Euro/jedanaesti dan

Glup navijač u Gdanjsku je jednako glup i u Mostaru

marko tomaš

Nedavno sam u Sarajevu pričao s prijateljima kako se u odnosu na naš glavni grad, a uzimajući u obzir crnu kroniku, Mostar doima kao nekakva mormonska zajednica. Sinoć sam se, pak, ugrizao za jezik.

Sjedimo tako mi sinoć u našem sastajalištu, tridesetak metara od Španjolskog trga, pijemo pivo i gledamo doktorsku disertaciju Slavena Bilića na TV - u. Komentiramo, nerviramo se, skačemo na Rakitićevu šansu, psujemo Wolfganga Starka i, uopće, radimo sve što prosječan ljubitelj nogometa radi kad gleda utakmicu. Utakmica je završila porazom Hrvatske, ali svi smo bil složni u tome da Vatreni s turnira odlaze visoko dignutog čela.

ETO RULJE!

Komentiramo kako je Bilić evoluirao od bečkog dječaka, koji ne zna suspregnuti radost u ključnom treutku, do čovjeka koji je taktički potpuno pokopao Vicentea Del Bosquea. Hrvatska je svo vrijeme navodila španjolsku igru tamo gdje je htjela, a posljednjih dvadesetak minuta i u potpunosti držala u šahu svjetske prvake. Roba i Zoka nam naručiše još jednu turu, valjda da lakše podnesu moja lamentiranja, a meni zazvoni telefon. Javim se ja kad Nedim govori da u našem smjeru ide gomila nabrijanih navijača.

I, stvarno, za nekih desetak minuta pred "Staklenom bankom" se stvorila gomila petnaestogodišnjih ustašića. Bili su naoružani ciglama i kamenjem, a pred sobom su gurali zapaljen kontejner u pravcu policijskog kordončića. Nazvat ćemo to kordončićem jer u tom trenutku na Bulevaru nije bilo više od 15ak policajaca. Ovih golobradih golomozgana je bilo dvjestotinjak.

Isprva mi je bila smiješna ta gomila dječurlije koja urliče, ali kasnije sam se ozbiljno zabrinuo. Naime, netko je "odgojio" tu djecu koja gradom uzvikuje "mi smo ustaše" isl. Netko ih je odgojio da ruše vlastiti grad. Ako su nam oni budućnost bolje da odmah izvršimo kolektivno samoubojstvo.

No, s obzirom da na suprotnoj strani nisu imali suparnike kretenčići su krenuli u sukob s policijom. Mi smo sa šanka posmatrali kontejner kako gori na sred ceste, kamenje koje leti u pravcu policije, djecu koja pokrivenog lica urliče nacističke parole, gledali smo policajce kako poskakuju izbjegavajući kamenice i kako te iste kamenice podižu sa ceste i bacaju ih natrag u pravcu ove majmunolike horde.

Nisam mogao vjerovati da policiji treba toliko vremena da reagira. Kako god okreneš ovo je ipak dječurlija koja se krenula povlačiti čim je prema njima krenulo dvadesetak "kornjača" lupajući pendrecima o štitove. Odavno nisam pustio suzu, a, svakako, suze koje izazove suzavac teško da su iskrene tako da ću ove sinoćnje što prije zaboraviti.

PORAZ MALOLJETNE BOJNE

Hrvatska-Spanjolska-0-1-Bilic-Odigrali-smo-herojsku-utakmicu_ca_largeKakogod, policija je u roku od deset minuta potisnula dječju bojnu skroz do Avenije gdje su nekoliko najnabrijanijih i uhapsili. Nekoliko puta mi je došlo da izađem na cestu i počnem dijeliti šamare, ali sam jako brzo shvatio da ne treba kažnjavati neodgojenu balavurdiju nego njihove roditelje. I, stvarno, da sam na mjestu policije sinoć bih krenuo zdušno hapsiti tu djecu i onda ih natjerati da me odvedu kući kako bih pohapsio njihove "roditelje", mame i tate majmune.

