Sefke Records

Autobusne bilješke: Mi smo međuopštinski pustolovi

Piše: Selvedin Avdić

Bilješke o saobraćajnim nesrećama, Pessoi, noćnim farovima i kućama u mraku. Uz odgovarajući soundtrack

1

Probijaju tunel kroz planinu. Tek je početak ljeta, a svi su jako preplanuli. 

Boja njihove puti ne upoređuje se sa bronzom, zlatom, čokoladom... Ne, oni su tamni kao katran, zemlja, džehennem i mrak.

 

2

Fernando Pessoa ubio se pod svojim osamnaestim heteronimom po redu pojavljivanja – Barun od Teive. Pessoa ga je zamislio kao mislioca nesposobnog da kako treba završi ijednu misao. 

Najveći dio života Barun je proveo u Pessoinim nedovršenim rukopisima. Kada je 30. novembra 1935. godine iskoračio iz njih okončao je život svoga tvorca. I to je jedino što je do tada uspio da završi.

Tek 69 godina poslije Antonio Tabuchi uredio mu je knjigu “The Education Of the Stoic”.

Nisam je čitao. 

 

3

Jutro je, a mrak se širi kao mrlja na stolnjaku. Čekam da izblijedi od sunca i bude kao smog siv. Više mrtav nego živ.

 

4

The soul is a dark forest. 

(D. H. Lawrence)

“Tvoje knjige su mračne. Ostavljaju li posljedice?”

Mokrimo na odmorištu i zurimo u šumu. 

 

5

Kuće pored kojih prolazimo nemaju fasade. Nemaju ni ljuljaške ni gipsane patuljke. 

Zato što su one skloništa, krovovi i zidovi za predah tokom potrage za srećom. 

Možda nije zato. Prije će biti da je ukućane pritisla neimaština.

A možda nije tako. Možda je umro posljednji moler u selu.

Možda nije ni to. Možda su kolektivno odustali od ljepote.

Kako god, nema veselog odgovora. 

 

6

Ne mogu se sjetiti ko je napisao rečenicu: “Njegov um bio je kao otvorena ladica s noževima”.

Flannery O’Connor? Mogla bi.

A mogao bi i Vuk Rodić.

Treba mi ta rečenica. Upoznao sam osobu kojoj savršeno odgovara. 

 

7

Svi se naginjemo prema desnoj strani autobusa. Želimo da vidimo saobraćajnu nesreću. Očekivanja su velika – neko je pomenuo baru krvi.

Na lijevu stranu niko ne pazi. Možda je varka, vješta finta tijelom?

 

8

Mehmed Begić je u autobusu broj 27 shvatio da ne može razdvojiti sadašnjost od prošlosti i budućnosti. Ne znam gdje vozi taj autobus, odredište nije navedeno u pjesmi. Ipak, mogu razumjeti putnika. 

To su bljeskovi, slični jakim noćnim farovima koji parališu životinju na cesti. Širom raširenih očiju, tek metar od spasa, ona mirno stoji i čeka udarac.  

 

9

Plitko diše od uzbuđenja iako će putovanje trajati samo jedan sat. Staklo je mutno i blijedo je jutro a njega veseli svaki novi prizor na koji naiđemo.

Ne poznajem ga, ali osjećam kako se njegova radost lagano prelijeva u mene. Nas dvojica smo međuopštinski pustolovi.



SOUNDTRACK VOŽNJE

...

...

(zurnal.info)  

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Autobusne bilješke, Sefke Records, Selvedin Avdić