Istraga

Izgradnja kuća za Rome: Najsiromašniji nisu dobili nove domove

FOTO: Adi Kebo
Piše: Semir Mujkić

U romskim udruženjima kažu da je nedostatak dokumentacije najveći problem za obnavljanje romskih kuća za šta je BiH u posljednjih šest godina izdvojila 12 miliona maraka

Hajrudin Tahirović iz romskog naselja Poljice kod Lukavca još uvijek živi u trošnoj kući sa sedmočlanom porodicom jer nije uvršten na spisak za obnavljanje kuća kroz Dekadu inkluzije Roma koja u Bosni i Hercegovini traje od 2009. godine. Najmanje polovina Roma u našoj zemlji i dalje živi u nesigurnim kućama i nemaju potvrdu o vlasništvu zemlje ili kuće. Tahivorić kaže da je svoju prijavu za obnavljanje kuće uredno predao ali da mu je rečeno da ne ispunjava uslove za obnavljanje zbog nedostatka dokumentacije za zemlju i kuću.

U romskim udruženjima kažu da je nedostatak dokumentacije najveći problem za obnavljanje romskih kuća za šta je BiH u posljednjih šest godina izdvojila 12 miliona maraka. U BiH je državnim novcem  izgrađeno ili obnovljeno 565 kuća i stanova, podaci su Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice. Ukupno je do sada izgrađeno više od 700 kuća novcem države, opština, drugih nivoa vlasti i stranih donatora.

Nedžad Jusić iz udruženja Euro Rom kaže kako su romske nevladine organizacije zadovoljne količinom novca kojeg je država izdvojila ali su jako nezadovoljni načinom na koji je taj novac potrošen.
- Sredstvima možemo biti zadovoljni ali je realizacija užas – kaže kategorično Jusić i dodaje oni koji su to najviše trebali nisu dobili nove domove: U 90 posto slučajeva stanove su dobili oni koji nisu ugroženi.



Istraživali smo koliko je novca potrošeno za izgradnju domova za Rome i kako u stvarnosti izgleda rješavanje njihovih stambenih problema od početka Dekade inkluzije Roma 2005.-2015. godine. Jedan od četiri dijela ovog evropskog programa je izgradnja kuća i stanova za Rome. BiH je 2008. godine usvojila akcione planove i od 2009. godine izdvaja godišnje oko tri miliona maraka za provođenje Dekade a najveći dio novca, oko dva miliona izdvajaju se godišnje za stambeno zbrinjavanje Roma.


Šta je sa najsiromašnijima?

U BiH je do sada kroz ovaj program izdvojeno 26,7 miliona maraka za zapošljavanje, zdravstvenu zaštitu, obrazovanje i stanovanje Roma.

Nedžad Jusić kaže da izvještaji ne pokazuju tačnu sliku stvarnosti.
- Na papiru je jedno a u stvarnosti drugo – kaže Jusić.

Državni novac nije stigao do naselja Poljice u blizini jezera Modrac kod Lukavca gdje je organizacija Hilfswerk novcem Evropske komisije izgradila i obnovila 16 kuća te izgradila kanalizaciju i popravila vodovod. Nove kuće nije teško primijetiti i one se jasno izdvajaju od drugih trošnih kuća koje još uvijek nisu obnovljene. Između ostalog i jer nemaju fasadu ali i zbog toga što njihovi stanovnici imaju veliki problem – gotovo svaka od novoizgrađenih kuća puna je vlage. Mještani Poljica za to krive gradnju u zimskom periodu, tokom kiše i niskih temperatura te ukopavanje kuća u tlo bez izgradnje zidova i pločnika oko kuća. Gradnja kuća počela je u septembru 2014. godine i završena u martu naredne.

Uz kuću Almire Beganović je lokva voda. Sa druge strane zida kuće od 42 kvadrata u kojoj živi šest osoba, pojavile su se fleke od vlage koje polako postaju zelene. Stara kuća ove porodice je srušena i napravljena potpuno nova novcem Evropske komisije. Beganovići su aplicirali na pozivu za novu kuću na projektu kojeg je provodila austrijska organizacija Hilfswerk.

Almira smatra da je period i način gradnje kriv za vlagu u kući a vlagu krivi za bronhitis zbog kojeg je njeno dijete provelo pet dana u bolnici.

Željko Halilović iz organizacije Hilfswerk objašnjava kako je zbog gradnje u zimskom periodu bilo očekivano da će se pojaviti kondenz jer su svi materijali bili svježi. Zbog toga je, kaže, preporučio stanovnicima Poljica da lože vatru odnosno zagrijavaju kuće 20 dana prije useljenja kao i da redovno provjetravaju prostorije.
- Nisu me poslušali i taj je kondenz ostao – kaže Halilović i objašnjava da je početak gradnje kasnio zbog sporog odabira korisnika donacije jer je konačni spisak ponovo provjeravan zbog nezadovoljstva stanovnika ovog naselja koji nisu bili na spisku 16 porodica koje će dobiti novi dom: Sve smo ponovo pretresli i došli do septembra i nismo više mogli čekati zbog rokova.

