HVALIMO DOMAĆE

Patriotizam u žvaljama King Konga

Samir Šestan

Prateći najnoviju epizodu srpskog nacionalističkog ludila i inkvizitorskog raspaljivanja lomača, u kome su jedan glumac i jedan režiser medijskim linčem, najprije razapeti na nacionalni krst, ispljuvani, anatemisani, i izgnani iz zajednice, a onda i prisiljeni na javno samoponižavanje, u strahu od lomače, osjećam žaljenje zbog nepravde koja se nanosi Onom Što Voli Visit Zakačen Za Antenu Svog Falusoidnog Tornja.

NEPRAVDA, PA TO TI JE

Usamljen na Federalnoj medijskoj sceni (na kojoj mu društvo pravi tek marginalno glasilo lokalnih fanova Bin Ladena), King Kong i Dnevni urlik, kojim se redovno tužno oglašava gledajući u ponor ispod sebe (i sanjajući dan kad će moći mahnuti svojom kosmatom šapom i urliknuti „Das ist King Kong“), koliko god se trudio ne uspijeva proizvesti željeni stepen ludila (ali nije do njega, vjerujte!).

Istina, na trenutak je znalo izgledati da je na pragu ostvarenja svog sna, kao kad je, svojevremeno, organizovao sarajevsku Kristalnu noć dugih noževa i kratkih pantola - vehabijsko fašističko divljanje ulicama glavnog grada i premlaćivanje učesnika i posjetilaca Queer festivala - ili, kada je u sklopu priprema da nas povede u svoju bolju budućnost (zamišljenu kao kopija Dodiklanda), manipulacijom „boračkom populacijom“, organizovao paljenje lokalnog Reichstaga, ili kad je, u kolaboraciji s vrhom Islamske zajednice provodio lov na islamofobične medijske vješce i vještice, ili kada je...

Ali, nekako nije išlo. Ne možeš sam, jebiga. Čak i kad si King Kong.

Sa nesklonim okruženjem i nedovoljno militantnom svjetinom, King Kongu je preostalo jedino da bude vizionar, koji vidi prije drugih i ide dalje od svih. Da dokazuje da i mi konje za trku imamo. Rasne. I da ga (kao u bajci o Hitleru i Musoliniju) bezočni plagijatori, potkradaju na svakom koraku i s njegovim idejama postižu uspjehe koji su njemu nedostižni. Pritom ga čak i ne navodeći kao uzor i inspiraciju, nego, kao Traktorista iz Laktaša - u slučaju prebrojavanja krvnih zrnaca sudijama, novinarima, političarima i građanima u najširem smislu - King Kongove bajate ideje, prodajući kao friške svoje (znam da će to neupućenima izgledati nevjerovatno, ali čuvena izjava „Nama u Republici Srpskoj je neprihvatljivo da nam sude sudije muslimani“, je čisti plagijat).

POKRADENI PRIMAT

I najnovije srpsko nacionalističko ludilo, povod svom rasplamsavanju, duguje King Kongu, odnosno redovnoj pretplati na njegov Dnevni urlik i njegovom pažljivom iščitavanju.

Slučaj „Montevideo, Divjak te nije video“, naime, tipičan je primjer potkradanja ovdašnjeg genija, neshvaćenog od njegove sredine.

Nekoliko dana prije nego će propagandna mašina srpskog dijela balkanskog nacističkog mraka početi da spaljuje svoje umjetnike, zbog nedostatka nacionalne i patriotske svijesti, identičnu stvar je (što je u ovdašnjoj javnosti, nepravedno, prošlo nezapaženo) inicirao King Kongov Urlik. I to s argumentacijom koja u svojoj besmislenosti posramljuje srpske nacionaliste.

Za razliku od Bjelogrlića i Trifunovića, koji su optuženi za nepriličnu bliskost sa, od tužilaštva svoje zemlje, optuženim za ratne zločina, što, uvažavajući rezultate masovne lobotomije i stepen nepismenosti, te činjenicu o nikad provedenoj denacifikaciji, reakcije čini donekle shvatljivim, Dnevni urlik je, u tekstu s naslovom „Kako je Gradimir Gojer proslavio Dan nezavisnosti: Deklarirani patriota izgubio kompas“, direktoru narodnog pozorišta u Sarajevu („kojem su usta puna Bosne i Hercegovine, njene ustavotvornosti i državotvornosti”) zamjerio što je praznik - „proveo „radno““ (i to s navodnicima!). Pa još „u manjem entitetu“. Održavši, ni manje ni više, nego „press konferenciju u Pozorištu Prijedor, gdje je najavio svoju novu predstavu, koju će postaviti u ovoj teatarskoj kući”, što je od King Kongovog čopora, ispravno, shvaćeno kao „neumjesno i blago rečeno čudno“, s obzirom da „1. mart nije datum koji se obilježava u Republici Srpskoj” (a čudno je i to da neko svoje privatne poslove završava u slobodno a ne u radno vrijeme, zar ne?).

DOLE UMJETNOST!

“Još je neumjesnije od toga da je Gojerov prvi saradnik na ovoj predstavi Slobodan Ćustić, popularniji kao Kuduz, glumac koji je ratne 1993. i 1994. godine posjećivao (!!! – op.a.) Pale, gdje je snimao seriju tadašnjeg SRT-a "Goli život" i glumac koji nikada nije javno osudio agresiju na BiH”, jasan je King Kong, dok nam, urličući, šalje poruku da nas Odozgo sve vidi i sve čuje. I da pazimo šta radimo. S kim se družimo. I šta pričamo.

U nadahnutom nastavku teksta jebe se majka ne samo imenovanom Gojeru (kome se, kao najveća moguća uvreda valjda, navodi da je „intelektualac i umjetnik koji ne poznaje granice i podjele unutar zemlje”), njegovim saradnicima i umjetnicima uopšteno, nego i samoj Umjetnosti, optužujući je da uspostavlja prekinute odnose među ljudima i prevazilazi prepreke između njih: “Umjetnost ruši barijere, a mi danas sve češće zaboravljamo ko je bio na kojoj strani.” (Aman jarabi).

Kao što vlasnik bolje sadašnjosti s one strane entitetske granice, izjavljuje da njih ne interesuje Evropa, ukoliko u nju ne mogu ući kao nacionalističko-pljačkaška horda, tako vlasnika bolje budućnosti ne interesuje umjetnost koja ne uvažava ratne podjele i u ratu uspostavljene barijere. „Nama miješanja! I nema kompromisa“, slažu se obojica.

S tim što srpski nacionalisti za izdaju optužuju Srbe, a bošnjački, u multikulturnom duhu, bez predrasuda - i u aktuelnom patriotskom razapinjanju neosvještenih umjetnika a i inače - na lomaču bacaju sve redom.

VAŽNO JE IMATI CILJ U ŽIVOTU

Elem, kako Dnevni urlik posjeduje autorska prava za ovakvu vrstu nedjela na prostoru sa bošnjačkom većinom, organizatori linča nad Bjelogrlićem i Trifunovićem, mogu biti sretni što su se čvrsto držali svog nacionalnog tora.

„Vi jebite majku svojima, a mi ćemo svojima (i pokojem njihovom)“, zaključak je sastanka predstavnika Urlika s jedne i Glasa srpskog nacizma i Režimske Televizije Republike Šumske s druge strane.

Nakon čega je King Kongu ostalo samo da sa zavišću prati nastavak spektakla u susjednom entitetu i za njega specijalnim, krvavim, vezama priljubljenoj Matici, i da sanja dan kad će i on moći da organizuje takve društvene hepeninge.

Zig Hajl!

 

(zurnal.info)