Svijet

Berlin i Ankara: Kako se promijenio terorizam

Vox, Pripremila: M.S.L.

Svaki put kada se dogodi teroristički napad i više ljudi počne kriviti i plašiti se Muslimana kao grupe – i počne djelovati u skladu sa tim osjećanjima optuživanja i straha ciljajući Muslimane povećanim nadzorom, zabranama imigracije ili otvorenim nasiljem – sve se više pothranjuje ideja da je Zapad u ratu sa Islamom i obrnuto. Drugim riječima, baš onaj narativ u koji ISIL želi da ljudi vjeruju

Anis Amri, osumnjičen da je kamionom usmrtio 12 osoba na božićnom marketu u Berlinu, ubijen je u Milanu u razmjeni vatre sa policijom. Italijanski ministar unutrašnjih poslova Marco Minniti je na press konferenciji u Rimu potvrdio da je Amri ubijen nakon što je pucao u policajce koji su ga zaustavili zbog rutinske kontrole.

Provjere identiteta su utvrdile “bez trunke sumnje” da je ubijeni zaista Anis Amri.

- Ne želimo živjeti paralizovani strahom od zla, rekla je njemačka kancelarka Angela Merkel prije posjete berlinskom božićnom marketu koji je ponedeljak, 19. decembra uveče postao poprište terora kada je vozač kamionom pregazio kupce na prazničnom marketu i ubio 12, a povrijedio 48 osoba.

Osumnjičeni tunižanin Anis Amri je ubijen, a njegovi motivi nisu poznati, iako je ISIL preuzeo odgovornost. Time što je ubio i povrijedio nedužne ljude bez upozorenja, Amri je počinio samu definiciju terorističkog napada: paralizirao je obične ljude strahom i stvorio utisak da niko nije bezbjedan i da velike grupe ljudi mogu biti napadnute bilo kada, bilo gdje.

Nasuprot tome stoji šokantni čin političkog nasilja koji se odigrao u Turskoj, samo nekoliko sati prije napada u Berlinu. Mevlut Mert Altinas, 22-godišnji turski policajac koji u tom trenutku nije bio na dužnosti, odjeven u crno odijelo, sa kravatom, ubio je ambasadora Rusije u Turskoj dok je držao govor na otvaranju galerijske izložbe u turskom glavnom gradu Ankari.

KAKO SE PROMIJENIO TERORIZAM

Ubistvo u Ankari može izgledati kao čudan, novi oblik terorizma u današnjem svijetu, u  kojem se, čini se, svakodnevno susrećemo sa nekom novom strašnom pričom o napadu na slučajne prolaznike koji žive svoje živote u nekom od dijelova svijeta – drugim riječima, napadima kao što je bio onaj u Berlinu, piše Vox.

Ali zapravo, kroz dugu i tragičnu istoriju terorizma, bilo je brojnih perioda u kojima su terorističke grupe pribjegavale ciljanim atentatima i otmicama određenih pojedinaca jer im je više odgovarao metod političkog nasilja.

Krajem 19. i početkom 20. vijeka, anarhisti u Evropi i SAD-u su imali više pokušaja atentata – uspješnih i neuspješnih – istaknutih političkih vođa, uključujući i njemačkog kralja Vilhelma I, španskog kralja Alfonsa XII, italijanskog monarha Umberta I i američkog predsjednika Williama McKinleya.

Tokom tri decenije, počevši od 1970-ih, zapadnonjemačka ljevičarska teroristička grupa zvana Frakcija Crvene Armije (poznata i kao Grupa Baader-Meinhof) postala je zloglasna u svijetu nakon atentata i otmica istaknutih ličnosti, uključujući moćnog industrijalca i bivšeg njemačkog SS oficira  Hannsa Martina Schleyera,  Jürgena Pontoa, predsjednika Dresdner Banke, Ernsta Zimmermanna, izvršnog direktora MTU Aero Engines, njemačke kompanije za inženjering, izvršnog direktora Siemensa Karla Heinza Beckurtsa i njegovog vozača, Gerolda von  Braunmühla, vodećeg zvaničnika njemačkog ministarstva vanjskih poslova i predsjednika Deutsche Bank Alfreda Herrhausena.

Grčka ljevičarska teroristička grupa 17. Novembar je imala sličnu kampanju ciljanih atentata tokom 70-ih, iako su kasnije proširili svoje djelovanje bombaškim npadima na obične građane. Grupa je počela sijati teror u decembru 1975. godine ubistvom šefa CIA-ine stanice u Atini, a nastavila ubistvima američkog kapetana mornarice, vojnog atašea SAD-a, turskog diplomate i britanskog vojnog atašea, između ostalih.

Anwar Sadat, predsjednik Egipta, ubijen je 1981. godine. Atentat je izvršio militantni islamista povezan sa egipatskom terorističkom grupom al.Jihad (koja se još zvala i Egipatski Islamski Džihad). Ta je grupa pokrenula veću kampanju ciljanih atentata istaknutih egipatskih političkih, vojnih i policijskih pojedinaca i pojedinaca iz kulture tokom 1990-ih pod vođstvom Aymana al-Zawahitia – čovjeka koji danas vodi al-Kaidu – uključujući i neuspješni pokušaj atentata na Hosnia Mubaraka u Adis Abebi u Etiopiji 1995.

Tu je i Simbionistička oslobodilačka vojska (Symbionese Liberation Army), američka ljevičarska revolucionarna grupa, poznata po tome što je kidnapovala 19-godišnju nasljednicu novinske kuće, Patty Hearst 1974.

