Svijet

NAKON UBISTVA AMBASADORA: Pet scenarija za Ankaru i Moskvu

FOTO: Reuters
Pripremila: M.S.L.

Analitičari smatraju da nijedan od vođa ne želi poremetiti labavi sporazum koji su postigli oko Sirije, a koji je svakom dozvolio da slijede svoje ratne ciljeve. Turska se pobrinula da njen upad u sjevernu Siriju ne oslabi opsadu Alepa od strane Rusa i pro-Asadovih snaga. U međuvremenu, uveliko se vjeruje da je Moskva pristala na turske ambicije da zauzme grad al-Bab na sjeveru Sirije kako bi spriječila konsolidaciju kurdske uprave Rojava na južnoj granici Turske

Turski i ruski zvaničnici okarakterisali su ubistvo Andreja Karlova, ruskog ambasadora u Turskoj, činom terorizma. Karlov je ubijen s leđa, a ubica je nakon ispaljenih sedam hitaca uzvikivao “Ne zaboravite Alep, ne zaboravite Siriju. Sve dok naša braća nisu sigurna, ni vi nećete biti sigurni. Ko god učestvuje u ovom ugnjetavanju platit će. Bog je veliki!”. Ubica je Mevlut Mert Altintas, policajac koji te večeri nije bio na dužnosti. Ambasador Karlov je ubijen dok je držao govor na otvaranju izložbe "Rusija u očima Turaka" u Ankari.

Hasim Kilic, fotograf Hurriyeta, rekao je medijima da je Altintas ispalio sedam hitaca u ambasadora - “četiri s leđa, a tri dok je ambasador ležao na zemlji”.

Kilic je bio sakriven iza koktel-stola, udaljen oko četiri metra od ubice. Tvrdi da je Altintas naredio svim ostalima da izađu i odbio da spusti oružje. “Pozovite policiju i ja ću umrijeti ovdje”, Kilic citira.

Ovaj napad je rijedak slučaj ubistva zvaničnika Rusije. Neki istoričari tvrde da bi čak mogao biti prvi nakon ubistva Pjotra Vojkova, sovjetskog ambasadora u Poljskoj, koji je ubijen u Varšavi 1927. godine.

Mnogi Rusi će se sjetiti i ubistva Aleksandra Gribojedova, pjesnika i diplomate, u ruskoj ambasadi Teheranu u 19. vijeku. Ovaj događaj se smatra najtežom uvredom ruskom diplomatskom koru u istoriji zemlje.

U novije vrijeme, Hezbolah, sada saveznik Rusije u Siriji, kidnapovao je četiri sovjetska diplomata 1985. godine i ubio jednog, a ostalu trojicu pustio mjesec dana kasnije.

Sjedinjene Američke Države brzo su osudile ubistvo u Ankari. U saopštenju, državni sekretar John Kerry je ubistvo nazvao “gnusnim činom koji je također i napad na prava svih diplomata da bezbjedno i sigurno promovišu i predstavljaju svoje zemlje u svijetu”.

Drugi zvaničnici, koji često kritikuju ruske akcije u Siriji i drugim dijelovima svijeta, su također uputili izjave saučešća. “Nema opravdanja za tako gnusan čin”, napisao je na Twitteru Jan Stoltenberg, generalni sekretar NATO-a. Generalni sekretar UN, Ban Ki-moon rekao je da je “zgrožen bezumnim činom terora”.

Budući predsjednik SAD-a Donald J. Trump izjavio je da je Karlova “ubio radikalni islamski terorista”.

Za Tursku, napad u Ankari je odjeknuo u turskom kolektivnom sjećanju: Turska je izgubila mnogo diplomata tokom 20. vijeka u napadima jermenskih militanata.

“Turska je vrlo svjesna veličine ovog neuspjeha i mislim da će vlada učiniti sve da do kraja istraži ovaj slučaj”, rekao je za NY Times Sinan Ulgen, bivši turski diplomata, sada predsjedavajući Centra za ekonomske i vanjsko-političke studije. “Ne očekujem da će doći do krize između Turske i Rusije”.

U ponedeljak uveče u Istanbulu, odmah nakon ubistva, grupa demonstranata se okupila ispred konzulata Rusije na  Istiklal Aveniji, najvećoj gradskoj pješačkoj ulici. Okupljanje je, kako piše NY Times, bio više ulični teatar nego protest – dva muškarca su ležala na tlu, prekrivena krvavim čaršafima i zastavom Sirije, okruženi upaljenim svijećama, predstavljajući ubistva u Alepu.

Mohammed al-Shibli, sirijski aktivista koji je učestvovao u protestu je izjavio “Bio sam jako sretan kada sam čuo vijesti” o ubistvu.

Nastavio je: “Ovo je prvi korak u pravdi za narod Sirije. Ambasador nije nevin. On predstavlja vanjsku politiku svoje brutalne države i samim tim je i on ubica. Sada čekamo osvetu protiv svih koji su proljevali krv u Siriji”.

