Privatizacija

DOSSIER KRIVAJA (1): Kako je opljačkan zavidovićki gigant

Piše: Amarildo Gutić

Industrija koja je imala 10 hiljada radnika, poslovnice diljem bivše države, Evrope i svijeta je propala. Toliko je posla bilo za tužilaštvo, no sav kriminal u i oko Krivaje ostaje nekažnjen...

„20 godina ova se sirotinja smatra konjima. 20 godina tražimo poštivanje zakona. Ako ovi ljudi mogu poštivati zakone prema državi, od komunalija, svih što ima da postoji, znači treb'o bi neko i da povede računa o ovoj sirotinji.“

Ovim su riječima radnici Krivaje-Mobel, firme nastale iz stečaja Krivaje, počeli razgovor sa premijerom ZDK Miralemom Galijaševićem u petak, 5. novembra ove godine u Žepču. Premijer im je došao u susret, jer je nekoliko sati ranije njih 300 krenulo pješice prema Zenici. Nakon neuspješnih razgovora s upravom, od Vlade ZDK su namjerili tražiti pomoć u ispunjenju svojih zahtjeva, isplate septembarske plate i povratak na posao 170 formalno neraspoređenih, u prevodu uskoro otpuštenih radnika. 

Upravo su najavljeni otkazi najveći razlog za njihov strah. Trenutni vlasnici, tzv Ortačka grupa obvezala se da će zadržati sve radnike koji su na dan kupovine imovine Industrijskog preduzeća Krivaja u stečaju bili na evidenciji tog preduzeća. Takvih je prije godinu dana bilo 1050.

ULOŽENO 11 IZGUBLJENO 16 MILIONA

Direktor Krivaje-Mobel Munib Husejnagić protest je nazvao nelegalnim. Kaže da je problem u nedostatku sirovine. Umjesto 40000 kubnih metara drvne oblovine, dobijeno je tek 18000, što je dovoljno za angažman manje od pola radnika.

Munib Husejnagić bio je SDP-ov premijer u prethodnoj vladi ZDK. Nakon prošlogodišnjih februarskih protesta podnio je ostavku. Upravo su kadrovi SDP-a, počevši od federalnog premijera Nermina Nikšića u posljednje tri godine pokazivali interes da dugoročno riješe problem Krivaje. Uspjeli su taman toliko koliko i njihovi prethodnici iz SDA i dijelom Stranke za BiH – milioni budžetskog novca su „upumpani“ u Krivaju, a umjesto profita, slijedili su još veći gubici.  Podaci koji se uglavnom kriju od javnosti, ukazuju da je tokom 2011. i 2012. godine Federacija „ubrizgala“ u Krivaju približno 11 miliona KM. U istom periodu iskazan je gubitak od 16 miliona.

  „Molim Alaha Dž.Š. da nam pomogne da se 19-og proda, pa da napravimo novi početak. To je jedini mogući izlaz. Sve drugo neću da mislim, jer je crno da crnje ne može biti.“

 Ovako je u maju 2014. godine Hamdija Muratović, stečajni upravnik, najavljivao prodaju Krivaje, odnosno ono što je od nekadašnje firme preostalo nakon višegodišnjeg „čerupanja“ dijelova koji su prodati u tzv maloj privatizaciji. Devet pogona ili radnih cjelina sa 536 radnika je do 2004 godine prodato za ukupno 6 miliona KM.

No, kriminalna „rasprodaja“ Krivaje počela je prije zvaničnog početka privatizacije. Na dobro uvezanu pljačku prvi su ukazali uposlenici KBB-a, Krivajine poslovnice u SAD-u.  Pisma Rizaha Krdžalića i Hazima Taletovića svugdje bi bila signal za uzbunu.

„Odgovorno tvrdim da je Besim Muhić polagao čekove koji su glasili na Krivajino ime na svoj žiro račun u First Tennesse banci...“ , pisao je 2000-e godine Krdžalić tadašnjem Upravnom odboru Krivaje.

Pored lažnih faktura, Krdžalić je priložio i izjave Bosanaca i Hercegovaca koji su kupovali Krivajin namještaj za gotovinu i bez računa. Hazim Taletović dostavio je dodatne dokaze o kriminalnom poslovanju menadžera Alije Polića, koji je frizirao inventuru, Krivajinu robu prodavao na crno, lažno prikazujući robu kao otpisanu.

Nikada nije dokazano koliko je zaista novca pronevjereno u Krivajinoj KBB firmi u Americi. Neke grube procjene govore da je u prvim poratnim godinama lažnim fakturama iz Krivajinih poslovnica u inostranstvu pokradeno oko 10 miliona američkih dolara.

Finansijska policija FBiH je u zahtjevu za provođenje istrage tadašnjem općinskom tužilaštvu u Zavidovićima prijavila generalnog direktora Latifa Ćehajića, pomoćnike za pravne i finansijske poslove Asifa Mujkića i Kemala Sendića te zamjenika predsjednika UO Krivaje Huseina Zilkića. U prijavi je navedeno da su tokom 1996. i 1997. godine preinačenim odlukama prikrili gubitak američke firme od skoro 3 miliona američkih dolara,  tako što je oko 1,8 miliona dolara otpisano, te uknjiženo na teret starih potraživanja Krivaje, a  ostatak je uknjižen kao Krivajin osnivački ulog. Toliko je moglo biti utvrđeno prema dokumentaciji dostupnoj Finansijskoj policiji.

