DOSSIER

ŠTA SADRŽI OPTUŽNICA ZA BOSNALIJEK: Prevoz lijekova, konsultanti, apartmani, kartice, milionska imovina...

Piše: S.M.

Žurnalov izvor u Tužilaštvu Kantona Sarajevo kaže kako optužnica sadrži slučajeve i dokaze o kojima je Žurnal iscrpno pisao – od izgradnje apartmana na Bjelašnici i serviranja toplog obroka radnicima do prevoza lijekova u Rusiju. Podsjećamo na najvažnije detalje ove afere

Tužilaštvo u Sarajevu poslalo je sudu na potvrđivanje optužnicu na oko 200 strana protiv sedam osoba u slučaju Bosnalijek.

Tužioci očekuju da Kantonalni sud potvrdi optužnicu protiv Edina Arslanagića, Šefika Handžića, Hasana Šepe, Amara Arslanagića, Aide Selvić, Izeta Arslanagića i Jasmina Šepe. Oni se terete za organizirani kriminal, odnosno za više krivičnih djela, među kojima su one za zloupotrebu položaja ili ovlasti, pranje novca, poreznu utaju, krivotvorenje službene isprave, te sklapanje štetnog ugovora.

Optužnica sadrži devet nalaza sudskih vještaka, 25.000 stranica dokaznog materijala i prijedlog o saslušanju 60 svjedoka. Tužioci traže i oduzimanje imovine od osumnjičenih u iznosu od gotovo 24 miliona maraka.

Žurnalov izvor u Tužilaštvu Kantona Sarajevo kaže kako optužnica sadrži slučajeve i dokaze o kojima je Žurnal iscrpno pisao – od izgradnje apartmana na Bjelašnici i serviranja toplog obroka radnicima do prevoza lijekova u Rusiju.

Podsjećamo na najvažnije detalje ove afere.


Prevoz lijekova

Bosnalijek je po pravilu birao najskupljeg prevoznika za dostavu lijekova u Moskvu pa je sa svakim transportom plaćao 15.000 maraka više nego što je trebalo, pokazali su dokumenti u posjedu Žurnala.

Kompanija Rhea Express, predstavnik Fedexa za Bosnu i Hercegovinu, naplaćivala je Bosnalijeku prevoz lijekova iz Sarajeva do Moskve 25.000 maraka a potom angažovala hrvatsku kompaniju TGT obrt da isti prevoz napravi za pet hiljada eura.

Dokumenti do kojih je došao Žurnal pokazuju da je u 2011. godini ovakvih transporta moglo biti i više od 20, ali u saradnji sa drugim kompanijama jer je Rhea prekinula saradnju sa TGT-om.


Konsultantske usluge

Edin je omogućio dvjema kompanijama iz Švicarske i Britanskih Djevičanskih Otoka novčanu korist od gotovo pet miliona eura, piše u dokumentaciji Finansijske policije.

Bosnalijek je od 2006. do 2009. godine uplaćivao novac švicarskoj kompaniji za usluge širenja na rusko tržište, gdje je kompanija već imala partnera, jednu od najvećih ruskih kompanija za trgovinu lijekovima. Tokom 2010. i 2011. godine isti je posao za mnogo veće iznose povjeren jednoj kompaniji registrovanoj na Britanskim Djevičanskim Ostrvima, državi koja je u svijetu poznata kao poreski raj.

Bosnalijek je imao ugovor sa poznatom ruskom kompanijom Protek još od oktobra 2003. godine. Ugovor težak gotovo 80 miliona maraka nekoliko je puta dopunjavan i produžavan sve do kraja 2012. godine. Upravo zbog toga policija sumnja u ugovore koje je od 2006. godine Arslanagić sklapao sa nepoznatom kompanijom Mullen Marketing iz Švicarske.

Suština je bila da Mullen u Rusiji traži kupce Bosnalijekovih proizvoda na veliko. Osim što je ugovor sa Protekom davao ovoj ruskoj kompaniji ekskluzivno pravo distribucije lijekova, inspektori smatraju da je Arslanagić Mullenu priznavao zasluge bez pokrića.

Dogovor je bio da Mullenu ide u prosjeku sedam posto od vrijednosti poslova koje osiguraju Bosnalijeku na ruskom tržištu. Svoju prvu proviziju Mullen je naplatio u maju 2007. godine i to na osnovu prodaje lijeka Enterofuril preko Proteka. Inspektori nisu pronašli jasnu vezu između prodaje lijekova koja je već bila dogovorena sa Protekom, i Mullenovog zastupanja na ruskom tržištvu.

