Čitaonica Žurnal

VRELE POLITIČKE IZJAVE: Znamo šta su trunili ovog ljeta!

Piše: Ozren Kebo

Kad dođe ljeto, političke strukture kao da pobudale. Skupili smo najljepše bisere sezone juni – august 2015. godine

Samo za vas, drage čitateljke i čitatelji, nasumice smo izabrali nekoliko preslatkih ljetnih izjava i podvrgli ih smirenoj sociološkoj analizi. Imate priliku da vidite bosanskohercegovačku politiku u punom sjaju. I najboljem izdanju.

Amer Jerlagić: “Da se takve stvari ne bi dešavale, sastali smo se ovdje, što bi rekao narod, navrh njive, definisati sva pitanja, sve osnovne stavke, kako bi naredne tri godine lakše rješavali pitanja...”

Navrh njive? Je li čovjek stvarno rekao – navrh njive? Dvadeset i prvi je vijek i ova je agrarna metaforika u žešćem kašnjenju za ostatkom planete. Godina je 2015. i svijetom plamte polemike je li Pluton planeta ili nije, Higgsov bozon gdje je tu je, prvi stanovnici Marsa ozbiljno se spremaju za preseljenje, a naš dobri i pošteni Jerlagić sastao se navrh njive. I to zbog čega, da bi rješavao pitanja. Mi smo mislili da se rješavaju ukrštenice, rebusi i problemi, ali jebaji ga sad...

Idemo dalje.

Dragan Čović je, primajući nagradu u lijepom starom gradu Mostaru, izvalio da ne postoji niko ko taj grad voli više od njega i da Mostar nikad neće biti podijeljen. Eto šta se desi kada objektivna stvarnost zabeluha subjektivnog posmatrača. Kako neće dozvoliti da se podijeli kad je Mostar školski primjer podijeljenog grada, iako nas Čovićevi intelektualci sustavno ubjeđuju da nije. Valja priznati da je ovaj vođa najodgovorniji za višegodišnju podjelu, a teritorija kojom on vlada u medijskom je smislu jedan od najneslobodnijih i najmračnijih komada Evrope. (O tome na drugom mjestu.)

Ovaj napad patentiranog lokalpatriotizma u sebi krije i jednu malu, prljavu tajnu: Kako Milorad Dodik gubi političku moć, tako Dragan Čović pojačava patriotsku retoriku. I sve češće pravi gafove. Nakon što se isprovaljivao s audijem od 180.000, ovo je već druga odvala u toku jedne sezone. Je li to Čović gubi živce? I je li zna nešto što mi još ne znamo?

Bakir Izetbegović: “Danas sam strašno osramoćen.”

Baš tako je reagirao glavni starješina SDA nakon skandala koji je potresao državu 11. jula. Srebrenica je, makar tog dana, bila suvereni bošnjački teritorij usred srpskog entiteta, i Bošnjaci, na čelu s Bakirom, ponovo su dokazali da nisu dorasli strukturi teritorije. Za njih je kakav oveći džemat maksimum.

A to kako je Izetbegović osramoćen 11. jula nije ništa spram onoga kako su ga osramotili petnaestak dana kasnije, kada je ušao u skadarlijsku kafanu, a iz zvučnika grunulo Sarajevo, ljubavi moja. Daje se na znanje svim Bošnjacima koji i dalje misle da je Aleksandar Vučić zaslužio onu sramotu: čovjek vam je tog dana bio gost i pitanje je hoće li vam iko više ikada doći ako tako dočekujete musafire. Da ovdje ne govorimo o skrnavljenju svetog datuma kakav je 11. juli...

Milorad Dodik: “Sad vam svima kažem, ne postoji sila koja će sprečiti referendum...”

Dakle, imamo situaciju. Glavni muftija RS-a prvo je rekao da će referendum biti održan. Onda ga je zovnuo Vučić da se nešto malo popričkaju i grand mufti je rekao da referenduma neće biti. Onda ga je zovnuo ruski ambasador, pa je Dodik rekao da će referenduma biti. Onda su ga nešto zvali iz EU, pa je opet rekao da referenduma neće biti. Ovo ritualno podjebavanje s referendumom liči na onu staru narodnu: prije svadbe mislim jedno, poslije svadbe drugo. A onda je nestalo para za penzije...

Dino Konaković: “Veća je frka kod nas kad na derbiju pokušaš sa šalom jednog gradskog rivala proći kroz navijače drugog, Aleksandre...”

Osoba zadužena za GRAS, javnu čistoću, vodovod i kanalizaciju dala je sebi za pravo da se jalijaškim stilom obrati premijeru susjedne države. Prvo smo ga pozvali u goste, onda ga napali, pa ga sad još verbalno napali što je fizički napadnut. To je kod SDA, izgleda, tradicionalni sport, da miješaju levele i nikako u glavu da im uđe ko je čija mjera i ko kome može otpisivati.

Sve je počelo još 1993. kada je legendarni Hadžo Efendić (to vam je diplomatski prototip Nikole Zirduma, kasnije ničim izazvan postao ambasador) kao gradonačelnik Goražda napisao protestno pismo – kome li drugom doli Billu Clintonu. Pa jebem mu miša, Bošnjaci, dokle više? A šta reći o Konakovićevoj intonaciji, jednoj vulgarnoj “mi smo sarajevska raja” doskočici, koja polazi od hipoteze da je taj filozofski entitet (rečena sarajevska raja) tako opak i prefinjen da mu ne mogu tamo nekakvi premijerčići folirati da su napadnuti.

Emir Suljagić i njegovi tvitovi. Ovdje je bilo svega. Osoba koja je prva Suljagića nazvala osobom s dijagnozom kasnije je napala osobu koja je Suljagiću rekla da je budala. I još se tu svašta komičnog dešavalo, kao onomad kad je jedan drugi lik Suljagića također počastio istom definicijom, čime su se stekli uslovi za nadahnut portaldžijski naslov: „SKANDALOZNO: Osoba s dijagnozom za osobu s dijagnozom rekla da je osoba s dijagnozom. Nećete povjerovati šta se poslije toga desilo....“

Suljagić je svojim histeričnim tvitovima doveo u opasnost sve nas, od Bihaća do Trebinja. Zamislite da je vrhovna komandantica Oružanih snaga RH KGK onim tenkovima s mimohoda naredila da produže do Drine i tako ostvare višestoljetni san Franje Tuđmana... Bosna bi šaptom pala.

Čuj, kako?! Pa tako što zamjenik ministra odbrane, umjesto da modernizira projekt Ništa nas ne smije iznenaditi, po cijeli bogovetni radni dan sklada tvitove. I tu imamo simpa naslov: “SKANDALOZNO: Tvitovima na tenkove, o, zar se i to može!”
I šta da radimo kad su nam strukture ovakve? Sjest i plakat, ništa nam drugo ne preostaje. Kako mislite – gdje sjesti? Pa navrh njive...

Tekst uz dozvolu autora prenosimo iz magazina Gracija

(zurnal.info)

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Ozren Kebo, Amer Jerlagić, Bakir Izetbegović