Simbol genocida

CVIJET SREBRENICE: Patentirani patriotizam na bošnjačkom reveru

Piše: Avdo Avdić

Kada Radoja protjera cvijet Srebrenice sa BHRT-a to je izdaja. Kad reisova sestra patentira simbol genocida, to je patriotizam.

Ne poznajem Marka Radoju. Tog nes(p)retnog urednika Informativnog programa BHT-a nikad nisam sreo. I nemam namjeru da ga branim od sveobuhvatne i sistematične akcije bošnjačkih nacionalista koji ga već dvadesetak sati razapinju po portalima i društvenim mrežama zbog njegove odluke da urednicima i voditeljima BHRT-a zabrani nošenje  cvijeta Srebrenice.

Ne branim, dakle, Marka Radoju, ali moram braniti princip. Srebrenički cvijet, da citiram Ćamila Durakovića, omiljenog sagovornika velikobošnjačkih novinara, najveća je zloupotreba genocida. 

“Srebrenički cvijet je veliko pranje novca”, pojasnit će Ćamil Duraković.

Šta, dakle, simbolizira taj komadić tkanine? Ako ćemo biti pravedni, ako ćemo se boriti za žrtve srebreničkog genocida, onda moramo reći da je cvijet Srebrenice simbol korupcije pod zastavom BiH, simbol pranja novca u oklopu patriotizma, simbol nepotizma pod zastavom Islamske zajednice.

PROTJERANI SIMBOL GENOCIDA

Da su ikad velikobošnjački komentatori otišli u Potočare  i upitali Fazilu Efendić da li u svom kiosku, u koji bježi od samoće, prodaje cvijet Srebrenice, saznali bi da “simbol genocida” nije protjeran samo sa BHRT-a, već da ga nema ni u radnji žene koja je izgubila pola svoje porodice. Nije Fazila iz svog kontejnera smještenog na ulazu u Memorijalni centar Potočari protjerala cvijet. Protjerala ga je Azemina Ahmetbegović, predsjednica Udruženja “Gračaničke kere”. 

Azemina je sestra bivšeg reisa Mustafe ef. Cerića koja je, po vlastitom priznanju, patentirala cvijet Srebrenice. Azemina je, dakle, vlasnica “simbola genocida” koja, opet po vlastitom priznaju, pokreće tužbe protiv majki iz Srebrenice koje “neovlašteno proizvode i stavljaju u promet” taj nesretni cvijet. 

“Moj brat je imao povjerenja u mene, kao svoju sestru”, svjedočila je pred kamerama gospođa Ahmetbegović, odgovarajući na pitanje zašto je baš ona dobila ekskluzivno pravo da “kera” taj cvijet.

Ovu  priču o zloupotrebi srebreničkog cvijeta nećete vidjeti ni na BHRT-u  niti na kojekakvim faktorima i stavovima. Njima je najveći problem Marko Radoja, koji je simbol genocida uklonio sa revera voditelja koji ne znaju ni šta čitaju, ali im nije problem to što je sestra bivšeg reisa Mustafe Cerića zabranila (da, bukvalno zabranila) žrtvama genocida da keraju i prodaju cvijet. Problem je, dakle, Marko Radoja, a nije problem  to što je heroj koji je dezertirao prije genocida, Naser Orić dakle, potrošio 200 hiljada maraka za izgradnju nepostojećeg “memorijalnog centra” poginulim Srebreničanima. Svi koji ne vjeruju, neka odu do Kladnja i uvjere se da je Naser Orić za 200 hiljada bošnjačkih maraka, “protjerao” spomen obilježje koje je trebalo biti simbol genocida.

PLJUVAČI SU ISTI

Gdje su ti objektivni i pravdoljubivi novinari, koji 11. jula istaknu cvijet Srebrenice, tokom preostala 364 dana u godini? Da li su ikada napisali ijednu riječ da  23 godine nakon genocida Srebreničani žive u kolektivnim smještajima? Da li su ikad istražili ijednu priču o zloupotrebi skoro milijardu maraka novca namijenjenog gradu koji, osim u julu, praktično ne postoji?

Omer Hasanović je moj kolega iz Srebrenice. Izgubio je oca i brata u genocidu, a kao šesnaestogodišnjak je u Potočarima gledao smrt i Ratka Mladića. Nikada nisam vidio da na svojim grudima nosi cvijet Srebrenice. Ali vidio sam njegovu priču o ubijanju srpskih civila u Banovićima, nakon koje je Tužilaštvo uhapsilo zločince – Bošnjake. Tih dana su ga proglasili izdajnikom. Isti ovi koji danas pljuju Marka Radoju. Ne kažem da je Radoja spreman uraditi isto ono što je uradio Omer Hasanović. Ali znam da su pljuvači isti.

(zurnal.info)

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Naser Orić, Ćamil Duraković, Marko Radoja, Srebrenica