Brian Michael Jenkins, vodeći ekspert za terorizam, je 1988. napisao da “Terorizam hoće da mnogo ljudi gleda, a ne da mnogo ljudi umre”. Kako je Jenkins objasnio u kasnijem članku, dugo vremena su teroristi “bili ograničeni ne samo pristupom oružju već i samoograničavanjem”. Nastavio je:

- Haos kao takav je rijetko bio cilj. Teroristi su imali osjećaj morala, određenu sliku o sebi, operativni kodeks i praktične probleme – željeli su da održe koheziju grupe, izbjegnu otuđenje članova i izbjegnu prijekor javnosti koji bi mogao dovesti do razbijanja grupe.

Ipak, ovo više nije slučaj. Kako je Jenkins primjetio 2006. godine, “Mnogi današnji teroristi žele da mnogo ljudi gleda i da mnogo ljudi pogine”.

ŠTA NAM TO GOVORI O TERORIZMU DANAS

Razlog zbog kojeg danas vidimo toliko mnogo napada sa velikim brojem žrtava je taj što je provociranje pokušaja razbijanja grupa i refleksnih pretjeranih reakcija upravo ono što al-Kaida i ISIL žele. U video poruci poslanoj u novembru 2004. godine, tadašnji lider al-Kaide Osama bin Laden je iznio ovu strategiju jasnim jezikom. Hvalio se da je njegovoj organizaciji “bilo lako da izazovu i namame ovu administraciju” (misleći na Bushovu administraciju. Nastavio je:

- Sve što trebamo da uradimo je da pošaljemo dva mudžahedina na najdalju tačku na istoku da podignu komad tkanine na kojem piše al-Kaida kako bi generali pohrlili tamo i izazvali da Amerika trpi ljudske, ekonomske i političke gubitke bez značajnih rezultata osim nekih koristi za njihove privatne korporacije.

ISIL je ovu strategiju odveo korak dalje. To je zbog toga što, osim što želi izgraditi što vjeruje da je “istinski” islamski kalifat, kao i al-Kaida, i mrzi Jevreje i Šiite, kao i al-Kaida, ISIL istovremeno vodi ono što je ekspert Brookings Institucije, William McCants, označio “vizijom Sudnjeg dana” - vjerovanje da je Kraj Svijeta koji je predskazan u islamskom svetom pismu nadomak ruke i da su oni ti koji će pobijediti u konačnoj bici između Dobra i Zla. (ISIL i njegovi pobornici, naravno, vjeruju da su oni na strani “Dobra”, dok se manje-više svi ostali, uključujući i većinu Muslimana, ne slažu s tim).

Kako, onda, ove vrste napada sa velikim brojem žrtava kao oni u Parizu, San Bernardinu, Orlandu, Nici i Berlinu ulaze u ovu apokaliptičnu viziju? Odgovor je da ovi napadi – i što je još važnije, način na koji ljudi u zemljama u kojima su napadi izvršeni reaguju na njih – pomažu da se hrani ISIL-ov lažni narativ da se zaista odigrava sveti rat između Islama i Zapada.

- Najmanja akcija koju poduzmete u srcu njihove zemlje, objavio je ISIL-ov glasnogovornik  Abu Muhammad al-Adnani ranije ove godine, “nam je draža od najveće akcije koju mi poduzmemo i efikasnija je i nanosi im više štete”.

Svaki put kada se dogodi teroristički napad i više ljudi počne kriviti i plašiti se Muslimana kao grupe – i počne djelovati u skladu sa tim osjećanjima optuživanja i straha ciljajući Muslimane povećanim nadzorom, zabranama imigracije ili otvorenim nasiljem – sve se više pothranjuje ideja da je Zapad u ratu sa Islamom i obrnuto. Drugim riječima, baš onaj narativ u koji ISIL želi da ljudi vjeruju.

Kako Jessica Stern, koautorica knjige ISIL: Država terora, objašnjava u komentaru objavljenom u Bostone Globeu:

- ISIL želi privući, kako sami kažu, ljude koji se “dave u okeanima sramote, hrane mlijekom poniženja i kojima vladaju najpodliji od svih ljudi”. Tvrde da nude obespravljenoj omladini – koji ne vide način da časno žive na Zapadu – šansu da ponovo otkriju sebe kao heroje u tuđem nasilnom distopijskom snu.

I baš kao što ISIL želi, strahovi od terorističkih napada radikalnih islamista zaista izazivaju rast partija krajnje desnice u Evropi koje žele zaustaviti imigraciju Muslimana i vodećih američkih političara da predlože stvari koje bi prije samo nekoliko godina bile nezamislive.

Izabrani predsjednik SAD-a Donald Trump je objavio u srijedu da je napad u Njemačkoj bio “napad na čovječanstvo” i nagovijestio da bi mogao nastaviti sa svojom kampanjom da se zalaže za privremenu zabranu ulaska muslimanskih imigranata u Sjedinjene Američke Države.

- Znate moje planove. Sve vrijeme, pokazalo se da sam u pravu, 100 posto tačno, rekao je Trump, kada su ga pitali da li ga je napad u Berlinu naveo da preispita svoj prijedlog.

- Ono što se dešava je sramotno.

Ovakvi komentari idu na ruku ISIL-u i pomažu da se njihov “nasilni distopijski san” čini manje kao san, a sve više kao naša nova realnost.

Vox

(zurnal.info)

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Berlin, Terorizam, Ankara