče trčimo po to dijete i grlimo ga, hranimo, kupamo, pročitamo 2,5, stranice slikovnice, samo misleći jednu jedinu misao: o bože kako mi fali, jesam grozna majka i da hoće zaspati što prije, možda ako je zagrlim kao kad je bila beba vidi kako fino miriše šta sad ti hoćeš da me pokriješ dobro hajd molim te ti uključi mašinu i odledi supu za sutra hrk zzzzz hrk zzzz.

I eto ti ljepota bračnog života. Neslućenih sloboda koje ti obećavaju roditelji jednog dana kad odrasteš pa se udaš i odseliš možeš raditi šta god želiš ali dok si pod mojim krovom...Koja mi je razlika u životu tad i sad? U oba slučaja ako hoću šta da radim moram u potaji, najbolje pod pokrivačem i to tiho, tiho da se niko ne probudi. Baš sam slobodna.

Nije fer. Naši roditelji, stare tetke i pratetke, stričevi znali su kako se živi a vidi šta su od nas napravili. Neki dan mi tetka dok namješta suknju propisne dužine u propisan položaj usput reče kako je sa svojim pokojnim mužem znala na motoru obići cijelu Jugoslaviju. Slušam i gledam ja tu ženu za koju sam duboko bila uvjerena da sam joj neophodna da je bar pred kraj života oslobodim stega i normi društva koje tako bogobojazno poštuje i fino osjetim kako mi na glavi rastu magareće uši. Pred očima mi krenuše slike mojih roditelja na motoru, pored fiće, zamršenih kosa i velikih osmijeha negdje iznad nekog mora sa nekim stranim ljudima koji ih grle, majica bez grudnjaka, preuskih hlača i proslava novih godina po hotelima dok smo mi blaženo spavale i pomislim, e baš sam magarac.

(zurnal.info)