KAUČ SELEKTOR

Liga prvaka: Osmijeh sa nebeske tribine

Piše: Marko Tomaš

Ako u finalu Lige prvaka zaigraju Barcelona i Ajax, na nebeskoj tribini u osmijeh će se razvući lice jednog starog nogometnog gunđala

Ako se dogodi, a sudeći po ishodu prvih polufinalnih ogleda dogodit će se, da u finalu Lige prvaka zaigraju Barcelona i Ajax, na nebeskoj tribini  u osmijeh će se razvući lice jednog starog nogometnog gunđala. Cruijff će zapaliti cigaretu, podići suhonjavi kažiprst i samozadovoljno zaključiti kako je bio u pravu s onim što je gradio za ovozemaljskog života. 

Mnogi govore da današnja Barca nije ona prava Barcelona čiji su igrači potekli u La masiji, ali to je obična budalaština jer kralježnica momčadi je odgojena upravo u tom nogometnom laboratoriju. Pique, Busquets i Messi su izgrađeni u Barceloni i to je sasvim dovoljno da zaključimo kako je fundamentalizam velikog Nizozemca zadovoljen. 

Današnji Ajax izgrađen je također po njegovim uputama. A oba su njegova kluba gotovo osigurala finale ovosezonske Lige prvaka. I to pokazujući, ne samo raskoš talenta i racionalan sustav, nego i moć koja se ogleda kroz mirnoću i u kojoj se ne bježi od uloge favorita nego se istu prihvata kao nešto samorazumljivo jer ipak su to veliki Ajax i velika Barcelona. 

SPURSI NA VRTULJKU

Spursi bez Kanea i Sona jednostavno nisu imali rješenja u završnici. Pochetino nema dugačku klupu i katkad svoje zamisli mora prilagođavati igračima kojima raspolaže. Ne možeš jednako igrati s Kaneom ili Llorenteom u sastavu. Pochetino je učinio sve što je mogao. Svi su se njegovi potezi tijekom utakmice pokazali opravdanima jer engleski je klub u drugom dijelu utakmice bio taj koji je dominirao utakmicom nakon što je, poslije katastrofe koja im je prijetila u prvom poluvremenu, presložio sredinu terena. 

Uradio je i jednu rudimentarnu stvar inzistirajući da većinu napada njegova momčad realizira preko Tagliafica koji se bespotrebno opteretio žutim kartonom u ranoj fazi utakmice. De Jong je zbog toga mora jednom nogom igrati prema natrag i već su time opale ajaxove napadačke akcije. 

No, sve to nije pomoglo Spursima. Uspjeli su dominirati ali zakazala je realizacija. Tottenham kada nema par igrača postaje ozbiljno ograničen u opcijama i to se pokazalo i ovaj put i na žalost po njih završilo je domaćim porazom bez postignutog gola koji fenomenalnom Ajaxu gotovo jamči prolazak u finale. O njima ne treba trošiti puno riječi. Spursi mogu biti sretni što na početku utakmice nisu puno gore stradali obzirom prvih pola sata doslovno nisu znali gdje se nalaze jer ih je momčad Ajaxa stavila na vrtuljak koji je ubrzavan iz napada u napad. 

KISELI OSMIJEH

Čitam analize i izvješća koja redom govore kako je Liverpool bio dobar, kako eto samo nisu uspjeli iskoristiti prigode a meni je nakon utakmice na Camp Nou ostao utisak da bi Barcelona dala još tri gola da je Liverpool realizirao prigode koje je stvorio. Moj dojam je da je Barca puštala Redse da se ispušu, odmarala savjet mudraca koji usmjerava njezine napade i čekala bljesak genija. A nije samo Messi nogometni genijalac u Barceloni. To je i zlobni Gricko Suarez. I Busquets koji je prodisao nakon Keitinog izlaska. A to je i Coutinho koji je genijalac u stvaralačkoj krizi ali ne smiješ si ni tada dopustiti da barem jednim okom ne gledaš na njega. 

Keitin izlazak je bio ključni trenutak utakmice jer je Klopp morao promijeniti početne postavke koje su na početku djelovale odlično. Pametno je Klopp tim postavkama zatvorio Albu koji je ključ mnogih Barcinih napadačkih akcija ali zbog rotacije koja je nastala Keitinim izlaskom Barca je povela upravo akcijom kakvu je Klopp mogao predvidjeti. Dijagonala prema lijevom krilu, kratko dodavanje dva blisko postavljena igrača i poluvisoki ubačaj prema Suarezu. Jedan prema nula, doviđenja, prijatno. 

Suarezu je pomoglo i imbecilno postavljanje Van Dijka i Matipa koji su mu dopustili da uđe između njih dvojice kao da su zaspali izbacivači ispred noćnog kluba. Poslije je Barcelona jednostavno čekala da Liverpool napravi poneku grešku. To je i dočekala isprovociravši tu grešku visokim presingom u pravom trenutku. 

A onda onaj slobodni udarac. Čovjek manjka u živom zidu ali i idealan udarac. Messi je s drugog planeta. Opet je to pokazao. Klopp se pomalo kiselo nasmijao ali i sportski aplaudirao bljesku genija. Takve je bljeskove imao i još jedan genij u Barcinom timu. Ter Stegen je čovjek koji brani sve što treba i još malo više. Time ova pomalo reaktivna Barcelona čiji se sustav prilagodio godinama ključnih igrača može bez straha igrati s više različitih pristupa tijekom jedne utakmice. Nekako mi je otužno bilo vidjeti Barcino pokazivanje klase nad mojim Liverpoolom. Ali zaslužili su pobIjediti jer su naprosto bolji u ovom trenutku. 

Igrat će se za tjedan dana uzvratne utakmice ali rijetko sam kad imao dojam kao danas, dojam koji mi govori da je stvar već gotova. Zato se možemo nadati da ćemo barem odgledati još dvije vrhunske utakmice. 

(zurnal.info)

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Kauč selektor, Marko Tomaš, Liga prvaka