Nacionalni teritorij

Biti Hrvat po Čovićevom ukusu: Da li ste spremni za nova, masovna preseljenja?

Piše: Marko Tomaš

Možete biti Hrvati tamo gdje vam Čović to dozvoli, po njegovim pravilima i to je, valjda, i vaš nacionalni interes. Hrvatski nacionalni interesi ne pripadaju svim Hrvatima nego isključivo Draganu Čoviću i Hrvatima po njegovoj mjeri

Ljeto je. Zemlja suha. Čini se lako dignuti prašinu. Upravo je to učinio Dragan Čović još jednom ponavljajući, pomalo papagajski, priču koju posljednjih mjeseci ponavlja bez prstanka. Stara je to priča. Još otkad je Bosna i Hercegovina nakaradno ustrojena u Daytonu počelo se pričati o njezinom preustroju. I, eto nas, par decenija kasnije pričaju se iste priče. Pozicije su malo drugačije. Politički su propovijednici tu i tamo drugačiji. Samo je priča ista.

NEIZDRŽIVA POZICIJA

Ne mogu se oteti dojmu da je to razlog anksioznosti koju osjeća svaki građanin ove zemlje. Gradovi porušeni u ratu se obnavljaju. Izgrađeno je par desetaka kilometara autoceste. Na negdašnjim janvim površinama izgrađeni su velebni kupovni centri. Industrija koja nije propala u ratu je uništena do kraja ili privatizirana. Većina javnih usluga propada. Stvari idu, reklo bi se, u zacrtanom smjeru. Htjeli ste kapitalizam pa sad gledajte kako nastaje. Samo priča o preustroju Bosne i Hercegovine ostaje ista.

Unatoč, dakle, svemu navedenom, svim sitnim pomacima u propast i, u rijeđim slučajevima, na bolje stvari su ostale u dlaku iste. Zato je tako teško pristati na stvarnost u Bosni i Hercegovini. Teško je zbog toga što za čovjeka ništa nije pogubnije od toga da živi nogu zacementiranih u jedan isti trenutak. Ništa se nije pomaklo. I možda je baš zato vrijeme da se stvari pomaknu s mrtve točke.

Status quo je neizdrživa pozicija. Na stranu što je dugoročno neodrživa, ovdje govorim o stanju svakog pojedinog čovjeka koji ima tu nesreću živjeti u hdz – sda – snsd Bosni i Hercegovini.

Čović je izgleda čak spreman odreći se nekih teritorija na kojima su, unatoč ratu, Hrvati ostali u većini. I tu se krije suština priče o nacionalnim interesima. Nebitno da li o njima lamentira Dragan Čović ili pak dvojac Izetbegović – Dodik ili netko niže postavljen na ljestvici čuvara nacionalnih interesa. Jednu stvar ljudi moraju već jednom shvatiti: nema interesa iznad osobnog interesa!

Priča o nacionalnim interesima je, narodski rečeno, šuplja. Potvrdio je to svojim posljednjim izjavama upravo Dragan Čović. Već godinama ponavljam tu priču, ali treba je ponavljati dok svima ne bude jasno što se krije iza te obične političke floskule.

Nije u ovom slučaju suština to što Čović po nekima ponovno poziva na podjelu BiH. Ona je odavno podijeljena samo ti nitko ne želi potpisati upravo kako bi što jednostavnije mogao mobilizirati glasačko tijelo. Počneš puhati u trublje nacionalnih interesa i državna fotelja ne mijenja vlasnika.

Prosto ko pasulj, rekli bi naši istočni susjedi koji jednako kao i građani Bosne i Hercegovine žive do grla zacementirani u armiranom betonu nacionalnih interesa. Suština svega je to da se Čović lako odriče teritorija na kojem žive Hrvati nad kojima on nema apsolutnu i neupitnu vlast. Također, ključna stvar je to da na tim prostorima Čović i nema što braniti.

Nisam čuo da je vlasnik vile u Orašju, recimo. A u toj vili živi mali zeko, u toj nepostojećoj. Čovića interesira samo cementiranje vlasti na prostoru na kojemu on i njemu lojalni poduzetnici, kumovi i drugi imaju osobnu imovinu vrijednu obrane. Obrane od organa gonjenja, obrane od sudskih istraga. I to je cijela priča o hrvatskom nacionalnom interesu.

TERITORIJ ILI PODUZETNIČKA MREŽA 

Oni se nepogrešivo poklapaju s Čovićevim osobnim interesima. Njega zbog toga interesira samo teritorij na kojemu je izgradio vile i stvorio poduzetničku mrežu koja ga financijski opslužuje. Upravo zbog toga ni Dodika nije briga za Srbe na području Federacije isto kao što Izetbegovića ne interesira niti jedan dio Bosne i Hercegovine na kojemu on nema osobnih interesa, on ili netko blizak njemu. Njima i njihovoj priči čak ide na ruku da navedeni ljudi žive kao građani drugog reda.

Priču o novim masovnim preseljenjima ne treba uopće komentirati. Previše je degutantna sama pomisao na takvo što makar znamo da ne postoji na ovom svijetu ništa toliko gadljivo da našim vlastodršcima ne bi palo na pamet.

Možete biti Hrvati tamo gdje vam Čović to dozvoli, po njegovim pravilima i to je, valjda, i vaš nacionalni interes. Hrvatski nacionalni interesi ne pripadaju svim Hrvatima nego isključivo Draganu Čoviću i Hrvatima po njegovoj mjeri.

Uostalom, puno je ljudi svih nacija posljednjih godina shvatilo da je bolje biti Bošnjak, Srbin i Hrvat u, recimo, Njemačkoj nego u Bosni i Hercegovini. Kako je krenulo uskoro neće imati za koga raditi preustroj Bosne i Hercegovine. Samo za njih same. To im je možda i konačni cilj. Stvaranje zemlje po njihovoj mjeri. Zemlje sigurne za njihovo privatno, tko zna kako stečeno, vlasništvo. Zemlje sigurne isključivo za njih. Gdje će i sudstvo i sve drugo što čini jednu zemlju biti ustrojeno po njihovim aršinima tako da su nedodirljivi u potpunosti. Kao da je sada išta drugačije.

Zato ne brinite. Vaš nacionalni interes nije ugrožen. Osim ako se isti ne poklapa s osobnim interesima bratije Čović, Dodik, Izetbegović i njima sličnim i privrženim ljudima.

Kad netko u sred ljeta digne prašinu nacionalnih interesa čini to kako bi nam je svima bacio u oči da se ne bismo slučajno dosjetili da pas uvijek laje radi sebe, a nikad radi sela.

(zurnal.info)

 

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Dragan Čović, HDZ BiH, Marko Tomaš