Ramazan tjera Esefa: Kad Mickey kaže da je bijesan

kristina ljevak

Malo netipično iste godine ponašao se Nick Nolte. Šetao je u pidžami i patofnama a hroničari festivalskih zbivanja nisu zabilježili da je nekome ružnu riječ rekao. Bila je to jedna od najboljih festivalskih godina. Teško je i nabrojati ko je sve u Sarajevo stigao. Ove godine u duhu recesije jedini medijski atraktivan gost bio je Mickey Rourke. Umjesto uobičajene Baščaršija - ćevap euforije sarajevskih gostiju, ovaj se odmah po dolasku rasrdio jer nije bio zadovoljan hotelskom sobom. Soba mu je bila premala, tražio je cijeli sprat, tvrde očevici. Mickey, naravno, nije bio smješten u Banana cityju već u hotelu Evropa a neko mu je vjerovatno zaboravio reći gdje uopšte dolazi. On sam, pod blaženim dejstvom opijata svakako neće ni znati gdje je bio, a već danas, dok bude uživao u čarima Dubrovnika, za njega će, baš kao u staroj izreci sve ovo biti juče.

KEVINE VRATI SE, SVE TI JE OPROŠTENO

Dok su prošle godine bosanski novinari brižljivo čuvali tajnu o potrazi Kevina Spaceya za dobrom marihuanom u Sarajevu, hrvatski su jedva dočekali da mjesec dana po novinama 'razvlače' informaciju o Kevinovom motanju džointa na Stradunu.

Zadužio nas je Kevin da mu zažmirimo na oba oka, jer svaka slabost je ljudska, a i njegovo ponašanje bilo je jednako. Posljednje festivalske noći u jednom od sarajevskih lokala fotografisao se sa svim za to raspoloženim, a kada mu je jedna novinarka u gužvi sasula piće na oblekicu, a tjelohranitelji skočili kao da je riječ o bojnom otrovu, džentlmenski je stao u zaštitu dame. Da se isto desilo Mickeyu ne smijemo ni pomisliti kakav bi bio rezime večeri, ako je dio onoga što se priča o njegovoj posjeti tačno, onda mu 'podići ruku' nije ni malo teško. U svakom slučaju, on sa pukom nije proslavio završetak 15. Sarajevo Film Festivala.

ODLAZI CIRKUS IZ NAŠEG MALOG GRADA

Kada se nakon devetodnevne filmske manifestacije ispunjene obiljem oficijelnih, umjetničkih i rekreativnih noćnih sadržaja 'podvuče crta', onda malo ko ima razloga da ne bude zadovoljan. Da nema nagrada i da one, posebno za glavnu takmičarsku selekciju, nisu iz godine u godinu sve spornije, onda razloga za nezadovoljstvo ne bi bilo.

Ove godine na SFF-u prikazano je deset dugometražnih igranih filmova iz regije, a regija uz Rumuniju i Bugarsku odavno obuhvata Austriju i Mađarsku kojima je ove godine pridružena Grčka.

Na festival, kao favorit, stigao je film Kenjac Antonia Nuića, zbog dvije Zlatne arene u Puli, odlične podjele i interesantne priče koju nosi. Nakon odgledanog filma bilo je jasno da prognoze nisu bile neutemeljene te se od Kenjca moglo očekivati da bude apsolutni pobjednik SFF-a. Za njim nije zaostajao ni film Crnci rediteljskog dvojca Gorana Devića i Zvonimira Jurića.

Od samog početka upućeniji u regionalnu kinematografiju bili su zbunjeni selektorskim odabirom filmova iz Srbije. Prethodna, itekako plodna godina u Srpskom filmu, polučila je nizom ostvarenja kojima je mnogo prije već filmovima Jesen u mojoj ulici i Obični ljudi u glavnoj selekciji bilo mjesto.

DVANAEST POENA ZA SRBIJU

Obični ljudi , film Vladimira Perišića osvojio je nagradu Srce Sarajeva za najbolji igrani film 15.Sarajevo Film Festivala.

Nagrade su uvijek dio kompromisa, baš kao što je i sam život i nema tu neke velike filozofije i velikih očekivanja. Ova nagrada može biti samo sporna onima sa dužim pamćenjem, pamćenjem koje podrazumijeva informaciju da su se zločini činili sa jasnim vojnim ili paravojnim obilježjima i da ih nisu činila nevina djeca koja nisu znala šta rade. To isto pamćenje onda podrazumijeva i uvid kakvi su sve filmovi dolazili iz Srbije i ostajali bez i jedne nagrade pa čak i glumačke, a do ove godine jedini film iz Srbije koji je dobio Specijalno priznanje bio je Mali svet Miloša Radovića.

