Strategija obmane

Šta je Dodik lagao 365 dana: Trump, referendum, kontramiting, zajednička trpeza za bogate i siromašne

FOTO: bntv
Piše: Ljiljana Kovačević

Političko djelovanje Milorada Dodika tokom 2016. godine bila je dobro osmišljena strategija obmane svojih glasača, političkih protivnika i međunarodne zajednice

Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, pobrinuo se da građani ovog entiteta 2016. godine isprate onako kako su je i dočekali – sluđeni svakodnevnim obmanama i manipulacijama.

Poslednja u nizu šarada, koju su pred građane RS postavili Dodik i njegova svita je – da li predsjednik RS ide u Vašington na inauguraciju novog američkog predsjednika Donalda Trampa, na neki od događaja koji ima veze sa inauguracijom, na neku od gala večera ili balova…

TRUMP

Danima, uporno manipulišući, iz Dodikovog okruženja objavljuju kojekakve pozive, koji bi, navodno, trebalo da dokažu kako je predsjednik RS u rangu samog Trampa, pa ga je novi američki predsjednik, mimo svih protokola (inauguraciji prisustvuju ambasadori zemalja, a ne i njeni zvaničnici) pozvao da prisustvuje činu kada pruzima dužnost.

Samo što Dodikovi propagandisti nisu naveli da će Tramp zakletvu položiti pred samim predsjednikom Republike Srpske, zakleti mu se na vječnu odanost i zahvalnost, mada je prava istina da su pozivnice, koje su stigle iz neoficijelnih krugova u Vašingtonu, plod rada Dodikovih masno plaćenih lobista.

Jašući na priči o navodnom pozivu na inauguraciju Trampa, Dodik ne želi samo da sebi da na značaju i predstavi se velikim k’o Amerika, već i da stvori privid kako će, kada u Bijelu kuću sjedne novi predsjednik, prestati njegove muke sa američkom administracijom, u čijoj je nemilosti poslednjih nekoliko godina zbog politike koja je ocijenjena kao podrivanje Dejtonskog sporazuma.

REFERENDUM

Ključna riječ koja je kamen spoticanja u odnosima američke administracije i Dodika je referendum – održani referendum o 9. januaru kao Danu RS, najavljeni referendum o državnom Sudu i Tužilaštvu BiH, te konačno referendum o nezavisnosti Republike Srpske, koji bi, prema Deklaraciji SNSD usvojenoj u aprilu 2015. godine, trebalo da se održi 2018. godine.

Priča o referendumu o Danu republike počela je početkom 2016. godina i tenzije oko tog pitanja obilježile su skoro svaki dan u poslednjih dvanaest mjeseci. Referendum, koji je uprkos zabrani Ustavnog suda BiH održan 25. septembra, pokazao se kao velika nova Dodikova obmana. Njegovi rezultati nikada nisu zvanično objavljeni, vlasti ovog entiteta su sprovele odluku Ustavnog suda BiH i iz Zakona o praznicima izbrisale 9. januar, koji više ne postoji kao državni praznik. Usvojen je novi Zakon o Danu RS, prema kojem proslava Dana republike nije obavezujuća, a u obavijesti iz Vlade RS o neradnim danima u januaru, 9. januar ne spada u tu kategoriju.

Rezulat Dodikove obmane o referendumu je poražavajući po građane: glasali su za nešto što u  konačnici nije verifikovala ni vlast koja je organizovala referendum, zbog referenduma su podignute međunacionalne tenzije u BiH, Republika Srpska je dodatno izolovana na međunarodnoj sceni… Pritom, referendum je koštao skoro million maraka, za čije bacanje u vjetar niko neće odgovarati.

Jedinu korist od “slučaja referendum” imao je sam Dodik i njegov SNSD, koji su zahvaljujući referendumu, svjesno zakazanom samo sedam dana prije lokalnih izbora, uspjeli da prevare glasače i ostvare ubjedljivu pobjedu.  
 

STRAH ZA BEZBJEDNOST

Dodik je izvarao javnost i kada je rekao da zbog straha za ličnu bezbjednost ne može otići na saslušanje u Tužilaštvo u Sarajevo u svojstvu osumnjičenog, zbog održanog referenduma koji je zabranio Ustavni sud BiH. Pošto mu je uskraćena diplomatska viza, Dodik je brzinom munje otputovao u Sarajevo i u američkoj Ambasadi predao zahtjev za redovnu vizu za odlazak u Vašington. Nije pokazao ni mrvu straha za svoju bezbjednost, ali jeste veoma zabrinut da li će mu Amerikanci dati vizu.

