Kauč selektor

NOVO ISPADANJE IZ EVROPE: Kukavička diverzija u Starom gradu

FOTO: youtube
Piše: Marko Tomaš

Ko zna po kojoj nebeskoj kazni Bosna i Hercegovina se našla među 17 europskih zemalja čiji nogometni klubovi nisu uspjeli dobaciti do kolovoza u Europi. Uostalom, što ćemo mi u Europi kad se sve snage ovog društva iscrpljuju u borbi s vlastitim neurozama i frustracijama

Te 1986. godine cijeli se svijet klanjao „malom zelenom“. Argentina je na Mundijalu u Meksiku osvojila drugi naslov prvaka svijeta. Maradona je bio nogomet sam. I danas pamtim svoje djetinje ushićenje čarolijama dežmekastog genija iz sirotinjskog predgrađa Buenos Airesa.

Te iste godine, već je počela zima, u kolijevci nogometa, na Otoku, događalo se nešto što će obilježiti klupski nogomet u narednih par decenija. U škotskom Aberdeenu dogodio se kraj jedne ere da bi nešto južnije taj isti kraj ere obilježio početak jednog uzbudljivog poglavlja u nogometnoj povijesti. Bio je 11. mjesec, ja sam imao nepunih 8 godina, a Alex Ferguson prešao je iz Aberdeena u posrnuli Manchetser United.

Veliki Sir Alex bio je u Aberdeenu proteklih 8 godina. I stvorio je čudo u tom razdoblju. Mali Aberdeen, vazda u sjeni velikog dvojca škotskog nogometa u tom je razdoblju osvojio tri naslova prvaka Škotske i 4 škotska FA kupa. Tome su pridodali i pobjedu u tada značajnom a danas ugašenom Kupu pobjednika kupova. 1983. godine stradao je veliki Bayern Munich, stradao je i još veći Real Madrid a mali Aberdeen i njegov mladi nadobudni trener postali su velika priča europskog nogometa.

IZ OVE PERSPEKTIVE

Davno je sve to bilo. Iz ove perspektive čini se da je baš sve na ovom svijetu bilo drugačije. Sigurno je da je nogomet bio drugačiji. Kup prvaka igrali su isključivo prvaci država, a pobjednici nacionalnih kupova igrali su svoj Kup pobjednika kupova. Danas i taj mali veliki Aberdeen u čijem je genetskom kodu upisan veliki Sir Alex mora svoje Euro avanture počinjati već sredinom ljeta. A huda sudba ove ih je sezone dovela i do Bosne i Hercegovine na Pecaru gdje su igrali protiv bosanskohercegovačkog predstavnika u Europa ligi, momčadi Širokog brijega.

KUKAVIČKA DIVERZIJA

Da nogomet opet bude u drugom planu pobrinuli su se navijači. Neki navijači. Maskirani i naoružani bakljama i palicama. Bila je to jedna klasična kukavička diverzija. Ljetna mostarska noć. Pub u Starom gradu pun civila. Među njima i oni koji nominalno nisu civili, navijači škotskog Aberdeena koji su uz pivo kratili vrijeme do utakmice na Širokom brijegu. Nikoga od „hrabrih“ diverzanata nije bilo briga što je kavana bila puna djevojaka. Cilj je bio, pobude su potpuno nejasne, razbiti par škotskih glava. U tome su uspjeli.

Baš kako su opet uspjeli osramotiti vlastiti grad, osramotiti i one koje s tim incidentom nemaju nikakve veze ali svoje goste ne dočekuju bakljama i palicama. Tu više nogomet nije imao šanse. Koga je briga za neku tamo utakmicu kad su mu zbog nekolicine poremećenih umova ugroženi sestra i prijateljice.

OSVETNIČKA AKCIJA

Na drugom kraju Europe. Na njenom samom sjeveru negdje u isto vrijeme trajali su okršaji navijača švedskog AIK – a i Željezničara. Cijelu su zavrzlamu navodno započeli švedski navijači. Bila je to nekakva osvetnička akcija. Bila je jednako imbecilna kao i druge akcije takve vrste. Eto samo da nogomet postane najnevažnija i najsporednija stvar na svijetu. Nejasno mi je i čini me teško frustriranim i tužnim zato što su ljudi gladni nasilja u svijetu utopljenom u nasilje. Nema tu nikakvog bunta. Samo pristajanje na mainstream obrasce ponašanja. I to je gadljivo. I sigurno ne budi u čovjeku nadu u svjetsko ljepše sutra.

A, eto, tko zna po kojoj nebeskoj kazni Bosna i Hercegovina se našla među 17 europskih zemalja čiji nogometni klubovi nisu uspjeli dobaciti do kolovoza u Europi. Uostalom, što ćemo mi u Europi kad se sve snage ovog društva iscrpljuju u borbi s vlastitim neurozama i frustracijama.

Tome smo se vratili i u nogometnom smislu. U vlastitu depresiju i beznađe. Zabavljeni sami sobom. A od toga, kažu stare mudrosti, nema gore kletve.

(zurnal.info)