Kebini zapisi

Daj mi osam guma: četiri državi, dvije tebi, dvije meni

Piše: Ozren Kebo

1.

Ovo je vrijeme štednje.

Odnosno, ovo bi trebalo biti vrijeme štednje. Štedjeti bi trebali svi i na svemu. Države širom svijeta pokušavaju sve što se može pokušati, ne bi li se ublažile posljedice krize. Odgovorni političari eksplicitnim odricanjem i programskom skromnošću poručuju građanima, svojim biračima, da ozbiljno shvataju situaciju i da su spremni podvrgnuti se istim mjerama koje važe za ostatak stanovništva.

2.

A neodgovorni? Kako se oni ponašaju možda uspijemo pokazati na primjeru Bosne i Hercegovine, koja – znano je – ima ozbiljne strukturalne probleme. Čim se ti problemi pomenu, misli - naravno - lete Miloradu Dodiku, ali evo teme povodom koje Dodik nikome ne može biti ni izgovor ni opravdanje. Osim što i sam vozi zvijer skuplju od 100.000 maraka, dok mu se entitet raspada. Ali u tome uopće nije usamljen. Dapače...

3.

Vozni park političara uopće nije marginalan indikator, kakvim se nekima čini. On bolje nego išta drugo oslikava kakva je vladajuća kasta: pohlepna i neracionalna ili skromna i štedljiva. Ovdašnji politički vozni park, njegov ekskluzivitet i ekstremna vrijednost u potpunoj su suprotnosti i sa učinkom političara koji se vozikaju u tim putujućim krstaricama i s realnom vrijednošću Bosne i Hercegovine kao države.

4.

Nedavno je propala, ili je bar odložena, što znači da je na najboljem putu da propadne, inicijativa Ministarstva finansija da Vijeće ministara BiH donese pravilnik o uslovima kupovine i korištenja službenih vozila u institucijama Bosne i Hercegovine.  

U toj oblasti vlada neviđeni nered, kupuju se najskuplji automobili, vozi ih i u njima se vozi i ko treba i ko ne treba, a njihovo održavanje, ionako preskupo, usput je još podložno najraznovrsnijim mahinacijama: na njima ne mulja i ne zarađuje samo ko neće da mulja i zaradi. „Daj mi osam guma, četiri državi, dvije tebi, dvije meni“, s takvom je ponudom koja se ne može odbiti prije nekoliko godina jednom vulkanizeru došao ovlašteni državni službenik. Čitaj, vozač nekog od tada akutnih gospodara Bosne i Hercegovine. I to nije eksces, čak ni masovna pojava, nego pravilo.

5.

Činjenice kažu sljedeće: naši rukovodioci, šta god da to značilo, koriste 317 službenih utomobila. Održavanje svakog od njih porezne obveznike, što će reći građane, u prosjeku košta 9.000 maraka godišnje. Propali prijedlog ministarstva predviđao je da umjesto 317, naši stratezi i vizionari ubuduće koriste 221 službeno vozilo.

6.

Osim broja, autori prijedloga imali su ambiciju da uvedu reda i u to stihijsko, bahato, skandalozno bacanje tuđih, tj. naših para na aute s masažerima, drvenim intarzijama i kožnim sjedištima, svemirskom opremom, satelitskom navigacijom... Pa pogledajmo zajedno kako je ta regulacija trebalo da izgleda. Predloženo je nekoliko klasa, prepisujemo iz Dnevnog avaza:

„Visoka klasa (do 200.000 KM) za članove Predsjedništva i predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH

Viša srednja klasa (do 130.000 KM) za predsjedavajućeg i zamjenike predsjedavajućih domova PSBiH, državne ministre

Srednja klasa (do 50.000 KM) za predsjednike Ustavnog suda i Suda BiH, glavnog tužioca, direktora, zamjenika i glavnog inspektora OSA-e, zamjenike državnih ministara i rukovodioce institucija

Niža srednja (do 40.000 KM) i niža klasa (do 25.000 KM) za zamjenike rukovodilaca i ostale zaposlene kojima rukovodioci institucija dodijele pravo“

7.

