Kauč selektor

LIGA PRVAKA: Borbeni duh stare škole u Glasgowu

FOTO: Reuters
Piše: Marko Tomaš

Najavio sam to i prije sezone - Borussia igra najuzbudljiviji nogomet u Europi. Liverpool ga igra samo u Engleskoj, a Sampaoli je još na početku u Sevilli

REKORDI I SENTIMENTI

Postigavši dva pogotka na Celtic parku Leo Messi je došao do još jednog rekorda u karijeri. Postigao je ravno 100 pogodaka za Barcelonu u međunarodnim natjecanjima. Ono što tom rekordu daje na važnosti jeste činjenica da je sve te pogotke upisao u dresu jednog kluba.

Prvi njegov pogodak protiv kultnog škotskog kluba bio je Barcin 400. pod ravnanjem Luisa Enriquea. Bio je to običan dan u uredu za Barcu, ali, eto, i prigoda da u nogometne anale upišu dva značajna rekorda i zaokruže neke brojke.

Bilo mi je jako drago da su se naši emiteri odlučili prenositi utakmicu iz Glasgowa. Lijepo je vidjeti kultne klubove na najvećoj sceni, pogotovu one koje je nemilosrdna trka novca po europskim stadionima udaljila od samog vrha kontinentalnog nogometa.

A Celtic je bio prvi britanski klub koji je postao prvakom Europe. Na klupi je sjedio veliki, legendarni Jock Stein, a kuriozitet i za ono vrijeme, a bila je 1967. godina, jeste to što je kompletna momčad Celtica bila rođena u Glasgowu ili njegovoj neposrednoj okolici. To je još dugo bio toliki kuriozitet da je postclughovski Derby County u porgramu koji najavljuje utakmicu protiv mostarskog Veleža kao najzačudniju stvar naveo da je kompletan tim Sulejmana Repca sastavljen od momaka iz Mostara i okolice.  Dakle, kako bi to Zagrepčani rekli, sve su to bili domaći dečki, oni s kojima ste išli u školi ili ste ih imali prigodu sretati na ulici, u prodavaonici, brijačnici, na tržnici. Takvo što danas više nije moguće. A nemoguće stvari su romantične.

Celtic se danas muči i protiv nekad potpuno anonimnih klubova, ali u prijenosima s njihovog stadiona, u stavu nogometaša u zelenobijelim dresovima još uvijek možete vidjeti i osjetiti borbeni duh stare škole, koji, na žalost, više nije dovoljan kako bi se u Europi ostvario iole opipljiviji rezultat.

Dolaskom Brendana Rodgersa na klupu Celtic pokušava da se ukrca na vlak suvremenog nogometa. A paradigma suvremenog nogometa jeste ono što igra Barcelona. Osnove te igre postavio je Marcelo Bielsa, a svi najbolji treneri današnjice pokušavaju stvoriti vlastite inačice El Locove nogometne teorije.

Posjed i kontrapresing su osnovni postulati takve igre. Njezine je osnove najlakše shvatiti u situaciji kada momčad koja napada izgubi loptu. Više nema bezglavog povlačenja natrag u tim trenucima. Bit je što prije vratiti loptu u posjed. Iza toga stoji psihološka pretpostavka. Naime, igrača koji vam je oduzeo loptu bitno je odmah pritisnuti s dva ili tri igrača, jer pretpostavka kaže da je u tom trenutku najranjivji.

Točnije, još uvijek nije skužio sve opcije za odigravanje lopte i nije izabrao niti jednu od njih. Ako igrača stisnete u trenutku neodlučnosti - Ferguson kaže da je najveći kvalitet koji je tražio kod nogometaša sposobnost da brzo odlučuju - postoji velika vjerovatnoća da ćete ga natjerati da pogriješi i time ćete loptu vratiti u posjed vlastite momčadi.

Zbog toga Klopp inzistira na kontrapresingu, zbog toga Guardioline momčadi igraju obranu već u samom vršku napada, a isti je slučaj i s momčadima kojima upravlja Brendan Rodgers.

Razlika između Celtica i Barce danas nije u igri koju pokušavaju njegovati već, naprosto, u kvaliteti kadra kojim treneri raspolažu. A kvaliteta Barce u odnosu na Celtic je i veća od dva prema nula, ali Rodgersova inačica Bielsinog nogometa u kombinaciji s borbenim duhom škotskog kluba je tu razliku uspjela svesti na podnošljivih dva prema nula.

 

JESUS

Neobično cijenim rad Jorge Jesusa. Ali tip je počeo gubiti „mojo“. Gledajući njegov Sporting u utakmicama protiv Borussije Dortmund i Reala jedina stvar koju sam vidio jeste a je Jesus u oba meča odlučio igrati oprezno s mišlju da, prije svega, pokuša ne primiti gol iako mu je u oba slučaja igrala samo pobjeda. A njegova Benfica je bila momčad koja je igrala uzbudljiv nogomet čak i u sluaju kada se suočavala s objektivno jačim protivnicima.

Jesusove momčadi su uvijek imale ubitačnu, lepršavu kontru i gomilu opcija kada su bili u posjedu. Ovo što je Jorge Jesus odabrao da igra protiv Borussije i Reala činilo mi se kao netipično za njega. Sporting se kvalitetom ne može mjeriti s Realom, ali nije to mogla ni Benfica pa su s malo hrabrijom igrom uspijevali pobjeđivati one nominalno jače od sebe.

