Korupcija

ACCOUNT: Deset najvećih afera u javnim nabavkama!

Amandmani na Zakon o javnim nabavkama pojaviće se u parlamentarnoj proceduri Skupštine BiH. Ako prijedlozi nevladinih organizacija dobiju podršku, može se reći da borba protiv korupcije počinje. U suprotnom, pljačka se nastavlja

*|MC:SUBJECT|*
Newsletter Antikorupcijske mreže u Bosni i Hercegovini ACCOUNT
Izdanje posvećeno korupciji u javnim nabavkama
9. decembar, Dan borbe protiv korupcije

Korupcija u javnim nabavkama

JAVNE ILI TAJNE NABAVKE: Hoćemo li dozvoliti nastavak pljačke?

Piše: Eldin Karić, direktor ACCOUNT-a

 

Bosna i Hercegovina je svjetski šampion u tajnim nabavkama. Od četiri nabavke u javnom sektoru čak tri se obavljaju mimo našeg znanja. Oni koji pune budžete u Bosni i Hercegovini uglavnom ne znaju i neće nikada otkriti kako je potrošen njihov novac kojim se plaćaju nabavke roba i usluge u javnim institucijama.

Proces koji se inače zove javne nabavke, u našoj zemlji doveden je do besmisla. Takozvane javne nabavke u većini slučajave provode se metodom “pregovarački postupci bez objave u javnosti”. Praktično, to znači da se direktor javnog preduzeća, škole ili rukovodilac neke javne institucije unaprijed dogovori sa dobavljačem i po cijeni uvećanoj i po nekoliko puta nabavi robu ili usluge za svoje preduzeće, školu, instituciju. I, sve to po zakonu. Aktuelni Zakon o javnim nabavkama omogućava korisnicima javnih sredstava da milijarde javnih sredstava troše bez ikakve odgovornosti i korumpiraju sistem.

Interesantno je da su transparentni, takozvani otvoreni postupci u 2008. učestvovali sa 91 posto u ukupnoj strukturi provedenih javnih nabavki. Pet godina poslije, u 2013. godini, po istraživanju UG Tender, njihov broj je pao na 24,86 posto što je, pretpostavljamo, svjetski rekord u netransparentnosti. Kako su političari otkrivali nedostatke Zakona o javnim nabavkama tako je rastao i procenat netransparentnih postupaka. U ugrožavanju javnih sredstava prednjače nabavke provedene pregovaračkim postupcima bez objave, učestvujući u polovini ukupne vrijednosti provedenih javnih nabavki na svim nivoima vlasti. Prosječno se u Bosni i Hercegovini kroz javne nabavke potroši oko tri milijarde maraka što znači da se netransparentno potroši preko milijardu i po maraka. A kako se kod takvih postupaka, prema istraživanjima Tendera, cijene uvećavaju i do 60 posto u odnosu na cijene koje su ponuđači nudili za istovjetne robe, usluge i radove u otvorenim postupcima kod drugih ugovornih organa, gdje je konkurentnost bila obezbijeđena, evidentno je da skoro 800 miliona konvertibilnih maraka odlazi u džepove korumpiranih pojedinaca.

Prema Zakonu o javnim nabavkama netransparetne javne nabavke su legalne. Prošle godine Zakon je dobio novo pakovanje ali je sadržaj ostao isti. Čak u nekim segmentima gori od starog. Najodgovornija za pogoršanje stanja u javnim nabavkama je svakako Agencija za javne nabavke koja je prirpemila novi Zakon sa starim rupama, kao i političari koji nisu podržali prijedloge nevladinih organizacija. Udruženje građana Tender, u saradnji sa Fondom otvoreno društvo, Transparency International BiH, Udruženjem poslodavaca BiH i ACCOUNT-om, ponudio je političarima prijedlog Nacrta Zakona o izmjenama i dopunama ZJN-a, kojim se trebaju zakrpiti namjerno napravljene rupe u Zakonu o javnim nabavkama. Cilj je da se javne nabavke učine maksimalno transparentnim i da prekršioci Zakona snose drastične sankcije.