PET MOGUĆIH SCENARIJA

Rusija i Turska su rekle da je ubistvo ambasadora Karlova trebalo oslabiti veze između ove dvije zemlje. Za sada još uvijek nije jasno šta će se dogoditi sljedeće. Foreign Policy piše da, s obzirom na napete odnose između Ankare i Moskve, vijekove rivalstva i animoziteta i suprotstavljenih vanjskih politika u sirijskom krvoproliću, treba imati na umu nekoliko mogućih scenarija.

1. Napad ruskih hakera na Tursku. Rusija ima sklonost ka izazivanju domaćih političkih problema u drugim zemljama zgodno tempiranim hakerskim napadima. Turska je već bila na udaru, kada je Wikileaks 7. decembra objavio 57.000 e-mailova Berata Albayraka, turskog ministra energije i prirodnih resursa i Ergoganovog zeta.

2. Krhki odnosi Rusije i Turske bi se mogli raspasti, što bi dovelo do novog ekonomskog pritiska na Tursku. Ovo se dogodilo nakon što su turski avioni F-16 oborili ruski bombarder na granici Sirije, u novembru 2015. Rusija je uvela embargo namnogo turskih proizvoda, a turski izvoz u Rusiju je pao za 737 miliona dolara. Turski gasovod koji je trebao biti dio “strateškog partnerstva” je stavljen na čekanje. Ekonomska situacija se nije popravila dok se Erdogan nije izvinio u junu 2016.

3. Ubistvo se koristi kao izgovor za represiju i u Turskoj i u Rusiji.

4. Prekid primirja u Alepu. Rusija i Turska su na suprotnim stranama u ratu u Siriji, ali su obje doprinijele postizanju primirja koje je omogućilo pobunjenicima i civilima da napuste Alep.

5. Rusija igra na kurdsku kartu. Turska je članica NATO-a zbog čega je malo vjerovatno da će Rusija stupiti u otvoreni rat sa Turskom. Drugim riječima, Karlov vjerovatno nije drugi nadvojvoda Franc Ferdinand. Ali, Rusija bi mogla iskoristiti svoje istorijske veze sa nezadovoljnim Kurdima u Turskoj, uključujući podršku kurdskim militantima čime bi se povećao broj kurdskih terorističkih napada.

PRIBLIŽAVANJE TURSKE I RUSIJE

Međutim, Julian Borger u The Guardianu piše da bi ubistvo ruskog diplomate zapravo moglo zbližiti Tursku i Rusiju, jer će Erdogan i Putin vjerovatno pronaći zajednički stav u želji da za smrt Andreja Karlova optuže treću stranu.

Mustafa Akyol, turski komentator, rekao je da će i Putin i Erdogan htjeti uprijeti prstom u svoje zamišljene protivnike. “Obje strane vjeruju u zavjeru sa zapada koja bi ih zavadila”, rekao je.

Analitičari smatraju da nijedan od vođa ne želi poremetiti labavi sporazum koji su postigli oko Sirije, a koji je svakom dozvolio da slijede svoje ratne ciljeve. Turska se pobrinula da njen upad u sjevernu Siriju ne oslabi opsadu Alepa od strane Rusa i pro-Asadovih snaga. U međuvremenu, uveliko se vjeruje da je Moskva pristala na turske ambicije da zauzme grad al-Bab na sjeveru Sirije kako bi spriječila konsolidaciju kurdske uprave Rojava na južnoj granici Turske.

“Rusija i Turska imaju svaki interes da nađu rješenje za ovu krizu. Prisilna evakuacija Alepa pomaže u ruskim ratnim nastojanjima, a Turska je dobila rusko prihvatanje svojih nastojanja (u al-Babu) kojima se treba spriječiti kurdski ekspanzionizam”, smatra Aaaron Stein iz Atlantskog vijeća.

Dodao je da će zbog ubistva ambasadora Karlova bilateralne veze vjerovatno biti asimetričnije nego što su sada. “Rusija je uvijek bila u prednosti. Ovo samo osnažuje njenu poziciju”, rekao je.

I Turska i Rusija navode da se iza napada krije šira zavjera. Turski premijer, Binali Yıldırım, govorio je o “mračnim silama” koje stoje iza ubice. Putin je o ubistvu Karlova govorio kao o “provokaciji” s ciljem narušavanja rusko-turskih odnosa.

Pro-vladini komentatori u obje zemlje su vrlo brzo sugerisali da su iza ubistva morale biti umiješane ruke Zapada.

Ruski senator  Frantz Klintsevich je ustvrdio da je “vrlo vjerovatno kako predstavnici strane NATO tajne službe stoje iza” ubistva Karlova. Drugi senator, Aleksej Puškov, okrivio je “političku i medijsku histeriju” koju su posijali neprijatelji Rusije i objavio tweet da je “ključno pitanje ko stoji iza ubistva i samim tim iza neproglašenog rata protiv Rusije”.