O tome kome će se graditi nova kuća odlučivala je komisija u kojoj su bili članovi romskih nevladinih organizacija, predstavnici Hilfswerka i opštine Lukavac. Njihovu konačnu listu, kao i kod izgradnje svake kuće za Rome, odobrava Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH.

Na tu listu je moguća žalba ali Halilović kaže da većina žalbi bude odbijena zbog nedostatka dokumentacije. Upravo je nedostatak dokumentacije najveća prepreka za Rome da dođu do boljih uslova stanovanja. U publikaciji Analiza evidentiranja romskih potreba, koju je Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH napravilo 2011. godine, navodi se da kako od 30.000 Roma, koliko je procijenjeno da živi u BiH, tek 49 posto njih vlasnik ili suvlasnik kuće ili stana u kojem žive.



Predsjednica Odbora za Rome pri Vijeću ministara Indira Bajramović kaže da je svima jasno da Romi žive u kućama koje nisu legalizovane i da zbog toga nije zadovoljna metodologijom izbora dobitnika donacija.
- Razumijem da neće donator bez dokumentacije da gradi ali kome se prave kuće – postavlja pitanje Bajramović i dodaje da kuće nisu dobili oni koji su ih najviše trebali: Šta je sa onima koji nemaju ništa i siromašno žive?

Himzo Beganović iz Poljica živi u kući čiji je gornji dio napravljen od drveta. On nije ispunio uslove za gradnju nove kuće i do njega nisu došla sredstva države niti donatora. Baš poput Hajrudina Tahirovića i on se izgubio u komlikovanim državnim, opštinskim i donatorskim procedurama. On tvrdi da ima urednu dokumentaciju ali tako nisu smatrali nadležni.

Esed Osmanović iz Službe za urbanizam, prostorno planiranje i investicije opštine Lukavac objašnjava da dokumentacija mora postojati da bi se izdvojio budžetski novac.
- Moramo imati nešto, neki dokument. Ne možemo graditi na tuđoj zemlji – kaže Osmanović i dodaje da je najgore kada se kuće nalaze na državnoj zemlji.

U Poljicama se desilo upravo to, objašnjava Osmanović. Neke od kuća su bile na državnoj zemlji odnosno šumskom zemljištu. Opština je željela legalizovati tu zemlju i kuće ali to nije mogla zbog nepostojanja Zakona o šumama, objašnjava Osmanović i dodaje da je opština Lukavac pomogla stanovnicima Poljica tako što im nije naplaćivala izdavanje dokumenata potrebnih za apliciranje na konkurs za gradnju kuća. Opština Lukavac izdvojila je i novac za priključak struje novim kućama.

Nedžad Jusić iz tuzlanskog udruženja Euro Rom kaže da je na početku Dekade tražio da se prvo provede projekat legalizacije zemljišta i kuća i da se tek onda raspisuju konkursi za njihovu izgradnju. Objašnjava i da je postojala mogućnost da opštine traže novac za legalizaciju romskih kuća ali da, koliko je njemu poznato, to nije uradila nijedna opština. Zbog ovog problema Jusić smatra da su najsiromašniji Romi i oni kojima su nove kuće bile najpotrebnije izostavljeni sa spiskova za stambeno zbrinjavanje.
- U 90 posto slučajeva stanove nisu dobili ugroženi Romi – smatra Jusić i dodaje kako zbog ovakvih procedura poznaje slučajeve u kojima su nove kuće dobijali Romi koje smatra bogatima.

Saliha Đuderija, pomoćnica ministra za ljudska prava i izbjeglice, kaže kako je postojao projekat legalizacije kuća ali da za tim nije postojao interes.



Ona objašnjava da država ne može dodijeliti novac tamo gdje je imovinski status nedefiniran. Napominje i to da niti jedna zemlja u regionu nije izgradila više kuća za Rome.


Veliko nezadovoljstvo, malo žalbi

Porodicama koje još uvijek čekaju na svoj red za izgradnju kuća ili oni koji još nisu legalizovali svoju imovinu nada za to je novi akcioni plan za rješavanje problema Roma koji je u pripremi.

Dva posljednja akciona plana im daju pravo na nadu ali uz rezervu jer oba plana nisu ispunjena do kraja. Prvim akcionim planom od 2009. do 2012. godine planirano je izdvajanje od 440 miliona maraka za stambeno zbrinjavanje Roma. Godišnje se trebalo izdvajati 55 miliona maraka a u stvarnosti je izdvajano 3,1 milion maraka godišnje za cijeli akcioni plan ili tek šest posto od planirano.

Akcioni plan od 2013. do 2016. godine priznaje da je raniji postavljen nerealno. Sa tim se slažu svi naši sagovornici, od uposlenih u Ministarstvu, nevladinih organizacija pa do Roma na koje se plan odnosi.

