Pride

ODBRANA I EMANCIPACIJA: Slobodu nam mogu donijeti samo ljudi pod šarenim zastavama

Piše: Marko Tomaš

Seks je, drage moji, čista radost. Žao mi je ako to niste otkrili ali to stvarno nije razlog da želite linčovati one koji jesu

U ljudskom svijetu nema datosti. Od prirode i njenih zakonitosti odavno smo se odvojili. Doslovno sve možemo sami osmisliti pa i mijenjati naizgled prirodne odlike a u okviru jezika i stupnja emancipacije koji je doseglo naše društvo. Svaki takav pomak je osvajanje nekog do tada nepoznatog prostora slobode. 

SLOBODA & LJUBAV

Emancipiramo se ponajprije kroz jezik a jezik je doslovno sve što posreduje između dva ljudska bića. Sloboda je, na primjer, riječ kojoj najčešće ne znamo značenje ili je pogrešno tumačimo pokušavajući dovršiti definiciju nedovršivog. Bog je ista takva riječ, ideja za koju svi mislimo da joj znamo precizno značenje. Dovršavanje njenog značenja ili pak davanje priproste ljudske funkcije riječi, koja bi nas trebala ujediniti u veliko bratstvo i sestrinstvo i jedan organizam sa svime što postoji u univerzumu čak i preko granica do kojih dobacuje naša ograničenost, jeste huljenje, đavolja rabota i ništa drugo. Civilni poslovi koje delegiramo toj riječi nisu, dakle, ništa drugo do uvrijeda same ideje Boga. 

Jednako stojimo i s ljubavlju. Uvijek je pokušavamo svesti na ono nama dokučivo i podnošljivo. Njenog prostranstva kao i veličine Boga se plašimo poput kakvih trgovaca uhvaćenih u prevari. 

Emancipacija čovjeka je također nedovršiva. Kako osobna tako i ona društvena. Ukoliko se prethodno dogovorimo da nam je jasno što društvo jeste i kakve vrijednosti podrazumijeva, emancipacija može početi a ona znači prevazilaženje postojećih stanja i zatečenih i propisanih pravila te njihovo širenje, a širenje vidika je napredak. Valja se svakom čovjeku emancipirati od raznih naslijeđa. 

Na koncu, možemo se, jezik nam, a i prethodna osobna i društvena emancipacija to dopuštaju, emancipirati i od zadatog spola ili roda. Prije toga, valja prevazići i prethodno prihvatljive oblike seksualnog ponašanja. Dakako, sve što radimo treba isključivati bilo kakav vid fizičkog nasilja kako bismo to mogli nazvati stvarnom emancipacijom, onom političkom jer društvena smo i politička bića a sve je to samo igra i umjetnost ako podrazumijevamo da svi želimo živjeti opuštenim životom. Uglavnom, vratimo se emancipiranju od rodnih datosti jer nam, jednostavno, jezik i naš um to dopuštaju. 

U svrhu te emancipacije osobu koja bi izolirala drugačijost označit ću pristojnošću internetskog komentatora kao Ono. Pri tomu mislim na Ono koje smatra da ima pravo na huškački govor dok neki drugi ljudi, smatra Ono, ne bi smjeli uopće biti dijelom društva a kamoli slobodno šetati upozoravajući na obespravljenost i ugroženost skupine kojoj pripadaju. 

ONO

Ono ne interesira što su to tek ugroženi i obespravljeni ljudi koji mirnom šetnjom žele napraviti barem mali korak u jedan malecni dio društvene slobode koju ostali uživaju. Recimo da taj dio slobode nekome dopušta da lupeta i prijeti kako s govornice u parlamentu tako i na društvenim mrežama, takorekuć u svim ovaploćenjima takozvane suvremene stvarnosti. 