Političari u Bosni i Hercegovini imaju priliku dokazati da li su za borbu protiv korupcije ili samo pričaju o tome. Uskoro bi se amandmani na Zakon o javnim nabavkama trebali pojaviti u parlamentarnoj proceduri Skupštine BiH. Ako prijedlozi nevladinih organizacija dobiju podršku, može se reći da borba protiv korupcije počinje. U suprotnom, pljačka se nastavlja.

Kako to u praksi izgleda, pogledajte u primjerima koje smo istražili. Napravili smo spisak od deset najvećih afera u javnim nabavkama. Neke od njih su najveće u novčanom iznosu dok druge na manjim iznosima izvrsno pokazuju načine na koji se krše pravila javnih nabavki.

 





































 

DESET IZMJENA ZAKONA O JAVNIM NABAVKAMA

Sedam nevladinih organizacija zajednički predlaže deset izmjena Zakona o javnim nabavkama u Bosni i Hercegovini koje će spriječiti dalju pljačku države!


Ekonomsko, socijalno, političko, pa i moralno stanje u Bosni i Hercegovini neodrživo je i naše društvo zahtijeva temeljite reforme. Jedan od najvećih problema jeste korupcija koja ozbiljno ugrožava funkcioniranje Bosne i Hercegovine i svako odlaganje suočavanja sa ovim problemom svakodnevno ostavlja velike posljedice po društvo. Smatramo da bez čvrstog antikoruptivnog Zakona o javnim nabavkama u Bosni i Hercegovini, ne može početi ozbiljna borba protiv korupcije.

Sistem javnih nabavki u Bosni i Hercegovini godišnje vrijedi više od 3.000.000.000,00 (slovima: tri milijarde) KM! Čak 80 procenata nabavki obavlja se bez javnog objavljivanja procedure, pa je na taj način 2,5 milijardi maraka prepušteno na slobodno raspolaganje političkim elitama. Poređenja radi, u Velikoj Britaniji sve javne nabavke koje prelaze 2.000 funti moraju biti javno publicirane, svaki pokušaj prikrivanja bio bi prepoznat i karakterisan kao kriminalno djelo.

Sumom od 2,5 milijardi maraka, čiji je promet skriven od očiju javnosti, korumpirani političari u Bosni i Hercegovini mogu manipulirati prema slobodnom nahođenju - za lično bogaćenje, stvaranje crnih fondova, podršku ekonomskim lobijima, kupovinu glasova ili obezbjeđivanje političke podrške, da navedemo samo nekoliko načina, što ostavlja teške posljedice po funkcioniranje ionako narušenog bosanskohercegovačkog društva.

Također, novac koji gubimo na taj način, država bi mogla usmjeriti na razvojne ili socijalne programe, podršku zapošljavanju ili obnovu infrastrukture, finansiranje zdravstva ili obrazovanja, da nabrojimo samo nekolicinu najprioriretnijih potreba koje ima Bosna i Hercegovina.

Zbog svega navedenog smatramo da je antikoruptivni Zakon o javnim nabavkama u ovom momentu najvažniji reformski dokument u Bosni i Hercegovini,

  1. Uvođenje portala javnih nabavki na kojem će biti objavljene SVE javne nabavke u BiH, bez obzira na koji način se provede procedura
  2. Jasno definiranje Godišnjih planova nabavki sa precizno definiranim sankcijama za one koji javno ne objave svoje Godišnje planove javnih nabavki
  3. Ograničenje da se javne nabavke koje se provode "pregovaračkim postupkom BEZ OBJAVE U JAVNOSTI" mogu provesti samo uz saglasnost Agencije za javne nabavke
  4. Provjera tzv. neprirodno niskih cijena
  5. Ograničiti vrijednost podugovaračkih aktivnosti tako da one ne mogu biti veće od 50% vrijednosti ugovora
  6. Imenovanje Službenika za javne nabavke
  7. Intenziviranje rada Agencije za javne nabavke koja bi morala u svakom momentu kontrolirati procese
  8. Znatno strožije kazne za sve prekršitelje Zakona o javnim nabavkama
  9. Zabrana obavljanja javnih funkcije zua sve rukovodioce javnih institucija koji opetovano krše ZJN, I odredba da za svaki prekršaj oni lično moraju platiti odštetu zainteresiranim stranama i kaznu određenu zakonom
  10. Crne liste za firme koje krše ZJN