Bosnalijek je od 2006. godine sarađivao sa moldavskom firmom DITA ESTFARM iz Kišnjeva. Arslanagić je ugovor potpisao sa direktorom ove firme Iurijem Chirtoacaom a u njemu su opisani odnosi između Bosnalijeka i DITA-e. Ugovor od 541.000 američkih dolara trajao je godinu dana a narednih godina taj je ugovor produžavan. Ova moldavska kompanija je uvozila i prodavala proizvode Bosnalijeka na koje je imala popuste i bonuse za prodaju iznad određenih granica.

Uz sve to, Arslanagić je plaćao i konsultante za ovo tržište, i to ni više ni manje nego samog Chirtoaca. Praksa je trajala godinama iako je Bosnalijek sve vrijeme imao zaposlenog direktora odjeljenja za inostrana tržišta, Samira Talibečirovića. U njegovom je ugovoru pisalo da treba redovno održavati kontakt sa kupcima i zastupnicima na tržištima Istočne Evrope i bivšeg SSSR-a.




Korištenje poslovnih kartica

Sin Edina Arslanagića Amar u Bosnalijeku je bio direktor inostranih tržišta Srednjeg istoka i Afrike te direktor inostranog marketinga i prodaje.

Poslovnu karticu Bosnalijeka koristio je i u elitnom moskovskom striptiz klubu, pokazao je izvod sa njegove kartice do kojeg je došao Žurnal u junu 2012. godine.

Tadašnji direktor stranog tržišta u Bosnalijeku karticom je platio račun od 72 marke 21. septembra 2011. godine deset minuta poslije ponoći.

Amar Arslanagić je jednu od MasterCard poslovnih kartica Bosnalijeka koristio 216 puta i napravio račun od ukupno 188.000 maraka. Na četiri poslovne kartice koje je koristio potrošio je više od 1.200.000 maraka u nešto više od šest godina.

Pokazao se kao poseban ljubitelj Buddha bara pa je u njihovim objektima boravio u Parisu i Kijevu. Zanimljiv račun napravio je upravo u ovom ukrajinskom gradu. Bankovni izvještaj bilježi trošak od 136 maraka u salonu za masažu čije ime nije navedeno.

U prodavnici Louis Vuitton u Parizu Amar pazario je robu za tri hiljade maraka. Tokom istog puta u martu prošle godine u prodavnici satova Saint Honore registrovan je trošak od 113 maraka.

Čini se da je za Amara poseban užitak bilo poslovno putovanje u Dubai u maju 2011. godine. Prvo se proveo u elitnom Grosvernor House hotelu što je koštalo 530 maraka. Već narednog dana je zabilježen trošak od 870 maraka u hotelu koji nosi ime poznatog dizajnera Armanija. U međuvremenu se potkrao trošak u Paul Cafe Kareem od 121 marku. Vrhunac boravka je bio u odmaralištu Atlantis The Palm odnosno poznatom Otoku palma u Dubaiu. Za samo dva dana u ovom gradu Amar je potrošio oko 19 prosječnih bh. plata!

Dvije sedmice nakon novogodišnjih praznika 2010. godine Amar je platio 1.500 maraka za iznajmljivanje automobila u američkom gradu Atlanti gdje on i njegov brat Vedad imaju kuće.

On je na račun Bosnalijeka počastio bivšeg fudbalera i vlasnika modne kuće Granoff Emira Granova letom Sarajevo – Dubai u junu 2010. godine.

Račun za let vrijedan 3.723 marke na ime Emira Granova poslan je Bosnalijeku uz napomenu “knjižiti na moj trošak”, uz potpis Amara Arslanagića.


Topli obroci

Firma za ugostiteljstvo i trgovinu Brštanica iz Sarajeva Hasana Šepe godinama je bila saradnik od najvećeg povjerenja za Edina Arslanagića. Hranila je radnike u restoranu proizvodnog kruga farmaceutske kompanije

Od Bosnalijeka je ova kompanija dobijala kredit po kamatnoj stopi od pet i po posto. Tako povoljan kredit od komercijalne banke u Bosni i Hercegovini je gotovo nemoguće dobiti, čak i za veliki Bosnalijek. Umjesto toga, Bosnalijek je od banaka dizao kredite po stopi od sedam i više posto a onda ugostiteljskoj firmi Brštanica isti taj novac davao po nekoliko procenata nižoj stopi.

