Nogomet

Kauč selektor: Skeč u Goraždu & Bayernov starački dom

Piše: Marko Tomaš

Savez je suđenje na utakmici u Goraždu ocijenio regularnim iako je ono što smo mogli vidjeti na gotovo amaterskim snimkama u najmanju ruku groteskno. Sve je ličilo na blentavo izrežiran skeč

Teško je početi pisati čak i o Ligi prvaka a ne osvrnuti se na neka događanja u domaćem nogometu makar nam je svima jasno da se ne radi o istom sportu iako su pravila i ime sporta isti. 

Koliko se stanje u društvu oslikava kroz nogomet najbolje govori situacija iz Tuzle i ogavni transparenti s porukama upućenim Amaru i Ivici Osimu. Politika se odražava na stanje ljudi. Očito je, svi su podivljali i nemaju više nikakve zadrške niti osjećaja za normalnu socijalnu dinamiku. A to se po običaju najbolje odražava na situaciju na nogometnim stadionima. Rakcije saveza na događanja u Tuzli praktički ne postoje tako da se opet dovodi u pitanje zbog čega točno ta institucija postoji. Jednostavno nema korektivnih elemenata i zato tonemo sve dublje u duhovni i svaki drugi mrak. 

Kakav nam je nogometni savez pokazuje i njihova reakcija na događanja od prošlog vikenda kada je mostarski Velež gostovao u Goraždu u okviru redovitog kola prve lige Federacije BiH. Savez je suđenje na toj utakmici ocijenio regularnim iako je ono što smo mogli vidjeti na gotovo amaterskim snimkama City televizije u najmanju ruku groteskno. Sve je ličilo na blentavo izrežiran skeč, onako tipično bosanskohercegovački. I nije stvar u tome što se radi o Veležu, makar se valja zapitati zašto se često takve stvari događaju upravo tom klubu, radi se o bezobzirnosti naših nogometnih djelatnika koji su postali bahati jednako koliko su to i političari u Bosni i Hercegovini pa ih više nije stid da nam se otvoreno smiju u lice dok od naših života i ono malo preostalog duha prave zgarište duha i ljudske  nade. 

BEZ BEGOVIĆA

Robert Prosinečki je objavio spisak reprezentativaca s kojima će krenuti u pohod na europsko prvenstvo. Na spisku ponovno nema Asmira Begovića. Prosinečki je iznio jednostavan razlog za nepozivanje Begovića i on je na mjestu ali ipak sam mišljenja da bi poziv Begoviću bio izraz potpore čovjeku koji je u situaciji da mu potpora treba a pri tome ima određene zasluge u dosadašnjim uspjesima reprezentacije. To su neki osnovi nogometne psihologije.  Slučaj Vranješ nije potrebno komentirati. Ali treba se opet zapitati radi li savez išta na slučaju Emir Dilaver? Treba pitati Prosinečkog zašto na spisku opet nema Marija Vrančića? I zašto, recimo, nije pozvan Nermin Haskić koji je trenutačno prvi strijelac srbijanske prve lige i njegov klub se umiješao u borbu za trofeje? Nama je potreban svaki igrač pogotovu onaj koji igra u životnoj formi bez obzira na njegove godine. Treba nagraditi momke koji su u određenom trenutku iskočili iz prosjeka i koristiti ih dok god se iznad tog prosjeka drže. Njegove godine ne mogu biti opravdanje pogotovu ljudima zbog kojih se naša reprezentacija katkad doima kao kolodvor. I do sada smo imali u njoj gomilu prolaznika. Tu praksu nemaju namjeru dokinuti pa ne treba biti licemjeran prema dečku koji igra sezonu života. 

 

STARA DAMA

Otkad je prešao u Juventus Cristiano Ronaldo mi je čak postao i simpatičan. Zato što je pokazao da je pametniji od ljudi koji su u njegovim godinama otišli u nogometnu egzitku uzeti novac nekim pijanim milijunašima. Juventus je najbolji klub na svijetu za vrhunske igrače koji žele dostojanstveno ostariti. Naprosto, Juve uvijek ima sustav koji će prikriti svačije mane i istaknuti vrline. Veliki je Ronaldo, jedan od najvećih ikada. Pogotovu impresionira njegova glad za uspjesima, ono što njegovim dojučerašnjim kolegama iz Reala tako bolno nedostaje od njegovog odlaska. 

Ronaldo je protiv Atletica bio presudni faktor ali opet valja istaknuti sustav koji mu je to omogućio i dva igrača koja su mu ponajviše omogućila da odluči utakmicu. Jedan od njih je ratnik Mario Mandžukić koji se svo vrijeme doslovno tukao s obranom Atletica i razvlačio je na sve strane pa je Ronaldo mogao ostvariti prednost u skoku i duelima s inače čvrstim i snažnim braničima madridskog kluba. Drugi presudni čovjek je Federico Bernardeschi. Bio ga je pun teren, ali doslovno, nema pozicije na kojoj se u nekom trenutku utakmice nije našao. Bila je to partija života, što bi se reklo. Massimiliano Allegri i sve durge stvari postavio brijlantno. Pristup momčadi je bio toliko borben da je otupio zube najborbenijoj momčadi Europe. Čak je i inače mekani Miro Pjanić radio beskompromisne profesionalne prekršaje na sredini terena. 