10 NAJVEĆIH AFERA U JAVNIM NABAVKAMA


 

Zgrada Vlade Republike Srpske

Izgradnja Administrativnog centra u Banjoj Luci u najvećoj mjeri rađena je bez raspisivanja otvorenog tendera. Zbog promjene namjene jedne od zgrada i proglašenjem dokumenata tajnim, Vlada Republike Srpske je smatrala da nema potrebe raspisivati javni poziv.

Za nabavku opreme Vlada RS morala je provesti potrebne procedure sa javnim nabavkama, ali je tretirajući namještaj i ostalu opremu kao armaturu i blokove, to vješto izbjegla. Sva nabavka prepuštena je firmi “Integral” koja kao privatno preduzeće ne podliježe Zakonu o javnim nabavakama.

Stvarna cijena izgradnje ovog centra još uvijek nije poznata. Nezavisne procjene govore o nekoliko stotina miliona maraka.

---------------------------------------------------------------------------------------------------------

Predsjednička palata u Banjoj Luci

Glavna služba za reviziju Republike Srpske utvrdila je da je rekonstrukcija Predsjedničke palate koštala 11 miliona maraka, iako je Kabinet predsjednika prije obnove zgrade utvrdio da ona sa zemljištem vrijedi oko sedam i po miliona maraka.

Nakon što je pobijedio u trci za predsjedničku funkciju, Milan Jelić je odlučio da rekonstruiše zgradu Hipotekarne banke i pretvori je u Predsjedničku palatu, iako sredstva za to nisu bila predviđena budžetom. Kako bi se izbjegli tenderi, naložio je da se ugovori o toku rekonstrukcije, izvođaču i utrošenom novcu proglase tajnom “iz bezbjednosnih razloga”.

Zbog ovog slučaja banjalučki Okružni sud osudio je na pet godina zatvora Mirka Stojića, bivšeg generalnog sekretara SNSD-a i šefa Kabineta predsjednika RS. Presuda kaže da je zloupotrijebio službeni položaj i ovlaštenja i svjesno prekršio zakon o javnim nabavkama, čime je entitetski budžet oštetio za više od 250 hiljada maraka.

---------------------------------------------------------------------------------------------------------

Kupovina zgrade BH Telecoma

Jedan od najdužih tendera u BiH završen je nakon pet godina kada je za novu zgradu BH Telecoma pred kraj 2010. godine plaćeno više od 35,5 miliona maraka.

Kupovina zgrade počela je 2005. godine ali je plan bio da se kupi zemljište u centru Sarajeva i na njemu napravi zgrada prilagođena potrebama ove kompanije. Dvije godine poslije je zaključeno da je zemljište skupo i da je jeftinije kupiti već izgrađenu zgradu?! Na tender se prijavilo nekoliko kompanija ali je upravi BH Telecoma najzanimljivija bila ponuda kompanije OKI i njihova nedovršena zgrada. Novim tenderom, konkurentskim zahtjevom bez objave obavještenje, trebalo je pronaći firmu koja će procijeniti vrijednost zgrade. Tri firme koje je predložio sam BH Telecom su odbijene a ugovor je potpisan sa četvrtom firmom koja je procijenila da zgrada kompanije OKI vrijedi nešto više od 48 miliona maraka.

