SARAJEVSKI LIST, 1914: Okrvavljeno je srce naroda

FOTO: Adi Kebo/zurnal.ba
Piše: Branka Mrkić-Radević

Ove godine navršava se sto godina od atentata u Sarajevu. Brojne institucije i pojedinci na svoj način obilježavaju ovu godinu a dio građe i svjedočanstva o 1914. čuva se u Arhivu BiH

Bili su dani veselja, dani oduševljenja. Ko ih se ne sjeća? Prijestolonašljednik nadvojvoda Franjo Ferdinand došao je u srce Bosne s mora Jadranskoga, preko kamenitoga Mostara, kojemu je za onako vanredno usrdan, iskreno srdačan prijem i doček poslao toplo osjećanu zahvalu, a vojvotkinja Sofija Hohenberg došla je preko Broda, da sa svojim visokim suprugom proboravi koji dan u zemlji, koju su i jedno i drugo bili na srce privinuli. Narod ih je radostan primio, jer je ta posjeta odlikovanje, pozdravljao ih je, kada su se iznenada pojavili u Sarajevu, jer se je oduševljavao, gledajući oči u oči svoga budućega vladara.

A oni su bili razdragani s onih burnih, iskrenih pozdrava, naklono su zahvaljivali za sve one iskaze ljubavi i privrženosti, koja je i posve naravna i posve shvatljiva.

I napokon je došao zadnji dan njihova boravka u Sarajevu – i odjednom se čaša radosti do vrha napunila najgorčom žuči. I radost i veselje iznenada se naglo rasplinu pod dojmom strahovitoga, bogumrskog čina, kojemu padoše žrtvom dragocjeni životi nadvojvode prijestolonašljednika Franje Ferdinanda i vojvotkinje Sofije Hohenburške.

Svima je stala pamet, pretrnula su srca. Počinjeno je svetogrđe u hramu narodne ljubavi i privrženosti prama prejasnim gostima i prama vladalačkom domu, nagrđeno je svetište, s kojega je plamsala neugasiva vatra ljubavi, odanosti, gostoljublja.

Okrvavljeno je srce naroda. Poblijeđela lica su se zgledavala da se onda orose suzama od boli i tuge, koja je zadesila Bosnu i svu monarhiju, i koja će odjeknuti po širokom svijetu, budeći gnušanje i odvratnost spram počinitelja groznoga djela i njegovih začetnika. U danima najiskrenije radosti i veselja naša je otadžbina doživjela nesreću crnju od svih nesreća, što ih ikada tečajem vijekova mogla da doživi. Usred srca danas duboko ražalošćene i potresene Bosne leži mrtvo tijelo naše nade i ponosa sve habsburške monarhije.”

Odlomak je ovo iz teksta Crni dani, objavljenog u Sarajevskom listu, dan nakon atentata na Franca Ferdinanda 28. juna 1914. godine. Samo tri dana ranije u istom listu objavljena je ista fotografija nadvojvode Ferdinanda sa okvirom u boji, ali je naslov bio: Dobro nam došao! A tekst završava porukom:
"I ovom Mu zgodom cio narod Bosne i Hercegovine bez razlike srcem, punim radosti i oduševljenja, kliče najoduševljenije: Dobro i sretno nam došao, nadvojvodo prijestolonašljedniče!"

Iz sličnih tekstova vidi se kako su tekle pripreme za doček u Sarajevu.

Prenosimo zabilješku sa Ilidže, sačinjenu 25. juna:

"Premda se je nebo naoblačilo i već rano iz jutra počela da pada sitna kiša, ipak se je skupilo na ilidžanskoj stanici mnogo otmena građanstva gospođa, među kojima se je osobito isticao veliki broj muslimanskih žena koje su došle željeznicom, fijakerima i automobilima, da radosnim srcem dočekaju Njezinu Visost...

Tačno u 9 sati 15 minuta ušao je lagano u stanicu dvorski vlak, da se zaustavi upravo pred prostrtim bogatim perzijskim ćilimima. Iz dvorskog vlaka izašla je prejasna vojvotkinja u koridor uz burno klicanje publike. Sa strane vlade pozdravio je visoku gošću dvorski savjetnik dr. O. Frangeš, nakon čega se je zamjenik šefa prezidialnog ureda predstavio Njenoj Visosti u svome svojstvu. Na to je vojvotkinja uz burno klicanje publike stupila u automobil i odvezla se sa pratnjom u svoje apartemente, gdje ju je pri ulazu dočekao vladin savjetnik Galantaj, direktor kupališta dr. Kostić i njegova supruga, koja je Njezinoj Visosti predala veliku kitu crvenih i bijelih ruža, okićenu sa svilenim vrpcama u narodnim bojama. U pratnji Njezine Visosti bile su dvorkinja grofica Lanjuš, komornik baron Horsej i privatni tajnik Paul Nikič. Njezina se je Visost pri dočeku i Ilidži vrlo pohvalno izrazila u ugodnom i udobnom putovanju, jer ju je cijelim putem pratilo lijepo vrijeme, osobito u Ugarskoj, te se je začudila, da ju je ovdje zatekla kiša.”