Još od 2002. godine bili su jedini dobavljač ugostiteljskih usluga za Bosnalijek – toplih obroka zaposlenim, pića i za organizaciju koktela.

Nabavljali su i kancelarijski materijal, sitni inventar, zakupljivali dvorane i pružali usluge prevoza. Inspektori su ovaj način poslovanja opisali kao tranzitni, što opisuje znatnu razliku u cijenama po kojima je Brštanica kupovala robu i prodavala je Bosnalijeku. Od 2005. do 2011. godine na taj način je napravljena razlika u cijenama od gotovo 16 miliona maraka, piše u navodima Finansijske policije.

Razlika je napravljena i u toplim obrocima, odnosno njihovoj količini. Finansijska policija je otkrila da je broj obroka koje je Brštanica naplaćivala Bosnalijeku uvijek bio isti, bez obzira koliko je radnika bilo na bolovanju, godišnjem odmoru ili službenom putovanju. Bosnalijek je tako radnicima isplaćivao dnevnice i u isto vrijeme za njih plaćao tople obroke od oko 7 maraka po obroku. Na taj način je Brštanica Bosnalijeku naplatila oko 350.000 više obroka i četiri miliona maraka više nego što je trebalo. Na takozvane komplet menije i koktele otišlo je još više novca pa je razlika u fakturama veća od sedam miliona maraka.

Bosnalijek je firmi Hasana Šepe plaćao i radnike u restoranu i čajnim kuhinjama, nabavke sitnog inventara i potrošnog materijala, održavanje i nabavku opreme za restoran i čajne kuhinje, amortizaciju, struju, vodu, plin, smeće i druge troškove što je od 2005. do 2011. godine koštalo gotovo tri miliona maraka.


Apartmani na Bjelašnici

Brštanica je u ime Bosnalijeka gradila i luksuzne apartmane na Bjelašnici. Arslanagićeva najava da će na ovoj planini izgraditi hotel nikada nije ispunjena ali su za više od šest miliona izgrađeni elitni apartmani čija je cijena po kvadratu dostigla prodajnu vrijednost od 3.600 maraka iako je u vrijeme njihove prodaje bilo vrlo malo stanova u centru Sarajeva koji su postizali takvu cijenu.

U sudskom registru nekretnina jedan od apartmana je vlasništvo Amara Arslanagića. U telefonskom imeniku, međutim, čak šest telefonskih brojeva apartmana registrovano je na Amara Arslanagića.

Brštanica je također održavala apartmane na Bjelašnici od 2006. do 2012. godine. U poslu je učestvovala i firma Carpe Diem Jasmina Šepe, sina vlasnika Brštanice Hasana Šepe. Prema nalazima Finansijske policije Carpe Diem nije imao ugovor za održavanje 17 apartmana.


Imovina

Tužioci traže i oduzimanje imovine osumnjičenih. U jednom od prvih tekstova o aferi Bosnalijek pisali smo o imovini Arslanagića.



Imovina porodice Arslanagić vrijedi najmanje 6 miliona maraka! Edin Arslanagić i njegovi sinovi Amar i Vedad posjeduju kuće, stanove i firme čiju vrijednost je teško tačno utvrditi, ali se mjeri u milionima. Vedadova vila u Sarajevu, vrijedna najmanje dva miliona maraka, iznajmljivala se za vrtoglavih 20.000 KM mjesečno, a vozni park sinova vrijedan je blizu pola miliona maraka. To je tek mali dio bogatstva Arslanagića.

U većini slučajeva navedene vrijednosti su procijenjene na minimum. Čak i sa takvom računicom dolazi se do jednostavnog zaključka da su otac Edin i sinovi Amar i Vedad morali, ponaosob, u posljednjih 17 godina u prosjeku godišnje izdvajati više od 100.000 maraka, da bi stekli sve što smo naveli. Zanimljivo je da najmanje nekretnina, na njegovo ime, ima “glava” porodice Edin Arslanagić.

(zurnal.info)

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Amar Arslanagić, Edin Arslanagić, Bosnalijek, Afera Bosnalijek