Čitaonica Žurnal

Sefke Records: Bilješke o jednom skandalu

FOTO: youtube screenshot
Piše: Selvedin Avdić

Kada govorimo o umjetnosti, govorimo o pomjeranju granica. Kada pristanemo na granice, odustajemo od slobode. A kad odustanemo od slobode… Nismo je ni zaslužili

O kakvom skandalu se radi?

Ružnom, nema govora. Nakon pritužbi za blasfemiju i narušavanja vjerskih prava i sloboda koje su došle od jednog kardinala, jednog imama, jedne nevladine organizacije, jednog radikalnog portala i nakon uobičajenih prijetnji na društvenim mrežama, Direkcija MESS-a odlučila je da se predstava Olivera Frljića “Vaše nasilje i naše nasilje” odigra bez publike, jer joj oni ne mogu garantirati sigurnost.  

Nakon protesta nekolicine demonstranata, Direkcija opet popušta pritisku i dozvoljava prisustvo publike ali “na njihovu odgovornost”.

Na kraju je predstava “Vaše nasilje i naše nasilje” odigrana bez nepredviđenog nasilja.

Kakvu štetu je donio skandal?

Sarajevo je iznova proglašeno netolerantnom sredinom, a MESS je optužen da je izdao ideje zbog kojih je osnovan.

Da li je Sarajevo tolerantna sredina?

Naravno da nije, ali to nije ekskluzivitet samo Sarajeva, identična situacija je i u ostatku Bosne i Hercegovine. (Ako neko misli suprotno, neka slobodno u komentarima ovoga teksta navede bar jedan idilični bosanskohercegovački gradić u kojem je većina tolerantna prema manjini i drugačijim. Ali, argumentirano i bez zajebancije, molimo lijepo.) U slučaju Sarajeva netoleranciju je lakše dokazati, jer je ono ponajviše pred očima javnosti, pa je dovoljno pomenuti samo par incidenata poput napada na učesnike festivala Queer ili posjetioce Kriteriona.

Doduše, netolerantnim se u ovom slučaju iznova pokazao i premijer Kantona Sarajevo Dino Konaković koji je u šturom facebook obraćanju, iako nije vidio predstavu, zaključio da ona vrijeđa osjećaje vjernika i na taj način joj uskratio gostoprimstvo. Na kraju svog teksta, stalni šetač po crvenom tepihu “Sarajevo Film Festivala”, MESS je prozvao “cirkusom”.

Da li je Direkcija MESS-a smjela popustiti prijetnjama?

Nismo saznali o kakvim konkretno prijetnjama po sigurnost se radi. Pretraživali smo komentare na društvenim mrežama, ali tamo nismo našli prijetnje upućene Festivalu većeg intenziteta od onih koje svakodnevno doživljavaju novinari, recimo. Nema razloga da ne vjerujemo Direkciji MESS-a kada tvrdi da su one bile ozbiljne, ali do momenta pisanja ovih bilješki oni nisu precizirali o čemu se radi.

S druge strane, Žurnal nezvanično saznaje da prijetnje nisu prijavili policiji niti zatražili dodatnu zaštitu. Frljićevu predstavu obezbjeđivala je, kao i u slučaju svake druge predstave na festivalu, jedna patrola policije.

Šta je mogla uraditi Direkcija?

Dozvolite da maštamo. Dakle, optužbe za blasfemiju i zahtjev za zakonsku zaštitu vjerskih prava i sloboda Kardinal Vinko Puljić uputio je Tužilaštvu BiH, gradonačelniku, premijeru i Apostolskoj nuncijaturi čak osam dana prije igranja predstave. Direkcija je imala vremena da predvidi reakcije, koje obavezno na ovim prostorima uslijede čim se neko zabrine za religijske slobode. Ukoliko su već imali informacije o ozbiljnim prijetnjama, morali su zatražiti pojačano policijsko obezbjeđenje kao što se to dešava na “manifestacijama visokog rizika” (kod nas su to, kao što znamo, čak i utakmice gradskih fudbalskih rivala), jer niko ne očekuje da uposlenici festivala zaštite publiku, niti je to njihov posao.