Očigledno je došao red na Srbiju, a film koji bi trebao da tematizira srpske zločine i koji je u Sarajevo stigao nakon kanske selekcije za koju je, ako ćemo do kraja biti paranoični, očigledno bio presudan francuski koproducent, bio je očigledno sjajan izbor za to.

Od vrućeg krompira smještenog u ruke predsjednici žirija Mirjani Karanović bez sumnje će dugo trnuti ruke. Teško je povjerovati da je rezultat njenog promišljanja dodjela nagrade nekome ko je samo pokušao biti hrabar, misleći da je to dovoljno.

Nije to jedina nagrada koju je osvojio ovaj film. Srce Sarajeva za najbolju mušku ulogu dobio je Relja Popović, glumac iz istog filma. Pomenućemo samo neke glumce koji su bili sa Popovićem u konkurenciji.

Nebojša Glogovac i Emir Hadžihafizbegović briljirali su u Kenjcu, odnosno Glogovac je bio jednako dobar koliko i u Hadersfildu prije dvije godine kad mu je takođe promakla nagrada, a Hadžihafizbegović je opet jednako dobar bio u Crncima – filmu koji je školski primjer na koji se način radi ako smo već spremni suočavati se sa zlom i zločinom u 'vlastitim redovima'. Žiri ne bi pogriješio ni da je nagradu dao Ivi Gregureviću ili Krešimiru Mikiću, ovako se u slučaju mladog Popovića možemo jedino nadati da će mu sarajevsko srce biti vjetar u glumačka jedra i da će nekad kasnije opravdati povjerenje koje mu je nesebično ukazao žiri 15. Sarajevo Film Festivala. Nakon ceremonije zatvaranja, kolege novinari iz regije zaključili su da je glasanje ličilo na glasanje na Eurosongu, odnosno momente kada Bosna i Hercegovina i Hrvatska Srbiji daju 12 poena.

Grčke glumice iz filma Očnjak Anggeliki Papoulia i Mary Tsoni ovogodišnje su dobitnice nagrade Srce Sarajeva za najbolju glumicu dok je ovaj film dobitnik i Specijalnog priznanja žirija.

Nagradu za najbolji kratki film dobio je hrvatski reditelj Dalibor Matanić za film Tulum a Kavijar Konekšn Dragana Nikolića, reditelja iz Srbije, proglašen je najboljim filmom iz selekcije regionalnog dokumentarnog filma.

Publika 15. Sarajevo Film Festivala najvišom ocjenom ocijenila je dokumentarni film Sevdah ( 4, 9) rediteljke Marine Andree.

STANJE ŠOKA

Pored toga što će petnaesto sarajevsko festivalsko izdanje ostati upamćeno kao prvo u kojem smo prije dodjele nagrada nezvanično saznali imena dobitnika ne bi li se izbjegao šok na samoj dodjeli, pamtićemo ga i po manjku gostiju , skromnijim prijemima, koncertima koji su bili tezge bendovima... Pamtićemo ga i po tome što je on i dalje najznačajnije mjesto okupljanja regionalnih reditelja, producenata i distributera i što je CineLink još uvijek nezaobilazno mjesto razvoja projekata filmadžija.

Pamtićemo ga i kao prvi koji se jedva 'mimoišao' sa Ramazanom, zbog čega Dvadesetorica, osvježenje na bosanskohercegovačkoj muzičkoj sceni već uveliko pjevuše: Ramazan tjera Esefa, u juni ga zatjera...

Kada je prije tri godine festivalski gost, reditelj Abel Ferrara, demolirao hotelsku sobu koja mu je poslužila kao mjesto fizičkog obračuna sa djevojkom koju je odmah nakon toga prvim letom poslao iz Sarajeva, saznali smo kako se zaista ponašaju zvijezde. Oni prije njega ili su bili blaže naravi ili su jednostavno zbog ratne prošlosti uvažavali sve vezano za Sarajevo, pa im prohtjevi nisu bili visoki, a ni narav prijeka.Ove godine Mickey nam je pokazao pravo lice