Čitaonica Žurnal

SEFKE RECORDS: Tragična dimenzija uha

Piše: Selvedin Avdić

Opet umišljaš? Jedva, kao što vidiš. U prošlom tekstu skupio sam sedam, a u ovom samo pet

Opet umišljaš?

Opet. Ali, u slobodno vrijeme.

Četnički teferič u Višegradu, homofobi vode studente, djecu tuku, Sloboda i Sarajevo u ratu, Sila se oženio, a ti fantaziraš...

Jedva, kao što vidiš. U prošlom tekstu skupio sam sedam, a u ovom samo pet.

Inspiracija u opadanju? Mašala.

...

Teško je naći nešto lijepo da se pročita u ovdašnjim novinama. Ali, nađe se, urijetko, ali nađe. Baš mi je prijao intervju sa slikarom Dimitrijem Popovićem. Pominje Ciorana, Kiša, Kafku pa kaže:

“Uho je krasna forma. Zanimljiva, kad gledate te njegove kanale, posebno iz profila. Uho me privlači odavno. Imao sam gotovo opsesiju gledajući uha, muškaraca i žena, u kafićima, na plaži, na ulici. Tražio sam tko ima najljepše uho. U toj mojoj potrazi sklon sam vjerovati kako najljepše uho ima Romy Schneider. Od muškaraca, Moshe Dayan. Vjerujte mi, poznajem stotine, tisuće uha. I tragičnu dimenziju Van Gogha i njegovog desnog uha...”

Njegov zemljak Janko Nilović sedamdesetih godina otišao je u Francusku i tamo snimio albume za koje danas Japanci po e - bayu potražuju zlato.



...

Yoko izbacila Lennona iz kuće, on uzeo mantil i izašao, vratio se po naočale, mora, ne vidi čovjek, ona ništa, šuti i dalje, pa on otišao u Los Angeles i tamo proveo izgubljeni vikend od 1973. do 1975. godine.
Svratio je u Record Plant i snimio ovu pjesmu Willie Dixona, Jagger je pjevao, Lennon producirao, stavio Keltnera za bubanj i pio rakiju, Jack Bruce svirao bas, Al Cooper klavijature, funk, berićetna 1973. godina, radne akcije, elan, ja mlad i perspektivan, budućnost ispred mene, znate već...



...

Prije nego što je postao slijepi prorok pod vikinškim šljemom, Moondog se zvao Louis Thomas Hardin. Oslijepio je kada mu je ostatak vatrometa od Četvrtog jula eksplodirao ispred lica. Dok se oporavljao, sestra mu je čitala filozofske i mitološke tekstove. Štivo mu se do te mjere dopalo da je napustio kršćanstvo, otišao u New York i postao beskućnik i kompozitor, ne znam da li baš tim redom.

Dok je svirao na pločniku ispred Carnegie Halla nerviralo ga je što ga porede sa Isusom, pa se uskoro potrudio da izgleda “što više nekršćanski” - na glavu stavio vikinški šljem, na noge čizme koje je sam napravio a u ruke uzeo koplje kao simbol slobode.



...

The Budos Band u posljednje vrijeme najčešće slušam u autobusu. Daleko od toga da se radi o autobuskoj muzici, siguran sam da postoji još bezbroj prigodnih mjesta da se poslušaju. Kaže mi drug da mu ništa nije falilo to što ih je slušao dok je čistio baštu.

Zahvaljujem Teophilusu Londonu što mi je skrenuo pažnju na The Budos Band.



...

Drug mi je poklonio knjigu izabranih pjesama Lawrencea Ferlinghettia (s potpisom, molim lijepo) koju još uvijek iščitavam. U knjizi je i pjesma "Svijet je krasno mjesto..." koju je Vojo Šindolić ovako preveo (prepisujem dvije strofe): 

Svijet je krasno mjesto

da se tu rodite

ako vam nije stalo do sreće

i nije baš uvijek

osobito zabavan

ako vam ne smeta malo paklenog užasa

tu i tamo

baš kad sve štima

jer čak ni na nebu

ne pjevaju

neprestano

 

Svijet je krasno mjesto

da se tu rodite 

ako vam je svejedno što neki ljudi umiru

svako malo

ili možda samo skapavaju od gladi

s vremena na vrijeme

što i nije tako strašno

ako se ne radi o vama...

 

Nikada nisam volio pjesmu “Changes” od Black Sabbatha, valjda mi se ogadila tokom odrastanja na Jaliji među arogantnim hard rockerima. Ali, Charles Bradley ju je tako dobro obradio da mi se smilila nakon toliko godina. Mislim da je oduvijek trebala ovako da zvuči.

Siguran sam da je Bradley dobar čovjek, iako ga nikada nisam upoznao. Proživio je tešku porodičnu tragediju, ali nije primjereno da je ja tek tako ovdje pominjem. Svakako se ne radi o vama.

(zurnal.info)

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Čitaonica Žurnal, Muzika, Selvedin Avdić, Sefke Records