Žena koju sam jezički emancipirao u Ono kako bih je oslobodio rodnih okova i nametnutosti koje s njima idu ne shvata niti obespravljenost i ugroženost žena u odnosu na muškarce koji pak blenu kao tele u šarena vrata kad im pokušaavaš objasniti da su patrijarhalni društveni odnosi namješteni tako da i njih tlače i porobljavaju i zato žalim tu zbunjenu gomilicu, koja je mačističkom rafalnom paljbom reagirala na vijest na o Paradi ponosa koja se ima održati u Sarajevu. 

Žalim ih što, recimo, ne razumijevaju da ih jezik oštar poput njihovog može emancipirati u telad. Makar nije pravedno toliko evolucijski unaprijediti obične tikvane koji bi ubijali ili barem umlatili ljude koje bi Ono, poslije manifestiranja njihove muževnosti, izoliralo. 

LINČ

Linč je kako znamo veliki civilizacijski doseg. Obično služi za to da većina pokaže manjini kako neće dopustiti da mu išta kvari idiličnu, u ovom slučaju bosanskohrecegovačku, svakodnevicu i tzv. moral koji je obično određen nekim drevnim religijskim spisom i služi da neka nevidljiva nazovi elita drži uzde društva čvrsto zategnutima, ljudske vidike suženima a samim tim i njihove potrebe i želje zadrži na niskoj razini. Taj stisak popuštaju tek malo po malo kroz stoljeća jer, evo, vidimo po reakcijama na najavljenu Paradu da je zatucanost naših naroda i narodnosti, hvala na pitanju, na visokoj srednjovjekovnoj razini. 

Kontrola je, dakle, kako spada. NKVDovski beskompromisna i čvrsta. Glupost se mora njegovati i kad treba pustiti u javnost kako bi se ustajalo moralno more zatalasalo, samopotvrdilo i progutalo drznike koji se usude uključiti vlastiti mozak ili probati isti iskoristiti da žive po moralnom kodu svoje unutarnje prirode. A, kako znama, u nama je univerzum beskonačan i neshvatljiv kao i onaj spoljašnji. 

Zbunjeni ste ovim što čitate? Nema razloga za brigu. Bili ste zbunjeni i prije nego ste počeli. 

ELITA

Valja naglasiti da je Ono pripadnik vječnovladajuće pollitičke partije. Demokratski izabrani predstavnik lokalne zajednice. Ta je partija, između ostalog, elitna moralna postrojba koja je stari BH grb redizajnirala zamjenivši ljiljane zlatnim kašikama. Tih je kašika njihova politika uspjela iskovati jedva za potrebe nezvaničnog grba. U jednom primjerku. Oni vole kada stvari ostaju iste pa tako i predizborno obećanje uvijek mora ostati ono što jeste – predizborno obećanje, ideološko politički adut.

Treba biti fer i priznati tek pionirsku, malenu ali značajnu ulogu, koje je Ono ovdje odigralo. Ono je pokrenulo lavinu uvrijeda i agresije, iskucala je pionirske rečenice, pritisnuo je prvi enter. Na neki način možemo joj biti zahvalni. Hvala gospodine Samra! 

Ujedinjuje se tako pred našim očima ili, točnije, konačno razodijeva koalicija trojedinog BH šovinizma! 

To se jedinstvo uvijek ostvari kad tri srednjovjekovna plemena pronađu zajedničkog neprijatejja. A elite su nas toliko ekonomski i duhovno emancipirale da se bilo kakvom ujedinjenju mamlaza možemo zluradovati. Ne zna se tu više bije li snažnije pravoslavna, muslimanska ili katolička tastatura, lupa snažno k'o, što bi se reklo, Maksim po diviziji. Ekspresno su se mobilizirali jer ipak su to eksperti za parade i nemaju što njima tu neka LGBT ili kakva već postrojba zauzimati njihove vjekovne pločnike, pardon, domovinska ognjišta otadžbine. 