U augustu 2008. godine ponovljen je tender za kupovinu. Sve tri ponude su bile nedovršene zgrade u centru Sarajeva. Izabrana je zgrada OKI-ja i pregovorima je cijena smanjena na 35,5 miliona maraka. Federalni revizori otkrili su niz nelogičnosti u ovom tenderu. Između ostalih, da je za iznajmljivanje prostorija u toku pet godina, koliko je trajala kupovina zgrade, potrošeno oko 6,5 miliona maraka.

---------------------------------------------------------------------------------------------------------

Nabavka lijekova Zavoda zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo

U razdoblju od 2005. do 2007. godine u Kantonu Sarajevo nisu objavljivani javni natječaji za nabavku lijekova a proizvodi kompanije “Bosnalijek” plaćani su višestruko skuplje u poređenju s drugim kantonima.

Tako je Zavod zdravstvenog osiguranja KS platio gotovo 11 miliona maraka više za istu količinu lijekova, iste vrste, od Tuzlanskog kantona ili gotovo 10 miliona više u odnosu na Zeničko-dobojski kanton, u kojima su raspisivani tenderi za javnu nabavku lijekova.

Kompanija “Bosnalijek” isti lijek prodavala je po različitim cijenama u različitim kantonima – tako se lijek “Lopril” prodavao Zavodu zdravstvenog osiguranja Ze-Do kantona za 3,82 KM a Kantonu Sarajevo za 9,71 KM.

---------------------------------------------------------------------------------------------------------

Orto-foto plan Federacije

Bivši federalni ministar prostornog uređenja Ferid Otajagić nije želio budžetski novac ostavljati svom nasljedniku pa je požurio da potpiše ugovor o izradi digitalnog orto-foto plana Federacije prije nego što mu istekne mandat. Tri dana prije nove 2007. godine, potpisao je ugovor sa njemačkom firmom “Agermeier Ingenieure” i isplatio im 400.000 maraka avansa za posao vrijedan 1,3 miliona eura iako nije protekao rok od 15 dana za eventualne žalbe.

Tada je Otajagić pojašnjavao novinarima da se novac planiran za jednu godinu ne može prenositi u drugu pa je zbog toga zaključio da se zakon može zanemariti. Žalbu nezadovoljnih firmi “InfoMap” i “Geofoto” odbacio je u rekordnom roku od samo jednog dana i nastavio kršiti zakon iako su ga u tome pokušavali spriječiti Ured za razmatranje žalbi i Sud BiH.

---------------------------------------------------------------------------------------------------------

Aneksi tunela autoputa Banja Luka – Gradiška

Zakon o javnim nabavkama BiH predviđa mogućnost sklapanja aneksa za naknadne radove u visini od 50 posto od osnovne cijene.

Aneksima na ugovor o izgradnji autoputa Banja Luka – Gradiška, Vlada RS je građevinskoj firmi “Integral” dala 86 miliona maraka, a osnovnim ugovorom svega 44 miliona KM!

Stručnjaci tvrde da prvobitni Ugovor nije mogao biti uvećan ni za 50 posto, jer je potpisan u vrijeme dok su na snazi bili entitetski Zakoni o javnim nabavkama, tako da su svi Aneksi trebali biti potpisani u skladu sa Zakonom o nabavci roba i usluga i ustupanju građevinskih radova RS.

Ovaj zakon predviđa mogućnost potpisivanja jednog Aneksa i to samo na iznos do 20 posto od iznosa utvrđenog osnovnim Ugovorom.

---------------------------------------------------------------------------------------------------------

Mjerni ormari za Elektroprivredu BiH

Elektroprivreda Bosne i Hercegovine godinama nabavlja oko 16.000 mjernih ormara koji se ugrađuju na kuće ili u haustore i to košta nekoliko miliona maraka. Iako bi ovakve nabavke morali provoditi javno, bivša uprava Elektroprivrede je pronašla zanimljiv način da ormare nabavlja daleko od očiju javnosti, puno skuplje nego bi trebalo.

