Protesti

Prije tri godine: Šta nam se to desilo?

Piše: Selvedin Avdić

Prije tri godine eskalirali su građanski protesti na ulicama bosanskohercegovačkih gradova. Tada smo se u kratkom komentaru pitali "šta nam se to dešava". To pitanje je ostalo otvoreno do danas

(Tekst objavljen na današnji dan, prije tri godine)

 

 

Može li se situacija nazvati anarhijom?

Komotno, demonstranti se sukobljavaju s policijom, građani razvaljuju društvenu imovinu (ako se ona više smije tako nazvati), saobraćajnice su blokirane, barikade se podižu na sve strane, gore vatre, u plamenu su vladine zgrade, sirene zavijaju, službeni automobili plivaju u rijeci, dim se vije na sve strane...

Ima li nasilja?

Kada bogati pljačkaju siromašne, to je biznis a kada sirotinja uzvrati, onda je to nasilje.

Je li nasilje nekontrolirano?

Jašta je, policija palicama mlati sve oko sebe, kamenje ne bira kome će pasti na glavu, suzavac svima štipa oči, demonstranti nasrću na civile koje sumnjiče da su policajci, napadaju novinare, otimaju kamere, policija hapsi sve što uhvati...

Ima li među demonstrantima huligana i vandala?

Zašto se nazivaju huliganima oni koji demoliraju kancelariju neke državne institucije, a ugledni građani su oni koji su demolirali cijelu državu, rasprodali i opljačkali imovinu, radnike izbacili na ulicu, uništili živote stotinama hiljada ljudi...

Ima li među njima maloljetnika?

Teško je odrediti godine, očigledno je da su brzi, snažni i glasni. I jako bijesni. Nasrću ko poljska konjica.

Da li je sve ovo očekivano?

Samo autisti i sarajevski kantonalni premijer Zeljković iznenađeni su ovim dešavanjima. Socijalne razlike su ogromne i nepremostive. Bosna i Hercegovina je zemlja u kojoj postoji viša klasa koju čine političari, srednja u kojoj uživaju državni službenici, a svi ostali (čak i “biznismeni”) plaše se sutrašnjice.
 
Da li su ovolike razmjere destrukcije očekivane?

Golovi Edina Džeke bili su jedine lijepe stvari koje su građani dobijali od državnog grba.

Država decenijama uzima sve što može od građana i zauzvrat ne daje ni ono što bi mogla.

U državu ne vjeruju čak ni njeni najviši službenici koji javno izjavljuju da ona ne treba da postoji.

Čitav sistem je nelogično ustrojen, počiva na nepravdi, neprestano se ljulja. Teško je odoljeti i ne pogurati tu klimavu konstrukciju.

Da li su demonstranti instrumentalizirani od neke političke opcije?

U ovom momentu ne vjerujem da postoji neki političar čije bi instrukcije poslušali bijesni demonstranti.

Čak i da nema povišenog adrenalina, mislim da u Bosni i Hercegovini ne postoji autoritet oko kojeg postoji konsenzus naroda.

Ipak, treba sačekati pa vidjeti ko će prvi pokušati osvojiti simpatije naroda. X faktor je otvoren.

Kako će se okončati?

Kako ja to mogu znati?

Jeste li znali sve ovo što sam napisao?

Naravno da jeste.

Ali, zašto se onda toliki čude?

 

(Tekst objavljen 07.02. 2014. godine)

(zurnal.info)

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Čitaonica Žurnal, Protesti, Selvedin Avdić