Kakva je to uopće parada koja nikomu ne prijeti ozbiljnom ugrozom i lakim i teškim tjelesnim ozljedama? 

CRNO

To se pitaju oni kojih suznih ali ipak odlučnih pogleda uprtih u mutnu krvavu prošlost komemoriraju davnu vojnu 'pobjedu' osmanslijskog okupatora nad vlastitim saveznicima. Pitaju se to i oni koji tresu prašinu s didovih ustaških uniformi jer dress code na Bleiburgu je jasan. Pitaju se napose i bradate spodobe koje imaju glumiti u crno obučene koljačke četničke postrojbe. 

Svi u crno obučeni, svi spremni da nas uvijek iznova zavijaju u crno i rasplaču nam majke. To je našim komentatorskim komandosima dopustivo, neka crnih uniformi sa svih strana, neka slobodno i bezbjedno kroče našim gradovima! 

S druge strane, nedopustivo je dozvoliti mirnu šetnju ljudi koji sanjaju raznolik i šaren ali u pravima i slobodi ujedinjen svijet snovit kao duga koja krasi zastave pod kojima će a i ja, akobogda, s njima koračati sarajevskim ulicama koje nikako da se oslobode tame gluposti i mržnje koja se na njih obrušava u ratu sa brda a, evo, u miru iz sarajevskih mahala i banjolučkih kvartova, mostarskih predgrađa i usamljenih kućica u zabačenim zaseocima. Gluposti i mržnji krvi nikad dosta. 

Ne utvaram si da će ovo ikomu išta objasniti. Glupost i neznanje nespremni su shvatiti da svako biće na ovom svijetu zaslužuje jednake šanse i jednaka prava kako bi nam svima bilo bolje i ugodnije. Slobodu Bosni i Hercegovini mogu donijeti jedino ljudi pod šarenim zastavama. 

Ma kojeg roda i vjeroispovijesti bili trebali bi pročitati vlastite komentare jer oni bi im bolje od ovog mog verbalnog diuretika mogli pokazati točno u spolnu dlaku kako su to i od koga ugroženi ti ljudi koji samo žele biti slobodni barem koliko i većina koja polaže pravo na seksualni moral. Rečeni je moral  propisan obično od strane muškaraca obučenih u zlatom izvezene šljašteće ili pak diskretno kao uniforma crne haljine s neobično dizajniranim pokrivalima za glavu koji savršeno pašu uz haljinu. 

MRAK

Mislim da će se i takvi složiti  sa mnom barem u jednom: bitno je osloboditi Bosnu i Hercegovinu. Otjerati mrak iz njezinih gradova i sela i iz duša njezinih ljudi, skinuti crninu je bitno. Učiniti svako brdo i pločnik i rijeku dijelom zemlje u kojoj će svi, baš svi ljudi - bez obzira na spolnu i rodnu pripadnost ili izostanak iste, bez obzira na nacionalnu i vjersku oprijedjeljenost ili izostanak iste – biti slobodni živjeti svoje živote kako god žele dok ne ugrožavaju drugog, dok ne ugrožavaju drugost. Takav društveni ugovor trebamo. 

Nekako zamišljam da je svijet ljepše mjesto za život ako kročimo pod šarenim zastavama nego kad gledamo crne uniforme i u crno zavijene preživjele svjedoke naših mržnji. 

ŽALIM

Žalim jer znam da je stvarna emancipacija nemoguća. Nikada neće svanuti dan kad će svi ljudi shvatiti da su mržnja i glupost ono što je vulgarno. Istospolne zajednice to nisu jer čeznu tek za toplinom i ljubavlju. Nasilje je vulgarno i ružno i protivno bilo kojemu nedostižnom i nedovršivom idealu.  

Seks je, drage moji, čista radost. Žao mi je ako to niste otkrili ali to stvarno nije razlog da želite linčovati one koji jesu. 

(zurnal.info)  

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Parada ponosa, Marko Tomaš