Pristalice Erdogana su počele emitovati teoriju da je ubica pristalica Erdoganovog političkog neprijatelja Fetulaha Gulena.

Turski predsjednik je okrivio gulenovce za julski pokušaj puča i iskoristio tu tvrdnju kao opravdanje za hapšenje desetina hiljada pristalica Gulena u vladi, vojsci, pravosuđu i medijima. Turski zahtjevi za ekstradicijom Fetulaha Gulena su najveći razlog frikcije u bilateralnim odnosima sa SAD.


Sinan Ülgen, bivši turski diplomat, sada u Carnegie fondaciji za međunarodni mir, smatra da ubistvo u Ankari neće izazvati istu krizu u odnosima kakva je bila nakon obaranja ruskog vojnog aviona na sirijskoj granici u Novembru prošle godine.

“Ovog puta, nema volje ni sa jedne strane da situacija eskalira. Naprotiv, prve zvanične izjave napad vide kao pokušaj da se poremete odnosi između Ankare i Moskve”, smatra  Ülgen.

“Moskva će sigurno htjeti detaljnu istragu o prirodi napada kako bi se identifikovali krivci. Vidjet ćemo da li je ovo bio usamljeni napad ili djelo organizovanije džihadističke ćelije koja je ušla u turske organe reda”.

Maksim Sučkov, ekspert za Bliski Istok pri Ruskom vijeću međunarodnih odnosa, slaže se da ni u Moskvi ni u Ankari nema političke spremnosti da ubistvo pretvore u širu krizu i da nema mjesta poređenju sa atentatom na Franca Ferdinanda u Sarajevu.

“Rusija i Turska su nedavno imale značajne kontakte na visokom vojnom i političkom nivou”, rekao je Sučkov. “Zabrinjavajuće paralele sa početkom Prvog svjetskog rata su prisutne, ali ako Erdogan uspije provesti pravovremenu i efektivnu diplomatiju sa Putinom, možda neće biti ozbiljnih posljedica po stanje bilateralnih odnosa... Previše je u igri sada i za Moskvu i za Ankaru”.

KRIZA ZA ERDOGANA

Erdogan se nalazi u neprijatnoj geopolitičkoj neprilici, piše The Washington Post. Oseka je nastupila u turskim odnosima sa zapadom, a mnoge vlade osuđuju Erdoganovu čistku protivnika nakon propalog pokušaja puča prošlog ljeta. Biće prisiljen učiniti ustupke Rusiji nakon ubistva ambasadora.

“Ovo nije moglo doći u gore vrijeme za Erdogana koji je pažljivo pregovarao sa Putinom oko Sirije.  U vrijeme kada su njegovi odnosi sa SAD-om i Evropom zahladnili, privid zbližavanja sa Rusijom mu je bio potreban”, rekao je Henri Barkey, direktor bliskoistočnog programa pri Woodrow Wilson institutu u Washingtonu. “Sada će otkriti da je odnos sa Rusijom slabiji nego ikad, a možemo biti sigurni da će Putin to maksimalno iskoristiti iza zatvorenih vrata dok će u javnosti nuditi trivijalnosti o nepromijenjenim odnosima. Jedina stvar koju treba odlučiti je cijena koju će Erdogan morati platiti”.

U izjavi koju je medijima posalo Ured turskog predsjednika, Erdogan je rekao da je u telefonskom razgovoru s Putinom “dogovoreno daljnje jačanje naše saradnje, posebno u međunarodnoj borbi protiv terorizma u narednim danima”.

Nije jasno šta ovo znači. Viši turski zvaničnici, uključujući i ministra vanjskih poslova, trebali su u utorak u Moskvi imati sastanak sa kolegama iz Rusije i Irana u vezi sa Sirijom. To je posljednja indikacija da će Turska možda morati dozvoliti Asadovim saveznicima u Moskvi i Teheranu da oblikuju budućnost Sirije.

“Turska igra u Siriji je završena”, kaže  Selim Sazak, istraživač u Century Foundation iz New Yorka.

Kod kuće, Erdoganovi saveznici krivicu prišivaju nacionalnoj crnoj ovci, Fetulahu Gulenu.

“Najbolji izlaz za Ankaru jeste da krivicu prišiju gulenovcima, kao kada je srušen ruski vojni avion”, kaže Sazak.

Putin je rekao i da želi znati ko je “upravljao” ubicom. Turska će možda pojačati pritisak na Washington da izruči Gulena, ćorsokak koji ide na ruku Moskvi. Navodni animozitet Zapada prema Erdoganu i turskoj vladi ojačao je ultranacionaliste koji žele da nkara okrene leđa Evropi i NATO-u i približe se nacijama kao što su Rusija i Kina.

“Kroz teorije zavjere, upiranja prstom u Zapad, mogli bismo vidjeti približavanje Turske Rusiji”, kaže Aykan Erdemir iz Fondacije za odbranu demokratija iz Washingtona.

(zurnal.info)

 

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Svijet, Rusija, Turska, Politika, Vladimir Putin, Erdogan