Ta iskustva očito nisu pomogla kod pravljenja plana do 2016. godine iako se u njemu navodi da se “vodilo računa o realnim potrebama i mogućnostima”. Tako je novim planom predviđeno 11 miliona maraka godišnje za inkluziju Roma a od toga je pet miliona trebalo da bude namijenjeno izgradnji kuća i 1,3 miliona za sanaciju starih. Time se trebalo graditi 150 stambenih jedinica godišnje i od 2013. do kraja 2015. godine izgraditi 450 novih kuća i stanova. U BiH je do danas izgrađeno ukupno 565 kuća i potrošeno ukupno 12 miliona maraka državnog novca, potvrđeno nam je u Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice.

Dodatno je u 2016. godini od dotadašnjih nešto više od tri miliona maraka godišnje za Dekadu izdvajanje smanjeno za više od pola miliona maraka.

BiH je do sada izdvojila ukupno 17 miliona maraka za Dekadu. Uz dodatnih nešto više od devet miliona maraka od opština, Federacije i stranih donatora, u BiH je do sada ukupno potrošeno 26,7 miliona maraka za provođenje Dekade inkluzije Roma.

Novac su izdvajale i lokalne zajednice ali ne i sve od 71 opštine u kojima žive Romi u BiH. Značajan novac donirale su i Evropska komisija, organizacija Hilfswerk i švedska organizacija za ravoj SIDA.

Način trošenja novca i procedure za odabir korisnika pomoći ne razlikuje se mnogo kada to radi državno ministarstvo ili Evropska komisija, kaže Saliha Đuderija. Romi kojima država gradi novu kuću mogu da računaju i na toplinsku izolaciju i fasadu što je mnogo rjeđe kod izgradnje od stranih donacija. Željko Halilović iz organizacije Hilfswerk kaže da ugradnja fasade nije planirana njihovim projektom za naselje Poljice.
- Bolje je uraditi 16 kuća bez fasade nego osam sa fasadom – kaže Halilović.

On ističe da do dolaska Hilfswerka niko drugi nije uradio ništa na stambenom zbrinjavanju Roma u ovom naselj i dodaje da je u naselju urađeno deset posto više radova od onih koji su predviđeni projektom. Mještani Poljica, sa druge strane, smatraju da posao nije do kraja urađen. Smatraju da se na novim kućama trebala uraditi fasada i zaštita od vlage.

Svaka izgrađena kuća mora biti zaštićena od prodora vlage, navodi se u Standardima za saniranje i izgradnju stambenih jedinica i objekata u svrhu stambenog zbrinjavanja Roma u BiH koje je donijelo Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice u junu 2013. godine.

U januaru 2014. godine Komisija za provođenje projekata iz oblasti stambenog zbrinjavanja Roma u Standarde je unijeli i izgradnju fasade za nove kuće.

Romi su najčešće nezadovoljni i drugom infrastrukturom koja je planirana uz izgradnju kuća ali, kažu iz romskih udruženja, opštine često ne ispune taj dio obećanja. Dekadom je planirana izgradnja puteva, kanalizacije i vodovoda i uvođenje ulične rasvjete, struje te odvoza smeća u romskim naseljima.
- Infrastruktura nije dobro urađena, negdje nikako – kaže Indira Bajramović, predsjednica državnog Odbora za Rome.

Ona objašnjava da su se Romi rijetko žalili.
- Oni se boje da će im oduzeti kuće ako se budu žalili – smatra Bajramović.

Nedžad Jusić kaže da je njegova organizacija slala žalbe ali priznaje ne dovoljno.
- Slali smo mailom žalbe ali moram priznati malo – kaže Jusić koji je još jednom naglasio da su Romi zadovoljni novcem koji je za njih izdvojen ali da imaju primjedbe na njihovo trošenje: Ja sam zadovoljan sredstvima ali da su efikasno utrošena.

U razgovoru Romi i njihovi predstavnici ističu još jednu stvar kojom nisu zadovoljni – troškom svake pojedinačne kuće. Oni smatraju da se moglo napraviti više kuća ili za isti novac uraditi kvalitetnije kuće.

Prosječna cijena kuće sa fasadom građene državnim novcem je 21.000 maraka, objašnjava Đuderija. Kuće u Poljicama bez fasade koštale su između 27.000 i 32.000 maraka, objašnjava Halilović i dodaje da se “ljudi bave poslom koji ne razumiju”.
- Nijedna kuća nije ista. Objekti u kosini su skuplji nego na ravnom dijelu – kaže Halilović.

Dok vlast i donatori sa jedne strane tvrde da je za Rome urađeno mnogo i da nemaju razloga za nezadovoljstvo, Romi smatraju da su za milione koji su potrošeni trebali dobiti više. Svako od njih ima različito mišljenje o tome ko bi za to mogao biti kriv. Esed Osmanović iz opštine Lukavac smatra da ne postoji pojedinačni krivac.
- Svi su tu pomalo krivi – smatra Osmanović.

Tekst je nastao u saradnji sa portalom Diskriminacija.ba

(zurnal.info)

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Diskriminacija, Poljice, Modrac, Lukavac, Romi