ZEMLJIŠTE U MAKARSKOJ

Potom je 2002. godine tadašnji generalni direktor Krivaje Azem Mustafić prijavio kriminalne radnje svog prethodnika Himze Husića i direktora DC Furnirnice Edina Mujkića. Iako je Krivaja u Sloveniji imala registrovanu svoju firmu Krivaja-Ljubljana, izvoz za Italiju obavljan je preko firme IFIM iz Kopra. IFIM je odlično zarađivao, dok je Krivaja-Ljubljana poslovala sa gubitkom. Mustafić je naveo da je razlika novca završavala na privatnim račinima Husića i Mujkića, te da je od 1996. do 2002. godine Krivaja oštećena za 2,5 do 3 miliona KM.

No, kada je konačno podignuta optužnica protiv Kemala Sendića, Latifa  Čehajića, Asifa Mujkića i Huseina Zilkića, sume kojima je oštećena Krivaja su znatno umanjene, a cijeli proces unaprijed propao. Amnestiran je bivši generalni direktor Latif Ćehajić. Očito mu je vrijedilo što je prema optužnici, od 1996. do 1999. godine, bez odobrenja Upravnog odbora odobrio 429 novčanih donacija fizičkim i pravnim licima u iznosu od 600 hiljada KM.  U to vrijeme SDA od Alijanse ponovo preuzima vlast. Odmah za predsjednika UO Krivaje imenuje optuženika Kemala Sendića, a za generalnog direktora osumnjičenika Himzu Husića !?

Nedugo nakon Husićevog imenovanja na vidjelo su isplivala još neka sumnjiva raspolaganja Krivajinom imovinom u inostranstvu, 1999 godine u vrijeme dok je u prvom od tri mandata vodio Krivaju,

Finansijska policija ispitala je prodaje građevinskog zemljišta u vlasništvu Krivaje u Makarskoj i Herceg-Novom.

Oko 8900 m2 u Makarskoj procjenjeno je na 2,2 miliona KM. Najbolju ponudu na javnom pozivu dala je izvjesna Milena Jurišić iz Omiša. Dva mjeseca nakon prihvatanja njene ponude, Jurišićeva je zatražila nižu cijenu, 950 hiljada KM, zbog navodnog rizika u prijenosu vlasničkih prava. Upravni odbor je njen zahtjev prihvatio kao da je u pitanju neposredna pogodba, iako su na javnom pozivu bile još četiri ponude sa većom ponuđenom cijenom otkupa. Odluku o takvoj prodaji potpisao je aktuelni premijer ZDK Miralem Galijašević, koji je tada predsjedavao sjednicom Upravnog odbora Krivaje.

Drastičniji primjer opravdane sumnje u kriminal je prodaja Krivajinog zemljišta na samoj obali u Herceg-Novom, površine 47 hiljada m2. Iako je Krivajina komisija procijenila da zemljište vrijedi 3 miliona KM, određena je početna cijena od 985 hiljada KM, odnosno 503 hiljade eura. Na javni poziv objavljen juna 2002. godine pristiglo je 5 ponuda. Prihvaćena je ona Mirka Tice, građevinskog poduzetnika iz Beograda. Njega je zastupao Izudin Ahmetlić, vlasnik naftne firme HIFA-OIL, koji je u ponudi naveo da daje 10000 eura više od naviše ponude !? Kakva je bila veza Ahmetlića i Tice u ovoj kupoprodaji ostalo je nepoznato. Prema pisanju magazina BH Dani, Tica je ovo zemljište naknadno preprodao za 18 MILIONA eura !!!

Nedugo potom premijer ZDK će postati Nedžad Polić, bivši izvršni direktor u Krivaji, a nakon te funkcije uskoro će postati izvršni direktor kompanija HIFA-Oil. U to vrijeme u upravi Krivaje bili su visokopozicionirani članovi SDA : Hasan Muratović, Šefik Džaferović, Miralem Galijašević, Husein Zilkić, Azem Mustafić. Do 2006. prošlo je za Krivaju 10 teških godina s njima. No, najteže tek slijedi...

"Dossier Krivaja" u drugom dijelu donosi :

Kako je Krivaju privatizovao Ferimpex, šta su zbog sumnjivih rabota donijele krivične prijave protiv 19 osoba, kakve su uloge Vahida Heće, Enesa Ganića, Rame Ljevakovića, Suada Džinde, Nirije Prijića, Muhameda Šibonjića, Muamera Hozića, Hamdije Muratovića, Nermina Nikšića.Kako je nestala garancija i hipoteka za kredit Razvojne banke, šta o stečajnom postupku istražuje  Tužilaštvo ZDK ? Kako je u Krivaji potrošeno 18 miliona i ko je novom vlasniku poklonio više od tri miliona gotovih proizvoda ?

(zurnal.info)