Da su im nadležne institucije uskratile pomoć, maštamo dalje nesmetano u tolerantnom ozračju redakcije, mogli su s punim pravom otkazati predstavu i svu odgovornost prebaciti na policijske organe koji nisu u stanju garantirati sigurnost građanima.

S druge strane, dozvolili su da publika uđe “na vlastiti rizik” u salu, što ih ne bi oslobodilo odgovornosti da su se ostvarile prijetnje. Na sreću, to se nije desilo.

Ali, zato su obradovali premijera Konakovića koji je na svom facebook profilu, nakon svega, mogao cinično zapisati: “U Sarajevu je odigrana predstava koju je organizator zabranio sam sebi.”  

Šta su uradili umjesto toga?

Donijeli su odluku da se predstava ne izvede javno, već interno, za članove žirija, goste Evropske teatarske konvencije, programere međunarodnih festivala i medijske pokrovitelje, uz obrazloženje da “na taj način neće dozvoliti nasilno prekidanje Festivala i njegovog kontinuiteta”.

Na žalost, baš na taj način podlegli su nasilju. Dozvolili su da im vjerske zajednice kreiraju program Festivala, što je naravno naišlo na zgražanje onih koji ovakve predstave smatraju društveno angažovanom umjetnošću, kako je dio javnosti nazvao taj nesretni sarajevski premijer Konaković i tako ih jasno i oštro odvojio od “uvrijeđenih vjernika”.

Izdvajamo primjedbu književnika i novinara Ozrena Kebe koji je lucidno primjetio da bi trebalo izabrati novi žiri festivala MESS, u koji bi ušli dokazani stručnjaci – poput Kardinala Puljića, efendije Velića, Harisa Zahiragića, predstavnika navijačkih skupina, a Emir Spahić bi trebao stajati na vratima ne bi li spriječio eventualne veće nerede.

Kakvu štetu je zaista donio skandal?

Ne pretjeranu za Sarajevo. Gradu su “obraz”, po ko zna koji put, iznova spasili njegovi građani koji su protestirali zbog festivalske odluke i iznudili prisustvo predstavi “na vlastitu odgovornost”. Nije ovo prvi put da tradicionalno netolerantnim sarajevskim vlastima obraz spašavaju pojedinci. Ugled koji ovaj grad, ipak, još uvijek ima u svijetu donose mu pojedinci koji, najčešće, ne dijele isti svjetonazor kao njegovi vlastodršci.

Najveću štetu je pretrpio MESS. I njegova Direkcija pokušala je da se opravda uz pomoć iste grupe građana, kojoj su čak dodijelili “specijalno priznanje”, ali to neće ići tako lako.

I do sada je ovaj festival izazivao različite reakcije javnosti koje je stoički podnio bez većih gubitaka. Također, dobri poznavaoci tvrde da su predstave sa mnogo “radikalnijim” i “skandaloznijim” porukama od Frljićevih u zdravlju i veselju bez problema odigrane u dosadašnjih 55 izdanja festivala.

MESS je bio jedna od svijetlih sarajevskih lokacija koje smo po dobru pominjali u gornjim redovima. Tako su se i legitimirali na svojoj oficijelnoj stranici: “Festival MESS je bio, jeste i ostat će prostor slobode i umjetničke odgovornosti”.

Svoju publiku moraće iznova ubjeđivati da zaista tako misle i ponovo se izboriti za ugled koji su odavno zaslužili. Nadamo se da će se to što ranije desiti.

Trebamo li se brinuti zbog ovoga što se dogodilo?

Da, ukoliko ovo povlačenje Direkcije MESS – a postane pravilo koje će se slijediti. Kada govorimo o umjetnosti, jelte, govorimo o pomjeranju granica. Kada pristanemo na granice, odustajemo od slobode. A kad odustanemo od slobode… Nismo je ni zaslužili.

Na kraju, valja li šta predstava?

Ne znamo, nismo je gledali. Očigledno ćemo i mi morati zloupotrijebiti onu nekolicinu gledalaca koji su nam spasili obraz.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Čitaonica Žurnal, Sefke Records, Selvedin Avdić, MESS