On je također bio jedan od najboljih ljudi na terenu jer je usmjeravao loptu u pravcima koje je Allegri i zamislio u datim situaicjama. Ulogu glavnog distributera je odradio gotovo savršeno. A Juventus je još jednom pokazao da ga se nikada ne valja otpisivati. Ovim ludim i drskim preokretom okrenuo je vodu na svoj mlin i ponovno se prometnuo u favorita za osvajanje ušatog pokala. 

VVD I BAYERNOV STARAČKI DOM

Koliko Juventus trpi iskusne i igrače koji bi u svakom drugom klubu nosili etiketu potrošenih toliko Bayern nije taj. Taj motor ne trpi dijelove koji nisu u top izdanju. Niko Kovač je trener koji je u Bayern došao u najgorem mogućem trenutku, trenutku kada Bavarcima nužno treba smjena generacija koja začudo nije planski odrađena čemu je razlog pritisak rezultata. Tako je utakmica protiv Liverpoola pokazala koliko je trenutno Bayern ispod razine na kojoj smo ga naviknuli gledati. 

Osnovna prevaga u ovoj utakmici bio je Liverpoolov lijevi odnosno Bayernov desni bok. Klopp je gurnuo Robertsona jako visoko tako da je rasteretio svog najboljeg igrača ove sezone Sadio Manea koji je u prvoj utakmici, kad je bio gurnut u sredinu, bio ugušen i neupotrebljiv. Taj manevar je ujedno omogućio Kovaču ostvarenje osnovnog plana a to je da preko Gnabryija dođe u prednost na boku. I stvarno, jedine situacije u kojima je Bayern bio stvarno opasan po gol protivnika došle su nakon Gnabryijevog bijega na desnom krilu. Isto tako Robertsonovo uvlačenje između beka i stopera oslobodilo je Sadio Manea i izbacilo ga u par situacija u kojima je ostao jedan na jedan sa čuvarima a to za liverpoolove protivnike nikada nije dobro. 

Ima nebeske pravde u tome što je Virgil Van Dijk prelomio utakmicu u Minhenu. Čovjek je u ovoj utakmici imao 100 posto uspješne zračne duele, pobijedio u jednako toliko startova na loptu, imao je uspješnost udarca od 100 posto, 5 puta je očistio loptu ispred svog gola, 3 puta je prekinuo izgledne suparničke napade, imao jednu asistenciju i postigao je jedan gol. Ukratko, Virgil Van Dijk je ponovno opravdao svaki novčić kojeg je Liverpool isplatio za njega jer osim učinka on i svoje suigrače čini boljima jer im ulijeva toliko sigurnosti da se mogu osloboditi i igrati bez grča. 

Ono o čemu smo govorili o borbi na boku najbolje se odrazilo kod prvih pogodaka oba kluba. Mane je bio u sjajnoj poziciji da okrene čuvare, dobio je dubinsku loptu od Van Dijka i regirao izvrsno, njegovu pogotku je kumovao i nerezonski visoki izlazak Neuera ali to ne umanjuje njegovo majstorstvo niti opravdanost Kloppovog plana da pto više rastereti Manea. O Bayernovom jedinom planu već smo sve rekli i da nije Matip gurnuo loptu u Allisonovu mrežu pospremio bi ju Lewandovski. 

Za kraj je ostala magija. Magija Mohameda Salaha kojeg ove sezone protivnici toliko guše i čuvaju da čovjek nije ni sjena prošlogodišnjeg igrača, ali izveo je najljepši potez na utakmici. U toj situaijci valja pratiti i kretanje Manea koji je u trenutku kad Salah prima loptu bio svega na metar i pol od njega a zatim je krenuo dijagonalno utrčavati u kazneni prostor da bi se na koncu bacio za loptom koju je Salah savršeno mekano poslao na peterac. Neuer nije imao šanse a Liverpool je ovim biserom od akcije pokazao da je za par klasa bolji od Bayerna u ovom trenutku i da zaslužuju proći dalje. Ovo im možda bude i injekcija samopouzdanja za borbu za naslov u Premiershipu. 

MIRIS OSVAJAČA

City je doslovno počistio Schalke a Barca rutinski riješila Lyon. Barcelona je momčad koja miriše na osvajača Lige prvaka. Nije to više onako lepršavo i lagano kao prije ali sposobnost Messija i Suareza ponajprije da sami rješevaju utakmice je zastrašujuća koliko i Ronaldova. City je ipak City, još uvijek mali klub koji tek treba opravdati sva ulaganja i dominaciju u prvenstvu zadnjih godina. 

Neki favoriti su prošli dalje. U priču su se još umiješali Ajax i Porto i bit će interesantno vidjeti što će nam donijeti ždrijeb. Nitko nije računao ni s Manchester Unitedom i ove godine Englezi su pokazali dominaciju ali da bi ona bila potpuna netko od njih mora otići do kraja. Njemačka i Francuska nemaju predstavnike i o tome moraju dobro razmisliti. Ali, dobro, dođu i takve sezone. A bez obzira na sve engleske klubove najveći favoriti za naslov ostaju Barcelona i Juventus. 

(zurnal.info)