Ovo je samo dio arhivske građe o atentata na Franca Ferdinanda i periodu prije i tokom Prvog svjetskog rata koji se čuva u Arhivu BiH. Iako je i Arhiv planirao učestvovati u obilježavanju stotinu godina od atentata u Sarajevu zbog paljenja zgrade tokom februarskih protesta stanje je još uvijek vandredno. Ali u Arhiv svakodnevno dolaze domaći i strani posjetioci tražeći tragove o atentatu, Ferdinandu i Gavrilu Principu, potvrđuje Sandra Biletić, arhivista:

- Dolazi mnogo ljudi, dolaze stranci, književnik Tim Butcher koji piše knjigu o Gavrilu Principu je svaki mogući dokument u kojem se spominje objedinio u jednu knjigu.

Suđenje Gavrilu Principu

Osim fotografija iz 1914. brojni tekstovi i zapisi svjedoče o tom vremenu. Zapisnici sa suđenja, presuda, bilješke iz zatvora, novinski tekstovi...:

- Da je Gavrilo znao šta je napravio mislim da nikada to ne bi uradio. Neki su danas za, neki protiv Principa, a ja kažem da barem ništa od toga nije ni bilo i da smo mi danas uređeni kao Austrija – kaže Sandra. Na fotografijama koje pokazuje vide se demolirane radnje na Baščaršiji, a jedna od njih pripadala je Vasi Čabrinoviću, ocu jednog od atentatora Nedeljka Čabrinovića.

U Arhivu se, navodi dalje Bizović, čuva i zapisnik sa suđenja Gavrilu Principu i atentatorima.

Glavna rasprava održana je 28. oktobra 1914. u Sarajevu:

Dne 28. juna, kad je Njegova Visost prestolonasljednik Franjo Ferdinand zajedno sa suprugom vojvotkinjom od Hohenberg prošao kraj obale Appelove u Sarajevu, bacio je Nedeljko Čabrinović u blizini austro-ugarske banke na automobil , u kojem se je odlični par vozio, bombu, usljed čega je velik broj osoba ozleđen, dočim je Visoki par ostao neozleđen.

Pri povratku kod Latinske ćuprije, kod ćoška keja i početka Franje Josipa ulice, kad se je vozio Visoki par, odapeo je u tom trenutku Gavrilo Princip proti osoba u automobilu dva hitca iz browning-pistolje, jednim je hicem pogodio prestolonasljednika Franju Ferdinanda a drugim Njezinu Visost vojvotkinju od Hohenberga. Nakon nekoliko minuta uslijedila je smrt obojice.”

Nakon što je osuđen, Princip je proveden u zatvor a u Arhivu BiH se čuva i bilješka jednog od zatvorenika iz tog perioda, iz koje se može vidjeti kakvi su uslovi u tamnicama bili:

U njegovu ćeliju dopraćen okovan Gavrilo Princip sa ranom na čelu. Autora zatvoriše u sobu, više nalik đubrištu, u kom je 28. juna čamilo 137 duša. U skupnom zatvoru potrpani su seljaci, novinari, sveštenici itd. Broj hapšenika rastao je sve više i više, smjestiše  ih u podrum, drvarnicu, staju i dvorište. Vojnici, žandari i panduri tukli su ih kundacima, jauk razlegao se posvud.

Hapšenike vodili su na preslušanje... jedan je pandur noću došao u hapsane i čitao alfabetskim redom sastavljeni popis gradske fakinaže, i to samo muslimana i katolika. Kad dovrši prozivanje istupiše oni koji se nađoše i odoše za njim. Sa sokaka čula se larma, lupa, urnebes i povici: Dole Srbija, živjela Austrija, živjela Hrvatska, dolje kralj Petar.”

Spomenik Gavrilu Principu postavljen je 1917. kod današnjeg Muzeja Sarajeva:

- Postavlja se ploča kako je Gavrilo Princip atentator, a kasnije dolaskom Kraljevine SHS ponovo vlast stavlja ploču Principa kao heroja. Zatim tu ploču skida Hitler, ali se ploča ponovo vratila u Sarajevo.

Također, nije se znalo gdje su završili stubovi spomenika koji su bili kod mosta. Nakon  što je u novinama objavljena ta priča profesoru Šehiću koji se tim bavio jednog dana neko je pokucao na vrata – bio je to klesar iz Vogošće koji je imao jedan stub kod sebe a drugi dio je bio u Trebinju. Spomenik je postavljen 1917., uklonjen 1918. a dijelovi se odlažu u Zemaljskom muzeju – kaže Biletić.

Još uvijek nema pomoći Arhivu BiH

Devet uposlenika Arhiva BiH i dalje svakodnevno radi na spašavanju građe oštećene nakon paljenja zgrade u februaru. Najoštećeniji je depo broj 1, gdje se čuvala najvažnija i najstarija građa u Arhivu BiH. Ono što u ovom depou nije izgorjelo natopljeno je prilikom gašenja, kaže Biletić:

- Staradale su zbirka otkupa i poklona u kojima je bilo oko 700 rukopisa iz osmanskog perioda, zatim su stradali personalni dosjei službenika iz austrougarskog perioda, perioda između dva rata, NDH perioda. Stradao je austrougarski period, Zemaljska vlada, prezidijalna građa. Mi svakodnevno radimo sa oštećenom građom. Zadužimo maske, rukavice i makaze. I dalje nam je taj posao prirotet ali se ne smijemo dugo tamo zadržavati. Udišemo garež, pa damo sebi normu od deset kutija dnevno. Svakako ćemo svi koji ovdje radimo dobiti rak pluća a s ovim ćemo ga ubrzati.
Iako je nakon požara pomoći obećala i država i strani donatori, konkretnih donacija još uvijek nema.
(zurnal.info)

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Franc Ferdinand, Arhiv BiH, Gavrilo Princip