INTERVJU

LARISA ŠUŠA : Mi smo crne ovce otrgnute od stada lokalnih moćnika

Razgovarala : Tatjana Udovičić

Larisa Šuša je aktivistkinja Pokreta građana Gračanice, neformalne grupe više od 500 građana koja je rekla dosta korupciji, kriminalu, bahatosti vlasti. Javno su govorili o nepotizmu školama, korupciji u podjeli humanitarne pomoći za poplavljene, nezakonistostima u zdravstvenim institucijama. Značajni su to koraci u maloj gračaničkoj sredini. Larisa Šuša za „Žurnal“ govori o građanskoj hrabrosti i aktivizmu, cijeni i rezultatima odvažnosti da se uhvati u koštac sa gorućim problemima i otporu vlasti prema promjenama.

ŽURNAL : Koje probleme ste identifikovali kao ključne?

ŠUŠA : U principu, sve je problem, počevši od kompleksnosti našeg državnog sistema, ogromne administracije, preklapanja nadležnosti državnog, entitetskog, kantonalnog do lokalnog nivoa vlasti. Ključan problem je znanje, odnosno neznanje, ogromna neinformisanost građana, neupućenost u sistem odlučivanja. Ljudi su dezorjentisani u ostvarivanju svojih građanskih prava. Mi to vidimo svakodnevno u kontaktu sa našim sugrađanima. Navešću samo jedan primjer. Svojevremeno smo dijelili pomoć građanima. Na stotinu podijeljenih paketa imali smo oko 30 potpisa otiskom prsta! Znači, u 21. vijeku mi imamo situaciju jako velikog broja nepismenih ljudi. Lako je pretpostaviti da onda na isti način donose i odluke - neinformisani, neupućeni, bez osnovnih saznanja i poznavanja suštine problema. Mi kao građani imamo Ustavom utemeljena neka prava, za koja građani zapravo i ne znaju da postoje, niti znaju kako da ih ostvare. Imamo i zakone, koji su takvi kakvi jesu. U proteklih 20 i kusur godina, kako je koja politička opcija dolazila, tako je štimala podzakonske akte radi stvaranja što većih koruptivnih mogućnosti. Lokalni moćnici su stvorili svoje koruptivne utvrde i jako je teško rasplesti tu mrežu.

ŽURNAL : Kako “napadate” te koruptivne utvrde?

ŠUŠA : Istupali smo redovno na svakoj sjednici Opštinskog vijeća, postavljali pitanja, davali inicijative, izlazili za govornicu. Međutim, izmjenama Poslovnika o radu Opštinskog vijeća to nam je onemogućeno. Napravili su takav Poslovnik da građanin nikakvim legitimnim putem ne može doći do riječi, oni se služe svim manipulatorskim tehnikama da osujete građanina da govori. Onda smo odlučili da koristimo nama sve dostupne mehanizme. Novca nemamo, ali smo napravili sajt, koristimo društvene mreže, javno govorimo i o pozitivnim i o negativnim stvarima i nudimo rješenja. Naše oružje je znanje.

ŽURNAL : Šta je vaša pokretačka snaga?

ŠUŠA : Nastojaću da ovu priču ne prikažem kao borbu pojedinca. Svi mi koji smo aktivisti Pokreta građana Gračanice pokrenuli smo se iz nekog razloga, svaki član ima svoju priču. Moja priča je krenula ovako... Moj otac je 2013. godine, kao obespravljeni radnik Grafopak-a Gračanica štrajkovao i protestovao u Tuzli zajedno sa svojih 80 kolega. Bez plata, bez zdravstvenog osiguranja, bez ikakvih prava, ti ljudi su bukvalno bili ni na nebu ni na zemlji, jer je tako zakon dozvolio, a vlasnička struktura Grafopak - a je bila amnestirana od bilo kakve odgovornosti. Moj otac je potom doživio moždani udar. Bez zdravstvenog osiguranja, bez uvezanog staža, bivši borac, čovjek koji se borio u prvim redovima za ovu zemlju, došao je u situaciju da sistem ne haje za njega, ne vidi ga, on je za sistem nula. Ja sam kao kćerka morala prvo rođenog oca da dižem iz kolica, da se borim za njegovo zdravstveno osiguranje, da se borim da mu se uveže radni staž, da ima bilo kakvu vrstu primanja. Zatim, usljed jako lošeg zdravstvenog sistema 2008. godine sam izgubila dijete. Kad kažem lošeg zdravstvenog sistema, ne mislim na nestručnost kadrova, nego na neopremljenost sistema zdravstvene zaštite na lokalnom nivou. Nije radio ultrazvuk, nismo imali sanitet da se hitno prebacimo za Tuzlu. Kada čovjek ukopa ono što je rodio, mislim da je to najveća tegoba koja može da postoji za jednu majku. Također, sjetila sam se i svog djetinjstva. Prošla sam najljepše godine svog djetinjstva u ratu, u podrumima. Kad sve ovo saberete, jednostavno, kad vam jedan sistem uzme djetinjstvo, drugi sistem vam uzme dijete, treći sistem vam uzme zdravlje roditelju... E pa mislim da je bilo dosta! To je ta emocija koja je u meni proizvela bunt, revolt. Koliko još unesrećenih ljudi nam treba?!