Mislim, kakav to debil vlastitu djecu odgaja u ustaško - nacističkom duhu? Kakve to spodobe odgajaju male ljude pune mržnje? Tko je taj čije dijete je u hadezeovskom duhu naučeno da ruši vlastiti grad, kida prometne znakove, pali kontejnere i baca cigle na policiju? Stide li se ti ljudi imalo? Hoće li ovi klinci dobiti nekakav cerfew? Znaju li oni da su te kamenice bacali na policajce Hrvate koji kući isto tako imaju djecu? Znaju li da je taj kamen u glavu mogla dobiti moja sestra koja o nogometu zna tek da je lopta okrugla, a i to je čula od Igora Štimca i Refika Šabanadžovića? Mogli su nastradati i studenti iz Slavonije koji su sjedili s nama pa i njihovi vlastiti didovi koji truse lozu za marku u "Kamenoj bašti" nadomak Španjolskog trga. I, znate li vi da naša policija baca suzavac a da nema nikakve zaštitne maske pa plačući dolaze na pojilo i s velikim oduškom eksiraju ponuđeno pivo? Mogli su nastradati samo navedeni ljudi, jer nikog drugog tu nije bilo.

Nije to, sve u svemu, djelovalo jako stravično. Više je sličilo na nekakvu grotesku, ali grotesku koja opominje. Slični su mamlazi, otprilike na jednakom stupnju razvoja kao i mostarska balavurdija, ponovno bacali baklje na teren stadiona u Gdnjasku. Glup navijač u Gdnjasku je isto tako glup i u Mostaru.

A Hrvati mogu biti ponosni na svoju reprezentaciju. Mogu žaliti što Slaven Bilić odlazi s kormila nacionalne momčadi. Španjolci su imali posjed lopte, ali sve je to bilo jalovo i igrali su na djelovima terena gdje ih je usmjeravala Bilićeva momčad. Posljednjih dvadesetak minuta bili su i ozbiljno zabrinuti, jer gol Hrvatske značio bi njihovo ispadanje s turnira. No, sreća sinoć nije bila naklonjena Bilić Boysima. A Španjolci se mogu zabrinuti, jer je Hrvatska pokazala svima kako se može i treba igrati protiv, vjerovatno, jedne od tri najveće reprezentacije u povijesti igre. Šteta je ove Hrvatske, jer su pokazali da su sposobni za velike stvari, a nakon Španjolske ostaje im gorčina jer su valjda tek sada svjesni da su trebali i morali pobjediti Italiju od koje su, objektivno, bolja ekipa. Bilo kako bilo, Hrvatska reprezentacija zaslužuje poštovanje i naklon zbog svega što je odigrala na ovom turniru.

Talijani su rutinski odradili posao protiv Iraca. Džaba otočka borbenost kad tu nema materijala ni za šta više osim za pobjedu protiv BiH u prijateljskoj utakmici. Italija s ovakvim pristupom može puno. No, već će četvrtfinale pokazati koliko je to zapravo.

ČOKOLADNI NEREDI

U petak, 22.06. na Španjolskom trgu u Mostaru dogodit će se organizirani "Čokoladni neredi". Ova facebook inicijativa ima za želju pokazati svima da normalan svijet u Mostaru ipak nije manjina. Naime, svi ljudi koji će prisustvovati ovim "neredima" trebaju ponijeti ploču čokolade koju će na licu mjesta zamijeniti s nekom drugom osobom, po mogučnosti s nekim koga prvi put vide u životu. S obzirom na vrućine koje ovih dana vladaju u Mostaru, umjesto krvi, ovaj će put niz usta i prste Mostaraca teći čokolada. Svaka čast Ivanu Roziću i ekipi na ovoj simpatičnoj ideji.

(zurnal.info)