blog

IZBORI 2012: Nek se stide oni koji nisu glasali!

Eldin Karić

Neka je na sramotu onima koji nisu izašli na izbore ili su svoj listić učinili nevažećim.

Poslije ove rečenice izgubit ću mnogo prijatelja ali neke stvari ne mogu ostati neizrečene. Iskreno, koliko god se trudio ne mogu da shvatim kakva je politička odluka ne izaći na izbore. Kao ono, nema se za koga glasati. Ili, neka glasa onaj ko ima za koga!?

Zvuči otrcano, ali šta oni koji nisu glasali imaju prigovoriti onima koji su glasali za, štajaznam, SDA, SDP, SNSD, HDZ..., ili HSP, SBB? Oni su glasali i izabrali su šta žele, a drugi nisu glasali i dobili su ono što ne žele. Gdje je tu logika?!?

Kažu, oni su glasali da bi sačuvali svoj posao, funkciju... Dakle vi niste glasali kako bi oni sačuvali svoj posao, funkciju..., da bi imali nekog svog na bitnoj funkciji. Poništavanjem listića ili neizlaskom na izbore indirektno su podržali nepotizam, korupciju, organizirani kriminal. Ili možda misle da nisu. Možda misle da nisu glasali pa nemaju ništa s tim. Nažalost, ne ide to tako. Nije ovo seks za jednu noć. Ne može se dan poslije reći: a, ne, nisam ja ništa radio, ili radila. Iako ne glasate - učestvujete na izborima. Oni koji glasaju zapravo glasaju i u ime onih koji to ne žele.

Ako od deset ljudi samo troje odluči da glasa, i dvoje od njih izabere svog lidera, to je jednako kao da je šestoro od njih deset izabralo tog istog kandidata. Matematički, šezdeset posto krivice, ili zasluga, zavisi kako gledate na rezultate ovih izbora, ide na dušu onih koji nisu glasali. Pitanje za sve one koji su poništili svoj listić ili su odlučili 7. novembra da zaobiđu izborna mjesta: možete li se nositi s tim saznanjem?

Ovdje birači izlaze na izbore kao u kladionicu: SDP ima jakog kandidata, staviću 1 X na njih; ili SDA će mi omogućiti posao – fiksna dvica... Male stranke uglavnom završe kao Željo ili Široki u kvalifikacijama za Ligu Evrope. Čekaju novu priliku unaprijed spremni na poraze.

Neki kažu, nema se za koga glasati. Nije tačno, ima. Izbori su završeni i bit ću krajnje subjektivan i lokalocentričan: na mojoj općini ste imali za koga glasati. Ako oni koji svjesno apstiniraju od biračkog prava smatraju da nijedna od vodećih političkih partija ne zaslužuje njihovo povjerenje, mogli su glasati za stranke koje do sada nisu imale priliku da se iskažu, pa čak ni da se osramote.

Bilo je tu ljudi koji su svojim dosadašnjim angažmanom sigurno zaslužili da dobiju povjerenje i pokažu koliko mogu učiniti za svoju lokalnu zajednicu. Na području općine gdje ja živim mogli su glasati za Irinu Lovrić, recimo. Lično ne poznajem tu gospođu. Nikada se nismo sreli i nisam imao tu čast da je upoznam. Ono što znam dovoljno mi je da vjerujem kako jedna takva osoba može uvesti neke nove modele političkog aktivizma u jednoj lokalnoj zajednici.

Za one koji ne znaju, Irina Lovrić je vjerovatno prvi aktivista – zviždač u Bosni i Hercegovini. Radeći u javnoj službi otkrila je slučaj korupcije u organizaciji gdje radi. Iako je postojala realna opasnost da izgubi radno mjesto prijavila je slučaj nadležnim institucijama. Vrlo brzo njen život je postao pakao ali nije odustajala. Uprkos prijetnjama, nastavila je da istražuje i javno iznosi i druge slučajeve korupcije, kako na njenom radnom mjestu, tako i u drugim državnim institucijama. Njen čin ohrabrio je državne službenike, poduzete su brojne aktivnosti kako bi se takvi ljudi zaštitili i vrlo brzo možemo čekivati da se u Bosni i Hercegovini donese zakon o zaštiti zviždača.

Iskustvo sa borbom protiv korupcije vjerovatno je navelo Irinu i slične njoj da se okušaju i na političkoj sceni.

Zasigurno u svakoj općini u BiH ima neka Irina, neko iz ulice ili mahale ko ide glavom tamo gdje mnogi neće ni izbornim listićem. Ako mislite da to što oni čine nije vrijedno vašeg glasa, onda ništa. Sretna nam Nova 1990.

(zurnal.info)