I tu nastaju ozbiljni mentalni, intelektualni, politički, ekonomski i fiskalni problemi s prijedlogom.

Prvo, zanima nas kako je to do sada bilo regulirano i koliko im koštaju sadašnji modeli, ako mjere štednje određuju da više nema kupovine auta skupljih od dvjesto hiljada?

Drugo, kakva je to visoka klasa u državi koja po svim relevantnim kriterijima spada u najnižu klasu svjetskih država?

Treće, u zemlji u kojoj su strane investicije 2011. godine iznosile sramnih 700 miliona maraka, a ove godinu opale za više od deset puta i stropoštale se na mikroskopskih 60 miliona, zar u takvoj zemlji iko ima obraza sjesti u narodnim novcem plaćen auto vrijedan „do 200.0000 konvertibilnih maraka“.

8.

Angela Merkel može voziti šta hoće. Em vodi bogatu i moćnu državu, em su zauzdali krizu, em se i na ovakvom vaktu razvijaju, pa kakav bijesan Audi, Mercedes, Passat, dođu kao logična posljedica općeg napretka. Ali zašto ovi jadi nad jadima, koji šta god su dotakli , to su i sasušili, zašto oni voze te fantazmagorične kruzere koji koštaju 100, 200, 300, 500 hiljada? Čime li su zaslužili tu rajsku milost i iz koje li su sehare oni zahvatili?

9.

Kada se svi parametri poredaju, dođe se do egzaktnih pokazatelja: naša – ah – visoka klasa nije zaslužila ni kakvo gradsko dostavno vozilo, ono od 15, 16 hiljada maraka. Službeni auto trebao bi da bude kombinacija ukupnog stanja u zemlji i pojedinačnih zasluga. Budžet se puni inostranim kreditima, a oni sebi dodjeljuju limuzine od stotine hiljada maraka, eura i dolara. A vi ćete sve to mirno gledati i još pride, ponovo aminovati 2014. godine...

10.

Dok traje ovo neviđeno rasipanje novca kojeg je sve manje, malo ko reagira na tu činjenicu. Narod ko narod, u stanju je danima raspravljati o trećem entitetu, miješanim brakovima, ugroženosti ovih i onih, vrijeđaju se na vjerskoj, etničkoj, teritorijalnoj, ideološkoj, kantonalnoj, etnitetskoj i fudbalskoj osnovi, ismijavaju jedni druge.... Revizorski izvještaji i informacije o voznom parku, troškovima za reprezenaciju, preuređenjima ureda, sve to prolazi gotovo neopaženo, ili s minimum reakcija.

10 a.

Beogradski satirični portal Njuz nedavno je objavio genijalnu vijest, po kojoj je za auto godine u Srbiji (a kada tim povodom kažete Srbija, isto kao da ste rekli Bosna i Hercegovina) izabran – službeni automobil. Evo njihovog obrazloženja:

„- Službeni automobil koji godinama koristim ima zaista univerzalnu namenu. Pored redovnog korišćenja pokazao se nezamenljivim prilikom prebacivanja nameštaja, vožnje tetke kod lekara, kao i prilikom odlaska na slave, svadbe, splavove i ostale slične manifestacije  – kaže Borisav Aćimović, zadovoljni korisnik 'Službenog automobila'. – Moram naglasiti i njegovu ekonomičnost, njegovim korišćenjem praktično nemate nikakve troškove, što ovaj auto čini nezamenljivim – oduševljen je Borisav kvalitetom ovog automobile i dodaje da nikad ne planira da ga zameni.“


A kako Borislav, tako i Milorad, Dragan, Sulejman i drugi ugledni zastupnici naših konstitutivnih naroda, narodnosti i ostalih manjina.

(zurnal.info)