Kada je tender 2009. godine oboren, Elektroprivreda je odlučila da više ne objavljuje pozive nego ormare nabavlja od kompanije “Eldis tehnika” koja je zavisno društvo Elektroprivrede i u njenom stopostotnom vlasništvu.

---------------------------------------------------------------------------------------------------------

Kampanja “Kupujmo domaće”

Kampanja “Kupujmo domaće” u ljeto 2012. godine koštala je više od milion maraka.

Ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Jerko Ivanković Lijanović bio je ponosan na kampanju koja je neodoljivo podsjećala na izbornu kampanju njegove stranke.

Revizori su zaključili da odabir dobavljača za usluge Kampanje „Kupujmo domaće“ nije izvršen sukladno procedurama propisanim Zakonom o javnim nabavkama BiH. Također, sa izabranim dobavljačima nisu zaključivani ugovori kojima bi se regulirala međusobna prava i obveze, vezano za namjenski utrošak dodijeljenih novčanih sredstava.

---------------------------------------------------------------------------------------------------------

Nabavka đubriva u Robnim rezervama RS

Umjesto javnog poziva za nabavku, Republička direkcija za robne rezerve 2009. godine odlučila je omogućiti malom broju dobavljača da se prijave na tender i zatvorenim postupkom birala najboljeg.

Od četiri ozbiljne firme u uži izbor ušle su dvije. Jedini ponuđač sa svim ispunjenim kriterijima i najnižom cijenom bio je “VST Trend” iz Banje Luke. U uži izbor sa njima je prošao i “Agro Group”. Šestočlana tenderska komisija zaključila je da “Agro” ne ispunjava sve postavljene uslove ali da ipak mogu u uži izbor. “Agro” u tom trenutku nije imao listu ranijih isporuka, nije naveo vrstu đubriva koje će isporučiti, posljednji izvještaj o kvalitetu bio je još iz 2004. godine...

Njihova se ponuda zasnivala na deklaracijama o kvalitetu od Fertila i Uniferta, čije su ponude odmah odbačene kao nezadovoljavajuće!? Ipak, oni su dobili posao.

Kompanija “VST Trend” žalila se na postupak i krajem 2014. godine dobila spor na Sudu BiH. Sud je donio presudu kojim se postupak poništava i nalaže nadoknada štete oštećenoj firmi “VST Trend” u iznosu od 2,6 miliona maraka, odnosno deset procenata od vrijednosti posla.

Međutim, postupak je već bio sproveden i firma “Agro Group” je nabavila đubrivo po cijeni većoj od tržišne.

---------------------------------------------------------------------------------------------------------

Nabavka hrane za Klinički centar u Banjoj Luci

Nabavka hrane za Klinički centar Banja Luka za 2012. godinu po svom novčanom iznosu je daleko od velikog tendera ali se na listi nalazi zbog načina na koji je tender proveden.

Iako se radilo o otvorenom postupku Centar je bio zadovoljan sa samo dvije umjesto tri valjane ponude. Kada su iz kompanije koja je učestvovala na tenderu tražili uvid u navodno najbolju ponudu, Klinički centar je to kategorično odbio i još dodao da su cijene artikala koje je ponudio “Novoteks” tajna informacija!? Od firmi za nabavku hrane je tražen promet od najmanje tri miliona maraka, čak i za dio nabavke od svega 6.000 maraka. Još je traženo da mogu dostaviti hranu u roku od 15 minuta.

Najbolji i najstariji trik iz knjige o varanju na tenderima ostavljen je za kraj: rok plaćanja je 1.460 dana, tačno četiri godine. Zastara za naplatu nastaje nakon tri godine pa je Klinički centar zakonski mogao čekati istek ovoga roka i nikada ne platiti dostavljenu hranu.

ACCOUNT, decembar 2015.



Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

ACCOUNT, Korupcija, Zakon o javnim nabavkama