Iz mora obmana i manipulacija, kojima su vlast Republike Srpske i njen prvi čovjek tokom 2016. godine bombardovali javnost (povećaće penzije, neće pristati na uslove MMF-a, neće biti smanjenja plata u javnom sektoru, vratiće prenesene entitetske nadležnosti, neće prihvatiti mehanizam koordinacije…), isplivavale su i istine, zbog kojih se treba zabrinuti svaki racionalan i slobodoljubiv čovjek u ovom entitetu.

STRANI PLAĆENICI

Uporedo sa tiradama o Dodiku, SNSD-u i aktuelnoj vlasti u RS kao jedinim i neprikosnovenim zaštitnicima nacionalnih srpskih interesa u BiH, kontinuirano su plasirane opasne poruke o tome kako medju ovdašnjim Srbima postoje “domaći izdajnici i strani plaćenici”, “Bakirovi Srbi”, sorosevci i ini “petokolonaši”, čiji je cilj da sruše postojeći establišment u RS, čime bi, po njihovom tumačenju, ovaj entitet predali u ruke neprijateljima.

MITING & KONTRAMITING

Svi legitimni potezi opozicije da pokaže nezadovoljstvo radom aktuelne vlasti dočekani su na nož, a vlast je preduzimala kontramjere. Nakon što je opozicija 14. maja zakazala proteste, vlast je odgovorila kontramitingom, isti dan.
Protest opozicije, pokazalo se, bio je tek mali incident u njihovom političkom tavorenju u okvirima koje im nameće Dodik, stavljajući ih pod svoje skute kada mu to treba i targetirajući ih kao izdajnike, kada mu to politički odgovara.

Opozicija u Republici Srpskoj jednostavno nije imala političke snage da se suprotstavi Dodiku i ne učestvuje u farsi u vezi sa organizovanjem referenduma, čime bi pokazali političku zrelost i brigu za unutrašnju i medjunarodnu poziciju ovog entiteta. Nasuprot tome, plašeći se da će biti prokazani kao nacionalni izdajnici (a takvim ih Dodik u kontinuitetu predstavlja godinama), podržali su Dodikovu ideju o sprovođenju referenduma i postali najveći gubitnici – saučestvovali su u zloupotrebi tog instituta, nepotrebnom trošenju ogromnog novca i izgubili izbore.

CRNA KNJIGA

Nakon referenduma, za koji su Dodiku dali podršku, i gubitka izbora, predsjednik RS i SNSD-a im je svojski zahvalio – najavom “Crne knjige” u kojoj će se naći svi oni koji su ikada išta uradili protiv SNSD-a i naredbom Vladi RS da ne sarađuje sa opštinama u kojima su na vlasti načelnici iz opozicionih partija.

Između referenduma, lokalnih izbora, “Crne knjige”, sage o Dodikovom odlasku u Vašington nije se dešavalo ništa čemu nismo svjedočili i u proteklim godinama- dalja propast banaka, nastavak bezočne pljačke budžetske kase, dalja propast privrede, javnih preduzeća, obrazovanja i zdravstva, nepotizam, bujanje provinacijalizma i malograđanštine kao obrasca ponašanja navodne društvene elite.

ZAJEDNIČKA TRPEZA

Jedina promjena je što će centar za okupljanje te i takve “elite” ubuduće biti restoran “Agape” u Robnoj kući “Boska”, koji su nedavno otvorili Dodikova kćerka Gorica i snaha Ivana.

Naziv restorana (agape – u ranom hrišćanstvu trpeza za koju su svi dobrodošli, gospodari i robovi, bogati i siromašni, riječju simbol ljubavi) pokazuje svu licemjernost i posrnuće vrijednosti društva u Republici Srpskoj, tim prije jer iza tog restorana stoji čovjek koji produbljuje mržnju i podjele, ne samo u odnosu na druge narode, već u sopstvenom narodu.  

(zurnak.info)

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Milorad Dodik, Donald Trump, Republika Srpska