Samo je u jednom periodu igre Sporting djelovao jesusovski konkretno. Njegove momčadi su uvijek izgledale kao da u svakom trenutku točno znaju što trebaju raditi ali to više nije slučaj. Ili je stari vještac povjerovao sam sebi da je najpametniji pa je počeo izmišljati toplu vodu ili, jednostavno, njegovo vrijeme prolazi, ne uspijeva trenerski doskočiti niti, budimo realni, jednom treneru početniku kakav je Zinedine Zidane. Prije samo nekoliko godina s osovinom PatricioCoatesCarvalhoRuiz jesusova momčad bi bila u stanju postaviti se autoritativno protiv bilo kojeg protivnika. Danas to nije slučaj, a to je velika šteta jer Patricio je jedan od najboljih europskih vratara, Carvalho, po meni, među pet najboljih zadnjih veznih igrača Europe, što nam odkazuje i to da je bio jedan od ključeva portugalskom trijumfa na Euru, a Ruiz iskusni i, pri tome, plemeniti, izrazito inteligentni prednji vezni s tisuću raznih rješenja u svakom trenutku.

Coates će s godinama sigurno postati ono što je bio u juniorskom nogometu, najbolji stoper svjeta i nikada neću prežaliti što Liverpool nije s njim imao strpljenja. S takvom osovinom Sporting je morao igrati hrabrije. Ali jedino, opet to ponavljam, što mi objašnjava ziherašku igru Sportinga jeste to što je Jesus počeo gubiti auru pobjednika.

Jesusova postavka je učinila to da je poglavito Ruiz djelovao nemoćno pa samim tim i frustrirano, jer je igra bila postavljena tako da ga se zaobilazi u većini napada. Jesusu nije mogao pomoći ni Ruizov sunarodnjak Joel Campbell koji je neobjašnjivo grijao klupu dvije trećine utakmice i nejasno mi je zbog čega većina trenera, izuzev Mitchela u Olympiacosu, drži na hladnom ovog briljantnog klinca.

Wenger u trenutnom kadru Arsenala nema takav potencijal, ali ga ipak šalje po posudbama. Vjerovao je da će Jesus od njega napraviti igrača kakav mu treba, ali, eto, Campbell i u Portugalu većinom grije klupu kao što je to bilo i u Arsenalu. Campbell je unio dosta živosti u igru Sportinga ali ni to nije djelovalo kao dio plana već kao da je portugalski stručnjak prepustio utakmicu stihiji pa što bude bude. Na koncu je Real postigao drugi pogodak, gotovo ni iz čega, bila je to majstorija Karima Benzeme, ali to je bila kozmička kazna za pomalo kukavičku igru Sportinga.

 

BORUSSIA

Slušam one neznalice koje na našim televizijama komentiraju utakmice kako se čude činjenici da je Moenchengladbach otkinuo bodove Guradiolinom Citiyju. Davno je to bilo kada je čak i Del Boy Trotter znao jednu jedinu njemačku riječ, a ona je glasila - Moenchengladbach. Ipak, da pomnije prate nogomet znali bi da je, danas manje poznata, Borussia gotovo uvijek klub koji igra prilično avangardan nogomet.

Nogometna suvremenost u kojoj je novac ipak onaj koji na koncu odlučuje takve stvari stavlja u drugi plan, ali to ne umanjuje činjenicu da dečki iz 'Gladbacha uvijek igraju najsuvremeniji mogući nogomet bez obzira što nisu uvijek u vrhu čak niti njemačkog nogometa. 'Gladbach je na svoj način igrao i protiv Cityija i uspio je otkinuti bod Guardiolinom stroju.

Momčad koja igra ono što tek ima postati nogometni standard uspjela je odigrati utakmicu Lige prvaka na kojoj je postignut rekordan broj zgoditaka. Legia je igrala hrabro i velika je šteta da će momčad koja je Borussiji i Realu kombinirano zabila sedam golova vjerojatno ispasti iz europskih natjecanja, ali barem su na svojoj koži imali prigodu osjetiti kako izgleda nogometna evolucija. Klopp je nadogradio Bielsu, a Tuchel Kloppa i da Borussia može u ovom trenutku mahnitati na nogometnom tržištu dugo bi godina bili u vrhu njemačkog i europskog nogometa. To im uspijeva i s klincima koje sami odgajaju i možda je time cijela priča uzbudljivija nego da u narednom prelaznom roku pokupuju sve što im treba. A treba im pojedinačno iskustvo, kod svakog igrača ponaosob. Dečki iz Dortmunda su većinom golobradi momci čije izvedbe prilično variraju od utakmice do utakmice i zato ono što Tuchel radi ne uspijeva uvijek zasjati punim sjajem. Divno je što su u stanju u Ligi prvaka postići osam golova, ali toliko su se otvorili da su od Legije primili četiri pogotka. Protiv jačih momčadi se ne može uvijek igrati na gol više iako bi svi mi bili najsretniji da sve momčadi igraju po tom receptu. Bilo kako bilo, najavio sam to i prije sezone - Borussia igra najuzbudljiviji nogomet u Europi. Liverpool ga igra samo u Engleskoj, a Sampaoli je još na početku u Sevilli.

(zurnal.info)

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Marko Tomaš, Kauč selektor, Liga prvaka