Kauč selektor

Jubilarna Džekina utakmica : Šta nam se dogodilo u drugom poluvremenu?

Piše: Marko Tomaš

Dominacija kojom smo pomalo i uplašili Armence je nestala, povukli smo se i kao da smo namjerno čekali, obzirom na prednost koju smo ostvarili u prvom poluvremenu, greške protivnika i nekakve prigode za kontranapade. Kao, pretpostavljam, i svakog drugog navijača to me i razočaralo i naljutilo

Obzirom na sumanute stvari koje se konstantno događaju u Bosni i Hercegovini, na opću klimu u zemlji nekada je stvarno čudno praviti se blesav i praviti se da je nogomet u datom trenutku najbitnija stvar u zemlji. Ali to nogomet i jeste – najvažnija sporedna stvar na svijetu, a obzirom da često svakom belaju suprotstavimo tu magičnu igru, možda je Bill Shankly bio u pravu kada je rekao da je nogomet puno više od najvažnije sporedne stvari na svijetu. 

Nakon uspješne Lige nacija u kojoj smo uspostavili kontinuitet pobjeda i solidnih igara, moram priznati da sam jedva čekao kvalifikacijske utakmice da vidim kako će to dalje funkcionirati pogotovu kada na red dođu utakmice stvarnog natjecateljskog naboja. 

UIGRAVANJE MOMČADI

Na osnovu viđenog protiv Armenije, ako u obzir uzmemo samo prvo poluvrijeme, treba još jednom ponoviti da se, barem u našem slučaju, Liga nacija ispostavila kao izvrsna platforma za uigravanje momčadi i isprobavanje nekih mehanizama i automatizma u igri. Prvo poluvrijeme na Grbavici odigrali smo onako kako je to i trebalo. 

Bili smo dominantni, nametnuli smo se kvalitetom, igra je većinu vremena bila tečna, do protivničkog šesnaesterca dolazilo se smisleno, polako, izmjenom kratkih pasova od zadnje linije prema protivničkom kaznenom prostoru. Ali tu bi sve smisleno stalo. Obzirom Džeko nije imao svoj dan do izražaja je došla činjenica da nismo imali sustavnih rješenja što učiniti kada se približimo na dvadesetak metara od gola Armenaca. Iako sam često spominjao maksimu Slavena Bilića po kojoj trener može smisliti igru do protivničkog kaznenog prostora a da je onda sve na igračima, mislim da je od vremena kada je Bilić to izgovorio nogomet napredovao toliko da je sada potrebno da trener isplanira i način na koji će se proslavljati postignuti pogodak. Bez obzira na tu jalovost Bosna i Hercegovina je igrala smislen, dobar, kompaktan nogomet a u našoj formaicji i pomjeranju iste po terenu se vidjela jasna geometrija. 

ŠTA NAM SE DOGODILO

Što se dogodilo s našom igrom u drugom dijelu utakmice stvarno je neobjašnjivo. Dominacija kojom smo pomalo i uplašili Armence je nestala, povukli smo se i kao da smo namjerno čekali, obzirom na prednost koju smo ostvarili u prvom poluvremenu, greške protivnika i nekakve prigode za kontranapade. 

Kao, pretpostavljam, i svakog drugog navijača to me i razočaralo i naljutilo ali kako je vrijeme odmicalo činilo se kao da na terenu nije ista bosanskohercegovačka momčad koja je igrala prvo poluvrijeme. 

Armenci nisu ništa imali s činjenicom da smo se neobjašnjivo i ničim izazvano raspali. Kao da su igrači igrali po principu toliko smo bolji i jači da ćemo lako rIješiti utakmicu u svoju korist. Takve sumnje je u izjavama potvrdio i izbornik Prosinečki koji je rekao da će morati popričati s igračima kako bi ustanovio što se to dogodilo u drugom dijelu utakmice na Grbavici. Takve oscilacije nam se ne smiju događati u narednim utakmicama, pogotovu protiv direktnih konkurenata za plasman na Euro. 

Zapravo, utakmicu smo dobili rutinski, na kvalitet. Ako gledamo samo prvo poluvrijeme možemo biti zadovoljni i igrom. Prosinečkom i stručnom stožeru ostaje da pronađu način kako stabilizirati takvu i igru i preslikati je na cijelu a ne samo na dijelove utakmice. 

STOTA UTAKMICA

Edin Džeko stvarno nije imao svoj dan i to je velika šteta obzirom je igrao na svojoj Grbavici stotu utakmicu u dresu reprezentacije. Dojma sam da je one prigode i poluprigode koje je imao promašivala njegova prevelika želja da postigne pogodak. 

Bez obzira na to kapetan je igrao dobro i treba reći još jednom, jer je jučer bio njegov veliki jubilej, da Džeko nije samo najbolji strijelac u povijesti BiH već vjerojatno i najbolji igrač u kratkoj povijesti naše reprezentativne momčadi. I dobro je što ga još uvijek imamo a dobro je što imamo i Miralema Pjanića. Šteta je da nismo iskoristili njegov odličan dan jer to kako je dijelio precizne dugačke dijagonale, kako je u par navrata dubinskim loptama doslovno parao obranu Armenije bio je užitak za gledati. Takav će nam Pjanić trebati protiv Grčke. Trebat će nam i Džeko na jendoj višoj razini ali ponajprije će nam trebati igra bez onakvih oscilacija kakve smo imali protiv Armenije. 

Grci će biti bez Manolasa i Mitroglua ali znate već kako igra Grčka, dojma sam da je potpuno svejedno i da Messi i Ronaldo igraju za njih oni će uvijek igrati jednako. Tako da ti izostanci u njihovom slučaju i nisu baš mlin na našu vodu. 

Između naših momčadi se kroz prethodnih par kvalifikacijskih ciklusa razvilo i ne baš posebno zdravo rivalstvo i bitno je da naš izbornik psihički pripremi igrače kako se ne bi dogodilo da pucaju zbog tenzija koje će Grci svakako pokušati izazvati jer to je jednostavno njihov stil. Bolji smo, s tom sviješću trebamo ući u tu utakmicu, igrati mirno, strpljivo i bez puno praznog hoda. A valjda nešto i smislimo u okviru onog magičnog protivničkog kaznenog prostora. 

(zurnal.info) 

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Kauč selektor, Marko Tomaš