AKTIVIZMOM DOBIJAŠ I GUBIŠ PRIJATELJE

ŽURNAL : Šta je cilj vašeg aktivizma?

ŠUŠA : Želimo da budemo praktičan primjer kako razbiti strahove. Mi smo ljudi koji nemaju oraha u džepu i nemamo razlog za strah. Jesmo bili označeni kao „crne ovce“ u gradu, ali smo se na neki način i dičili time što smo makar drugačije ovce. Ovi pastiri oko nas koji upravljaju, mali bogovi koji upravljaju našim životima, zapravo su naišli na grupu ljudi koju je apsolutno nemoguće potkupiti.

ŽURNAL : Kako žive „crne ovce“ u Gračanici?

ŠUŠA : Ja sam osoba koja je imala jako veliki broj prijatelja, i dan danas ih imam, ali isto tako sam i osoba koja je izgubila mnogo prijatelja u cijeloj ovoj borbi. Mi smo svi zreli i svjesni ljudi, znali smo šta ova vrsta aktivizma nosi sa sobom. Znali smo da ćemo izgubiti veliki broj prijatelja, da će nas napadati, udarati „ispod pasa“, da će koristiti sve moguće mehanizme zastrašivanja, od porodice do djece. Ideš kroz grad, dojučerašnji poznanici bukvalno bježe od tebe, da ih neko slučajno ne bi vidio sa vama. Ljudi koju su imali svoje male biznise polako počinju da gube poslove. Dijete ti svo vrijeme u školi ima sve petice i odjedanput nešto se dešava, nije više tako uzoran i dobar đak. I da ne pričam dalje, svega je bilo. To je jedna vrsta hladnog rata. Ali ono što je najbitnije, jeste da se istraje.

ŽURNAL : Kakav je odnos vlasti prema vašem djelovanju?

ŠUŠA : Kao i u svakoj priči, vlasti se nastoje približiti. Oni su jako mudri, vrlo metodični. Raznim imenima su nas nazivali i pridruživali raznim političkim strujama. Ne govorim samo o vladajućoj lokalnoj partiji, nego o svim partijama, svi su udruženim snagama djelovali da građanin ne progovori. Tražili su načine kako da nas ignorišu, pa da nas eliminišu, a danas smo im jednostavno postali nužno zlo. Odustali su jer su vidjeli da ne mogu da nas ućutkaju i da nas potkupe, jer ne mogu sve da potkupe. Mi smo išli po mjesnim zajednicama, dođe na sastanak stotinu ljudi. Od tih stotinu nek bude jedan koji je korektan. U Gračanici imamo 24 mjesne zajednice, znači 24 čovjeka koja ne možeš kupiti. I tako se grupa širi i jača.

AKTIVACIJA GRAĐANSKE SVIJESTI

ŽURNAL : Čime ste sticali povjerenje sugrađana?

ŠUŠA : Ponudili smo rješenja. Pokazali smo da možemo napraviti put u mjesnoj zajednici gdje 30 godina niko nije ni kamen postavio; malim poljoprivrednicima, proizvođačima hrane uspjeli smo da donesemo projekte za vaučere; dijelili smo pakete hrane stanovništvu u toku poplava; kad je zaprijetila zaraza zbog poplava obezbijedili smo sredstva za dezinfekciju. Možemo govoriti i o buđenju građanske svijesti. Danas je sigurno duplo više zahtjeva javnim institucijama nego što je to bilo prije godinu dana. Nikad nismo imali situaciju kao pred ovogodišnje lokalne izbore. Ranije se znalo godinu dana ranije ko će biti kandidati pojedinih velikih stranaka. Danas je situacija drugačija, u jednoj od najvećih stranaka mi imamo 12 kandidata za načelnika opštine. Znate šta to znači, to znači da su građani i unutar stranačkih redova progovorili. Nismo nikada imali situaciju da uposlenici opštine kolektivno tuže opštinu i izvršnu vlast radi ostvarenja svojih prava, a danas imamo tu situaciju. Znači, zaista se vidi progresija buđenja građanske svijesti i to je ono što ja vidim kao stvarni rezultat naših aktivnosti.

ŽURNAL : Šta je vaš recept za buđenje građanske hrabrosti?

ŠUŠA : Meša Selimović kaže: „Nadao sam se da ćeš ti učiniti ono što nisam ja. I ja bih volio da to učini neko drugi. I svi ljudi isto tako. Zato i ne činimo ništa.“ Dakle, svi čekaju da neko drugi nešto učini za njih, a niko neće ništa za vas učiniti dok se sami ne pokrenete. Uvijek stvari kreću od pojedinca. Ja sam tražila ljude meni sličnih razmišljanja. Onda smo našli zajedničke ciljeve. Sve je više ljudi koji se okupljaju, ali potrebno je vrijeme. Ovo je proces, u njemu treba istrajati. Ako krenemo danas, stvaramo mogućnosti za sutra.

(zurnal.info)

 

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Graćanica, Larisa Šuša, aktivizam