Tanja Stupar Trifunović: NESTOR

tanja stupar trifunović

Nestor u borbi protiv globalizacije


Poželjno je biti agažovani pisac koji javno govori svoje mišljenje za ili protiv

globalizacije nacije pičke materine

sramno je biti bez stava bez sredstava bez sebe sama

danas

Nestor putuje u Bosnu s malim bedžom na kojem piše kako je on protivnik

globalizacije

stoji na trgu nevin i čist sa naočarama i šarenom maramom oko vrata kao pionir novog rajskog svijeta

zamišljam Nestora na gradilištu među zidarima koji veselo psuju sami sebi majku pripiti i ludi na plus četrdeset zamišljam Nestora u rovu Nestora kako u jednom danu na dvije različite strane u istoj zemlji slavi dan borbe protiv agresora i plače za poginulim saborcima zamišljam Nestora u izbjegličkoj koloni sa babama u crnom koje kukaju plaču i govore e moj sinko

zamišljam Nestora kako u šizofrenoj atmosferi ima amneziju i zaboravlja svoju Holandiju svoju Englesku svoju lijepu sobu iz koje je doputovao da se bori protiv globalizacije

zamišljam Nestora u sopstvenom krevetu kako ga more nesanice trza se u snu

i strijepi jer odsvukud mogu doći neprijatelji izdajice i potkazivači

iz kreveta zida žene i iz sebe sama

Gledam Nestora u oči ljubazno mu se smješkam i na sva njegova pitanja odgovaram

potvrdno

da Bosna je lijepa zemlja priroda zelenilo brežuljci

da volim hrvatsko primorje poznajem vrlo dobro tamo sam se rodila

da lijepo nam je družimo se

mi smo svi ovdje prijatni i gostoljubivi ljudi

Fin neki čovjek taj Nestor. Sretan put Nestore. I dođi nam opet.


Zamršeno klupko porodične istorije


Gledala sam na buvljaku slike austrougarskih oficira

ušiljeni brčići visoki zalisci

pet eura komad

Moj pradjed je bio austrougarski vojnik

da je poginuo nikad se ne bi rodio moj djed

djed je u partizanima preležao tifus da je umro

nikad se ne bi rodila moja majka

Mamu je umalo pojela krmača

da je pojela ja se nikad ne bih rodila

Kad je pukao kondom znala sam

da je moja kćer

odjek beskrajnog DA u svemiru


Pjesnik je pisao o lomnim školjkama...


Pjesnik je pisao o lomnim školjkama

raznim cvjetovima i prskanju iz nečega po nečemu

shvatila sam da su se seksali

on i neka divna žena zbog koje mu se to radi često

Nisam bila oduševljena

ni zavidna

o da i mi to radimo

i nismo cvjetovi

ni vodoskoci


Imamo stomake

male

ono kad nisu zategnuti a nisu još ni stomačine

tvoj je dlakav

moj nije

onda se oni dotiču

a imamo i ono što je nepristojno

govoriti u pjesmama

i živi niže stomaka

tuda plivamo jedno ka drugom

to je već poetičnije

jako dišemo

i znojimo se kao životinje

gotovo da ne povjeruješ da nam je lijepo


Nismo mi neki cvjetovi

iako volimo čitati pjesme

koliko god da se trudimo

opet smo samo obične svinje


Podražavali smo pjesnika

ne bi li shvatili zašto laže

ili se stvarno možemo prskati cvjetovima

kliziti niz lomne školjke zavlačiti jedno drugom unutra u mjesto

gdje je po pjesničkom nacrtu mjesto duši

jednom na podu osjetili smo jedinstvo svijeta

jebiga ako sad ne procvjetamo

onda ne znam


Život varvara


Zasjeda je iza ćoška

nova zabavna emisija novinari su tužni proizvođači zabave

SAMO ZA VAŠA TJESKOBNA POPODNEVA

ne odustajem iako gubim nekoliko puta za redom

poražen sam vojnik svakodnevnog na pijaci među muvama pradaizom

i trgovcima koji varaju na vagi


Razumješ li me rupa na gaćama je znak dobrodošlice

supa s povrćem je znak pažnje

slina u ustima požuda je

znam šta će biti

ovakve priče se ne sviđaju mračnim dalekovidim proročicama

već je sve jasno

kojeg će psa pregaziti auto ko u komšiluku cijedi dušu na prozoru

koliko traje naš snošaj s poljupcima dahtanjem pauzama kašljem

i da ćeš ti poslije pojesti narandžu


znano je i o partijama koje pobjeđuju na izborima

ko posluje u plusu ko ima dvorac među nogama ko skriven kao Luis Sernuda u potaji grli svoga dragog

Jednako neozbiljni kao državni vrh mi se sunovraćujemo u sebe opljačkani smo opljačkani naši varvari u nama dobro su obavili posao čini se kao da nemamo više ništa


Dragi moj

sve je ovo jedna takva zajebancija

Kud god makneš

varvari plaču poslije rata


Varvari i poezija


S varvarima nije lako

Ništa im ne valja

Oni preziru poeziju

pjesnike zovu plačipičkama

ne vole pjesme o ljubavi

ne vole ni kad psuješ

jer to mogu i oni

ako pišeš o lijepom malom anđelu

što ti se nekad priviđa po sobi

reći će ti da sereš i da si lud


Takvi su varvari

mrze pjesnike jer misle da su hulje i neradnici


Takvi su pjesnici

hulje i neradnici


Ono što svi žele biti

(zurnal.info)