BLOGBUSTER BRANE JAKUBOVIĆA

Bugarski hotel Babilon

Sofija 08.06.2011.: Honorari na lavabou u bugarskom hotelu Babilon

Ovo je još jedna od onih cjelovečernjih vožnji. Krenuli smo oko ponoći i prva stanica nam je bila Beograd, gdje smo pokupili novog člana benda, saksofonistu imenom i prezimenon Mario Ševarac. Odlučili smo da ne radimo probe nego da idemo pravo na koncert u Sofiju, "pa šta bude neka bude ", što bi reko kolega Merlin. U glavni grad Bugarske stigli smo oko dva popodne, ali put kroz grad do mjesta održavanja koncerta trajao je sat i pol zahvaljujući saobraćajnoj infrastrukturi za koju su BiH putevi američki autoput sa šest traka. Zakasnili smo na radio na kojem smo trebali imati intervju i neku akustičnu svirku pa smo "zapucali" pravo na tonsku probu.

Koncert je počeo oko 22h i kada sam izašao na binu da pustim intro, bukvalno se osjetio elektricitet među publikom. Kada je krenula prva stvar, svi su eksplodirali i ta tenzija se nije smirivala sve do kraja koncerta. Najviše me iznenadilo to što Bugari pjevaju pjesme koje ni raja u Bosni ne pjeva. Mario, koji je već prvi dan dobio nadimak Romario, po poznatom brazilskom reprezentativcu, se uklopio nevjerovatno brzo. Na pola koncerta imali smo osjećaj kao da čovjek već godinama svira sa nama.



Dan poslije koncerta Velja i ja smo imali let za Sarajevo u šest ujutro jer smo trebali stići na Diskobajagi nastup u klubu Mash. Sat je zvonio u pola pet i ja sam krenuo na umivanje, a Velja je već krenuo na recepciju da zove taksi. Onako izgubljenom iz kreveta dao mi je kovertu u ruku i rekao nešto kao: "Daj Draletu honorare i ponesi torbe, ja idem po taksi." Ja sam upamtio jedino ovaj dio sa torbama. Kada smo stigli na aerodrom, uslijedilo je istražno pitanje: "Jesi li dao Draletu kovertu sa honorarima?", a meni se pred očima odmah pojavila slika one neke zgužvane koverte koju sam ostavio pored lavaboa za umivanje. Sve što se dalje dešavalo izgledalo je kao scenarij iz serije "Hotel Babilon" koja prikazuje različite dogodovštine koje proživljava osoblje. U našoj epizodi je sobarica bila ta koja je našla kovertu i u prolazu vjerovatno namignula recepcioneru, koji je shvativši znak na moj panični telefonski poziv sa aerodroma o "veoma važnoj koverti koja je ostala u sobi pored umivaonika" samo hladno rekao: "Bila je sobarica u sobi prije minutu i nije našla nikakvu kovertu". Poslije toga je Drale probudio našeg menadžera koji je sletio na recepciju u gaćama i na tečnoj mješavini bugarskog, albanskog, turskog i makedonskog prevrnuo prvo moju pa onda i sobu za osoblje i uz blef o policiji, ambasadama i ko zna sve čemu prisilo sobaricu da vrati kovertu.

Za to vrijeme Velja je u avionu vježbao posebnu vrstu spavaće joge koju mogu da rade samo gurui koji nisu spavali tri dana za redom. Mijenjao je najnevjerovatnije položaje koji su i na nekih deset hiljada metara nadmorske visine prkosili svim zakonima gravitacije. To veče u Sarajevu smo, poneseni patriotskim poletom i nekoliko Džegera (piće koje se dobija mješavinom podjednake količine Jegera i Jacka ), odradili odličan Diskobajagi i naštiklali još jednu noć nespavanja.





Eichstatt 11.06.2011.: Početak ljetne festivalske sezone, stalak, ipad i autostrada za pakao

Novopečeni ekspert za avionsku jogu i ja smo imali let za Minhen prijepodne, na kojem smo sreli i kolegu repera Frenkija koji je krenuo na nastup u Basel. Poslije nekoliko krugova oko minhenskog aerodroma, zahvaljujući kojim se ona šaka jada koju u njemačkoj avio kompaniji nazivaju doručkom popela u grlo, sletili smo u Minhen odakle smo ulovili tri linije voza da bismo se prebacili do festivala gdje smo se sreli sa ostatkom benda, koji je dan ranije krenuo iz Beograda u kojem su proveli dan pauze poslije Sofije.



Sa ovim koncertom za nas je zvanično počela sezona ljetnih festivala. Na rasporedu smo poslednji na glavnoj bini poslije benda iz Meksika koji se zove Molotov. Poslije večere sam stigao da pogledam dio njihovog nastupa i ostao fasciniran jednim detaljem. Između četiri ljuta core punkera u kožnim jaknama, koji rokaju najljući mogući rok, stoji stalak, a na njemu natakaren ipad na kojem je ispisan SPISAK PJESAMA! Basista nakon svake pjesme prelista ipad onim štreberskim pokretom palca na desno da bi saznao koja je pjesma sljedeća na repertoaru. Mogu samo još dodati da jedini komentar na ovo može biti konstatacija kolega iz australskog rock sastava koji u svojoj pjesmi sa pravom tvrde da smo svi na "autostradi za pakao".


Passau 12.06.2011.: Čuda paralelnog života

Ovaj dan je počeo sa novim emotivnim turbulencijama, uzrokovanim navigacijom koja i dalje vodi svoj paralelni život. Ovo je dan u kojem je gospođa koja govori "turn lef turn rajt" odlučila da ne koristi njemačke autoputeve. Vodila nas je magistralnim putevima kroz živopisne bavarske krajeve. Bili smo ubijeđeni da na ovaj način nikada nećemo stići na tonsku probu, ali ovoga puta kolega Merlin nije bio u pravu kada je rekao "čuda ne postoje" jer nas je navigacija uspješno dovela na tonsku i po prvi put dokazala da joj se ponekad može vjerovati.

Na ovom festivalu smo dobili za nas najbolji mogući termin u 19h. Prvu pjesmu svirali smo pred pedesetak ljudi i već poslije petnaestak minuta poljana je bila puna. Od početka godine odsvirali smo nekih tridesetak koncerata po klubovima i salama i sada se osjeti koliko smo poželjeli ljeto i velike otvorene bine.

Poslije koncerta smo dali intervjue u press šatoru i ostatak festivalskog programa pratili smo uz koktele sa neke montažne koktel terase koju su organizatori montirali u bekstejdž zoni.

slika8

slika9

slika10

(zurnal.info)